Ni rođena majka me ne prepoznaje
Čekaj, čekaj da mi osposobe kompića na poslu i da imam malo vremena za jutarnje surfanje, pa će i dnevni horoskop biti jutarnji a ne noćni:
The stars will incite you to define the ins and outs of the efforts you put in over the last several months. Try to preserve the same attitude over the next few months. The next balanced sheet of your difficulties and successes will be greatly positive! You are probably starting to understand what incites you to act and where all of this is leading you.
Mi znamo na što se ovo odnosi, a sad, hm.... to je sve samo dokaz da se u tim rečenicama vjerojatno svatko može naći. Zato ljudi vole horoskope. A ja sam lijepo uzela olovku i papir i sve zapisala što mislim izrecitirati za boljitak svoje firme a time i sebe. I baš sam si ponosna, došle su mi neke jako pametne ideje. Ma ne, ne mislim ono da nas sve otpuste s jako velikim otpremninama i naknadama za pretrpljeni stres, pa da se svi lijepo možemo preseliti u toplije krajeve i uživati u plodovima svog mukotrpnog rada 
Čuj, da nekolicina drugih čitača bloga ne zna kad sam se ovo s maskom slikala me ne čudi, ali da ti ne znaš....?! 
Evo ti još jedna slika koju ne znaš, možemo ju nazvati "ne bi me ni rođena mama prepoznala!" 
A kak to misliš "raščetvorila si kuglof u 5-6 vrećica"? Valjda si ga onda raspetorila ili razšestorila.... A Patera si vi samo imajte za po doma, barem vam je red, rad i disciplina! (dok je on u školi) 
I da, zahvaljujem na pojašnjenju za lagve i dvoje vino. Moram priznati da sam iznenađena kak ste vi to znali (pogotovo kad ni google nije davao nikakve rezultate). Valjda ste vi doma ipak uspjeli iskoristiti svu tu "silnu literaturu" kojom se ja zbog bijega od kuće odmah po stečenoj punoljetnosti nisam uspjela naučiti služiti.
Na kraju:
1. ne, Mum, nisam odgovorila Baki, neće ona to zamjeriti, jer sam u to vrijeme već hrabro i utegnuto koračala prema Saxu (da Mum, Saxu, a ne Sexu! 
), a i da sam vidjela savjet, od utegnutosti se ne bi mogla sjesti na stolicu i sročiti zahvalnicu! Kaj buš me sad mami tužila? 
2. nemam pojma za zid. Nisam plavuša ali mi danas baš ne ide.
3. taman kad sam ti htjela napisati da nisam shvatila kaj je to hr.zr sad sam skužila.... Ne, ne, stvarno mi danas nije dan!
Idem gledati obrazovni program na Novoj, igrani film s primjesama znanstvene fantastike o ljubavi žene i mlađeg muškarca. Ti Ameri fakat imaju bujnu maštu! 
P.S. sorry, ali ne znam ovu sliku srediti da bude točno na 200X150....
Pa znala sam ja ....
...naravno da kompic nije kriv.
A sad ajmo točku po točku:
~ nije lijepo susjede od ispod ostaviti u isčekivanju - kad će tvoj usisivač proraditi. 2. put odma ga uključi dok još pereš krmežljave okice i 
da on sam zuji.... ljudima će olahnuti, pomislit će da su se rješili nedjeljne torture. A onda negdje oko sedamnaest sati, 
ne valja jer ti tada pajkiš, nego oko dvadesetjedanitrideset, svakako prije dvadesetdva sata....... ( sad ti misliš da ću napisati - uzmi usisač ). Ne,ne draga kćerce, uzmi dakle onu famoznu čarobnu krpu pa pljesni rukama pljuni u šake namoči taj močops i na prstima nožnim sve obriši šta se da. Iza i ispod. Eto.Svi zadovoljni.
~ do sad sam vjerovala da ti zaista netko sastavlja horoskop i da uvijek sve pogađu, 
Ali, prepoznala sam tvojih ruku djelo, odale te konstrukcije rečenica a i znam koji vokabular posjeduješ.
Ajd, ako si junak daj da ujutro objaviš šta će biti po danu. Mislim , lako je navečer imati točan horoskop.
A da ga prevedeš na njemački? Tu me možeš prevesti žednu preko vode ( ajd - to prevedi ! ) jer koliko ja njemački znam znaš i sama - jerbo me otac tvoje uze za ženu, po tečaju - da samnom cijeli život njemački prakticira.
~ što se tiče kolača, nismo se sjetili napraviti ni jedan snimak, zapravo oni ( čitaj: preostala dva člana obitelji ), jer meni je bilo bitno uživati u njima a ne sa slike se sjećati kakvi su bili. Svatko je stvoren za nešto. Pa je tako sestrati kao đak radila čak 180 min u Aquimiju ( sad se nekako drugačije zove ) ali ih je brzo napustila kad je shvatila da oni kolače uvoze iz Mav ( tako ti piše na teretnim vagonima na onoj ceduljici što je pod žičanom rešetkicom sprijeda ) kad vagoni putuju u susjednu nam državu.
~ nije se dobro prezlima posipavati jer oni žuljaju kad dođu između tebe i kreveta, naročito ako si u vodoravnom položaju.
~ e, sad , da se tebi baš išlo na kulturno uzdizanje izvela bi ti Mikulića pa imao on više od jednog bracu, ali eto. Samo on to ne zna.
~ dobro da si našla Spoka jer nikad se ne zna kad može kome zatrebati da li za obranu ili samoobranu. Ales gute, baš ne brinem.
~ ima ljudi kojima se snovi obistinjuju pa pazi šta radiš. Najbolje sve u rukavicama. Mislim, azoo, zanoktica ko reket za stolni tenis...
~ a što se tiče onog : Jedite, jedite kad ja nesmem.... Imali smo priliku čuti ovih dana kada se ni od koga pozvan pojavio na stolu Kuglof.
