Paniko je tražila da napišem koju riječ o Sandiju, a meni brate neugodno pisat o čovjeku koji nije tu sa nama, ali ajde-de ka`s naval`la nesrićo, samo ću rič-dvi.

Taj Sandi mi je bio sumnjiv čim se pojavio, a odakle se pojavio ne znam i ne pitajte me. No, čim sam ga prvi put ugledao zaprepastila me frapantna sličnost sa Lik Blesonom (Nemam Blesonovu sliku, ali bar ga je Athena vidjela kada je bila na kavi u Govnolendu. Malčice sliči na Antu Gotovca, što bi nas u nekim daljnjim premišljanjima dovelo do konkluzije kako Ante i Sandi sliče, a ja stvarno ljudi ne bih o tome. Dosta mi je što i o ovoj dvojici pišem. Uh, što mi se digo tlak ovdje u zagradama!).

Uglavnom, na početku njegove glazbene karijere došlo je do prvih nesporazuma sa nekima od kolega. Sandi je optužio Zdravka Valentina da je od njega ukrao stil držanja gitare kojeg je on pokupio od Bruce Springsteena, dok je Zdravko kazivao i ponavljao poput Davora Šukera da on ni za što nije kriv i da će pravdu istjerati čak i preko suda ako zatreba. Da se mene pita, osobno bih Zdravku rekao da se ne nervira i da sjedne zajedno sa Sandijem za stol, te da obojica tuže Springsteena, jer on je taj koji je svojim stilom držanja gitare unio razdor među ta dva talentirana glazbenika, a sve je to moglo dovesti do katastrofalnih posljedica poput totalnog uništenja HGU-a.

Ali pustimo sada nagađanja, neka se sa time bave neki viši organi koji sve to vješto održe u tajnosti tako da nam katkad svi oni neriješeni slučajevi izgledaju riješeni jer se o njima više ne govori, a oni riješeni neriješeni jer, pobogu, nitko nigdje nije spomenuo da su riješeni.

Nego, što ono htjedoh reć…e da, Sandi. Htio sam vam po prvi put exkluzivno objaviti podatak koji mi je prenijela I.B. Ona je, naime, te kobne osamdeset i neke sa Sandijem bila u istom razredu, a on joj je često pisao svakakve blesave pjesmice zaljubljenog klipana.
Na jednom tulumu je bio toliko popio da joj je odlučio pokazati koliki mu je.

Par godina nakon toga, shrvan od boli i slomljen napisao je pjesmu koju je posvetio toj večeri : "Nebo je noćas ogromno, nebo zna gdje je moje maleno".

Ali ne, nisam vam o tome htio pričati. Zapravo, cijelo vrijeme mi je na pameti anegdota koju sam ostao dužan gospodičnoj poetičnoj Paniko, a govori o tome kako su Sandi i Branka prekinuli, tj. rastavili se…diskonektirali.

Tog kobnog dana sjedio sam za šankom jednog kobnog kafića i čavrljao sa konobarom – budućim mužem moje rodice, kad li je u kafić nabasao poznati glamurozni par. Budući muž od moje rodice otišao je i zaprimio narudžbu, te mi je u prolazu dobacio : "skuži sad ovo".
Branki je napravio prekrasan dekorativni cappucino, a Sandiju smiješao neki "tanki" bućkuriš, zatim je uzeo ključeve muškog wc-a i zaključao ga, te u potpunosti smanjio glazbu.
Nakon dvije minute Sandi naglo ustaje za stolom i kreće u unutrašnjost kafića. Djeluje dosta blijed, kao da su mu upravo javili kako mu je umro uži član obitelji. Ali Sandi nije od te sorte, on je jači i od sudbine, ali opet ne toliko jak da bi još koji minut zadržao sadržaj debelog crijeva. Dakle, žurno je pohitao ka muškom wc-u i uhvatio za kvaku, kad ono zaključano. Zatim je bez pitanja uletio u ženski wc i istjerao dvije kokice koje su mu vikale da je kreten i perverznjak bezobrazni. Ali on nije mario za to. Bitno da je stigao na vrijeme. I samo još da je znao kako je glazba smanjena na minimum i da se čuje svako potmulo kruljenje unutar stomačnih prostranstava, bilo bi sve u redu. Sigurno zamišljate scenu kao u filmu „Glup & gluplji“. Pravo da vam kažem, i bilo je nešto tako slično, ako ne i gore. Ne, ne želim se sjećati. Branka je plakala. Ostavila ga je nakon toga.

UPDATE :

Maturalna zabava. Parovi ulaze jadan za drugim u salu. Po abecedi je sedmi par Branka sa svojim pratiteljem, a osmi par smo moja partnerica i ja. Stojim iza Brankice onako nervozan i non-stop potežem onaj uski Armanijev sako koji mi je Lik Bleson posudio. Na ušima mi slušalice od walkmana da ne slušam pizdarije nazočnih.
U jednom trenutku Brankica se okrene prema meni i upita :

- Šta slušaš?
- Sandija. - rekoh
- Nikad čula. - reče zbunjeno
- Nije loš. Baca malo na Springsteena.
- Kogaa?
- Onog što pjeva "Born in the USA".
- Šta pjeva?
- Rooođen u Zagrebuu, mama...rooođen u Zagrebuuu!
- Ahaaaaaa!