Dakle, prije nego započnem ovaj grmasti post imam jednu uobičajenu psiho sličicu koju bi svaki bloger koji imalo drži do sebe trebao dobro pogledati i reći na što ga podsjeća :




Ok, priznajem, ideju za sličicu ukrao sam iz Watersovog filma Pecker (Pimplek) gdje dotični mladi fotograf slika jedan neobični crni grm i prođe veoma zapaženo na izložbi gdje se pregršt autorskih fotografija zapaža. Ne znam...većina ljudi uopće ne kuži tog velikana Watersa. Nazivaju ga svakakvim pogrdnim imenima, pa čak ga i luđakom proglašavaju. Ja bih prije rekao da je čovjek malo pomaknut.

Kada smo već kod pomaknutih, jučer je navratio Speedy, najbolji poznavatelj Hitlera na ovim prostorima, a i šire...




Bacio je malo oko na moj blog i primijetio kako uz ime Gene Hackmana nisam spomenuo filmove "Bonnie & Clyde" i "French connection". Rekoh mu da sam to namjerno napravio da vidim hoće li to itko od čitatelja namjernika zamijetiti, a on mi je na to odgovorio kako sam glup što sam uopće pomislio izvući se na te jeftine fore i nadodao da se najedem govana, napušim kurca, te nek mi tata bude pediker.
Ja sam mu na to rekao da mu dabogda mama bila bagerist na ovoj južnoj dionici autoceste prema Dubrovniku...


(preuzeto sa fanlok.koma)

Bilo mu je smiješno kada sam mu pokazao tu sliku iznad koja zorno dočarava kako američki radnici na auto dionicama imaju urođen smisao za etiku, moral i očuvanje okoliša, a ne kao ovi naši koji bi šutnuli tu granu u stranu i nastavili bojati cestu kao da se ništa nije ni dogodilo.
Smiješno, da. A što sam drugo mogao očekivati od antifetišiste na ženske duboke čizme koji se još uvijek pali na runjave tete iz talijanskih pornića osamdsetih u kojima je redovita pojava polusatni grupni finale nego da se smije ovako ozbiljnim temama. Ali opraštam mu sve jer mi je drag čovjek koji često plati piće, a i gitaru mi je podvalio da sviram.
Pitao sam ga kasnije što je sa tečajem francuskog na koji smo se prijavili prije par mjeseci. Rekao je da mu je rečeno kako je premalo kandidata na što sam se ozbiljno naljutio i zaprijetio da ću sam samcat pronaći pedeset ljudi koji su spremni ići do kraja, i da će se u ovom gradu predavati i gruzijski ako treba. Na tu je izjavu zadovoljno protrljao rukama i započeo priču o Staljinu i njegovim reformama. Slušajući ga smiren u svoj svojoj hinjenosti pade mi na pamet kako je taj Staljin u biti bio dobar čovjek; shvatio je koliko je zlobe nastanjeno u njemu, te je sve dobre ljude svoje zemlje odlučio skloniti u Sibir što dalje od sebe neprilagođenog.

Nego, da se malo vratim na temu o grmovima prije nego li se o njoj raspišu svi novinari i ostali seratovići. Zašto Bush dolazi u Hrvatsku odmah mi je bilo kristalno jasno, kao što mi je jasno kako je 2+2=5. Neki možda i ne znaju, ali činjenica je da smo mi i Ameri oduvijek bili kao prst i nokat jedne noge. To zorno prikazuje ova slika ispod gdje ispaćeni američki vojnik za vrijeme Dr. svj. rata na leđima nosi ranjenog prijatelja partizana negdje u nepreglednim vrletima dalmatinske zagore...




Dakle, tih 8 milijardi kuna pametno će se uložiti u reforme hrvatske vojske i zato vas molim da se ne miješate u stvari koje vas se ne tiču i koje su na najvišem stupnju državnog interesa. Kolege Ameri znati će upraviti sa tim novcem.
Ipak, ima jedna stvar koje se doista pribojavam : da se u isto vrijeme ne dogodi posjet ruskog predsjednika Srbiji i američkog Hrvatskoj. To bi moglo izazvati krizu u regiji i dovesti do hladnog rata između nas i njih.

Za kraj, prigodna pjesma izvođačice koju Frog od milja zove Kata Grmoja...