I šta mu se ( kuglofu ) dogodilo, jer više nije na stolu a ni u vidokrugu Glave obitelji, u tišini, ničim izazvana, uzela sam najveći nož što ga imam i kuglof rasčetverila ( doslovno ) i potrpala u pet,šest vrećica pa u tamu ledenice smjestila. Eto, sad ti nama reci : Jedite kad ja nesmem !!! Ja ću spremno odgovoriti : Nesmem ni ja jer bi si sve mlinove za meljavu u ustima strgala kak je sad tvrd taj kuglof. Kaj, me čitaš ?!
~ čuj ta udaljenost s koje se ti javljaš nije nepremostiva pa ako treba pošaljem ti Glavu obitelji da te malo zabavlja. Kak si u posljednje vrijeme prorijedila dolaske - da ne zaboraviš 
~ nisam gledala Fodora jer je vikend i ja uvijek vikendom poslijepodne odmaram svoje umorno tijelo. Zato sam ja tak lijepa okrugla.
~ a) nisam znala da u slobodno vrijeme volontiraš u Zajčevoj ( ili je to na Rebru, možda Jordanovac ), sve ti je nekako blizu...
~ b) sad mi još jedino ostaje nejasno šta ti mene kroz one podrume pa lijevo pa desno vođaše na Rebru.... valjda da ne znam izaći.I ondak me tamo ostavi.
~ c) a kad si se to slikala ? Zapravo, tko te to slikao ? Ne prepoznajem ti uniformu. Jel' to taj volonterski rad ?
Što se tiče zagonetnog pitanja pogledaj ilustraciju na postu. Nisi plavuša.
Pitanja za tebe -(ako ti meni postavljaš pitanja evo i ja tebi) :
1. Si zahvalila Baki ? Napisala ti je kak da se urediš za Sax ( sam dobro napisala ?
)
2. Zašto se zid sruši kad se nanj nasloni plavuša ? ( točan odgovor u slijedećem broju )
ps.bez zamere,prosim. Nadam se da ste vi brže pročitali nego sam ja pisala. S dva oko. Doduše i ja sam sa dva prsta pisala ali je trajalo i trajalo.
Uspešan početak tjedna koji doprinosi da vi prije odete u mirovinu i da meni bude veća penzija.
Radite ljudi. Radite. Bilo šta. Glavno da se krećete.:wave:
ps. klikni na Slavonski Brod. Čovjek bio na sajmu nautike. Možda je i gosponom HR.ZR. (tridesetak) razgovarao. Ma, nije. Ali ipak pogledaj..
Anotherone Bites the Dust (ilitiga Radovan Baca Daske)
Desilo se čudo: moja prastara kanta na koju sam se onako bezočno žalila u petak danas se nešto strahovito ubrzala! Jedva stignem sve klikati i pročitati, pa nisam navikla na ove svemirske brzine.... Da ne povjeruješ! Iz čista mira! Valjda je PiCek osjetio da sam ga poželjela zamijeniti za mlađu malo nucanu piletinu u onom "dućanu" gdje smo upecali i lapeka!
Kao što vidiš, nisam u kazalištu. Kad sam se popodne probudila, izmučena teškim snovima (možda zato jer sam prije toga pojela n+1 pohanaca i zaspala među listovima Jutarnjeg i mrvicama prezli), nije mi se baš išlo, ali mislila sam - ma ne želim JA biti ta partibrejkerica. Pošaljem SMS Bivshem, sve u nadi da će ON nešto smisliti i izjaloviti, tako da mu mogu prigovarati barem tjedan dana . I piše on: "Nemrem. Idem burazu." Juuupiiii... Iako mi je tad već bilo malo žao.
No, zapravo sam krenula opisati tu moju popodnevnu moru: imala sam zanokticu na desnom kažiprstu. Veliku ko omanji poklopac od jogurta. Bolnu. (vjerojatno zato što jednu zaista i imam, ali se ne vidi bez mikroskopa). I odem ja sa škaricama do Lil Sis (jer ne mogu si sama to čudo odrezati s desne ruke, a ona sjedi u Maloj sobi za PCom (ah, otkud sam li samo smislila taj čudan prizor? ), i ona zakoluta očima i svojim umilnim niježnim glasićem kaže: "NEĆU!". Naravno da sam se probudila u znoju! 
Sad sam bacila pogled na svoj današnji horoskop:
The time has now come for you to undertake more difficult tasks. You are full of life, and you should use this energy to show the world what you are capable of! Today, you will not be afraid of any work to be done, and you will also have the capacity to recover your strength afterwards.
Ma kako li su samo pogodili? Ne samo da sam primila svoju uobičajenu dozu trbušnjaka, prihvatila se usisavača (da se susjedi s kata ispod ne zabrinu, pa nedjelja je, ne?), čak namazala vinasice u hodniku i kao vrhunac obrisala prašinu sa, pa dobro-većine, polica za knjige, i to tako da sam ne samo gurnula knjige i prebrisala ispred njih, nego sam ih sve izvadila, obrisala, i vratila! Stvarno me ni jedan posao nije mogao uplašiti, pa i tako fizički zahtjevan! Tako sam naletila i na onog Spocka, ali ne onog iz Zvjezdanih staza. Da, evo ovim putem i pismeno potvrđujem da je TA knjiga kod mene. Ali to ne vrijedi i za knjige o njezi cvijeća, kuharicu o povrću i Alles Gute, 2. dio!
Jako me zanima nastavak profi porfi
ma kako već *te rola.
A i čokoladna torta?!
Ma teškom mukom moram priznati da je Lil Sis stvorena za kolače. U to sam se konačno uvjerila ovog Božića. Nije mi to jednostavno, ustati glasno i reći: "Ja sam Starija i ne znam peći kolače! Ali je zato Mlađa prava majstorica u tome!".
Bogme, pa i Pater Familias peče bolje kolače od mene! Kad se sjetim njegove baklave.... Mmmmm.... Samo se ne volim sjetiti "po'gača, jedite, ja ne smijem...." 
Da mi je bilo vidjeti ga kako se davi u krafnama.... Ili bolje ne. Sjetih se da sam vidjela kako je secirao onu jednu i nožićem strugao zrnca šećera.... Zapravo me čudi da si nije SAM pekao krafne, s umjetnim šećerom i u malo ulja, tek toliko da pokrije dno. A kakvu bi tek BOJU imale te krafne....
