Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
30.11.2015., ponedjeljak
Čaša vode
Davno prošlo vrijeme, maturalna ekskurzija po Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj.
Imala sam onoliko znanja talijanskog jezika koliko daju gimnazijski latinski
i pjesme iz San Rema. Sjećaju se neki, nakon svakog festivala objavljivani
su tekstovi pjesama s prevodom. Bilo je lako učiti osnove talijanskog jezika.
Tako, na ekskurziji izgledalo je da imam neko znanje.
Toplog dana u u Firenci u kafiću zatražih od konobara čašu hladne vode.
„Prego, una calda aqua!“
Zbunjeni konobar me pogleda, pa upita:
„Calda?“
Nego šta, znam ja šta tražim, calda = cold, engleski, logično, zar ne?
On mi pokaza pokret tuširanja, ja uzvratim pokretom pijenja.
Konobar nije bio glup.
„Volete una fredda aqua?“
Aha, fredda= frižider, hladno. Logično.
„Si, grazie!“
Ipak sam dobila vodu za piće, a ne za tuširanje :)
Hvala Annaboni na podsjećanju na ovu davnu anegdotu.
Imate li vi neku istinitu anegdotu iz svog života?
Ako nisam gdje jesam, ja sam u mislima u Makarskoj ili Lisabonu, a odnedavno
i u Rimu. Svatko od nas ima neka omiljena mjesta u kojima mu se duša odmara.
Ako neki meni zavide na putovanjima, neka znaju da ja zavidim Ljeri. U ove mutne
i hladne jesenske dane, Ljera uživa sa sinom u vječnom ljetu na Floridi, pa nama
pravi zazubice prekrasnim fotkama. Dajem riječ Ljeri.
"Verujem da će ove slike malo dočarati moje omiljeno mesto.
Pozdrav posle šest dana lepog odmora i zabave u Key West."
Kako je lijepo spojiti pročitano s viđenim! Mislim da u Firenzu i Rim ne treba ići
dok se ne pročita "Agonija i ekstaza", Irving Stone, jer je poslije te knjige jasno što
treba gledati i kako treba prići djelima Michelangela i da Vincija. A knjigu Dan Brown,
"Anđeli i demoni", čitala sam prije Rima i gledala film nakon toga. Mnoga mjesta
i dalje nisam mogla povezati. Koliko je lakše čitati neku knjigu ako ste bili na mjestu
gdje se odvija njena radnja! Po povratku iz Rima, pročitala sam je ponovo. Sad mi
je bilo jasnije o kojim se razdaljinama govori, gdje se priča dešavala, šta je bilo
moguće izvesti, a što ne. Tečno i lako scene iz knjige smještene su na svježe viđene
destinacije. I tijekom čitanja pratila sam Roberta Langdona bez problema, film se
odigravao pred mojim očima. Sva sam glavna mjesta nedavno posjetila i prilično
detaljno obišla. Radnja vizuelno i riječima ispričana. Preporučujem taj način kad
god je moguće. Jedina veća greška koju sam našla u knjizi bio je podatak da se
u Vatinskim muzejima nalazi Michelangelo-vo stubište, a ono je po ideji
Bramante-ovo.
U knjizi važnu ulogu ima Švicarska garda.
Papinska Švicarska garda (lat. Pontificia Cohors Helvetica) jedini je ostatak
nekadašnje švicarske vojne tradicije, jer švicarski ustav, osim za Vatikan, više ne
dopušta novačenje svojih građana u strane vojne postrojbe. Današnju postrojbu
papinske Švicarske garde u pravilu čine pet časnika, 26 dočasnika i 78 helebardira,
i jedina je na svijetu kojoj se zastava mijenja, s obzirom na to da su joj sastavni
dijelovi grbovi i trenutačnog pape i njihova zapovjednika. Papinska Švicarska garda
zadužena je za sigurnost Apostolske palače, ulaze u Vatikanski Grad, ali i za
sigurnost samog Pape.
Za služenje u Papinskoj Švicarskoj gardi svaki kandidat mora ispunjavati sljedeće
uvjete: mora biti katolik, besprijekornog vladanja, neoženjen, imati švicarsko
državljanstvo, završiti vojnu školu u Švicarskoj. Kandidat mora biti star između
19 i 30 godina, visok najmanje 174 cm, i mora biti obrazovan (najmanje srednjoškolsko
obrazovanje). Žene ne mogu služiti u gardi. Pripadnici Garde i danas nose
živopisne renesansne plavo-žuto-crvene odore, za koje se pogrešno vjeruje
da ih je osmislio Michelangelo, iako je mnogo vjerojatnije da je na njihov razvoj
utjecao Rafael.
(piše i slika Lastavica)
(Na ovu priču podstakla me je Lady rugalica)
Za posljednji dan ostavili smo dragulj u našoj rimskoj ogrlici, Complesso del
Vittoriano i njegovu okolinu. Penjemo se širokim stubama.
do trga s lijepom fontanom
Ulazimo u crkvu Basilica S.Maria in Ara Coeli
(Bazilika Svete Marije na nebeskom žrtveniku).
