MALI SUNCOKRET

24.03.2015., utorak

Mogućnosti

Odložiš bocu. Isprazniš bocu. Napuniš bocu. Nategneš bocu. Razbiješ bocu. Baciš bocu. Voliš bocu. Kupiš bocu. Dobiješ bocu. Pokloniš bocu.
Skupljaš, bocu po bocu.


Zavrtiš:




Pogledaš:



Odabereš:



Pročitaš:


Kušaš:



Ne kušaš:



Liječiš:



Zaobilaziš:



Tražiš:

Brod u boci


Dozvolite ovaj jednostavni poklon,
ovu jednostavnu usporedbu:
brod u boci,
jedrenjak neodređenog tipa
izrađen rukom mog prijatelja,
osamdesetogodišnjeg Genovežanina.
Najudaljenija lika u jednostavnoj duši mog oca – Trieste.
Nedjeljne tuče u svečanim odijelima
šibenskih i zadarskih lučkih radnika.
Moju prijateljicu zanima -
kako se to radi?
Da li boca dolazi naknadno,
sa punim jedrima
i morem od sadre?
Moj brod u boci
koji čuvam u ovom tihom enterijeru,
što uporno i smiješno oponaša
ono nešto naše i ono moje.
To bi trajalo predugo da vam objašnjavam;
svakako, brod pomalo ulazi u bocu,
on ostavlja dojam i mogao bi ploviti.
Zar vam to nije kao…
Usporedba je, naravno, odviše jednostavna i
vas ću, eto, izuzeti iz te banalnosti,
ali neki vrag me tjera
da vam ipak kažem,
da vam kažem to najobičnije,
makar mislio samo na sebe -
vidite, gospođice,
zar vam to nije kao…

Arsen Dedić



Uživaš:




(Datum prijenosa: 19. svi 2009. Vesna Belic)


*
Prisjetiš se:




„Qui n'a plus qu'un moment a vivre
N'a plus rien a dissimuler.“
(Philippe Quinault, Atys.)



P.S.


Zaokružiš:










- 00:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.03.2015., petak

Začađeno staklo


Ponekad te neko davno sjećanje iznenada sretne; sine kao munja u djeliću sekunde, uskrsne, i istom brzinom nestane. Ako nemaš sugovornika u blizini da ti potvrdi postojanje istog, osjetiš nemoć i težinu, kao da te lupilo nešto nepostojeće, a tvoje.
Dogodilo mi se to večeras slušajući o pomrčini Sunca. Kako zaštititi oči pri gledanju tog fenomena! Posebnim zaštitnim naočalama ili maskom koju koriste varioci; kako nemam ni jedno ni drugo, sjetim se i glasno izgovorim: začađenim staklom. I zbunim samu sebe. Otkud mi to.

Sjećanje blicne i nestane, a sumnja u to nešto, ostane. Je li se desilo, je li postojalo; ako nije, otkud mi; a ako jeste, gdje mi je.
Ponekad se pomrse sjećanja, pa tražiš pomoć da ih razmrsiš.

I dok god kuma nije rekla: „Ma kao da sad gledam komadić čađavog stakla, samo ne znam jesmo li ga mi pravili ili naše mame, ali znam da smo kroz njega gledali pomračenje Sunca.“, činilo mi se da varam samu sebe, a ne volim to. Zato čuvam ljude, i volim to.

Iako nas u godini dana sreće nekoliko puta baš ta prirodna pojava, moje sjećanje na staklo kao zaštitni filter je preskočilo mnogo takvih susreta i vratilo me u neki prastari pogled u nebo. I sve bih dala da sam na netu, koji je nakon kume potvrdio točnost mog davnog sjećanja, uspjela pronaći još i sliku komadića začađenog stakla. Ali, ponekad ni tamo nema, pored svih sakupljenih čuda i pameti, onog nečeg što je u nekom trenutku samo nama značajno.
Danas nas opominju da je taj prastari način promatranja pomračenog Sunca opasan, jednako kao gledanje kroz sunčane naočale, ali nekad davno nam je većini bio jedini dostupan put ka toj čaroliji.
Kako će i sutra mnogi od nas bez specijalnih zaštitnih naočala poželjeti pogledati u nebo, a ne znaju ili su zaboravili na začađeno staklo, iz kućne radinosti za istu svrhu (uz oprez), može nam poslužiti CD ili presavijena aluminijska folija u par slojeva.
Da je to nekad postojalo, sigurno se ni mi ni naše mame ne bismo mučili dimeći staklo. Ali, ne bi bilo ni ove pričice u noći uoči pomrčine Sunca i prvog dana Proljeća 2015.