Lako se meni s ove udaljenosti zafrkavati, jel'da?
p.s. evo pitanja Međimurke iz "Zemi il ostavi": "V jenemu lagvu dvoje vino. Kaj je to?" Mirko je završio emisiju zaboravivši ju pitati kaj je to. Gemišt nije!
Nije kriv tvoj kompić
Draga,
Da ne povjeruješ ali i tvoja Sis ima iste ili barem slicne probleme. Ona liz kremice liz čokoladice pa….. ali da krenem ispočetka. Da bi se ja sladila finom tortom morala sam čekati na red, jer bilo je ovako :
-Očeš da ti nekaj spečem ?, pita mene Mladja, ja onako da dobijem na vremenu, kao razmišljam prije nego donesem odluku, a u sebi zabezeknuto pitam - Šta li meni može jedan/dna vegetarijanica ispeći. Sigurno nije janjetina,kozletina ili kakva pernata životinja. Jedino što ima logični nastavak je kolač. Hm, a šta ona nejaka može meni …. Gozbu za nepce pripremit. I odvalim ja :
-Može, čokoladna torta.
Očekujem neko prigovaranje, mrgotanje i suprostavljanje kad u uši mi dopre zvuk pretvoren u mozgu u razumljivu na materinjem jeziku izrečenu rečenicu :
- Dobro, ali sebi ću prvo ispeći Profitere.
Kasnije sam otkrila da su to zapravo Profiteroli (vidi: Domaći kolači,Biluž-Rode-Božić,Zagreb,Znanje 1985. str.164-165.) Naravno uključen CD i TV i nitko nesmije biti u kuhinji. E, to je već bio moj zadatak da oca ti premjestim u njegovu fotelju pred TV.Čak je bilo puno jednostavnije nego sam očekivala. Radosno je napustio svoje rezervirano mjesto u kuhinji i opremljen bućinim košticama, novinama i vodom potražio smjštaj na 2. za njega uvijek rezerviranom mjestu.
* * *
Nešto je bilo zaštekalo na Blogu.hr i nisam mogla dalje pisati -a sada sam izgubila inspiraciju ....
Kod nas u nekim drugim vremenima kad je radila aranžerka Anica u Trgocentru često je pisalo Izlog u radu. Uvijek bi zbunjeno gledala u tu poruku ne znajući da ću se i ja jednom njome okoristiti.
* * *
Dakle, Post je u radu.Dopunit ću, obećajem.
Petak noć groznica ilitiga Frajdej Najt Fever
Kakva je sitjuejšn doma? Mir, ljubav i razumijevanje, Lil Sis umrljana brašnom i čokoladom s osmjehom na licu, a Pater Familias čisti ormar od svojih papira iz 1972.? Možda mu ipak te stare pripreme neće više trebati... A ti s onim tuljcem rođendanskog slavljenika na glavi u miru i tišini surfaš na Lapeku....
Ili je ipak malo drugačije?
Ja sam po dolasku doma prvo mislila malo otić u krevet, jer mi se prispavalo (a lijepo nam se jedna kolegica čudila "kako danas još možemo ići van", a ja sam se čudila njoj). Ali ipak sam se predomislila i skuhala si čaj i kavu. Da, da, pravu pravcatu kavu. Tj. ma ne pravu, nego Nesicu, Jakobsicu ili nekaj već, ono kaj sam maznula Lil Sis prošli vikend. I lijepo mi je ona rekla: "Ne, ne smiješ to uzeti!" s izrazom sestrinske ljubavi i brige (ne, nije to slučajno bila požrtost, imenica za koju neznam ekvivalentni izraz u standardnom književnom jeziku, jer pohlepa nije dovoljno jaka. Ono "..žrt.." kad se zarola među stisnutim zubima i onomatopejom i sibilarizacijom i jotovanjem najbolje opisuje to stanje). Dakle, sad mi se tresu ruke, trbuh mi je ko balon i bojim se da si bum morala neku špagicu na nogu zavezati, da me vode sa sobom kao golemi helijev balon.
I ne znam kaj si obući, jer tam ne puštaju u trenirki na gumu. A lijepo sam mislila malo minicu izvesti na svjetlo noći, čak sam se i zdepilirala!
Ovaj moj spori kompić bu me izludil. Trebalo mu je doslovno 16 minuta da se ova stranica podigne. Čini mi se da to i nije baš normalno?!
He he, možda imam Fever ne zato jer je Night nego zato jer Knight dolazi po mene?! Ali ne, to je ostarjeli Knight, u biti više nekak liči na Horsa nego Knighta,
Budite mi dobri, čujemo se sutra!
Hepi brzdej, Mum!
Evo, došao je i taj dan, staroj Mumi rođendan! Prije 60 ups malo manje godina , sigurno vani nije bilo 18 C kao jučer, i sigurno cijela zima nije bila bez snijega. Ne, možda se baš toga dana ukazala jedna repata zvijezda na nebu i 3 kralja Jahahu su se došla pokloniti
Idem 
, suvog kruva i jogurat, u to ime!
Pepelnica - Čista srijeda
( ovaj sam tekst slučajno otkrila pa ga stavljam za podsjećanje nama malobrojnim posjetiteljima ovog bloga )
Pepelnica označava početak korizmenog vremena. To je vrijeme pokore, razmišljanja i posta, koje nas priprema za Kristovo uskrsnuće u Uskrsnu nedjelju, preko kojeg smo otkupljeni.
Zašto se pepeljamo
Pepeo je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Dok se naša čela pepeljaju prisjećamo se riječi: Sjeti se, čovječe, prah si i u prah ćeš se vratiti. Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srdaca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan.
