2001. godine dao sam zadnji ispit na faxu, napisao sam diplomski rad i otišao sam u vojsku, iz koje sam planiro diplomirati. Tako je i bilo (Slika 1.)
Slika 1: Potpisujem da sam dipl.ing. (u posuđenom odijelu)
U veljači 2002. sam izašao iz vojske, i prvi dan otišao u Zagreb.
Prvo obući se (po trgovinama), jer nisam imao ništa robe, a sestra i majka su išle u šoping, pa sam se onako, bez kune ogrebao za leviske i majicu.
U šopingu sam sreo profesora sa katedre gdje sam diplomirao. On me pozvao da dođem prvi radni dan kod njih u Zavod. Da dođem, ne da navratim.
I kad sam došao rekli su mi da imaju posao za mene. I u mom kraju.
Posao je bio Suradnik na projektu: Polikulturni uzgoj ribe u delti Neretve.
Možda sam ja malo smotan inače, ali mislim da sam itekako inovativan, pošten a katkad i radišan.
Dogovor je bio da u Zagrebu čekam ribu koja bi se trebala nasaditi u Neretvanskim bazenima, i da sa njom dođem dole. Čudan malo dogovor, ali kako sam ja bio malo smotan, tako smo se i dogovorili.
I tako sam ja blentavo čekao u Zagrebu više od 2 mjeseca da riba krene dole. Nječešće od 9 ujutro do 12 pored telefona. Mobitela na stolu (Slika 2).
Gledao sam ga i naređivao mu, u sebi, da zazvoni.
Slika 2: Mobitel kakvog sam čekao da zazvoni
Mislim da je zazvonio tek nakon što sam odustao od naređivanja. A bio sam uporan. Jer stvarno jesam uporan (tvrdoglav, kako se kaže). E, znači, meni je već u startu bilo prekipilo. Ali zbog neiskustva nisam znao da bi u poslu moglo biti sve onako kako je i počinjalo.
Post je objavljen 10.12.2011. u 23:41 sati.