MALI SUNCOKRET
30.07.2010., petak
DVA KRATKA...KIŠNA
I.
„SVE SE MIJENJA, SEM KAMENJA“ Dok bake odu u mirovinu, unučad će odrasti. Zaposleni roditelji nekad nisu imali vremena, a danas nemaju radnog vremena. Oni su bili stvarnost, a bake bajke. „Baka-servis“ je u nestajanju. U vrtićima se formiraju udruge za borbu protiv rada u smjenama. Za novu stvarnost, novi rječnik : „ Babysitting is the practice of temporarily caring for a child on behalf of the child's parents. Babysitting is commonly performed as an odd job by teenagers for extra money, stereotypically, but not necessarily, by girls.” II. TOP PET DO ŠEST Tko je meni najnajnaj: 1. TVOJ muž  2. MOJ muž  3. moj (opet)  4. TI  5. ON  6. NAŠ (Tesla) 
|
28.07.2010., srijeda
BECAUSE OF...„Because of“ puno rečenog na ovom mjestu o Leonardu Cohenu u moje 2,5 godine, teško mi je, i nakon onog što su drugi tako lijepo rekli o njemu ovih dana, bilo što novo napisati o samom koncertu. Jedan je to od onih događaja koji ulaze u moju povijest za koje samo protok vremena može pronaći prave riječi. Ako bude sreće, jednom ću pisati ( a vi čitati...) : DAVNE, 2010. GODINE U MOM GRADU, ZAGREBU, GOSTOVAO JE „KANADSKI KRALJ TUGE“, LEONARD KOEN. ARISTOKRATSKOM POJAVOM, GLASOM POPUT PROMUKLOG SLAVUJA, SNAGOM SVOJE POEZIJE I VIRTUOZNOM SVIRKOM, OSVOJIO JE SRCA I POMILOVAO DUŠE DESET ILI VIŠE TISUĆA GLAZBENIH „VJERNIKA“ NAŠE DOMOVINE. TA GODINA SVJETSKE KRIZE, KOJA JE UZ POLITIČKE POTRESE U ZEMLJAMA TRANZICIJE BUKVALNO ISPRAZNILA DŽEPOVE NJENIH ZAPOSLENIH, A POSEBNO NEZAPOSLENIH GRAĐANA, NIJE SPRIJEČILA NJEGOVE OBOŽAVATELJE DA UNATOČ SKUPIM ULAZNICAMA NAPUNE TADA NAJMLAĐU, NAJVEĆU I NAJLJEPŠU DVORANU NAŠEG GRADA. TU NOĆ, KOJU DO DANAS NISAM ZABORAVILA, U LATICAMA „BIJELOG CVIJETA“ SANJAO SE TRI SATA JEDAN LJEPŠI ŽIVOT, KOJI JE BLIZU ŠEST DESETLJEĆA STVARAO ZA NAS SVOJOM POEZIJOM I MUZIKOM, DALEKO OD ZLA, LEONARD COHEN. Možda ću se sjetiti, a nadam se da hoću, kojoj književnici sam uputila osmijeh sreće i poštovanja dok smo zajedno prale ruke u toaletu, i ona mi ga uzvratila. Znam da neću zaboraviti radost moje prijateljice što zajedno sanjamo, i izraz lica njenog sina, u čijim krupnim očima sam prepoznala onu sreću i tugu iz njegovog ranog djetinjstva, koju sam voljela. I znam, da bih željela uvijek pamtiti kratko poznanstvo uz dvije popušene cigarete s djevojkom, koja je prekinula ljetovanje na otoku da bi došla na koncert; kojoj sam rekla o sebi ono za što su trebale godine da ispričam bliskima, i čula priču o njenom mladom i ne tako lakom životu pred udaju. Sigurno neću zaboraviti da me je dvadeset godina mlađa žena pitala jesam li na „fejsu“ i da bi tako voljela da se družimo. Kada je zvono posljednji put označilo kraj pauze, uzbuđeno smo se rastale i izgovorile svoja imena. Tek tad mi je rekla da je profesorica književnosti, da je iz Rijeke i da puši koliko i ja. Pomilovala sam je po glavi, kao da mi je kćer. Jer, to je bila noć ljubavi, „sa očima izvan svakog zla“... I sjetit ću se, sigurna sam, ha ha ha, da nismo čuli OVU...manje poznatu, ali meni izuzetno dragu: DODATAK: Kako je pjesma nastala inspirirana poezijom grčkog pjesnika Konstantina Kavafisa (1863.