Pepeljenje se koristi od davnine. Kršćani koji su počinili teške grijehe, javno su izvršavali svoju pokoru. Na Čistu srijedu (Pepelnicu), biskup bi blagoslovio marame za kosu, te ih posuo pepelom načinjenim od grana palmi od prethodne godine. Te marame su pokornici trebali nositi tijekom četrdeset dana pokore. Tada, dok su vjernici recitirali sedam pokorničkih psalama, pokornici bi bili istjerani iz crkve zbog svojih grijeha, baš kao što je Adam, prvi čovjek, bio istjeran iz Raja zbog svoje neposlušnosti. Pokornici ne bi ulazili u crkvu sve do Velikog četvrtka kada bi zaslužili pomirenje nakon četrdeset dana pokore i sakramentalnog odrješenja. Kasnije su svi kršćani, bez obzira da li su bili javni ili skriveni pokornici, dolazili primiti pepeo zbog pobožnosti. U stara vremena, nakon pepeljenja slijedila je pokornička procesija.
Pepeo
Pepeo se pravi od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Palminu ( Cvjetnica ) nedjelju prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja blagoslovljenom vodom i kadi tamjanom. Mada pepeo simbolizira pokoru i kajanje, on nas također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Njegovo božansko milosrđe je posebno izraženo tijekom korizmenog vremena, i Crkva nas poziva tražiti to milosrđe tijekom cijele Korizme uz razmišljanje, molitvu i pokoru.
ŽENSKI E-MAIL GODINE
( ovu sam pričicu dobila na e-mail pa sam htjela da i vi pročitate... )Čovjeku se smučilo da odlazi na posao svaki dan dok njegova žena stalno ostaje kod kuće.
On je želio da ona vidi kroz šta sve on prolazi, te se pomolio: ''Dragi Gospodine: Ja idem na posao svaki dan i radim tamo 8 sati dok moja žena samo ostaje kod kuće. Želim da ona zna kroz šta sve prolazim, i zato Te molim da dozvoliš da se njeno tijelo zamijeni sa mojim na jedan dan. Amen.''
Bog je, u svojoj beskrajnoj mudrosti, odobrio čovjeku tu želju. Sljedećeg jutra, naravno, čovjek se probudio kao žena. Ustao se, spremio doručak svojoj supruzi, probudio djecu, pripremio im odjeću za školu, postavio doručak, spakirao užinu, odvezao ih u školu, vratio se kući i pokupio stvari koje su za kemijsko čišćenje, odnio ih na kemijsko, svratio u banku da podigne novac, obavio kupovinu, zatim otišao do kuće da ostavi namirnice, poplaća račune i sredi čekovnu knjižicu. Zamijenio je pijesak u kutiji za mačku i okupao psa.
Tada je već bilo 13 h te je požurio da namjesti krevete u spavaćim sobama, opere rublje, usisa, prebriše prašinu i prebriše pod u kuhinji; odjurio je po djecu u školu i upustio se u prepirku sa njima na putu do kuće. Spremio im je mlijeko i kolačiće i pomogao im oko domaćih zadataka. Zatim je pripremio dasku za peglanje, pa je gledao TV dok je peglao rublje.
U 16.30 je počeo guliti krumpire i prati povrće za salatu, valjao svinjske šnicle u prezle i ljuštio grašak za večeru. Poslije večere, očistio je kuhinju, uključio mašinu za suđe, složio ispeglano rublje, okupao djecu i stavio ih na spavanje. U 9 uvečer je bio iscrpljen a kako kućni poslovi još uvijek nisu bili završeni, otišao je u krevet jer se od njega očekivalo da vodi ljubav sa ženom, što je nekako uspio obaviti bez žalbi.
Sljedećeg jutra, čim se probudio kleknuo je kraj kreveta i rekao: ''Gospode, ne znam što sam mislio. Mnogo sam pogriješio kada sam zavidio ženi što svaki dan ostaje kod kuće dok sam ja na poslu. Molim Te, sad Te molim, dozvoli da se vratim u svoje tijelo.''
Gospod mu, u svojoj velikoj mudrosti, odgovori: '' Sine moj, osjećam da si naučio svoju lekciju, i bit ću sretan da sve vratim onako kako je bilo. Samo, morat ćeš sačekati 9 mjeseci. Prošle noći si zatrudnio.''
* * * * * * * * * * *
Ovaj e-mail je izabran za definitivno najbolji mail godine od strane ženskih korisnika interneta.
Subotnje jutarnje spike
Subotnje jutro. Preživila režim jutarnje higijene u kupaoni, bojler je bio poslušan, nisam se čak ni spartanski morala tuširati u hladnoj vodi. Lil Sis se već rasrdila. S Lapeka smo ju poslale na njen stari desktop PC, demonstrativno je iščupala modem i zalupila vrata od svoje sobe. Normalna i uobičajena mirna obiteljska atmosfera prepuna ljubavi, razumijevanja i tolerancije.
Pater Familias obavlja subotnji shopping, a mi smišljamo sve teže i zahtjevnije narudžbe: jogurt, ali „čvrsti“, ne tekući, kruh sa sjemenkama, ali ne bilo kakvim nego bučinim, krafne ali ne bilo kakve nego one od ČK Mlinova koje su navodno danas po samo 1 kunu….
Sve je uspješno donio, nakon obilaska samo 3 dućana. Zadale smo mu prejednostavni zadatak. Već nas je prokužio. Moramo izmisliti nešto teže tipa „šampon od kineskih divljih gljiva za kovrčavu kosu boje meda koja je za vrijeme prve četvrtine mjeseca sklona ravnanju, i to ne ono pakiranje od 200 ml, nego od 135 ml“. Tako da možemo nastaviti svoje tračanje u miru!
Srećom je sinoć rano otišao „gledati pod kožu“, pa smo mi mogle lajati do sitnih sati. Uz čašicu crnog vina 
i pršut negdje oko 3 AM.
Jutros izgledam kao da su me noćas tukli, sva sam natečena. Hm, kad malo bolje razmislim, možda me i jesu?! Tko kaže ako se ja ničeg ne sjećam da nije bilo tako? Da li sam gledala što su mi točile u čašu, da li sam uvijek bila uz nju i pazila da mi netko nešto ne ubaci unutra? Hmmmm, pa baš i nisam…. Sigurno je to! Još kad se sjetim „anonimnih“ prijetnji „znamo mi gdje spavaš“….
I sad me ovakvu vode među ljude. Mum nas za rođkas vodi u restač. Dođem doma na domaću kuhinju, i kako to završi? A oni su sve one fine stvari posakrivali, da se časte kad ja odem. Ja sam dobila suho pecivo i Bioaktiv. To je zdravo!
