MALI SUNCOKRET
31.12.2012., ponedjeljak
KA 2013.U NOVOJ 2013. GODINI, UZ ZDRAVLJE, SVIMA OD SRCA ŽELIM OSTVARENJE MNOGIH OD VAŠIH ŽELJA, A SEBI, IZ DNA DUŠE, DA MI SE MOJE ŽELJE NEGDJE NE ZAGUBE.   (Uploaded on Dec 25, 2011Dragana Vasic)  ŽIVJELI!  |
28.12.2012., petak
Zapisi o... :-))ljubavi Jednom davno, ispekao si krompir umjesto da ga skuhaš. A lijepo sam te molila da isključiš šporet za pola sata u mom odsustvu. Uh, kako sam bila bijesna! Kako sam samo galamila na tvoje pravdanje da si se zanio za kompjuterom... Oprosti...tad nisam znala što to znači.  Sretan ti rođendan, srećo naša. Živjeli!(Published on Aug 11, 2012 mirela3680) P.S. Prosljeđujem ti i ovaj zapis: „Mila, spremam se na „cjelodnevne“ sjednice, pa sam samo htjela da tvom dragom sinu čestitam rođendan. Želim mu zdravlje i uspjeh, snagu da opstane na vrhu uz ljubav kao neophodni oslonac, a sam Bog da ga štiti srećom. Vama dvoma čestitke na divnom sinu. Tako često te se sjetim trudne; bilo je ljeto, ja u posjeti kod vas u Zagrebu, a ti u smb talijanskoj trudničkoj haljini „izrezanih“ ramena...mlada, lijepa, sretna. Volim vas puno. Živjeli!“ (Published on Jul 12, 2012 by Kaza) Još jedan P.S. zapis, pola sata iza: Ej, sad pročitah: Đorđe Balašević postao djed! Srećno i Živeli! Oznake: čestitka |
27.12.2012., četvrtak
PLES VODEU nekim od postova dosta sam prostora posvetila fontanama. Svoj sanjani put oko svijeta nazvala sam Put fontana, i tad ga „ostvarila“ virtualno. Fontane su oduvijek bile ukrasi gradova i često postajale njihovi simboli, a ljudima atraktivni dijelovi za predah i užitak u lijepom. Fontane su mjesta okupljanja kojima se ljudi raduju, vole ih i pamte. Ako i ne ubacim novčić u fontanu, u blizini vode, uvijek mi se rađaju želje. Osjećam se dobro i hoću naprijed. Zato volim fontane. A suvremene muzičke fontane, svojom „kič“ formom su ostvarenje mojih slika iz svijeta mašte. Voda, gradovi u boji, i muzika i ples. Fontana je moj mali grad u kojem voda pleše uz muziku sinkronizirano sa svijetlom i bojama, i mojim željama. Ona je živa i treperi kao duša. Stoga ja ne mogu razmišljati unatoč teškim i težim vremenima, tj. mogu ali ne želim, o sukobu i problemu, pozadinama , o potrošenom novcu za izgradnju zagrebačkih fontana, na isti način kao o svim onim prethodno propalim ili pokradenim parama u bliskoj nam prošlosti.I bez fontana, teško da bi nam život bio lakši. A bez sukoba kao bitnog čimbenika naše demokracije i ne znamo više živjeti. Ne zamjerite; ovdje sam subjektivna, sentimentalna i patetična. Naše nove fontane osjećam kao božićni dar gradu Zagrebu i jedva čekam proljeće. Ja sam Za...ples vode u bojama muzike. P.S. Kako na YT još nije dokumentirano svečano otvorenje naših fontana, poslužit ću se tekstom, a onda nastaviti svoj Put(ić) fontana regijom,( susjedstvom ili komšilukom), od Triglava pa do Vardara. I. Uz zvuke Lijepe naše i Ode radosti 23. 12. 