Prvobitni naziv crkve bio je Santa Maria u Capitolo, budući da je sagrađena na Kapitolu
za vreme antičke rimske vladavine, ali je tokom 14. veka preimenovana. Prema legendi
podignuta je na mjestu gdje se caru Augustu ukazala žena s Djetetom, koja je, govoreći
o oltaru gdje je sjedila, uskliknula: "Ecce ara primogeniti Dei - Evo oltara prvorođenca
Božjega".
Kroz crkvu se dolazi do bočnog ulaza u Complesso Vittoriano, koji se otvara
u 9,30h i nekim danima je ulaz besplatan, kao danas. Može se dotle doći i
strmim lijevim stepenicama pred crkvu.
Nacionalni spomenik Viktoru Emanuelu II (talijanski Monumento Nazionale a Vittorio
Emanuele II) ili Oltar domovine (tal. Altare della Patria) ili "Il Vittoriano" - spomenik
je u čast Viktoru Emanuelu II, prvom kralju ujedinjene Italije. Spomenik je
projektirao Giuseppe Sacconi 1895. godine, a dovršen je 1911. godine.
Pogled s vidikovca je izuzetan. Galebovi poziraju.
Ulazimo u muzej zastava, Sacrairo delle Bandiere.
Lijep je pogled na Piazza Venezia
pa malo divljenja izvana.
Pored Pz Venezia nalazimo restoran “Gran caffe Vittoriano”
i ručamo Caneloni con carne i Tagliattelle ala bolognese.
Opet nešto tipično talijansko.
Uplatile smo poludnevni boravak pa nas je soba čekala po povratku
da se odmorimo i pripremimo za put. Nakon plaćanja boravišnih taksi
(6 E po osobi) još nam zovu taksi i sa žaljenjem konstatiramo da je
vrijeme za povratak. Sad tek znamo što u Rimu i kojim redom
treba vidjeti.
Nakon prijepodnevnog programa, navratile smo u
Theatre cafe na lagani talijanski ručak, tortellini panna e prosciuto.
Ponekad ne očekujete ništa, a dobijete mnogo. U Vatikanu su nam preporučili
da posjetimo ovu baziliku, o kojoj se baš ne priča mnogo. Vrednovala se kao
posjeta Vatikanu, iako je duboko u Rimu, daleko od Vatikana.
Bazilika Svetog Ivana Lateranskog (talijanski: Basilica di San Giovanni in Laterano)
rimska je katedrala, službeno crkveno sjedište rimskog biskupa, tj. pape. Službeni naziv
na latinskome glasi: Archibasilica Sanctissimi Salvatoris et sancti et Iohannes Baptista
Evangelista in Laterano (hrvatski: Arhibazilika Presvetog Spasitelja, Svetog Ivana
Krstitelja i Svetog Ivana Evanđelista na Lateranu). To je najstarija i prva po važnosti
(kao rimska katedrala) među četiri velike (papinske) bazilike u Rimu, i nosi počasni
naslov Omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput (lat.: majka i glava svih
crkava u Rimu i u cijelom svijetu). Sama bazilika smještena je u Rimu, ali izvan
granica Vatikanskog Grada. Međutim, Lateranskim ugovorom bazilici je dodijeljen
poseban eksteritorijalni status kao vlasništvo Svete Stolice.
Večer je pa ne obilazimo klostar, što se radi danju.
Zatičemo misu na njemačkom jeziku.
Crkva je prelijepa sa pozlaćenom tavanicom i u nišama je smješteno
12 mramornih kipova apostola, u nadnaravnoj veličini,
predvođenih Sv. Petrom i Sv. Pavlom
„Tajna večera“ je sva u zlatu.
Bazilika je prevazišla sva naša očekivanja i bile smo vrlo zadovoljne
što smo poslušale preporuku i posjetile je.
Hvatamo naš Roma Christiana bus i idemo do Koloseuma, u restoran kod metroa
na večeru (Bruschetta con Mozarerela e pomodoro), ukusna večera uz osvijetljeni
Koloseum.
i uz ponovljenu Caffe del gladiatore. Četvrti rimski dan završava.
Najbolji savjet pred polazak u Rim stigao je od prijatelja: "Samo diši duboko
jer ponekad zastane dah...." U Vatikanskim muzejima nam je zastao mnogo puta.
Vodič veliku grupu vodi kroz Porta angelica izvan zidova
Vatikana do ulaza u Vatikanske muzeje, 20 minuta pješice.
Vatikanske palače su impresivan zbir zgrada s 1400 soba, dvoranama,
muzejima, galerijama, bibliotekama, kapelama, hodnicima, dvorištima
i vrtovima, bogate raznim umjetničkim blagom.
Odlučujemo se prvo da uđemo
u prebogatu Pinacotecu.
Kopija Michelangelo-ve Piete.