Pater Familias pokušava promijeniti program na TV s daljinskim od linije. Ne uspijeva. Da ga pustim još malo i da se zlurado smijem gledajući ga preko Lapeka, ili da se ipak smilujem? Da mu dam daljinski od klime? Ipak, i mene je obuzela obiteljska ljubav pa vadim skriveni daljinski ispod mog lijevog lakta. Nije lijepo rugati se starijim ljudima, iako su ti to roditelji!
Mum „predjeljuje“. Kao pravi bauštelac reže dva prsta debele komade čajne.
Lil Sis se polako izvlači iz svog brloga. Ili je gladna ili joj je hladno (jer smo isključili grijanje). Još kad bi mogli izvaditi osigurač za sve električne aparate samo u njenoj sobi…. No onda bi stalno bila s nama, ne znam da li je to baš dobra ideja….
Family secrets revealed
Polako se svašta saznaje. Tako i da je Lil Sis jednom davno čistila kuhinju i prala pod, i naletila na vrećicu friško kupljenog poriluka (Mum veli da je bio jako fiiiiiniiiii), i na brzinu ga nije znala kud maknuti i stavila ga u ormarić s posuđem. Kao, izvadit će ona kad opere cijeli pod.
Mum je bila zbunjena kad je htjela skuhati taj fiiiniiii poriluk (veli da joj i dan danas slina ide, kako je bio "krasan", guštala ga je cijelim putem od placa do doma....), pa ga nije mogla naći, tražila ga je po cijelom balkonu među Paterfamilasovim šarafima, potrošenim kutijicama od sladoleda, ribljih konzervi i polovicama štilova od metle ("možda jednog dana dobro dođe"). No, poriluka nigdje nije bilo. Ostale dnevne brige i zadaci brzo su ju odmakli od te teme, školske zadaćnice su se gomilale po svim kutovima našeg stana, i Mum se primila drugih poslova, i na fiiiiniiii poriluk polako zaboravljala, iako je njegov nestanak arhivirala u fajlu "Twilight Zone".
Ubrzo se u kuhinji počeo širiti neki čudan miris (neki bi rekli smrad sličan "mirisu" umrlih sitnih divljih životinja), koji nisu osjećali ni Paterfamilias ni Lil Sis. Mum se nakon par dana stvarno zabrinula, i kao pravi pas tragač krenula njuškati po kuhinji. Smeće? Odmah ga je bacila. Oribala kantu Vimom i Domestosom. Nije prestajalo.
Potraga se prebacila na sudoper. Da nije sifon? Šnjof šnjof šnjof. Blizu, ali nije to to.
I onda, ormarić po ormarić, najednom se u jednom pojavila neka vrećica puna neke čudne tvari koju su mogli identificirati samo forenzičari. I dan danas ostaje dilema da li su to bili ostaci tog fiiiinoooog poriluka, ili možda nečiji posmrtni ostaci, miris je bio isti. 
MUM i JA, konačno zajedno
Evo me u MUMinom stanu. Prvi put otkad zajedno pišemo blog. I prvi put vidim Lapeka. Odmah smo se sprijateljili. Oni ga zovu "sporim"?! U usporedbi s ovim, on je kao etažno grijanje, a ja doma imam ma ne peć na drva nego pravo ognjište. Koji gušt je pisati na ovoj brzinskoj mašini....
Mum se karta Harryija Pottera s Lil Sis. Ima čačkalicu u zubima, izgleda kao pravi pokeraš. Izgleda da odustaju, jer su izgubile jednu kartu, i to ni manje ni više nego Ginny! Joooj, katastrofa!
Fino su me dočekali. Repa. Mmmmm. S obzirom da me nije doma bilo punih 6 tjedana, ne čudim se da me nisu dočekali s npr. krpicama sa zeljem. Ili filekima. Još budem smršavila!
Gle, prešle su na Čovječe ne ljuti se. Nekakav s gradovima. "Tvoj je tu, u Čakovcu!" "Pa nije, nego u Sinju!" Nemam pojma o čemu pričaju!
Slušamo, po mojoj želji, Buddha Bar. Njih dvije kolutaju očima! Ma kakav je to "bar"? Nešto ko "Isusova birtija"? "Groooznooo.... Ko da smo u Turskoj...."
Vidim da se kriza širi, moram prestati i pridružiti im se. Prelaze na Mlin. Lil Sis crta mlin a Mum traži grah. I još mi prigovaraju da se ne "družim" s njima?! A same su mi ostavile otvorenog lapeka na mom mjestu!
Idem Mumi pokloniti malo uranjeni poklon za rođkas. Jedan ukoričeni blog poznate blogerice malo nafilan s .... (pa s onim kao iz vica "Uči, sine, uči)....
Slatko i ja
Kako sam se sad ubila.... u jelu..... "Fino varivo" koje je stvarno bilo fino (grašak, mrkva, krumpir i karfiol ilitiga cvjetača, smiksan, tako da je to više ličilo na gustu krem juhu s graškom i mrkvom, baš onako kako volim) i faširani šnicli.
Ali vrhunac je bio kad sam se na odlasku navirila preko pulta u kuhinju i skužila da su upravo donjeli protvan finih friških kolača s debelom čokoladnom glazurom. Ja i slatko?! Ali žlijezde slinovnice su mi odmah počele pojačano raditi, pogotovo kad sam čula da se radi o "čokoladnom parfaitu", pa sam odmah uzela 5 komada, za sebe i svoje cure.
U restoranu smo mislile da ćemo ih jesti kasnije, popodne. No toliko su mirisali da smo jedva uspjele kaput i odmah navalile!
Valentinovo
Vele da se ljubav mjeri kolicinom zrtve koju mozes podnijeti ili prinositi ( nekomu ili necemu ).
Pa, sad mi nije jasno , ako netko zrtvuje tek tri cigarete ( long stile Ronhil ) iz kutije da li je to sad ljubav prema duhanskoj industriji ili ne. Ozbiljno se pitam tko koga tu voli. Da li oni koji (ne)puse manje vole sebe ili okolinu ? Jer nista ne zrtvuju - mislim ni vrijeme ni novac. Ili kad meteorolog na TV govori : vani vjetar puse zapadnim dijelom nase drzave. Da li to znaci da vjetrovi u drugim dijelovima su apstinenti ili ne znaju ni pusiti.