- 01:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.03.2015., ponedjeljak

Denver plava...



Čitam da je kraljevski plava boja popularna ove sezone ne samo kod nas. Modni je trend u svijetu... od cipela, košulja, trapki, mantila, do torbica i ostalih ženskih drangulija.
Sjetilo me to vremena kada sam tu boju upoznala. Zvali smo je denver plava i simbolizirala je moć obitelji Carrington, čiji je život pratila televizijska serija „Dinastija“. U svijetu omiljena sapunica osamdesetih godina, s lakoćom je osvojila u tom razdoblju i naše prostore. Uselila nam se u domove s dobrodošlicom i godinama širom otvarala tv prozore u raskoši kapitalizma.
Svakodnevno smo gledali ostvarenja američkog sna, i maštali, sanjali o tajkunstvu i kraljevstvu moći preko noći, divili se vilama i bazenima, automobilima, kavijaru umjesto pekmeza, i naravno ženskoj garderobi i stilu.
Sve što su Alexis i Krystle odjenule, postajao je modni obrazac i pusta želja naših žena.





Kopiralo je naše društvo tih godina što je stiglo i moglo, ali sve je to bilo sitno u odnosu na ono što će od devedesetih doći i zaživjeti u „arhitekturi“ našeg kapitalizma. (Ovo je samo uzgred...)



Kad god bi se nijanse denver plave vratile u modu u ovih tridesetak godina, zvale se one kraljevske ili kobaltne, mene su podsjećale na raskoš i moć Carringtonovih. Unatoč ulaganju u sebe i pozitivnom pogledu na svijet, što je jedna od formula za „uspjeh“ modernih stručnjaka i savjetnika, život mi je mahom uskraćivao luksuz, te razne karingtonovske statusne simbole. Ali, kao surogat, velikodušno mi je ostavljao na raspolaganje maštu i simbol boju.

Iako nije bila moja omiljena, ne često, i ne previše, ponekad sam si ipak priuštila neki modni detalj u denver plavoj boji. Sjećam se da su mi: jedan sako, hlače i jaknica kratkih rukava sa izrezanom suzom na leđima, pomogli u različitim razdobljima života da se osjećam dobro, ono baš kraljevski.

Nekako sumnjam da bi se taj osjećaj mogao ponoviti ili vratiti i ove modne sezone, ali, možda, vrijedi pokušati… Naravno, uz pomoć velike i bujne mašte
.

- 00:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.03.2015., nedjelja

Čestitka

Ženama iz mojih današnjih misli, sretan praznik, 8. ožujak:





P.S.


Karanfil, cvijet koji je nekad bio simbol Dana žena, nepravedno je ulaskom politike i u cvjetnjake, zamijenjen ružom. I njemu i ženama tim je učinjena šteta, a bogami i ružama narušeno i suženo bogatstvo simbolike za koje su se raskošnom paletom boja izborile.

- 15:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.03.2015., četvrtak

OTIŠAO JE...




VLADA DIVLJAN (1958. – 2015.)












cry Žao mi je.




Počivaj u miru.


*

Vlada Divljan: Nebeska tema

Peti mart 2015. godine ostaće upamćen kao dan kada se jedan od najkreativnijih muzičara sa ovih prostora preselio iz Beča pravo u legendu.

*
Ja čekao sam neki novi dan
I čekao sam neku toplu noć
Čekao sam proleće
Da me odnese

*
Na planeti postoji oko 2000 pandi. One su zaštićena vrsta, ali uprkos tome njihov broj se smanjuje, a verovatno će jednom potpuno nestati. Ne znam koliko tačno ima vanserijskih umetnika koji su večno mladi duhom i telom poput Vlade Divljana, ali sam siguran da se i njihov broj smanjuje. Međutim, za razliku od slatkih pandi iza kojih će ostati samo gole grane bambusa, Vlada nam je ostavio muziku uz koju ćemo se radovati i tugovati do kraja sveta - radovati kada otkrijemo neko takvo retko biće, tugovati kada ostanemo bez njega.

Samo postojanje nekog kao što je Vlada Divljan, uči nas da takve ljude treba čuvati kao malo vode na dlanu - otprilike baš onako kako već nekoliko decenija njegova muzika čuva nas.

Izvor: B92, VLADIMIR SKOČAJIĆ/GISTRO POP, 06. 03. 2015.