2012. gradonačelnik Zagreba Milan Bandić svečano je pustio u probni zimski rad nove fontane. Otvorene su samo dvije, a sljedeće godine još tri, čime će zaokružiti davno zamišljena koncepciju Lenucijeve potkove. Uz gradonačelnika, svečanom otvorenju su nazočili predstavnici Grada Zagreba i stotinjak okupljenih građana. II. LENUCIJEVA POTKOVA “Danas Zagreb ima 30 parkova koji se prostiru na ukupnoj površini od oko 400 000 m2. Najreprezentativnijim se primjerom smatra kompleks parkova u središtu grada pod nazivom Lenucijeva potkova (naziva se još i Zelena potkova). Čini je 7 trgova i vrt koji s tri strane, u obliku uglatog slova U, svojim zelenim površinama uokviruju urbanističke blokove Donjega grada. To su Trg Nikole Šubića Zrinskog, Trg Josipa Jurja Strossmayera, Trg kralja Tomislava, Trg Ante Starčevića, Botanički vrt, Trg Marka Marulića, Mažuranićev trg i Trg Maršala Tita. Potkova je naziv dobila po Milanu Lenuciju (1849.-1924.). On je bio najvažniji zagrebački arhitekt i urbanist 19. st. podrijetlom iz Karlovca. Svojim rješenjima, ostvarenjima i pothvatima obilježio je Zagreb.” III. LJUBLJANA (Uploaded on Jun 7, 2010luccianor) BEOGRAD (Uploaded on Jun 4, 2011ivanicai) (Published on Oct 8, 2012Nenad Kosovic) SKOPLJE (Uploaded on Dec 10, 2009Deltafontane) DODATAK: 31. 12. 2012.- 14:04 ZAGREB Zaplešimo!  Kažu da u nove godine treba ući bez dugova, ili ih bar razgovorima i valjanim razlozima opravdati. Kako je to u jednom dijelu našeg života sve manje moguće, u ovom blogerskom, ponekad uspijemo. Pa tako i ja, uz malu (veliku) pomoć vašeg i mog prijatelja, vraćam „svoj dug“... Hvala ti, S. S. Dragi moji, na YT su zaplesale zagrebačke fontane. (Published on Dec 29, 2012smotani smotanko) Oznake: fontane |
26.12.2012., srijeda
UZ DVIJE VIJESTI1. Jedna od moje tri zagrebačke prijateljice je Zagorka. Družimo se od djetinjstva naših sinova. Kada sam par puta u naše razgovore ubacila „moje“ - kaj, rekla mi je: „Molim te, nemoj...kad ti i moj muž to kažete, kao da me učepite!“ Shvatila sam ju ozbiljno i trajno odustala od svojih jezičnih izleta. Pjevati smo nastavile zajedno. A dugo već nismo...  (Uploaded on Jul 2, 2010 Tajci Cameron- 1-2006 Christmas Special - Suza za zagorske brege) Moje drago sjećanje potakla je tužna vijest: “ANA Bešenić, autorica stihova poznate zagorske popevke "Suza za zagorske brege", preminula je na Badnjak, 24.prosinca u Zagrebu. Svakako, treba istaknuti kako je svoju najpoznatiju pjesmu Ana napisala i objavila kao 15-godišnjakinja, a 1998. objavila je istoimenu zbirku pjesama.” (Index.hr) Počivala u miru. SUZA ZA ZAGORSKE BREGE V jutro dišeče gda bregi su spali a mesec još zajti ni štel. Potiho sem otprl rasklimanu lesu i pinklec na pleča sem del. Stara je mati išla za menom, nemo vu zemlu gledeč. Ni mogla znati kaj zbirem vu duši I zakaj od včera nis rekel ni reč. Preveč smo toga povedat si šteli A se smo pozabili več. Gda smo vre prešli kraj najzadnje hiže vu suzah najemput sem bil. Kaj ne bi to vidla stara mi mati z rukami lice sem skril. Sud oko mene su disale rože i bil je rascveteni maj. A ja nis ni jemput pogledal za sobom, Od tuge nis mogel pozdraviti kraj, Samo sem bregima dragim obečal Da vrnul se bum nazaj. Samo sem bregima dragim obečal Da vrnul se bum nazaj. 2. U književnosti postoje djela s „dva kraja“. Spomenut ću Milorada Pavića i (samo) njegovu „Kutiju za pisanje“, roman s dva završetka; jedan u knjizi, a drugi na Internetu. ”Ja pokušavam da promenim način čitanja romana u tom smislu što sam povećao ulogu i odgovornost čitaoca u stvaranju dela. Prebacio sam na njih odluku o izboru zapleta i raspleta romana, gde će početi, a gde završiti čitanje, odluku čak o sudbini glavnih ličnosti. Ali da bih promenio način čitanja, morao sam kao što rekoh, da promenim i način pisanja.” Milorad Pavić __________________________________________ Ali za ovu i ovakvu tv pojavu, prvi put čujem. Svašta.  ”MLADI kuhar Nikola Lesar (22) sinoć je postao drugi hrvatski Masterchef. I dok su Hrvati gledali slavlje talentiranog Nikole, u Bosni je slavio njegov suparnik Marko Palfi. Naime, Federalna televizija prikazala je finalnu emisiju u kojoj je pobijedio - Marko Palfi! Drugim riječima, isti show u dvije je zemlje dobio dva različita pobjednika.” (Index.hr) |
24.12.2012., ponedjeljak
SRETAN BOŽIĆ(Published on Dec 14, 2012 AnaRucner) :-) (Uploaded on Dec 7, 2010 TheFabFour14) |
23.12.2012., nedjelja
USUSRET BOŽIĆU* * * * * (Published on Dec 12, 2012 TheNTVV) ZIMSKI KRAJOBRAZ U snijegu vidiš kuće kojih nema, nepostojeće gradove. Odjeneš kaput od snježnih pahuljica (iznutra je zima vrlo ugrijana) i voliš svijet. U stvari ti ljubiš prošlost svojeg djetinjstva u mokrim cipelama, čudesno šarenilo boja oko Božića i Nove godine. Bezumno čezneš za nečim što se moglo dogoditi. Bilo je tako blizu. Virio si kroz okno, na vršcima prstiju. Moglo se dogoditi, ali si odlutao. Odnijela te snježna vijavica. U neku tugu protiv volje. I dovoljna je studen, igra pahuljica, odjednom se rasaniš na istom mjestu, tamo gdje si se otkinuo. Neke divne kuće, čarobni gradovi. I sam si nešto manje stvaran. Tvoj san lebdi tamo gdje si ga napustio i sve je još jednom prekrasno. Slavko Mihalić  |
22.12.2012., subota
NA POL'U predblagdanskoj kupovini jučer sam srela manje ljudi, a puno ozbiljnih lica i polupraznih kolica. Ponuda je bila bajata, a isto se pokazalo skupljim nego lani. Lampice shopping interiera su umorno žmirkale u ritmu dosadnih pjesmica s internog radija. U uličnim ukrasima pregorjele žarulje. Velike kuće pokrilo je blještavilo, a na omanja dvorišta pao rani mrak. Skupa struja, nema se...pričaju ljudi ovih dana. I dodaju kako će mnogi i pečenicu peći „na pol“. Netko s rođakom, netko sa susjedom. Poznat mi je taj izraz ovog blagorodnog kraja u kontekstu rada na zemlji, ili ljetnog kupljenja šljiva i pečenja rakije. Ali, u ovo blagdansko vrijeme, uz bezsnježicu, nekako me rastužio. Onak', na pol'... * * * * * Dolazi Božić milo moje s mirisima moga djetinjstva i snježnim pahuljama koje će me ispuniti tugom pa dobro znaš koliko te trebam baš za Božić jer nikog takvog ja nemam na svijetu kao tebe najdraže moje dolazi Božić a meni će se opet učiniti kako vlakom netko dolazi u Zagreb meni će one dvije naranče zadnje iz ruku moje majke preliti tugu iz očiju i zato budi ovdje da me podsjetiš kako ljubav posebno blista u Badnjoj noći samo me pusti u svoje srce i svoje oči. Željko Krznarić * * * * * (Uploaded on Dec 23, 2011malisale62zo) P.S. Večeras su „Prljavci“ u Bg. s onima koji su ih čekali 26 godina. Lijepo.  NEOPHODAN DODATAK (dan poslije)  (Published on Dec 22, 2012Dragoljub Kosovic) |
21.12.2012., petak
