Pa kud baš mene nađe da ti to objašnjavam na današnji dan? Ali, aj dobro kad si navalio.
Sam pojam „mrtva mama“ nije dobar. Kladim se da si je izbacio iz vlaka, pa te sada savjest peče. Sigurno ti je u slušalicu pjevušila : „Sava tiho teče, zadnje nam je veče“. Znam to, jer tako mrtve mame živu djecu liječe.

A možda si žensko, jebote?! Žensko si sto posto! Jer, muškarci ne pričaju sa mamama na telefon; pogotovo ne sa onim mrtvim. Muškarci općenito izbjegavaju na telefon žene, jer one ne staju kada ih krene.

Nego, slušaj ovako ženo božja : sanjati nije dobro! Tko sanja, nečista ga savjest ganja. To sam čuo jednom na vremenskoj prognozi od gospodina Sijerkovića, mislim. A može biti da mi se sve to pričinilo u snovima.

Evo ti jedan primjer mog sna : neki dan snatrim kako su mi doma upali vanzemaljci. Bili su ok lju..bića. Počastio sam ih domaćom rakijom koja im se toliko svidjela da su malo pretjerali sa ponašanjem. Kasnije su me zamolili da ih odbacim njihovim svemirskim brodom doma, jer se boje policije. Vozio sam bezobrazno dobro iako mi je bilo prvi put u životu da upravljam svemirskim brodom. Kladim se da bih bez problema mogao raditi kao taksist. To mi dobro ide. Nešto kao Robert De Niro u onom filmu.

Uglavnom, jutro nakon sna krenuo sam autom na put i negdje na pola puta do odredišta riknuo mi je motor. Stao sam sa strane, podigao haubu i čekao da se gusti dim raziđe. Ulje na sve strane, na mom srcu rane. Kada se dim razišao, ugledao sam namršteno lice preko dva metra visokog vanzem…automehaničara. Naplatio mi je pun kurac premještanje auta iz točke A u točku B.

Eto tako. Ne sanjaj, kažem ti! Ako te mrtva mama opet nazove, ne javljaj se. Pusti da zvoni, a ako te zvonjava iznervira, iščupaj žice iz zida i tresni aparat o pod. Kada se probudiš, obavezno otiđi do auta i provjeri je li sve u redu sa uljem, te pušta li motor igdje. Za sve ostale informacije nazovi HAK, jer tu ti ja nisam baš jak.