Annunciazione, Almerico da Ventura, renesansni slikar
Madonna col Bambino- Marco Palmezzano, jako lijepa
La Madonna col Bambino- Perugino (col= con il)
Ulazimo u prekrasnu salu tapiserija, nema slikanja s blicem
Idemo dalje. La fortuna trattenuta da Amore
Giovanni Francesco Barbieri- prelijepa
Adamo ed Eva nel paradiso terrestre –Wenzel Peter
Izlazimo u dvorište (na prvoj fotki je ono na bazi pravokutnika
Vatikanskih muzeja).
pa u Museo Pio Clementino
Sala Rotonda sa ogromnom posudom od porfira
Nastavljamo hodnicima Vatikanskih muzeja sa fantastičnim lučnim oslikanim stropovima.
Ulazimo u Sikstinsku kapelu, čuvari utišavaju masu ljudi. Ne smije
se slikati. Cappella Sistina je najpoznatija kapela u Apostolskoj
palači, zvaničnoj rezidenciji papa u Vatikanu. Čuvena je po svojoj
arhitekturi i fresko dekoraciji koju su radili najveći majstori renesanse:
Michelangelo, Rafael, Bernini i Boticcelli. Pod patronatom pape
Julija II, Michelangelo je od 1508. do 1512. oslikao 1100 m stropova
Sikstinske kapele. Danas se ona smatra Michelangelovim
najznačajnijim slikarskim dostignućem. Kapela je dobila ime po
papi Sikstu IV, koji je restaurirao staru Veliku kapelu između 1477.
i 1480. Tokom ove restauracije Pietro Perugino, Sandro Boticcelli
i Domenico Ghirlandaio su naslikali niz fresaka koje opisuju
Mojsijev (desno) i Kristov život (lijevo). Posljednji sud na zapadnom
zidu, iza oltara, je jedinstveno, veličanstveno i neponovljivo djelo,
što nas osvaja i dominira sjajnom odvažnošću stvaratelja koji je tu
prenio svu svoju snagu. Michelangelo Buonarotti je započeo 1535.
na zahtjev pape Pavla III., a završio 1541. Tristo likova ispunjaju
nacrt zapanjujuće dosljednosti i jasnoće,gdje je prostor organiziran
kao istinska arhitektura likova. Veličanstvenim prizorom dominira
lik Krista, uzdignute desnice, u znak osude. Bogorodica uz njegov
bok predstavlja uvijek živu vezu između Krista i čovječanstva.
Ovdje smo disale duboko, jer je pred djelom genija, Michelangela,
zastajao dah.
Cijeli kompleks neopisive ljepote obišle smo za tri sata. Premalo vremena.
Kažu da Vatikanska biblioteka obuhvata dokumente neprocjenjive vrijednosti
iz vremena od 756.godine. Ima više od 80 kilometara polica sa takvim
dokumentima. Poslije tri sata razgledanja Vatikanskih muzeja, izgubile
smo svaku želju za ulaskom u biblioteku.
Zakazana nam je bazilika Sv. Petra pa moramo dalje.
I konačno, šlag na tortu! Prije izlaska ostala sam bez teksta pred stubištem
koje sam jako željela vidjeti. Najljepše spiralno stubište na svijetu, Bramante
stubište, nije projektirao Bramante, već je njegov dizajn iz 1512. godine inspirirao
arhitektu Giuseppe Moma da 1932. godine napravi revolucionarno spiralno stubište.
Danas dvostruka mramorna spirala osigurava brojnim posjetiteljima Vatikanskog
muzeja nesmetano cirkuliranje u oba pravca, a da se nikome ne zavrti u glavi.
I tko nikad nije bio tamo, odmah će na fotkama
prepoznati čuvenu kupolu i trg Sv. Petra u Vatikanu.
Završne radove na bazilici i Trgu Svetog Petra izveo je Bernini. Njegova
ideja je postavljanje kolonada kao raširenih ruku koje grle Trg Svetog Petra.
Kolonadu ukrašava 140 kipova svetaca, koje je, uz pomoć svojih
učenika, izradio Bernini.
Na sredini trga postavljen je obelisk visok 25 metara, koji potječe iz Egipta.
Sa lijeve i desne strane obeliska su dvije fontane koje se savršeno uklapaju
sa prostranim trgom.
Vodič nas vodi u prelijepu, veličanstvenu baziliku Svetog Petra,
Basilica San Pietro.
Ulaz u baziliku čine petoro vrata: Vrata smrti, Bronzana vrata,
Sveta vrata, Vrata dobra i zla i Vrata svetih sakramenata.
Iznad glavnog ulaza je Loža blagoslova, mjesto odakle se proglašava
izbor novog pape i odakle papa daje svoj blagoslov Urbi et orbi
(gradu Rimu i cijelom svijetu).
U bazilici se desno od ulaza nalazi Mikelanđelova
Pieta, zaštićena staklom.
Fascinantno je sve što se u bazilici vidi.
