Radio sam u znanosti do 35. godine.
Čitavo djetinjstvo se školujem, sa 18 upisujem faks, završavam u roku, idem u vojsku, odmah nakon vojske:
-ožujak-(pauza par mjeseci-Irska)-prosinac 2002.radim za RIC pola godine bez ugovora, bez plaćenih troškova, bez plaće, bez lipe i riječi o tome u narednom razdoblju
-prosinac 2002.-prosinac 2004. radim za RIC (subvencionirana plaća 3.800 kn):
godinu ipol radim ko konj, sve pokradu, i onda me bojkotiraju do kraja ugovora, jer definitivno odbijam krasti (dnevnice, putni nalozi, čašćenje autorstvom-multipliciranje radova bez stvarnog rada...itd.)
-siječanj 2005.-prosinac 2010. rad na AFZ (plaća 4.500-5.500 kn):
skoro već završen postdiplomski koji sam sam platio zanemarujem pod vodstvom šefa i prelazim na drugi studij (vođen da naivno izgubim vrijeme i nabijem njima honorare). Guram taj studij iznimno brzo do samog kraja i nikako ne uspijevam završiti, godinama. Prelazim na treći studij. Na tom studiju zapinjem na ispitu kod profesora kolege iz hodnika. U zadnji čas uz puuuno sreće (nalazak vanjskog mentora, odaziv anketiranih itd...) uspijevam jedva nekako završiti jedan od ta 3 postiplomska studija, studij Ribarstvo. Napominjem, studij sam osobno platio vrlo vrlo masno, u trenucima kad sam bio na financijskom početku, nuli. Studij završavam unatoč svemu- "against all odds". Strukture ubrzano postavljaju figure tako da meni biva praktički nemoguće doktorirati. Greška, da nešto završim, nije im se smjela opet dogoditi i za to su se pobrinuli...nemam riječi, više nego vrhunski. Profesionalno. Nisu ostavili šanse za preživljavanje. Gubim doktorat i posao, a o privatnim gubicima da ne govorim (manje konkurentan na tržištu rada bez doktorata, zdravlje mene i supruge bitno pogoršano, smanjen kućni budžet, neupražnjena potreba za radom itd.).
Još sam puno gadosti doživio tijekog tog vremena i mogao bi i o njima pisat, ali ovo napisano je za sad dosta.
Post je objavljen 07.01.2012. u 08:38 sati.