- 1933.), ovo je prilika da se i njega sjetim: Bog napušta Antonija Kad se iznenada u ponoć začuje nevidljiva družba kako prolazi sa svirkom zanosnom, s glasovima kliktavim - sreću svoju koja nepovratno izmiče, djela promašena i zamisli života svog sasvim iznevjerene, ne oplakuj uzalud. Kao odavna spreman, kao junak, zbogom reci Aleksandriji koja nestaje. I nipošto se ne obmanjuj, nemoj reći kako je to bio samo san, kako te sluh prevario; isprazne nade takve nemoj prihvaćati. Kao odavna spreman, kao junak, kako ti dolikuje, jer si bio dostojan takva grada. Odlučnim korakom priđi prozoru i osluhni s ganućem, ali bez moljakanja ili tužaljke neodvažnih, kao posljednji užitak zvukove, čudesna glazbala tajanstvene družbe, te reci zbogom Aleksandriji koju gubiš. Grad Kažeš: "Poći ću u neku drugu zemlju, poći ću do drugog mora. Naći će se drugi grad bolji od ovog. Svaki moj napor je ovde proklet, osuđen; i srce mi je - kao leš - pokopano. Dokle će mi um ostati u ovoj tmini. Kud god da skrenem pogled, kud god da pogledam, crne ruševine svog života spazim, ovde, gde sam proveo tolike godine, proćerdao ih i upropastio." Nove zemlje nećeš naći, nećeš pronaći druga mora. Ovaj grad će te pratiti. Ulicama ćeš se kretati istim. U istom ćeš susedstvu ostariti: u istim ćeš kućama osedeti. Uvek ćeš u ovaj grad stizati. Da nekud drugde odeš - ne nadaj se - nema za tebe broda, nema puta. Kao što si svoj život ovde proćerdao, u ovom tako malom kutu, straćio si ga i na celoj kugli zemaljskoj. |
26.07.2010., ponedjeljak
ŽIVIM... |
ŽELIM... |
ŽMIRIM...
LJUDI!
Sretna sam!    |
25.07.2010., nedjelja
ŽURIM... |
24.07.2010., subota
STVARNO!U šetnji gradom uhvati me kiša.( Evo je ponovno) Uđem tamo, pa ovamo, pa ondje...i tako na nekoliko mjesta i iznenada skužim da me prati ista pjesma. Donijela je kiša. A pasalo mi, i jedno i drugo. |
11. SLIKAOčekivala sam od sebe da ću po dolasku s mora, što prije i što ljepše opričati svoje ljetovanje. 11.dana provedenih u gotovo idiličnom ambijentu i lijepom gradiću kojeg do tad nisam poznavala, doveli su me u stanje mira i zadovoljstva za koje sam zaboravila da postoji. Danima se oporavljam od lijepog. I nisam u stanju povezati riječ i misao u ovom međuprostoru; a ni po jednu sliku za svaki dan, priložiti. Slike: 1. velika prizemna terasa omeđena krošnjama dviju starih smokava 2. dnevni boravak odvojen od kuhinje zidom od staklenih pločica u bojama koje me vesele 3. koraci do plaže, 20. i 25. u povratku 4. putokaz: Kaštel Frankopan Vinodolski zakon Rodna kuća braće Mažuranić 5. ringišpil 6. tri balkončića s ogradom od kovanog željeza s likom žene 7. pučina presječena Krkom 8. dvije spomen ploče: -na kući u kojoj je odsjeo književnik August Šenoa tijekom svog posjeta 1874. -na kući u kojoj se rodio 1903. narodni heroj Slaviša Vajner- Čiča s Romanije 9. karnevalska povorka 10. trbušna plesačica na stolu čiji def dodiruje zidine Kaštela Frankopan 11.maskirani plesači s Trga Vinodolskog zakonika I pjesma, koju sam od mnoštva odsviranih najčešće čula...ili mi se samo učinilo: |
22.07.2010., četvrtak
KRUG ILI TOČKAPisma Nisi nikad voljela da primaš pisma koja sam ti slao. Ali sad si shvatila svega srž šta sam ti sa njima dao. Ponovo ih čitaš sada, ona koja nisi spalila. Pritiskaš ih svojim usnama, moje želje po listovima. Rekao sam da će potop biti. Rekao sam da neće ništa ostati. Da ćeš doći, to sam se nadao. I adresu svoju sam ti dao. Tvoja priča tako dugačka, fabula tako jaka. Trebale su ti duge godine preći te linije samoodbrane. Pojavljuju se forme ranjene: gubitak, skroz do kraja; i samo proste nježnosti, snaga usamljenosti. U moju sobu lagano udješ. Pored mog stola staneš, i počinješ pismo onome koji dolazi poslije mene. Leonard Cohen |