Oltar bazilike stoji iznad groba sv. Petra koji je definitivno identificiran
nakon iskopavanja pedesetih godina prošlog stoljeća. Ispred groba
danonoćno gori 99 svjetiljaka. O veličini prostora govori podatak da je
baldahin nad glavnim oltarom visok kao devetospratna zgrada.
Izlazak na kupolu pješice 6 E, elevatorom 8E. No elevator vodi
samo do terase, odakle se može pogledati u dubinu bazilike.
I onda slijedi poduhvat koji ne bismo preduzele da smo znale
kakav je ustvari. Nitko vam ne objasni niti itko vodi računa o
veoma živom turističkom saobraćaju. Dalje se kupolom
penje veoma uzanim stepeništem, mjestimično spiralnim,
mjestimično zakrivljenim, gdje je nemoguće mimoilaženje,
a pad jedne osobe doveo bi do lančanih padova. Tko se
predomisli, ne može se vratiti, ispred i iza vas je masa ljudi.
Nisu ugrađeni rukohvati, pa nemate uporište u klizavim
stepenicama i zidovima.
Priznajem, nije mi palo na pamet da slikam, nego da
se nekako dokopam vrha i vratim bez povreda.
Pogled je predivan, osobito na trg Sv.Petra i ulicu pomirenja,
no većina je umorna i žuri da se vrati prije nego masa krene dolje.
Na kraju, kad pogledate kupolu i na njenom vrhu žičanu krunu,
pa znate da ste se gore popeli, ni sami sebi ne vjerujete!
Kad smo došle u Rim, ovu smo tvrđavu ostavile za kasnije, ali narednim
putnicima savjetujem da baš odavde krenu u obilazak Rima. Razlog? Dobija se
kompletan uvid gdje ste, orijentacija u svim pravcima u Rimu i cjelina svega
što ćete vidjeti, a na najlakši način.
U Anđeosku tvrđavu ulazimo na Roma pass, jer nam je to druga atrakcija
na koju imamo pravo bez dodatnog plaćanja.
Castel Sant' Angelo - Anđeoska tvrđava ( ili Mausoleo di Adriano).
Cilindrična građevina na kvadratnoj osnovi građena je od 135.
do 139. godine kao mauzolej cara Hadrijana, na obali Tibra
(talijanski: Tevere).
Tijekom 10. stoljeća pretvoren je u tvrđavu, a u srednjem vijeku
je pregrađivan, dorađivan i s Vatikanom spojen dugim podzemnim
hodnikom. U doba Papinske Države služio je kao vojarna, riznica,
arsenal i tamnica. U njoj je bio zatočen i Giordano Bruno. Castel
Sant'Angelo je priča o vječnom gradu gdje prošlost i sadašnjost
izgledaju neraskidivo povezani.
Obilazimo donji krug do katapulta sa đuladima,
jako lijep pogled na sve strane.
Penjemo se.
Ulazimo u Sala del Tesoro sa prelijepim stropom
i okovanim kovčezima za blago.
Penjemo se na terasu,
odakle pravim fotke redom slijeva nadesno kao panoramu (Na terasi na
vidikovcu su objašnjene sve bitne lokacije).
Vatikan
Bijeli most Ponte Vittorio Emanuela II
Ponte Sant' Angelo
Palazzo di Giustizia
Zumirala sam vatikanske muzeje.
Ulazimo u bogate muzeje
Sjedamo u bar dvorca na kavu s galebom,
uzimamo Caffe Marocchino i torte,
Galeb nas prati i rado uzima kolač (kava s galebom,
Caffe con un gabbiano, reče konobarica).
Taman mislimo da smo sve vidjele, naiđe novi muzej
Svega tu ima
Mnoge tajne krije ovaj dvorac - tvrđava
Na kraju kao šlag na torti, lijepa slika anonimnog autora
Veduta del Tevere con Castel Sant’Angelo e San Pietro.
Rado ćemo ponovo doći i odavde započeti obilazak.
Nastavaljamo današnju šetnju.Izlazimo kod Colosseum.
Pravo pored lijepog bijelog luka idemo u brzi red, kojim se brzo dolazi do ulaza.
Pregled torbi, pa ulazimo, u okviru Roma pass je ulaz plaćen.
Za razliku od antičkih Grka koji su teatre gradili na prirodnim padinama postojećih brda
i time dobijali neophodan efekat akustike, Rimljani su, izmislivši beton i potporne lukove,
mogli da ih sazidaju gdje god su želeli – najčešće u centru gradova. Njihovi amfiteatri
najčešće su bili elipsastog oblika, sa auditorijumom koji je kaskadno silazio u krug.
Arene su služile za borbu gladijatora, lov na životinje, javna smaknuća, i čak
– pomorske bitke. U slučaju požara Colossseum bi se ispraznio za 10 minuta.
Colosseum, izvorno nazvan “Flavijev Amfiteatar”, ime je dobio po kolosalnoj skulpturi
cara Nerona koja se nalazila ispred amfiteatra. Gradnja ove monumentalne građevine
je započeta 72. godine n. e. za vrijeme cara Vespazijana, a dovršena desetak godina
kasnije za vrijeme vladavine njegovog sina Tita (79-81). Gradili su ga robovi Jevreji.