Oprostite, malobrojni citaoci ali zbunjena sam do kraja.
Znate, jednom sam i ja bila mlada i imala sam decka. I pita mene moja pok. majka ( Bog joj dusi dao lako , da je uzalud ne spominjem - to mi je ostalo jos od onog misusovo ) dakle, pa kakav ti je taj decko kcerce?. Ma, dobar je, velim ja , ali, pusi. Pa, pusi i ti, veli ona. Pusila ja, ali su mi prigovarali da moraju zvati vatrogasce jer da tak dimim da sigurno negdje i gorim. I sad ne pusim ali volim da netko oko mene pusi jer onda i ja ( besplatno ) pusim. Da, ali to nije ljubav ( jer ja se ne zrtvujem vec uzivam) .
A ja mislila da cu vas dirnuti mojom pricom na Valentinovo.
Treća cigareta
Ponosna sam na sebe! Upravo sam zapalila tek treću cigaretu danas! Uspjeh!
Kiša pred Valentinovo
U playeru CD iz Jutarnjeg, nije loš, dapače. Kapljice kiše lupkaju po prozoru, auti se skoro ni ne čuju. Sve je tiho, usporeno i zamračeno. Krevet je topao i mek, a uz mene je.... *** ...... MOJA ŠEFICA?!
Evo, evo, odmah se vraćam na posao, dajte ugasite taj radio sa cmi-cma muzikom i spustite rolete! Idemo šljakati, dosta je sanjarenja!
Gombisimo
Kak se ono još kaze za gimnastičku dvoranu? Nije li ono gombaonica. Ftraga mi je ( ili u prijevodu = ne da mi se ) potražiti u Rječniku.
Dakle gombala sam ja gombala i sad nisam sigurna dal' sreća il' znanje bješe to al' rješih zadatak postavljen pred mene.
(Ono - proba - plavusa nek te ne zbuni. Ako nisi vidjela kad je pisalo onda još bolje).
Teško ti je samouk biti vjeruj mi. Toliko "pametnih" a nitko mi ne zna objasniti sta je to poddomena. Mislim, ti sigurno znaš al' te nisam htjela smetati. Nedjelja je i za par sati već je ponedjeljak a onog dana između nigdje.
Moramo promijeniti nazive dana u tjednu. Hm,hm.
To je novi izazov.
Pa da poslije stoljećima izgovaraju dane po našem nazivlju. Ponedjeljak svakako odpada.Tschüss.
Nedjeljni rituali
Usisavam. Dobro, ne ja, usisavač usisava. Mičem namještaj, stružem stolicama po podu. Pitam se što li susjedi ispod mene vele na to, i shvatim da gotovo svaku nedjelju (kad sam u Zagrebu, naravno), između 17 i 19 sati usisavam.
Kako predvidljivo. I dosadno.
Zapravo mi je cijela nedjelja jedan veliki ritual. Duže spavanje, no ipak ne onako dugo kako bi htjela. Pokušavam zaspati „još malo“, i pokušavam se prisjetiti radnih dana kada bi dala sve (odnosno, ona moja mala „igra“ – „koliko bi love dao da ne moraš...“, obično se cifra vrti od 100 do čak 500 kn. Krasno bi to bilo. Spiskala bi plaću već u prvoj polovici mjeseca i onda bi ja morala plaćati firmi da dolazim na posao, ha ha ha) da se ne moram ustati. „Samo još 5 minuta...."
Iz kreveta lijeno uključujem TV, možda naletim na koji dobar film.
Jutarnja higijena. Kava / cikorija / Nesica + limunada. Cigareta. Telefon. TV. Novine. Ručak. Stanković. Popodnevno izležavanje u krevetu.
17 h. Panika. Vikend se bliži kraju, a ništa nisam pospremila po stanu! Sve svodim na minimum – stavim veš u mašinu, uključim usisavač, operem suđe.
A sad žensko uljepšavanje. Skinem listiće starog laka s noktiju. Operem kosu. Isfrotiram. Stavim neki učvrščivač / balzam u nadi da će mi „baš ovaj put“ kosa biti kao od Andy McDowell. Ili barem ravna, duga i plava. Stavljam novi sloj laka na nokte. Depilacija? Drugi put.
U biti, kad malo bolje razmislim, nedjelja mi je zapravo najgori dan u tjednu. Može se usporediti samo s ranojutarnjim ustajanjem u ponedjeljak.
Sviđa mi se jedna pjesma od češke grupe Peha (Spomál), a njihov album se zove (u slobodnom prijevodu) Dan između nedjelje i ponedjeljka.
Kako bi bilo lijepo da postoji jedan dan između nedjelje i ponedjeljka....
Tmurno je ...
.... vani. Ne sjećam se kakvo su vrijeme prognozirali ( ma ni nepratim vise ) jer mi to vise nije zanimljivo.Ubija me ova zima svojom jednoličnošću.A šta ćeš. Nekad sam zapisivala vodostaje rijeka pa temperature zraka u svim većim mjestima, pa sam počela pisati samo za mala mjesta ali i to mi dosadilo. Zamisli, bila sam čak otvorila blog pa počela baviti se osmatranjem ( mozda se kaže - posmatranjem 
) vremena pa shvatila da je moje vrijeme dragocijeno i da ga ne mogu gubiti na takve stvari, stvari koje me ne čine sretnom.