(foto: Zorica Bajin-Đukanović)


- 23:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.03.2015., srijeda

Nestanak cvjećarnica

U martu me lovi nostalgija za cvjećarnicama. Mjesec je to u kojem sam najviše darivala i dobivala cvijeće. Uz Dan žena, obilježila bih tim svoj i nekoliko dragih rođendana mojih „riba“, i uvijek mi se činilo da nosim proljeće na prag, i da sam ga preduhitrila.

Jedna je to od ljepših navika koju sam stekla životom u Zagrebu. Grad koji je imao bezbroj cvjećarnica i ima trg Cvijeća, tom me naučio.

Sutra je R. rođendan. Razmišljam gdje da joj kupim buket. Ni jedna od meni dragih ili poznatih bližih i usputnih cvjećarnica više ne postoji: ni one dvije-tri „preko pruge“, ni onih pet-šest na placu, ni onih par u „banani“, ni ona preko puta zgrade.
Otkako su se rascvjetali shopping centri, moj kvart više ne miriše. Broj opstalih cvjećarni je gotovo zanemariv.
Obližnji gorostasi su progutali, pojeli i sažvakali male cvjećarnice. Uz mlijeko i krompir ne znam i ne volim kupovati cvijeće. Nisam ljubitelj ni lončarica i trajnica, koje nam se najčešće tamo nude.
Kupovina cvijeća je osim navike ili tužne obaveze, kulture, i stvar raspoloženja, želje, ljepote trenutka i inspiracije. Ima nečeg poetičnog u tom činu. Susreti sa cvjećarnama, ulasci i boravci u njima, biranje rezanog cvijeća i ukrasa, boje i mirisi, aranžiranje i razgovori sa cvjećarkama, topli su, ugodni i intimni doživljaji. A i sam prolazak pored štandova i izloga sa cvijećem užitak je čulima.

Zar, i zašto su mi i to oduzeli!



(slika s neta)


Gospodo, prosim vas lepo, gdje su nestale moje kvartovske „biblioteke“ latica.

- 12:30 - Komentari (16) - Isprintaj - #

03.03.2015., utorak

„BOLERO“


TRAJANJE











P.S.

Nadam se da će u Rusiji stići od silnih „aktivnosti“, bar krajem godine, dostojno obilježiti 120 godina od rođenja i 90 godina od smrti Pjesnika :


Sergej Jesenjin (Konstatinovo, 3. listopada 1895. - Lenjingrad, 28. prosinca 1925.)



- 23:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.03.2015., ponedjeljak

Vijesti


STARE:


MALI SUNCOKRET

20.06.2014., petak

„Junak našeg doba“


Nogometna reprezentacija Urugvaja večeras je na Mundijalu pobijedila englesku repku rezultatom 2:1.

Povod je to da prenesem na ovo mjesto dugo planiranih, a odgađanih par riječi o urugvajskom predsjedniku José Mujici i Kusturičinom dokumentarcu o njemu.

Redatelj Emir Kusturica u Montevideu snima film o predsjedniku Mujici koji će premijerno biti prikazan u ožujku 2015. kada dođe do smjene predsjednika u zemlji koja nema uzastopne predsjedničke mandate , i o tom, između ostalog, kaže:

„’Poslednji heroj’, tako ću možda nazvati ovaj film o predsedniku Urugvaja Pepeu Muhiki, nasledniku duge levičarske tradicije u Latinskoj Americi koju je uspeo da uskladi sa istinskim demokratskim principima…

*

To je možda jedini predsednik koga možemo sa punim pravom nazvati junakom, neko ko je živeo kao revolucionar, da bi se pretvorio u dobrog predsednika.

*

To je čovek koji veruje u ideju i u potrebu da izgradimo jedan novi svet.

*

Ne znam da li bih mogao da ga uporedim sa bilo kim. Jer u njemu su se sjedinile razne utopije. Niko danas nije toliko napredan, tako liberalan i toliki socijalista. Niko nije sproveo tu ideju, toliko dobrih socijalnih programa.” (Politika)

*

Iako je predsjednik José Mujica nakon Kusturičinih riječi rekao da u svijetu postoji mnogo ljudi sličnih njemu i da on nije nikakav heroj, osobno, nikad nisam čula da i jedan predsjednik države ove kugle zemaljske 90% svojih mjesečnih primanja daje u fond za zbrinjavanje samohranih majki. Čini to isto i njegova supruga senatorica Lucía Topolansky, s kojom živi u kući od 45 kvadrata na imanju u predgrađu Montevidea, uzgajajući cvijeće, voće i povrće, a u predsjedničkoj palači, koju u zimskim mjesecima ustupa beskućnicima za smještaj, obavlja samo državničke poslove i prima visoke goste. Često se viđa na traktoru, a umjesto službenog luksuznog automobila vozi staru bubu, što još smatra velikim izdatkom za svoj budžet.