Mogao je da primi oko 50 000 gledalaca. Izgrađen je od tada novog
materijala –betona, koji je građevinu učinio veoma stabilnom.
Colosseum ima trospratnu fasadu. Prizemlje je urađeno u dorskom stilu, prvi sprat
u jonskom, drugi u korintskom. Točno je poštovan red nastajanja ovih stilova u
Grčkoj. Posljednji, treći sprat, ukrašen je pilastrima (dekorativnim elementima).
Fascinirali su nas podzemni prolazi ispod arene.
Dana 7. jula 2007. proglašen je za jedno od novih sedam svjetskih čuda.
Sasvim opravdano.
Upućujemo se uzbrdo za kolonom ljudi, desno nam ostaje Forum Romanum
i stižemo u lijepu crkvu Chiesa di San Bonaventura.
Imaju neku svečanost pa danas ne naplaćuju ulaz.
Vodi nas Adriano kroz crkvu,
sakristiju urađenu u drvetu s vrijednim slikama
i u park s pogledom na Koloseum.
Vrijeme je za ručak. U restoranu na otvorenom “At Colosseum subway
station” uzimamo pizzu s gljivama i mozzarelom. Pizza je vrsta jela koje potječe
iz talijanske kuhinje (posebno iz napolitanske regije), a koja se sastoji od tankog,
najčešće okruglog tijesta premazanog umakom od rajčice, na koje se zatim
stavljaju razni dodaci, prije svega sir (izvorno mozzarella), a zatim se peče
u krušnoj peći. Pizza je vrlo popularno jelo u svijetu, prije svega zbog jeftinih
i lako dostupnih osnovnih sastojaka te jednostavnosti spravljanja.
Odlično paše i ukusna "caffe del gladiatore " sa sladoledom i kremom.
zaputile smo se preko lijepog bijelog mosta Ponte Vittorio Emanuele II
i ukrcale u panoramski bus Roma Christiana. Moderan grad je prožet iskopinama
Prolazimo Pz Venezia i dominantni kompleks Vittoriano
i na dnu trga izlazimo, da bismo se zaputile uskim ulicama
do jedne od najpoznatijih fontana na svijetu, sa neslućenom gužvom oko nje
Naravno, to je fontana di Trevi, najveća barokna fontana u Rimu (visine 26.3 m i
širine 49.15 m). Sagrađena je u 18. stoljeću. Usred fontane je postavljena dominantna
skulptura Neptuna, vladara mora, koji upravlja kočijom u koju su upregnuta dva morska
konja, dok se s bočnih strana nalaze Tritoni, Neptunovi sinovi, morski borci. Lijevi
pokušava obuzdati konja, dok drugi mirno vodi konja. Skulptura sa lijeve strane
Neptuna predstavlja obilje, a zdesna zdravlje.
Prema legendi, bacite li kovanicu u predivno barokno djelo arhitekte Nicole Salvija, u Rim
ćete se sigurno vratiti. Obično se bacaju dvije kovanice preko ramena - prva, za vašu želju,
a druga za ponovni povratak u Rim. Fontana je bila scena brojnih filmova snimljenih
u Rimu, npr. Praznik u Rimu, La dolce vita.
Od fontane se teško odvojiti, ali prošetajmo još malo do Pz Venezia
gdje nas čeka sladoled na već izabranom omiljenom mjestu.
Treba nam mali odmor do nastavka drugog dana.
Knjige kažu: "Nekada prijestolnica moćne rimske imperije, danas glavni grad Italije, grad
Romula i Rema - odbačenih blizanaca na obali Tibra koje je odgojila vučica, a 753 g. prije
Krista osnovali su grad Rim. Nalazi se u središnjoj Italiji, u regiji Lazio, na 24 km od obale
Tirenskog mora. Najniža točka grada je na Piazza del Popolo (13 m) a najviša na najvišem
rimskom brežuljku Monte Mario (120 m). Mnoštvo turista preplavljuje Rim tijekom cijele
godine jer ovaj vječni grad ima sredozemnu klimu s dugim i toplim ljetima i vrlo blagim
zimama. Ne propustite da se popnete čuvenim Španskim stepenicama, ubacite novčić
u prelijepu baroknu fontanu di Trevi, prošetate po trgu Navona, posjetite Koloseum,
impresivni drevni amfiteatar u kojem su se održavale borbe gladijatora, zatim Panteon
i Rimski forum, Vatikan sa čuvenom Sikstinskom kapelom koju je oslikao Michelangelo...
I ne zaboravite: Svi putevi vode u Rim!"
Godinama me putevi nikako nisu dovodili u Rim, stalno su ga
zaobilazili. Onda je otpalo jedno putovanje autobusom u Italiju
zbog kojekakvih zavrzlama na granicama i nas dvije smo
pregledale ponude Jeftinih putovanja u europske metropole
i odmah se odlučile za Rim. Klik i to je to!