IZGUBLJENICANegdje na putu ka dalje, uslijed pete brzine i naglog kočenja, ispala mi je iz moždanog džepa jedna draga riječ. Uzalud sam ju tražila po svojim tavanima, podrumima, parkovima, cestama i zabitima. A onda bezuspješno pretraživala trgove, ulice, šoping centre, i zavirivala u medijske sokake i ćoškove. Potom sam zamolila vjetar da mi ju vrati kad udari s leđa, ali.. „ nema šanse“. Jednostavno je nestala. A gdje se uskladištila, osim u sjećanju, nemam pojma. Da je to neka mrtva ili obična riječ, lako zamjenjiva poput tuđizama, arhaizama ili koještizama, snašla bih se ja preskokom, surogatom i sinonimom, ali nije. Riječ je o riječi: DOSTOJANSTVO. Sjećate se: Dostojanstvo čovjeka; Dostojanstvo društva; Dostojanstvo pojedinca; Dostojanstvo stanja; Dostojanstvo potlačenih; Dostojanstvo djeteta; Dostojanstvo roditelja; Dostojanstvo starenja; Dostojanstvo bolesnog; Dostojanstvo profesije, itd. Ili: Tvoje dostojanstvo, moje, Vaše, naše, njihovo, itd. S (nekim) riječima je kao s dragim ljudima i s kruhom; nije uvijek važno koliko ćete pojesti, nego da ih imate ako ogladnite. Stoga sam se požalila Djedu Mrazu...Pa prosinac je, a i 200 godina od prvog izdanja knjige „Dječje i porodične bajke“ braće Grim. Rekoh mu da sam gladna takvog dostojanstva, i ako na svom dugom putu sretne tu našu izgubljenicu, molim ga da mi pošalje bar komadić, a ja ću ga pošteno podijeliti s drugima. Iako mi kažu da odraslima ne ispunjava želje i zamolbe, pisala sam mu u ime onog djeteta koje još vjeruje u moć riječi iz prvih čitanki. Kao što ja vjerujem da će sutra u 12 i12 stići zima i donijeti nam najkraći, možda i sunčan dan, i najdužu noć u godini. Baš kao i svih mojih prohujalih prosinaca. (Uploaded on Oct 9, 2006 jigowatts) Oznake: riječ |
19.12.2012., srijeda
TAŠKICEU ovim hladnim noćima kada me mrak počne štipati i gušiti od popodneva, svim snagama tražim toplinu kojom ću se okružiti. Pazim što čitam, o čemu pričam, s kim razgovaram, kuda idem, koga zovem i što gledam na teveu. Također pazim što jedemo, posebno za večeru. Tako sam uobičajene sendviče, narezak, jogurt, vrhnje, šalicu hladnog mlijeka, zamijenila toplim napitcima i tost sendvičima, pitama, vrhnjem za kuhanje i tjesteninom. Ima tu još koječega. Uz češće uključenu peglu i loženje dviju peći, u naš topli jelovnik sam ove zime (napokon) uključila i ravioli/e. Robujući navikama taj oblik talijanske tjestenine u svijetu poznate, zaobilazila sam pri kupovini dajući prednost tortellinima. Pred navikom mi je pobjegla i kulinarska radoznalost. Ustvari, ja tjesteninu i ne volim, a što ne volim, odrađujem. Ali ni to nije bitno, nego ovo: Na jednoj večeri smo proljetos za toplo predjelo dobili: ravioli u umaku od par vrsta sira i začina, pršuta i vrhnja. Na prvi pogled se nisam obradovala, očekujući nešto neobičnije s obzirom na priliku, ali je moj muž s dječjom radošću podviknuo: A...Vidi! Taškice! I slatko jedući, pričao u pauzama priču, iznenađenoj meni. Taškice je pravila još njegova baka, a nastavila majka uz rezance, trgance, flekice, mlince i ostale brašnjave specijalitete. Ponekad bi ih punile sirom, a nekad pekmezom. Nekad su ostajale i prazne. Zalijevali bi ih toplim mlijekom, ili vrhnjem s prženim trakicama slanine. Priča je bila tako sočna i topla, da su i meni ravioli postali omiljene taškice. Uz radost što se pojavila friška nakon toliko zajedničkih godina, priča me grije i zadovoljstvom kada ga u ovim hladnim noćima