Ne prihvaća slogan „vrijeme je novac“, nego je vrijeme život koji prolazi i koga treba proživjeti kvalitetnije nego što je trka za novcem.

Čini se, da je svijetu na osnovu ovih karakteristika bilo lakše obilježiti urugvajskog lidera kao „najsiromašnijeg predsjednika“, nego kao jedinog i na žalost, u politici posljednjeg „junaka našeg doba“.
No zato, valjda, i postoje veliki umjetnici da stvari, pojave i ljude nazovu pravim imenom.

U zemlji u kojoj je legalizirana marihuana, pobačaj i istospolni brakovi, večeras je fešta. Nadam se da njen predsjednik José Mujica (79) u zdravlju slavi, uživa i dijeli sreću i ponos sa svojim sunarodnjacima zbog večerašnjeg uspjeha njihove nogometne reprezentacije.



*



NOVE:


Više nije najsiromašniji predsjednik: Otišao čovjek kojeg ćemo svi pamtiti


Pet godina Jose Mujica bio je na čelu Urugvaja, no simpatije svijeta pokupio je gotovo čim je postao predsjednik. Sada je dužnost predao Tabareu Vasquezu, također ljevičaru.

Kad je 2010. godine preuzeo predsjedničku dužnost u Urugvaju Jose Mujica odbio je živjeti u predsjedničkoj rezidenciji te je sa suprugom ostao u jednosobnoj kućici na obiteljskoj farmi gdje je uzgajao cvijeće.
No i ta kućica, zajedno s farmom cvijeća, u vlasništvu je njegove supruge, a jedini što on posjeduje je Volkswagen buba iz 1987. godine s kojom se i jučer dovezao na predaju dužnosti.
Mujica je tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina sudjelovao u oružanoj pobuni protiv demokratski izabranih urugvajskih vlasti zbog čega je ovaj bivši vođa ljevičarske gerile u zatvoru proveo punih 14 godina.

Poznatiji pod nadimkom 'Pepe', Mujica tvrdi da je bio ranjen šest puta te da je u više navrata bio mučen i zatočen u samicama. Svoju slobodu duguje općoj amnestiji nakon završetka vojne diktature.
Mujica je dužnost predao Tabareu Vasquezu, također ljevičaru, inače onkologu koji predsjedničku dužnost obavljao od 2005. do 2010. godine. Tvrdi kako će nastaviti s jednom od najkontroverznijih Mujicinih inicijativa - pokretanje državne marihuanske industrije.



Izvor: Dnevnik.hr, 02. 03. 2015.


*


URUGUAY Kusturica termine le tournage de son documentaire sur Pepe Mujica

Le cinéaste Emir Kusturica est de retour ŕ Montevideo pour filmer l'ultime séquence du documentaire "Le Dernier héros" qui s'articulera autour de la passation de pouvoir entre José Mujica et Tabaré Vasquez ce 1er mars.


Le réalisateur Emir Kusturica sera de la partie ce 1er mars ŕ Montevideo lors de la passation de pouvoir du président José Mujica ŕ Tabaré Vazquez, rapporte le quotidien uruguayen El Observador. Le célčbre cinéaste tournera ŕ cette occasion la derničre séquence d'un documentaire baptisé "Le Dernier héros" qui retrace le parcours de celui qu'on appelle "Pepe Mujica". Il se rendra ensuite dans le modeste ranch de l'ex-président et dans six autres lieux cultes de cette personnalité emblématique.
Le film de Kusturica devrait ętre présenté en 2016 au festival de Cannes. L'idée de réaliser "Le dernier héros" est née lors du discours musclé du président uruguayen au sommet Rio+20, en juin 2012, oů il dénonçait "la surconsommation des pays riches". Pendant plusieurs mois, Kusturica a filmé les moments forts du mandat présidentiel de José Mujica. Il mettra ainsi un point final ŕ un projet trčs attendu.


Izvor:1 MARS 2015. COURRIER INTERNATIONAL


*


Kusturica u Montevideu snima posljednji dan mandata Hoze Muhike

Izvor: Srna, 28. 02. 2015.







- 12:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Prosinac 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)