Čitam jučer u Veritasu kako Sanja Doležal već drugi put u tri tjedna ima virozu. Veli ona da je mislila da je ona imuna na takve boljke jer deset godina ništa ju ne baci u krevet ali sad u kratkom roku dva puta. I vidim i ona ima običaj reći svako zlo nije samo zlo ima tu i nečeg dobrog. Leži tako ona u krevetu i čeka da joj muž skuha čaj. Nikad do tada. ( to je dobro - jer pokazuje da se ipak i on u kuhinji snalazi). A djeca dolaze i provjeravaju da li joj šta treba. ( opet dobro ). Odlaze u dućan bez prigovaranja i nagovaranja. ( opet dobro ) Pišu zadaće međusobno si pomažući. Ali (op.a.- uvijek je neki ali ) leži tako Sanja pred TV ekranom i on joj ne odmara misli pa posegne ona za tiskovinama što joj razbacane leže pred krevetom . Tad ju već tuga počne prožimati. Veli ona (a i ja se slažem ) nema nečeg što bi joj povratilo optimizam , ohrabrilo je za drugi dan, nema uspješnih ljudi sve neke tužne ili bezizlazne vijesti. Sve crna kronika od prvog do zadnjeg lista i ona tada umuje - da li je tako zaista ( sad) vani ili je nešto tužno i ružno u ljudima nagomilano i nema šanse da napišu vedrije i veselije.
Da, zaista , zašto samo pesimizam u našim tiskovinama....
Moli Sanja dalje novinare da svedu crnu kroniku na jednu stranicu, ma na pola stranice a drugo neka bude puno vedrijih i poticajnijih tema.
Dobro to ona zamišlja ali tko će kupovati takve optimistične novine ? ( pitam se ja ).
Malobrojni, jer nešto je u ljudima tužno i teško čitaju vesele knjige.
Pogledajte kako je malo ljudi koji uživaju u komedijama. Ma malo ih i proizvode. Valjda nisu unosne. Već sve neki akcijski, destruktivni filmovi na repertoaru naših kina ili TVa.
Idem se baviti nećim vedrijim - gledati kako naši 
gube od Njemaca u tenisu.
Mo'š mislit' što će mi se raspoloženje popraviti...
Nije mi gorko u ustima....
Najcesce, kad nam je tesko probava reagira pojacanim radom zuci i kao rezultat toga mi osjecamo gorcinu u ustima. Znamo reci bas mi je gorko u nekim situacijama sugovorniku i njemu je jasno zasto i koliko smo povrijedeni i koliko se osjecamo nemocni u novo nastaloj situaciji. Ali, ovaj puta nije tako, iako moja sugovornica kilometrima udaljena misli da naslucuje svu tezinu situacije i pretpostavlja da su mi usta puna gorcine. E, draga, nisu. Sta osjecam ? Bljutavost i slatkocu, nesto kao da cu trebat ( da oprostite malobrojni citaoci ovog posta ) povracaljku. A sad se pitate zasto ? Evo, zasto.
Sjednem ja pred TV u drustvu treceg muza ( joj, sad se pitate a tko su mi bila prva dva, ma, ovaj je - pazi sad i zbrajaj - prvi, zadnji i poslijednji ) negdje oko pola deset i odlucimo gledati Umorstva na 2.HTV kad negdje oko polovice filma primijetim da moj zadnji muz vrlo ritmicno dise, prodem ja rukom ispred njegovih naocala i vidim covjek gleda pod kozom ( op.a.,to mu je omiljeni izraz kad drema ) nastavim ja s filmom ali me ta ritmicnost uspavala pa i ja zadremam i ( pretpostavljam ) malo zahrcem kad li me prene iz ugodnog sna moj vec spominjani muz i priupita da li ja to pajkim. Ma jok, ja k'o iz topa. Odmah pocnem komentirati tko je ubojica i da mi je to od pocetka jasno ( a lazem ).
Da,vec se pitate sta je sa osjetima u ustima. Samo polako. Moram vas uvesti u situaciju jer necete razumijeti.
Dakle, zavrse Umorstva i mi pocnemo gledati Posljednji let na RTL-u. E, tu je doslo do poremecaja ravnoteze u probavnom traktu jer sam gledajuci uciteljicu kako putuje s tudom djecom na natjecanje i zabrinutu brinetu koja tek sad zivi jer se upravo rastala a deset godina je bila mrtva ( zaista prirodni fenomen, nije ni cudo sto se rastala pa valjda je njen muz shvatio da s mrtvacem nemoze u krevet, ali dugo mu je trebalo ) i jos pokoji lik, prisjetila se svog lanjskog ( ali bas u ovo vrijeme ) putovanja u Berlin via Frankfurt sa smjestajem u Potsdamu. Ah, kako sam bila mlada, vitka i visoka, a ne znam sta mi je sad. Morat cu promijeniti sliku na putovnici kad odlucim opet putovati jer me nece prepoznati.
Da, sjetila sam se da smo tada u avionu grickali sto smo u prirucnoj prtljagi imali i okrepljivali se jos pokojim sendvicem i opijali picem sto su nam ne bas zgodne stjuardese posluzivale. Zbog ravnoteze u ljepoti, valjda, na avionu je bio prezgodan stjuard ali je ostao visu klasu posluzivati. E, ta sjecanja digose me s kauca i podoh u potragu za kucnim zalihama krekera, slanih stapica i koh cokolade. Sve sam pojela sto sam donijela u sobu. Film sam prestala pratiti jer sam vec navikla da svaki ekcident u avionu zavrsi happyendom. Tako se ( navodno) ljude ohrabruje naputovanje avionom. Ma sta god da se dogodi pa makar avionu i krilo otpalo sve se to sretno i s pokojom ljubavnom pricom zavrsiti. Cudo jedno kako se te ljubavi u nebesima brzo u vjecne ljubavi pretvaraju.
Eto, sad znate, silnim stapicima,krekerima i koh cokoladom isprala sam svu natalozenu gorcinu zbog bojlera sto ste imali prilike procitati iz prethodnog posta.Mislim nisam ja pisala prethodni post.... e,sad cu vam olaksati. Moji postovi bit ce plavi ili zeleni a svoju boju nek bira druga strana. Toliko. Hvala sto me citate, a dodite i opet.
With or without you, my dear boyler....
