16.12. 2008. umro je pjesnik Simo Mraović.
“Kad pesnik umre
smrt mu donosi pravdu
koju mu život uskraćuje.”(Lj. Simović)
Prije desetak godina sjećam se da je rekao, kako njegov Konstantin misli da je Susan Sontag napisala „Strah od letenja“, i da tu nema nikakve greške. Tad je još govorio: kad bi on, Simo, bio žensko, za partnera bi radije izabrao Konstantina Bogobojaznog, nego tamo nekog...štojaznam...književnog kritičara.
A pisao je ovako:
*
Svi frendovi koji nisu pjesnici otišli su.
Dođu za Božić i Novu godinu Cugamo.
Rolamo Pričaju priču Prvo je bilo teško.
Onda je upal neki poslić onda je upal.
Drugi i sad svaki mjesec zarade moju.
Godišnju plaću Vele ne bumo se vratili.
Ak nebu bilo dobro ko vani mislim si.
Jebote tu mi kaj smo ostali bome smo.
Najebali ak je tak bed kak oni vele.
Mislim si jebiga ja bum ostal makar.
Budem živel ko pes Ni to sam tak.
A oni zovu vele mogo bi radit to i to.
Za početak lova i smještaj Tu se nebu.
Nikaj promenilo viš da tu nema šansi.
Dugo dugo si mislim imaju i nemaju krivo.
Idem i ja van po kruh cikse i abc kulturu.
I vratim se doma domu se vratim doma.
Zalijem cvijeće ispred vrata u ničijem hodniku.
Zaključam se skuham čaj isključim se i zaključim.
*
Horizonti
Ove sam godine shvatio i to da nikada neću upoznati neka mjesta o kojima sam maštao. Ma što maštao, čvrsto odlučio otići tamo i potanko ih upoznati, živjeti ih barem na nekoliko dana. Jednostavno, više mi nije ostalo toliko vremena. Time, što mi je posebno teško, neću upoznati ni ljude koji tamo žive i čekaju da im dođem. Budući da od svega toga neće biti ništa, red je da nabrojim barem nešto od toga pa ako netko bude mogao, neka to odradi umjesto mene i neka pozdravi one ljude tamo:
Sedam dana New Yorka, London, Moskva, Kairo, Casablanca, Tokio i Mjesec.
Havaje sam namjerno preskočio, nije sve za javnost.
Simo Mraović, Bajke za plažu, Zagreb, 2007.
(Uploaded on Jul 26, 2010Miguel Angel)
Post je objavljen 16.12.2012. u 12:55 sati.