Došao je hramljući poput John Waynea ne govoreći ništa. Osamnaest godina ne znači ništa. Zatvorili smo se u Alamo kako bi kupili vrijeme za one koji dolaze. Boriti ćemo se do posljednje kapi krvi za pakao kakav zaslužujemo. Od njega sam naučio mnoge stvari; kako prljave misli redovito održavati čistima, kako uvijek kasniti na posao, a opet imati veću plaću od onih koji nikada ne kasne na posao, te ono najvažnije – kako se ne oženiti prije četrdesete. Popili smo bocu dvije da manje boli, a prije sna mi se učinilo kao da sam čuo :

"Spavaj, spavaj, usnut' ćeš leptire,
bijelih krila, poput anđela,
nek te nose poljima od svile,
svaka boja nek ti cjelov da"

Modra maglovita valovitost uronila mi je u oči predstavljajući se kao dan. Pojeo sam veliku crvenu sočnu jabuku, srce sakrio kaputom, a o ruku okačio crni šiljasti kišobran da mi posluži kao oslonac na skliskoj stazi koja vodi do groblja kada me već kišni oblaci izbjegavaju opravdavajući se da kasne u južnije krajeve od ovih južnih.

Ispucalim stepenicama ukrašenim mahovinom koja proviruje iz svake pukotine hodao sam prema nebu i po prvi put u životu vjerovao da Bog neće na mene poslati veliki kotrljajući kamen odozgo jer živim u uvjerenju kako je postojanje groblja samo uzurpiranje plodnog tla koje se može upotrijebiti korisnije u cilju prehranjivanja gladnog puka, ili pak u neke druge namjene povezane sa najboljim namjerama vladajuće većine.

Čim sam dotaknuo ulaznu kapiju čuo sam glasove. Tihe. Uznemirene. Bilo ih je dvoje; ona i on. Rekla je :

- Ne možemo se više viđati. Preopasno je. Odlazi, molim te.

Tada sam začuo vrisak i vidio njegove ruke oko njenog vrata. Instinktivno sam se pokrenuo kao netko tko vlada situacijom i za trenutak se našao pred njima. Gledali su me zaprepašteno kao da sam goli obožavatelj koji je šarlatanski ušetao na sporedni ulaz, te od nagovještavajućeg tragičnog epiloga njihove fantastične predstave napravio sprdnju. Uljudno sam se ispričao i udaljio sa scene promatrajući iz daljine damu kako vraća ruke ljubavnika na svoj vrat uz popratni strastveni vrisak.

Sjeo sam na prvu klupu na koju sam naišao i igrao se toplinom daha slušajući cvrkut jesenskih leptira. Neka je djevojka hodala od groba do groba sakupljajući najsvježije cvijeće. Kada me ugledala, iz džepa svoje perjanice izvukla je metarsku traku i počela mjerkati duljinu i širinu svakog pojedinog groba.
Prišao sam joj i rekao :

- Kradeš cvijeće?
- Ne. Mjerim grobove. – odgovorila je
- Kradeš cvijeće. – zaključio sam

Krenula je nešto reći, ali u taj trenutak naišao je brkati čovjek noseći lopatu i smiješnu kapu na glavi.

- Opet kradeš cvijeće! – mrko je prozborio
- Samo malo gospodine. – rekao sam
- Tko si sad pa ti? – odmjerio me od glave do pete
- Cvjećarski inspektor. - izvadio sam iz džepa novčanik, hitro ga otklopio i zaklopio tako da je samo na trenutak uspio vidjeti moju staru izviđačku člansku iskaznicu
- Cvjećarski inspektor? – zabezeknuo se u čudu
- Da. Imamo informaciju da se ovim područjem širi neka nova, znanstvenicima nepoznata bolest cvijeća, pa sam angažirao ovu djevojku da mi pomogne u sakupljanju svakog vidljivog cvijeta sa grobova. Zamolio bih i vas, kada ste već tu, da nam pomognete. Evo, možete krenuti od ovog reda tu dolje. – rekao sam pokazavši mu prstom na grobove u redu ispod
- Ako je tako, nema problema. – rekao je i prionuo na posao

Nakon pola sata uspjeli smo sakupiti cvijeće sa svih grobova i pospremiti ga u crne plastične vrećice.

- Gotovi smo. Samo, preporučio bih vam da što prije odete na tuširanje zbog moguće kontaminacije, a svu robu sa sebe skinite i bacite u prvi kontejner. – rekao sam hineći zabrinutost
- Hoću. Evo odmah idem. Živi bili. – pozdravio je i otišao

Kradljivica cvijeća je pričekala da se brko udalji dovoljno daleko kako bi se mogla dovoljno slatko nasmijati.

- Što je smiješno? – zadržao sam ozbiljan izraz lica
- Ti si smiješan.
- Ja? Kako to?
- Ne pitaj me kako. Lijepo. Smiješan si i točka. – rekla je i naslonila glavu na moje rame
- Čuj, sada bih ti rekao nešto lijepo, prigodno…filmski za kraj, ali uvijek pri takvim pokušajima ispadnem smiješan, kao kakav lik iz tv reklama za deterdžente.
- Ma daj, ne vjerujem u to. Ti si šarmer na kvadrat. A i lijepu majicu imaš, vidim. Je li nova?
- Ma neeee! Oprana je Perwollom.