19.07.2010., ponedjeljak
KORACI |
18.07.2010., nedjelja
NEDJELJNI IZBOR |
16.07.2010., petak
POSLJEDNJI POZDRAV GLUMCUBOŽIDAR OREŠKOVIĆ 1942. – 2010. Ovih dana se opraštamo od Glumca koji je odustao od života. Živio je u našim domovima gotovo pola stoljeća. Ono o čemu razmišljam je: kako i koliko dugo je tražio svoje „drvo za vješanje“ i da li je razgovarao s njim odajući mu tajnu o svom kraju; kao posljednjem prijatelju, ili neprijatelju. „Bio je glumac o kojeg su se hrvatska kinematografija i kazalište teško ogriješili, za njegov je stil, izričaj i pojavu najviše razumijevanja pokazala televizija...“ (JL, Nenad Polimac) |
POSLJEDNJI POZDRAV ULICI
"Nijema braća i sestrice iz Varšavske ulice
Etički, više nego estetski razlozi navode čovjeka da odabere stranu u sukobu oko jedne ulice, njezinih ljudi i stabala ........................................... Dok vozi niz Gundulićevu prema Ilici, vozač u jednom trenutku svrne pogled na desno, prema stablima u Varšavskoj, i ugleda djelić Pariza. Tih pet stabala s klupama oko njih i suncobranima negdje u dubini prizora, gradska su vinjetica koja začas mine, a možda je gledamo posljednji put. Naime, ne znamo kada će, koje od ovih noći, pod zaštitom redarstvenika i do zuba naoružanih redarstvenih odličnika, baš kao prije šezdeset i koju godinu, graditelji Podreccine zgrade pregraditi ulicu i očistiti je od njezinih tihih, nepodobnih žitelja. Ta stabla, to petero braće i sestrica, stigla su iz Sjeverne Amerike - gledičija, iz istog roda kao i bagrem - i bit će posječena da bi budući stanari imali svoje privatne garaže. Da unaprijed stanu u kraj svakome sentimentu, graditelji i njihovi telali objavili su kako stabla neće biti posječena, nego da će biti izvađena iz zemlje i posađena negdje drugdje. Baš kao da to drveće ima uši, pa mu se kaže da će samo malo prošetati. Recimo, na tuširanje…" (JL, Miljenko Jergović, 20.02.2010.) |
14.07.2010., srijeda
LJETNA UGROZA
Podnaslov: KRVOPIJE
Krpelj je opasan po život, a komarac je dosadan. O krpelju ne znamo dovoljno i nema načina da ga zaobiđemo; može nam ugroziti život, a ne mora. Ovisi koliko smo otporni, i mi i naš pas, koji je također ugrožena vrsta. Komarac u našem podneblju nije ugroza po život, ali količina upornosti koju posjeduje kvari nam raspoloženje, mir i svježinu ljetnih noći. Tragovi koje ostavlja na našem tijelu ružni su i remete san. Još jedna bitna stvar ih razlikuje: dok vam komarac pije krv, možete ga na licu mjesta eliminirati; krpelja osjetite, kada vam je već otpio krvi. Kada se pokušate riješiti krpelja, ako nije kasno, nikad niste načisto je li vam ostavio dio svog tijela u vašem i koliko vas je ugrozio. Nemate izbor?! Komarci su brojniji pa ste s njima u češćem kontaktu i samim tim u većoj nelagodi. Ali možete birati... insekticid. Ovo je trebala biti basna...ha ha...ali ne mogu Dalje, prevruće mi je. S vjerom u cjepivo, do...čitanja |
12.07.2010., ponedjeljak
GDJE SMO ONO STALI...AHA! |
11.07.2010., nedjelja
VIVA ESPANA! |