upitam: Jesi li večeras za taškice? Naravno, kalorije ne brojim, nego mislim o obliku tjestenine koja doista liči na malu četvrtastu ili zaobljenu, praznu ili punu tašnu, i o njenoj kalorijskoj moći za naše duge zimske noći. P.S. Prema legendi, Marko Polo je s kineskog dvora donio u Italiju strogo čuvanu tajnu recepta za pripremu oble tjestenine( spaghetti), koju su Talijani kasnije proslavili. Recept je odala lijepa Kineskinja koja je nadgledala izbor dvorskih jela, a zaljubila se u Marka. Lijepo mi je misliti, s obzirom da je Polo i naš, kako je i nama usput nešto od tajne podario, samo drugačijeg oblika, ali, eto... nismo znali kako to proslaviti. (Uploaded on Jul 11, 2009 wildncrazychick18) |
16.12.2012., nedjelja
Dogodilo se na današnji dan
16.12. 2008. umro je pjesnik Simo Mraović.
“Kad pesnik umre smrt mu donosi pravdu koju mu život uskraćuje.”(Lj. Simović) Prije desetak godina sjećam se da je rekao, kako njegov Konstantin misli da je Susan Sontag napisala „Strah od letenja“, i da tu nema nikakve greške. Tad je još govorio: kad bi on, Simo, bio žensko, za partnera bi radije izabrao Konstantina Bogobojaznog, nego tamo nekog...štojaznam...književnog kritičara. A pisao je ovako: * Svi frendovi koji nisu pjesnici otišli su. Dođu za Božić i Novu godinu Cugamo. Rolamo Pričaju priču Prvo je bilo teško. Onda je upal neki poslić onda je upal. Drugi i sad svaki mjesec zarade moju. Godišnju plaću Vele ne bumo se vratili. Ak nebu bilo dobro ko vani mislim si. Jebote tu mi kaj smo ostali bome smo. Najebali ak je tak bed kak oni vele. Mislim si jebiga ja bum ostal makar. Budem živel ko pes Ni to sam tak. A oni zovu vele mogo bi radit to i to. Za početak lova i smještaj Tu se nebu. Nikaj promenilo viš da tu nema šansi. Dugo dugo si mislim imaju i nemaju krivo. Idem i ja van po kruh cikse i abc kulturu. I vratim se doma domu se vratim doma. Zalijem cvijeće ispred vrata u ničijem hodniku. Zaključam se skuham čaj isključim se i zaključim. * Horizonti Ove sam godine shvatio i to da nikada neću upoznati neka mjesta o kojima sam maštao. Ma što maštao, čvrsto odlučio otići tamo i potanko ih upoznati, živjeti ih barem na nekoliko dana. Jednostavno, više mi nije ostalo toliko vremena. Time, što mi je posebno teško, neću upoznati ni ljude koji tamo žive i čekaju da im dođem. Budući da od svega toga neće biti ništa, red je da nabrojim barem nešto od toga pa ako netko bude mogao, neka to odradi umjesto mene i neka pozdravi one ljude tamo: Sedam dana New Yorka, London, Moskva, Kairo, Casablanca, Tokio i Mjesec. Havaje sam namjerno preskočio, nije sve za javnost. Simo Mraović, Bajke za plažu, Zagreb, 2007. (Uploaded on Jul 26, 2010Miguel Angel) Oznake: plaža |
14.12.2012., petak
POSUĐENIUz dozvolu mojih prijatelja, preneseno s fejsa. Juče sam ušao u 60. godinu. Pa sjetih se tebe, kako god. Proletješe, a mnogo tog ostade nedorečeno. Ruke su mi sve hladnije, a srce podgrijavam, još. (Published on Jul 3, 2012MAYCHY28) Sjećaš li se: “zarekli smo se ostat nesretni, bar ja i Ti.” – do staračkog doma! Bilo je to davno…ili juče. Vrijeme radi za nas, ha,ha,ha. Sretan ti 59. rođendan, prijatelju. (Uploaded on Jul 11, 2009 quissini) BRAVO! MOJE ČESTITKE ZA SVE VAŠE GODINE. (Uploaded on Feb 18, 2010 spale79) |
