Dakle, `vako draga djeco...

Postao sam veoma zabrinut vidjevši kakvo je stanje na Tajpvrajterovom blogu. Neće čovjek da piše. Zabušava. Zavlači. Pa počeo nešto piskarat kako ima premalo kisika, te o nekoj cijevi pištolja u ustima...pa se prisjetio i godišnjice bloga. Ali ovo danas, ova kap prelila je čašu. Napisao je post o (vjerojatno) svojoj kćeri koja ima 14 godina i kojoj je povjerio da ima svoj blog na kojem piskara pričice. Nakon određenog vremena ta "okrutna" tinejdžerica (nazovimo je u ovom slučaju njegovom kćeri) priznaje kako je i sama otvorila blog, ali mu ne želi otkriti na kojoj je adresi. Još ga više u srce pogađa kada pogrdnim tonom govori kako ne namjerava pisati bajke poput njegovih.
Iskreno, i mene je to, kao osobu iz koje pršti senzibilitet, strašno pogodilo i zato sam iz čisto humanih razloga odlučio "bocnuti" tog velikog autora čija slova oživljavaju podloge da napišemo jednu priču istog radnog naslova.
Nadam se da ćete se i vi, dragi blogeri, odazvati ovoj akciji "spasimo dostojanstvo kratkih priča (bajki)" i u ponedjeljak, 5. veljače točno u 15 sati objaviti post radnog naslova "Moj ugao" (prema Tajpovom nahođenju).

Srdačno vaš,

Stroke

P.S.

Istu informaciju možete pronaći kod Tajpvrajtera, te vas molim da je proslijedite dalje kako bi sve potencijalne spisateljske duše bile dio ovog nesvakidašnjeg druženja. Isto tako, zamolio bih vas sve koji namjeravate nešto i napisati na tu temu da se javite na Tajpov i moj blog, čisto da uvidimo koliko nas je bilo i da napravimo jedan mali rezime cijelog događaja.