Let je bio prijatan i lak, iako sa strepnjom nakon pariških tragedija noć prije puta.
Izabrale smo najugodniji i najbrži način da s aerodroma stignemo u hotel
Ljubazni recepcioner smjestio nas je prije uobičajenog vremena, pa smo odmah
mogle krenuti u prvi rimski dan. Potrebna je udobna niska obuća, zbog neravne
rimske kaldrme.
U metrou je veseli harmonikaš odlično svirao.
Nakon dvadesetak minuta pješačenja duž via Ottaviano, uz presijecanje agenata
koji nude Vatikanske muzeje (u koje se ne ulazi s trga, nego baš iz ulice
Ottaviano na Porta angelica),
stižemo na bočni ulaz u Vatikan, Citta del Vaticano. I odmah sudar s
nepreglednim kolonama turista koji čekaju u redu za ulaznice.
Kupujemo Omnia vatican and Roma card i naredna tri dana žuti panoramski
autobus "Roma christiana" bit će naše glavno prijevozno sredstvo
Šetnja duž Via Conciliazione (ulice pomirenja), kojom se ulazi u Vatikan
Vrijeme je za tipično talijanski ručak. Lazanja, jedno od najpoznatijih jela čuvene
talijanske kuhinje, ima dugu povijest. Starogrčku riječ “lasagnum”, koja se odnosila
na jelo ili posudu, preuzeli su Rimljani i vremenom je dobila oblik “lasagna” i
koristila se za označavanje jela sastavljenog od slojeva različitog nadjeva između
redova ravne tjestenine
Pješice idemo do Castel Sant’ Angelo (detaljan obilazak ostavljamo za kasnije)
pa preko mosta Ponte Sant’ Angelo, s prelijepim skulpturama
kroz uličice preko piazza Navona do velike ulice Corso Emanuele II.
Na trgu Torre Argentina hvatamo naš bus
do Piazza Venezia, jednog od najljepših rimskih trgova. Dominira prekrasan
Complesso del Vittoriano, izuzetne ljepote, ljubav na prvi pogled
I pošto znamo sve o mojoj teoriji sladoleda
nalazimo staru domaćinsku slastičarnu sa odličnim
sladoledom, “Bar Brasile”. To će biti večera.
Dojmovi o gradu ulaze kroz oči i tabane. Noge su "otpale" od umora, ali je dojam o prvom danu sjajan.
(slika i priča Lastavica)
Niste nikad bili u Rimu. Znate kojih sve divota tamo ima, ali ne znate kako najpovoljnije
stići i odsjesti tamo. Niste više tako mladi, pa vam je i udobnost smještaja važna. Dakle, poželjan je let avionom i pristojan hotel, ne pretjerano daleko od glavnih atrakcija Rima. Prelistate razne ponude i iskoči reklama Jeftina putovanja. Agencija posluje online. Izaberete grad, pa period, 5 dana, onda mjesec. Što dalje, to povoljnije.
Uplatite i brinete, hoće li sve funkcionirati kako treba, ili će se ispostaviti da niste prijavljeni
na tom letu a još manje u spisku gostiju tog hotela. Lakše je provjeriti aerodrom. Aha, tu ste, u spisku putnika.
Onda slijedi traganje internetom za podacima. Vatikan ne radi nedjeljom, rimski
muzeji ne rade ponedjeljkom, ali tada rade Vatikan, Colosseum i Caracali
terme. Moguće je napraviti plan obilazaka, a da se nijedna vrata ne poljube
uzalud.
Zatim, da vidimo koje su mogućnosti izbjegavanja legendarnih redova. Jedan
dio omogućuje Roma card, a nešto više Omnia Vatican and Roma card, koja
nudi kompletnu uslugu za tri dana: izbjegavanje redova, uslugu autobusa za
razgledanje hop on hop off tri dana, ulaz u Vatikan i popuste za rimske muzeje,
te kompletan prevoz po Rimu (metro, bus).
Naredno pitanje, gdje ih nabaviti. Osim unaprijed
online, Roma card se može nabaviti na aerodromu
i stanici Termini, a Omnia card na ulazu u Vatikan
i na još 2 lokacije koje se lako nalaze.
Stigli ste na aerodrom Leonardo da Vinci, Fiumicino, kako od aerodroma
do hotela? Najlakše je uzeti taxi, do bilo koje destinacije u Rimu fiksna
cijena 48 E. Uzima se bijeli taxi, na kojem piše Roma ili Roma capitale
ili SPQR. Ima dosta ilegalnih taksija koji se bore za putnike.
Varijanta 2: odlično organiziran bus Terravision (5E), koji od aerodroma vozi do
glavne stanice Termini, a odatle metroom (pojedinačna karta 1,5 E) do željene
lokacije.
Varijanta 3: vlak od aerodroma do Termini. Kad dolazite prvi put, lakše je s
koferom taksijem stići do hotela, nego se lomatati po vlaku i metrou.
