Ponekad te neko davno sjećanje iznenada sretne; sine kao munja u djeliću sekunde, uskrsne, i istom brzinom nestane. Ako nemaš sugovornika u blizini da ti potvrdi postojanje istog, osjetiš nemoć i težinu, kao da te lupilo nešto nepostojeće, a tvoje.
Dogodilo mi se to večeras slušajući o pomrčini Sunca. Kako zaštititi oči pri gledanju tog fenomena! Posebnim zaštitnim naočalama ili maskom koju koriste varioci; kako nemam ni jedno ni drugo, sjetim se i glasno izgovorim: začađenim staklom. I zbunim samu sebe. Otkud mi to.
Sjećanje blicne i nestane, a sumnja u to nešto, ostane. Je li se desilo, je li postojalo; ako nije, otkud mi; a ako jeste, gdje mi je.
Ponekad se pomrse sjećanja, pa tražiš pomoć da ih razmrsiš.
I dok god kuma nije rekla: „Ma kao da sad gledam komadić čađavog stakla, samo ne znam jesmo li ga mi pravili ili naše mame, ali znam da smo kroz njega gledali pomračenje Sunca.“, činilo mi se da varam samu sebe, a ne volim to. Zato čuvam ljude, i volim to.
Iako nas u godini dana sreće nekoliko puta baš ta prirodna pojava, moje sjećanje na staklo kao zaštitni filter je preskočilo mnogo takvih susreta i vratilo me u neki prastari pogled u nebo. I sve bih dala da sam na netu, koji je nakon kume potvrdio točnost mog davnog sjećanja, uspjela pronaći još i sliku komadića začađenog stakla. Ali, ponekad ni tamo nema, pored svih sakupljenih čuda i pameti, onog nečeg što je u nekom trenutku samo nama značajno.
Danas nas opominju da je taj prastari način promatranja pomračenog Sunca opasan, jednako kao gledanje kroz sunčane naočale, ali nekad davno nam je većini bio jedini dostupan put ka toj čaroliji.
Kako će i sutra mnogi od nas bez specijalnih zaštitnih naočala poželjeti pogledati u nebo, a ne znaju ili su zaboravili na začađeno staklo, iz kućne radinosti za istu svrhu (uz oprez), može nam poslužiti CD ili presavijena aluminijska folija u par slojeva.
Da je to nekad postojalo, sigurno se ni mi ni naše mame ne bismo mučili dimeći staklo. Ali, ne bi bilo ni ove pričice u noći uoči pomrčine Sunca i prvog dana Proljeća 2015.
Post je objavljen 20.03.2015. u 01:08 sati.