12.12.2012., srijeda
DRUGAČIJI POGLED NA ISTOSERBIA's Novak Djokovic and US player Serena Williams have been named this year's International Tennis Federation world champions, based on their performances in tournaments throughout 2012. (News) Serena Williams singing I will survive (Published on Sep 24, 2012josetorriv) * * * * * * Novak Djokovic - I Will Survive (Uploaded on May 29, 2007Dusan Ratkov) & (Uploaded on May 25, 2008jazzirin) |
11.12.2012., utorak
ROLLING STONES - 50 YEARS(Published on Nov 26, 2012Stonesfan62 Rolling Stones, Marie J. Blige, Gimme Shelter, O2 London, Nov 25 2012) (Uploaded on Nov 27, 2009giovannitamburrano) She's like a Rainbow She comes in colors ev'rywhere; She combs her hair She's like a rainbow Coming, colors in the air everywhere She comes in colors She comes in colors ev'rywhere; She combs her hair She's like a rainbow Coming, colors in the air Oh, everywhere She comes in colors Have you seen her dressed in blue? See the sky in front of you And her face is like a sail Speck of white so fair and pale Have you seen a lady fairer? She comes in colors ev'rywhere; She combs her hair She's like a rainbow Coming, colors in the air everywhere She comes in colors Have you seen her all in gold? Like a queen in days of old She shoots colors all around Like a sunset going down Have you seen a lady fairer? She comes in colors ev'rywhere; She combs her hair She's like a rainbow Coming, colors in the air Oh, everywhere She comes in colors |
10.12.2012., ponedjeljak
ZIMNICA“Ako na koncert kultnog sarajevskog rock benda Letu štuke dođe tek stotinjak ljudi onda je jasno da nam je društvo u potpunom moralnom sunovratu. ... Štuke su svirajući pjesme s tri njihova albuma zaokružili sedam godina aktivnog rada, a predstavili su i novu pjesmu koja je imala radni naslov ‘Padaj sniježe’, a sada je dobila i konačni ‘Zimnica’. Napisana je po dječjoj pjesmi pokojnog Duška Trifunovića.” Izvor: MP08/12/2012 10:03 (Published on Dec 7, 2012radiosarajevo) P.S. Nisam pronašla Duškovu pjesmu, ali evo malo „moje zimnice“: Proteini i ugljikohidrati (album) (Uploaded on Dec 19, 2009 anjamen85) |
09.12.2012., nedjelja
O-DJECI1. Tito je umro 4. svibnja 1980.! Da li je zaista tad umro, ja ne znam, ali moje sjećanje i Wikipedia kažu da to nije bilo 5. svibnja. A tako je govorio i naš gospodin Lilić. (Uploaded on Jun 7, 2011TheOsamdesete) Umro je Tito (04.05.1980.) Integralno-TVZG 2. Među protivnicima uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, netko glasno reče kako ne želi da njegovo dijete masturbira. Čini mi se da u vremenu kada mnoga djeca imaju pornić u džepu, nije pitanje i problem da li će oni masturbirati, nego da, između ostalog, nauče, shvate i "pomire" se s tim, zašto to rade i njihovi roditelji. (Published on May 28, 2012Mr0Thebestdom) 3. (Uploaded on Mar 5, 2009vajta001) |
08.12.2012., subota
MALO SJEĆANJE(Uploaded on Jun 5, 2009Peacelovelennon1) |
07.12.2012., petak