Stigli ste do hotela. Ljubazni recepcioner odlučuje nas smjestiti u 11 iako se
novi gosti smještaju poslije 14h. Onda se dan može iskoristiti.
I odmah po dnevnu kartu za javni prijevoz. Koristi se do ponoći tog dana i uključuje
autobuse, metro i tramvaje unutar Rima. Kupuje se na svim trafikama sa oznakom
T i na ulazu u metro.
Naredna tri dana glavni prijevoz bit će otvoreni bus za razgledanje, ima ih mnogo,
a u okviru Omnia card koristi se Roma Christiana žuti bus. Ide često, jedina mana
su nedovoljno obilježene stanice.
Počeo je Siniša, idejom o pisanju prve blogerske knjige
u Hrvatskoj
Prihvatila je Lastavica. Znala je kako se rade
blogerske knjige i ponudila je pomoć.
Prihvatio sam se posla i ja.
Korektura i lektura u nekoliko valova, dok ne budemo
zadovoljni. Recenzenti nisu bili raspoloženi raditi
besplatno, pa se Lastavica, koja je već pisala recenzije,
prihvatila i toga. Pomogao sam joj oko četvero blogera
i napisao recenziju za nju, pa smo je zajedno potpisali.
Dizajn njih dvoje nisu znali, pa je to bio moj posao.
Onda opet beskonačne korekcije, i uvijek se tvrdoglavo
prokrade neka greška. Zajedno smo odgovarali na
mailu blogoknjge, kako je tko imao vremena.
Uspio sam dobiti sponzorstvo za tisak, pomogao je
Ribafish.
Oko sale za promociju pomogle su Violenta i Mayday,
hvala im. Konačno, promocija je bila praznik lijepog
druženja, osmijeha i lijepe riječi.
Iako nije mogla doći, Lastavica nam je svima bila u mislima, kao da je
bila s nama. Druga promocija je osmišljena za preostale blogere,
opušteno i veselo. Hvala svima koji su pomogli u svakoj fazi rada
na knjizi, makar podrškom. Hvala mojim suradnicima, Lastavici i Sinisi.
Za ovaj put toliko, a vidjet ćemo tko će, kada i kako raditi drugu
blogersku knjigu.
I da li će.
Neki pamte i održavaju kontakte, pa me je
moj prvi plesni trener Aca Aničić pozvao na
reviju plesa. Pošto su i moji mladi plesali kod
njega, ovo je bila i prva plesna predstava za
moje unuke.
Najmlađe polaznice baletskog kluba "Pirueta"
Plesale su i veće polaznice škola
Predstava "Moderna Crvenkapica", dobitnik mnogih nagrada
Zreli polaznici Acine škole, rekreativci, plesali su bečki valcer
Male balerine iz "Piruete" pokazale su zavidno umijeće
a najmanje su natjerale i suze na oči
"UV dance" odigrali su robote
pa svjetleća krila
Studio "Flaj" se često viđa po spotovima i TV
Škola argentinskog tanga "Kadena" preselila nas je u Južnu Ameriku
Šlag na tortu bile su male balerine. Presvukle se i sa dobijenim
cvijećem plesale između redova
Život s nama igra "Čovječe, ne ljuti se", pa kako on namjesti prepreke, mi se snalazimo.
Prelistavam stari spomenar. Spomenari su sjećanje na vrijeme
kad smo bili uvjereni da će cijeli život biti u fair play stilu.
Za neke više ne znam gdje su, što rade
Neke sretnem povremeno i rado
S nekima me FB ponovo udružio
Ciklame kod kuće uvenu, a ove neće nikada
dok su se grane drveta koje je trebalo uvijek listati, osušile...
Kod Inđije su pre nekoliko godina napravili Fashion park Outlet centar Inđija.
Sve domaće riječi :) Nikako da odem, verovatno zato što mi klasični shopping
nije zanimljiv. Malo malo, pa se reklamiraju. I naravno, ne može drugačije,
nego da me "Izletnik" odvede. Keti je smislila da nas zasladi na kraju izleta,
pa smo prošetali avenijom mode
prepunom raskošnih trgovina i cijena od kojih boli glava
Ali mi se nismo dali zbuniti, cilj ulaska je kolač i cilj će biti ostvaren.
Hoćemo li kod Malog princa?
Ujesen rado idemo na svinjokolje, da nabavimo domaće proizvode
i vidimo nove predjele. U autobusu časti se dobra rakija.
Stižemo u Kovilj, Južna Bačka. Ulazimo u etno kuću Santa Maria.
Čeka nas doručak, kruh namazan mašću
s alevom paprikom i čvarci.
Uz to će nam Dejan pričati o povijesti Kovilja i znamenitih ljudi koji su ovdje
živjeli i stvarali.
Dok se ručak i mesni delikatesi spremaju, mi ćemo do manastira Kovilj.
Simbol Kovilja su rode, mnogo je gnijezda na stupovima i banderama.
Raskošno se zaigrala jesen
Manastir Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila je po predanju osnovao Sv. Sava
u 13. stoljeću. To je druga najbrojnija monaška zajednica, bogato
manastirsko imanje koje seže do Koviljskog rita.
