Očekivala sam od sebe da ću po dolasku s mora, što prije i što ljepše opričati svoje ljetovanje. 11.dana provedenih u gotovo idiličnom ambijentu i lijepom gradiću kojeg do tad nisam poznavala, doveli su me u stanje mira i zadovoljstva za koje sam zaboravila da postoji.
Danima se oporavljam od lijepog. I nisam u stanju povezati riječ i misao u ovom međuprostoru; a ni po jednu sliku za svaki dan, priložiti.
Slike:
1. velika prizemna terasa omeđena krošnjama dviju starih smokava
2. dnevni boravak odvojen od kuhinje zidom od staklenih pločica u bojama koje me vesele
3. koraci do plaže, 20. i 25. u povratku
4. putokaz:
Kaštel Frankopan
Vinodolski zakon
Rodna kuća braće Mažuranić
5. ringišpil
6. tri balkončića s ogradom od kovanog željeza s likom žene
7. pučina presječena Krkom
8. dvije spomen ploče:
-na kući u kojoj je odsjeo književnik August Šenoa tijekom svog posjeta 1874.
-na kući u kojoj se rodio 1903. narodni heroj Slaviša Vajner- Čiča s Romanije
9. karnevalska povorka
10. trbušna plesačica na stolu čiji def dodiruje zidine Kaštela Frankopan
11.maskirani plesači s Trga Vinodolskog zakonika
I pjesma, koju sam od mnoštva odsviranih najčešće čula...ili mi se samo učinilo:
Post je objavljen 24.07.2010. u 02:37 sati.