"Otkud Muva"Muhe su stvarno dosadne. I idu na sve, i svakog, a meni na živce. Ne volim zunzare s proljeća zbog zvuka; ni one sitne ljetne, što stalno peckaju, a pred kišu naprosto polude; ni one jesenje kada ih zima umrtvljene potjera u kuću u ogromnom broju. Te su mi, tzv. domaće, najgore: spore i ošamućene, ali sveprisutne. Ne možeš im pobjeći. Koliko god ih špricaš i tretiraš muhomlatom, pružaju otpor do posljednjeg daha. Žilave su, bude se, pužu, dižu u let, i uvijek se bar jedna uspije održati, i vratiti se. Vole tv ekrane, što me baš i ne uzrujava, zbog distance... ali, kad mi ona jedna legne na monitor, pa krene u šetnju mišem, prstom, šakom, pa se usidri na noktu i zaspe, ja naprosto poludim. A zna se zaletjeti i u glavu. I dok vodim borbu s jednom takvom večeras i tražim pogodan kut da ju klepnem, sjetih se one Balaševićeve, za koju kažu da je njegova prva: Otkud Muva Otkud muva, ma otkud ova čudna muva, otkud stvorila se tu? Zu, zu, zu, zu, zu. Otkud muva, šta u mome stanu traži, šta to želi naći tu? (Uploaded on Jul 12, 2010, missjr2807) P.S. I ništa od pogodnog kuta. Ja promašila, a ona se vratila. Kako je moja želja da je se riješim nepresušna, krenem po sprej i, ugledam novi val snijega. Malo naslonim glavu na prozor, pa napravim korak, otvorim vrata, ispružim ruke i pogledom krenem niz cestu. I sjetim se nečeg lijepog, vratim se na mjesto... poklonim par pahuljica slovima, i zanemarim dosadnicu. (Uploaded on Apr 3, 2008 adrianangi) … Ako želiš ljubavnika, Učiniću sve da me pitaš da to budem ja I ako želiš neku drugu vrstu ljubavi Nosiću masku za tebe Ako ti treba partner Uhvati moju ruku Ili, ako želiš da me udariš u gnevu Evo me Tvoj sam… I ako ti se prispava na trenutak Na putu Ja ću da te vodim… ... Ili bi samo da se sa mnom šetaš po pesku Tvoj sam … (L.C) |
06.12.2012., četvrtak
PULANe poznajem Pulu. Samo sam jednom kratko boravila u tom gradu. Bilo je to u listopadu '80.-e kada smo kupili prvi auto. Zemlju je pratila neka benzinska kriza te su nas savjetovali već iskusni da benzin zamijenimo plinom. Krenuli smo u Pulu radi ugradnje plinskog uređaja, čini mi se „Bedini“ se zvao. Za njega se govorilo da je bolji od onog drugog, dostupnog u Zagrebu, čijeg se imena više ne sjećam. O Puli sam uz ostalo znala da ima Arenu, „Atomsko sklonište“, filmski festival, i da se početkom tog stoljeća njezinim ulicama šetala Nora, Joyceova supruga. I mojih nekoliko sati Pule pratilo je te tragove. No, put u Pulu pamtim već tridesetak godina ponajviše po 4 godišnja doba koja sam preživjela za 24 sata. U Zagrebu me grlilo toplo „proljetno“ jutro, kroz Gorski kotar ljubila zlatna jesen, u Puli milovalo sunce kasnog ljeta; a onda se od „sreće između dva poljupca“, kako kaže Joyce u jednoj pjesmi, moj „sretan put“ u povratku izopačio. U Plominu je more bilo crno, u Rijeci jesen kišna, na Gornjem Jelenju gromovi su pucali, a kroz prozor motela u Delnicama čula se tišina snijega. U ruci sam stiskala maramu čiji je jedan ćošak bio izgrižen, bit će od straha. Ne njemu više nije pisalo Paris. Voljela sam taj „dodir svile“. Bio je to drag poklon i uvijek jednako, po kaubojski, vezan oko vrata u posebnim prilikama. Valjda je takva prilika bila i ta moja posjeta Puli. O Puli su mi kasnije lijepo pričali drugi, bliži i dalji. Pula je sama o sebi pričala dobro, sve ove godine. O Puli sam čitala. Zavoljela sam je, ali me život slučajno više nije odveo tamo. Istina, njene obale nisu bile dio mojih čežnji kao one dubrovačke, šoltanske ili splitske, ali mi se čini, kao da ovih noći povremeno „Sa(n)jam“- knjige, i da danas ne znam, kako dokrajčiti ovaj još sinoć započet post. (Uploaded on Mar 18, 2007 Peterkein) |
