Točno na desetu obljetnicu zabrane Vucinog koncertra na kaštelanskom groblju Đrk je odlučio da više neće pušiti, osim u životu, naravno. Zgužvao je i bacio posljednju kutiju bijelog Waltera koja je plutala Neretvom poput zgrčenog labuda koji je upravo progutao dvije litre svježe nafte. U biti, Đrk je u tom trenutku i zamišljao da umjesto vode ovim gradom protječe nafta, te da posljednju cigaretu pripaljuje šibicom, a onda tu istu šibicu baca u rijeku na čijoj obali danonoćno dežuraju horde pobješnjelih Maxova sa praznim kanistrima, te ih pune kada amerikanci ne gledaju.

Đrk će ne kupujući cigarete uštedjeti barem osamsto kuna mjesečno, a to je ravno iznosu od tisuću i šesto boca koje najuspješnije gradske babe sakupe. Neke sakupe i više, ali o tome se ne priča jer kada pogrešno konstruiraš rečenicu u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu može se dogoditi da završiš na kirurškom odjelu na Medarevu, a klimatizacije u sobama nema (uzevši u obzir da je pogrešno vrijeme ljetni period).

Dakle, Đrk je dobro promislio i odlučio da će od sada novac više ulagati u svoje znanje s obzirom da Fakultet prometnih znanosti nije završio, te da je jako malo knjiga u životu pročitao. Od filmova je nažalost uglavnom gledao samo porniće. Znao bi on tako skoro svaki dan ići u videoteku kod starog Šparice u ono vrijeme kada je Marković fiksirao tečaj njemačke marke na sedam dinara. Šparica je dugo godina radio u Njemačkoj u jednoj tvornici čipova, pa i ne čudi da mu je prostor videoteke odisao posebnim šarmom; izradio je najsuvremeniji ventilacijski sustav, a miris zraka je bio tako zamaman, baš kao onaj u ljekarnama, tako da bi svaki posjetitelj tog iznimnog prostora, listajući redovno ažurirane filmske kataloge, izgledao poput pacijenta koji prvi želi u katalogu pronaći tablete koje su se tek pojavile na tržištu. Đrk bi, naravno, uvijek sačekao da se videoteka isprazni prije nego se odluči stati pred Šparicu i zatražiti VHS kazetu sa oznakom E. Prazna videoteka za Đrka je bila kao dvosjekli mač; pozitivna stvar je bila što tada nije osjećao neugodu koju svaki nježni muškarac osjeća kada dođe u videoteku posuditi pornić, a negativna bi se skoro uvijek manifestirala u neizlaženju iz videoteke po sat vremena nakon narudžbe filma jer bi gospodina Šparicu uvijek i iznova zanimali detalji o Đrkovom starom hobiju – maketarenju, za kojeg je saznao od svoje žene koja često ispija kavicu sa Đrkovom mamom.

Ne znam ni sam zašto vam toliko pričam o Đrku, ali osobno ne poznajem nikoga tko bi ga mogao nadmašiti u doživljenim bizarnostima. Evo, npr. neki dan mi je ispričao jednu neugodnost vezanu za novine "24 sata". Kaže kako bi ga uvijek smetalo to što su novine išarane baš na zadnjoj stranici gdje je rezervirano mjesto za duplerice iz cijele Europe koje su najčešće studentice, te redovito maštaju o seksu na najčudnijim mjestima; u liftu, na stablu, pa čak i u kabini nekog šoping centra. Spomenuo sam mu kako je jedna prsata Hrvatica pobijedila u striptizu na stranom internet portalu koji je bio organiziran na principu eliminacije kao na Europskom prvenstvu u nogometu. Reče mi kako je i to pratio, ali ne vjeruje da su djevojke iz zemalja za koje se predstavljaju jer je otkrio da je predstavnica Rusije u biti Češka porno zvijezda iz Špindlerova Mlina koja osim običnog seksa voli i onaj normalni.
Ali pustimo sada studentice na miru da zarađuju svoj kruh kako najbolje znaju i umiju. Đrk je svakodnevnim zamjećivanjem došao do nevjerojatnog otkrića : na zadnjoj stranici omiljenih mu novina nisu bile obične škrabotine, već telefonski brojevi koji bi kasnije bili pošarani kemijskom olovkom da ne ostanu tragovi. Istini za volju, trebalo mu je nekoliko mjeseci da razotkrije govnolendsku mladež koja bi na taj način dogovarala seksualne aktivnosti; muškarac bi gledao u zadnju stranicu na kojoj je duplerica, a onda bi pogledao djevojku koja mu se sviđa, te bi joj namignuo dva-tri puta na što ona najčešće ne bi ostala hladna, već bi mu prišla, posudila novine, napisala na zadnjoj stranici svoj broj mobitela, te mu ih kasnije uljudno vratila. Pokušao je i Đrk tu foru sa jednom koja mu se činila dosta pohotna na prvi pogled. Prišla mu je nakon nekoliko minuta, posudila novine, napisala na zadnjoj stranici broj mobitela, te mu ih kasnije uljudno vratila. Đrk je sav sretan nazvao taj broj, kad tamo javi mu se neki promukli muški glas iz salona za masažu.

I na kraju, ne bih ja bio ja da u ovu priču ne prilijepim današnji svoj san čudni. Frog, Speedy i ja vraćamo se u Beč na mjesto zločina. Opet je nekakav koncert u pitanju. After party, bauljanje pijanih kreatura po gradu, ukrcavanje u posljednji noćni tramvaj koji vozi prema Zagrebu. Prilazi nam neki lik u gestapo uniformi, ćutim da je kontrolor. Nemamo karte, ali sva sreća da je to specijalna linija tramvaja u kojoj se možeš izvući ako nemaš kartu na način da ubaciš kovanice u aparat koji izbacuje limenke piva i tako kompenziraš razliku u cijeni. Frog osim od klaustrofobije boluje i od kontrolorfobije, pa mu se često dogodi da jako ogladni nakon te vrste straha. Naručio je burek od mesa u nekoj burekdžinici na Savi, te izašao iz tramvaja na idućoj stanici i počeo panično trčati prema Zagrebu jer nije htio da mu se burek ohladi. Speedy i ja smo potrčali za njim jer se ne volimo voziti sami sa gestapo kontrolorom, ali i zbog toga jer nas se Frog nije sjetio kada je naručivao burek, pa smo ga odlučili pretući kada ga sustignemo. Sustigli smo ga tek u Zagrebu kada je preuzeo burek. Sjeo je u jedan parkić odmah do klupe na kojoj je sjedila Nives Celzijus zadignute majice. Na jednu sisu je dojila Don K. Ćunka, a na drugu druga Milana. Uglavnom, sačekali smo Froga da pojede, a onda smo ga pretukli. Nije se bunio. Samo je roktao kao svinja punog trbuha.

Dodatak :

Zamolio bih štovane blogere koji imaju trunku vremena da se registriraju preko ovog linka, te mi na taj način pomognu u ostvarenju određenog novčanog bonusa koji bih kasnije iskoristio u humanitarne svrhe pomaganja sebi u dosezanju nekog od premium accounta za skidanje filmova. Unaprijed zahvaljujem.

Dodatak 2 :

Btw, je li tko od vas možda čuo za portal T-portal? Neki tajni izvori su mi dojavili da sam se pojavio i tamo.