MALI SUNCOKRET
16.07.2010., petak
POSLJEDNJI POZDRAV ULICI
"Nijema braća i sestrice iz Varšavske ulice
Etički, više nego estetski razlozi navode čovjeka da odabere stranu u sukobu oko jedne ulice, njezinih ljudi i stabala ........................................... Dok vozi niz Gundulićevu prema Ilici, vozač u jednom trenutku svrne pogled na desno, prema stablima u Varšavskoj, i ugleda djelić Pariza. Tih pet stabala s klupama oko njih i suncobranima negdje u dubini prizora, gradska su vinjetica koja začas mine, a možda je gledamo posljednji put. Naime, ne znamo kada će, koje od ovih noći, pod zaštitom redarstvenika i do zuba naoružanih redarstvenih odličnika, baš kao prije šezdeset i koju godinu, graditelji Podreccine zgrade pregraditi ulicu i očistiti je od njezinih tihih, nepodobnih žitelja. Ta stabla, to petero braće i sestrica, stigla su iz Sjeverne Amerike - gledičija, iz istog roda kao i bagrem - i bit će posječena da bi budući stanari imali svoje privatne garaže. Da unaprijed stanu u kraj svakome sentimentu, graditelji i njihovi telali objavili su kako stabla neće biti posječena, nego da će biti izvađena iz zemlje i posađena negdje drugdje. Baš kao da to drveće ima uši, pa mu se kaže da će samo malo prošetati. Recimo, na tuširanje…" (JL, Miljenko Jergović, 20.02.2010.) |
Hvala Đorđe! 
