Ovih dana proljeće je svježije, a još prije tjedan dana znojni potoci kupali su mi leđa. Pljunuo sam preko ograde i gledao u taj hračak dok se nije sasvim sasušio. Vikend je i nalazim se na selu. Od samih izlazaka i zalazaka sunca draže mi je promatrati znatiželjne babe kako me promatraju. Iako sam tu svaki tjedan, svaka od njih, kada prolazi pored naše obiteljske kuće, zastane na trenutak kako bi me detaljno očima skenirala – mene, mlađe biće muškog roda koje učestalo kontemplira na terasi sa bocom crnjaka u ruci. U biti, one ne vide slušalice u mojim ušima i ne znaju da sam daleko negdje, na nekoj kalifornijskoj plaži sjedim do djevojke kojoj je najdraži film Chungking Express. Tamo daleko od ovih močvara, gdje nema najezde zujajućih krvopija, tamo gdje bijelci preziru crnce i obrnuto, tamo gdje je more hladno, vrtložno i prepuno morskih pasa, tamo sam pronašao ljubav.

Danas sam nešto duže prekopavao po ormaru u želji da pronađem sve one stare porno video kazete iz devedesetih, te da ih se zauvijek riješim. No, gle čuda, među svim tim kazetama, odmah do one najdraže "Vrlo nevjerna žena", pronašao sam jednu sa video spotovima hrvatske glazbene scene iz vremena glazbene emisije Monoplus. Vidi Bernarda Cveka, haha. Koja čunjka čovječe. Isuse, Zdravko Valentin! Pa on je u to vrijeme bio moj idol. Čak se i Thom Yorke furao na njega na početku karijere. Ček, da vidimo mi malo što je ta ekipica glazbenika radila u to vrijeme, koja su bila društvena događanja. Aha...evo, sad će. Malo me jebe ovaj dial-up na selu, ali...evo ga...klik...