05.12.2012., srijeda
"IGRAČKA VJETROVA"ANTONIA BILIĆ (1994. – 2011.) Igračka vjetrova Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena. Tin Ujević ZBOGOM, DUŠO. POČIVAJ U MIRU. |
03.12.2012., ponedjeljak
ZLATAZaboravila sam ovu ženu. Žao mi je. Tužan je povod mom zakašnjelom sjećanju. ZLATA PETKOVIĆ (11.02.1954.- 03.12. 2012.) Počivala u miru! “Zlata Petković bila je jedna od neponovljivih i najlepših glumica ovih prostora, rekao je glumac Voja Brajović na vest da je njegova koleginica preminula danas u Beogradu. "Upravo je otišlo naše zlato. Teško mi je. Naviru mi sećanja o našem radu i našoj saradnji. Ona je bila jedna neobično draga i pozitivna osoba i sarađivati sa takvom lepoticom bio je jedan dar", rekao je Brajović Tanjugu. Glumac Dragan Nikolić koji je sa Zlatom Petković radio u seriji "Povratak otpisanih" bio je veoma potresen i kratak: "Stvarno ne znam šta da kažem, izbili su mi vazduh". (PST) (Uploaded on Mar 17, 2011TheTheatreArt) (Uploaded on Feb 8, 2010dekiantrax) (Uploaded on Oct 31, 2011pipi67maj) "Zagreb 78"- autor: Mario Mihaljević |
02.12.2012., nedjelja
ČITANJE NAGLASNe voli on kad ja njemu čitam naglas, naročito ono što ja volim. Ne zato što on ne voli ono što ja volim, nego, moj „drug stari“ ponekad zasuzi na moj izbor teksta, pa ne voli da ja to vidim. Događa mu se to češće kad je umoran, pa sam ga sinoć ostavila na miru i odgodila za danas dijeljenje dojma o pročitanom. I kad je sarma prokuhala (prva ovosezonska), i snijeg ponovo zapahuljao, a on došao k sebi nakon kasnog nedjeljnog buđenja i kavice, s novinama u rukama, kažem mu: Imam nešto posebno, za tebe. Morala sam napraviti uvod da ga „pridobijem“ i podsjetiti ga na njegove puno puta ponovljene priče o statiranju u jednom filmu davne '66.-e. I na to, kako je izgledala Milena i zašto je bila ljuta kada su je dovezli autom pred Kazališnu kavanu. I na svaki kasniji susret s Milenom u kinu, kazalištu ili na beogradskoj ulici, koji ga je vraćao tom zagrebačkom jutru, filmskim kamerama i honoraru dobrodošlom brucošu - studentu veterine koji je tad morao biti. Na moj foršpan spremno se nadovezao i opet podmladio staru priču, i naš život. A kad je došlo na red moje čitanje, velim mu u jednoj iznenadnoj pauzi: Ma znaš...ne volim ni ja baš čitati naglas, naročito kad pušim...em kašljem, em me oči peku. (Uploaded on Jan 27, 2011pittwash) * * * * * * * * *************** * * * * * * * * (Uploaded on Nov 6, 2011 Titograd87) |
01.12.2012., subota
Ponekad pitam:Zašto misliš da ovaj grad tebe voli više nego mene! Zato što si u njemu rođena?! Znaš li ti draga moja koliko puta je on mene rodio. Koje su to porođajne muke i radosti bile! Zajednički trudovi; jači od onih s kojima sam ja u njemu rađala. (Published on Mar 7, 2012 rascanka) P.S. Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS, 1. prosinca ZAGREB, 1. prosinca – Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a prilika je da se istakne kako je Hrvatska, nakon prvog slučaja zaraze virusom HIV-a 1985. godine, do danas ostala zemlja niskog rizika sa prosječno 57 zaraženih na milijun stanovnika. (RHMZ) |