Koviljski rit smo kroz priču obišli jučer
Vozimo se u Gornji Kovilj. Pored crkve druga kuća je rodna kuća Laze Kostića,
autora antologijske pjesme "Santa Maria della Salute", posvećene mladoj Lenki
Dunđerski.
Čekaju nas na ručku. Svinjokoljski paprikaš, dobre kobasice, salčići.
Podrazumijeva se muzika, pjesma i igra. Pa ovo je Izletnik!
Nabavit ćemo što kome treba, svježe meso,
kobasice, dimljeno meso, čvarke, mast.
Koviljsko-Petrovaradinski rit predstavlja kompleks barsko-močvarnih
i šumskih ekosustava na plavnom području srednjeg toka Dunava. Nalazi se u
jugoistočnoj Bačkoj i djelomično u Sremu na aluvijalnoj ravni i djelomično lesnoj
terasi lijeve i desne obale Dunava, pored naselja Kovilj i Petrovaradin.
Koviljski rit je dio tog posebnog rezervata prirode. U naravi je ritska cjelina
osebujne flore i faune. U njoj žive brojne rijetke i ugrožene vrste. U zaštitu
autohtone bioraznolikosti uključeni su obližnji stanovnici. Ondje se
osim očuvanja divljine, čuvaju genetski resursi agrobioraznolikosti
(balkanski magarac, podolsko govedo, mangulica).
Od svih stanovnika rita, mi smo vidjeli labudove u velikom broju.
Vajda im je ovdje zimovnik.
Pozirali su nam na sve načine, ponosno se ogledajući na površini vode.
Ovdje uvijek volim doći, prošetati ovom oazom mira, tišine i jesenske ljepote.
"Učini to!", reče vrag u meni.
"Nemoj nikako!", reče anđeo.
"Ti to želiš!", nastavlja vrag.
"Nije dobro za tebe!", savjetuje anđeo.
"Oduvijek si to htjela!", ne popušta vrag.
"Uništit će te!", zabrinut je anđeo.
Poslušala sam vraga, slatko je bilo, iako sam znala da je pogrešno.
I kad me jednog jutra anđeo zapita: "Što radiš? Ti ne pripadaš ovdje! "
okrenula sam se oko sebe. Ne, to nisam ja.
Pokupila sam ostatke ponosa i otišla.
Nije se voljela vraćati kući noću. Njezin kraj uglavnom je bio loše osvijetljen, a skupljali su se narkomani. Bilo je egzibicionista koji su povremeno prikazivali svoje "raskoši". Jednom se dogodilo i ubojstvo, naočigled cijelog kraja. Baš u osvijetljenom dijelu parka muškarac s baseball palicom napao je ženu koja se vraćala iz posjeta sinu i ubio je s nekoliko snažnih udaraca. Gledali su ljudi s terasa u toploj ljetnoj večeri kako se ubojica bez žurbe udaljava, a žena leži u lokvi krvi. Sutradan su novine pisale o detaljima ubojstva i nejasnom motivu. Ni godinama kasnije nije objašnjeno.
Sad je prešla preko tog mjesta gdje je ubijena žena ležala i stresla se. Nastojala je tu što rjeđe hodati, kao da je vrijeđa svojim cipelama. I uvijek se bojala. Kad se moglo desiti naočigled toliko ljudi, što li treba očekivati u mračnim prolazima? Ubrzala je korak, samo se klepet njezinih potpetica čuo po betonskoj stazi. Što brže stići kući! Užurbano se domogla svog ulaza, uvijek mračnog. Zaključan, stanari imaju ključeve, ali se ključevi uvijek volšebno sakriju u drugi kut torbe. I koliko god ih opipom traži, nema ih. Čuje korake koji se približavaju u mraku, iza zida. Pa gdje su ti ključevi? Jeza joj klizi niz leđa, panika čini ruku nesigurnom. Prilika se približava u mraku. Vrisak se zaledio u grlu.
Stara kapija vječnog odmorišta je tužno zacvilila. Nije je neko vrijeme nitko otvarao. Groblje u Sućurju je preseljeno i ovdje su ostali samo najstariji spomenici. Nisko raslinje je obrubilo stare ploče od bračkog kamena. Neke je i prekrilo. Ogrebla se više puta dok je tražila. Dugo nije bila tu i nije se više ni sjećala gdje se grob nalazi. Ovdje netko vrlo mlad, gledaju neusahle oči i prizivaju na sjećanje. Tamo mudrost izbija iz posljednjih posvećenih riječi. Na trećem netko tko je ostao - okajava tko zna kakve grijehe pretjerano patetičnim epitafom. Nema ga... I onda spazi spomenik skoro sakriven oštrim grmljem. Polako razgrne bodljikave grane. Tu je. Pa položi doneseni cvijetak i poljubi izblijedjelu sliku. Bože, koliko je vremena prošlo! Cijela vječnost...
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.