Pozdrav iz svježe i sigurne kupaonice. Pardon, iz stana sa svježom i sigurnom kupaonicom! (ja nemam Lapeka pa da se mogu javiti iz svakog kutka ove moje kutijice). O čemu ovi dolje potpisani pričaju? Zar su oni u Auschwitzu? Čekaju ono čarobno plinsko tuširanje? Znam da im se nije za zafrkavati, ali kad se sve to dešava trojici intelektualaca u 21. stoljeću, onda je stvarno za zapitati se - tko je tu ?! Da ovisiš o nekolicini priučenih majstora koji su jedva završili "večernju školu", a nije Pervanova (jer on iz poznatih izvora znamo - većinu vremena obitava u krajevima sa vrlo svježim zrakom u gorskim krajevima vrlo blizu morske obale - Fužinama!), i "komisiji" koja svaki dan ima druge "ideje" što bi to u kupaoni "moglo biti" , a da nisu uobičajeni plinovi, nusprodukt našeg postojanja.
I još kad predsjedavajući u komisiji - Big Mamma, čovjek iz sjene Pater Familias i šutljiva Nezaposlena-s-Burze imaju 3 različita stava o rješavanju "plinske krize", problem dobiva neviđene razmjere. A da ne govorimo o trenucima kad Čupava-Izbjegla-Gastarbajterica koja se ukazuje jednom mjesečno pokušava svoju čupavu grivu prepunu dima od cigarete ("ma nisam, mama, to su drugi pušili, zato smrdim" ) oprati u ovako osjetljivoj "kupioni"... Ma kad mi se uključi hladna voda, a meni je kosa upravo prepuna šampona za "nekakvu" kosu jer oni doma ne koriste "specijalni šampon za kovrčavu kosu koja je inače slamnata i čupava a nakon čega će biti prekrasna glatka, podatna i sjajna", meni dođe da vičem nek se KUPE svi pa i ONI!
Da li je to razlog što nisam posjetila tu kupaonu još od NG? Da li im smijem priznati da mi je teško prihvatiti njihove rituale (otvoreni prozor na netom zagrađenom balkonu, upaljeno svjetlo u hodniku umjesto u kupaoni, bez korištenja tople/vruće/kipuće vode u kuhinji i poluotvorena vrata od kupaone dok ja samo perem kljove) ide pomalo na živce? Ma ne, nije, ali se namjerno inatim njihovim već stečenim navikama za preživljavanjem u nenormalnim uvjetima, tek toliko da im pokažem da to baš i nije normalno. Bahato radim sve "što se ne smije", da vidim što će se dogoditi, da ih potaknem na nekakvu akciju.
No i bez mene, "akcija" im je došla skoro pa nenajvaljeno, okrutna i brza, i ne bi im sad bila u koži, dok se zbog tuđih grešaka koje su i ovako dovoljno platili (doslovno i u prenesenom značenju) bore protiv oduzimanja osnovnih građanskih sloboda - na toplu vodu i grijanje u vlastitom stanu!
I sve to u 1. građevinskoj zoni mirnog pitomog gradića tako poželjnog za život.
S druge srane, ja to preslikavam u svoju situaciju, u traženje nekog "malog stančića", naravno jeftinog, a s druge strane na odličnoj lokaciji, i tek sad vidim koje zamke se tu spremaju.... Kupiš stan (preskočimo ono da on ima sve "čiste papire", jer to je druga tema) zadnjom svojom crkavicom, zadužiš se na 50-tak godina otplate, i potpišeš da ti smiju skidati i 6/5 mirovine, samo da dođeš u vlasništvo te šupe, i onda te, eto pristojno rečeno, zafrkava bojler. Ne želi suživot, samoživ je i tvrdoglav. A ti ne možeš bez njega, a bogme ne možeš ni s njim! "With or without you, I can't live with or with out you". Tako su pjevali U2, a mi to doživljavali nekom ljubavnom romantičarskom pjesmom. A kad tamo - oni pjevali nekom tamo samoživom i jogunastom bojleru koji im je uređivao život!
Čekam ja i čekam....
Vele tko čeka taj i dočeka. Valjda. Ne znam. Meni se cini kao da nikad nece doci kraj dolazaka, odlazaka i najava majstora. Bojler nas truje. Okrutna bestija suti i di-kat brkne i ispusti tihog ubojicu ( nije visoki tlak ili cukar sto cesto mo's procitat kod frizerke u zensko-medicinskim magazinima ) vec neki plin - ni mirisa ni okusa a za manje od deset minuta - gotovo. 
. I onda lokalni,tjedni i drugi novinopisarcici napisu da nisu provjetravali kupaonicu, da nisu zvali servisera i da su se dimnjacara bojali zbog njegove duge cetke - i eto, sad mirisu ljubice od korjena.
Ali nije tako. Drzimo se mi svi njihovih uputa i svih zahtjevnih prkosa - de ovako de onako sa zracnicima ali logicnosti nema.
Po sad najnovijoj teoriji sto te ne ubije to te ojaca sto,vjerujte mi nije tocno,jer nas taj nevidljivi produkt izgaranja sto ga jos zovu i tihi ubojica - nimalo ne ojacase, dapace, sad zbog smrada od ispusnih plinova kao produkt konzumirane hrane ( znate ono - tko grah zlicom dira njemu iz r.t. svira, da svira, gusi supatnike iz vase blizine ) i popadamo u neki mamurluk i jedva komuniciramo. Jednorucno. Drugom rukom cvrsto pritiskamo obje nosnice ne bi li izbjegli direktno suceljavanje nasih vlastitih nosnica sa miomirisnim produktom ( u plinovitom stanju ) nasih crijeva - a kako je za svaki govor gluhih i nijemih potrebno imati dvije ruke mozete zamisliti kako je lose nase sporazumijevanje. To slici na dijelove recenica koje su ispisane samo do prvog sloga , npr. Ides li ve------ ili ces ve----- u kre--- sa-- s jo----- ?
( sto to pise, pitate se vi malobrojni citaci ovog posta - dakle : Ides li vecerati ili ces veceras u krevet samo s jogurtom ? Tu se nije doslovno mislilo samo s jogurtom pod jastukom ili gdje vec , vec s jogurtom u zelucu i crijevima. )
Dakle, sve ovo vise lici na plinsku komoru u kojoj se ne zna tko ispusta plinove. Zapravo se zna ali to nista ne pomaze jer se ne moze te , nazovimo ih , proizvodace , izbaciti iz dvosobnog stana sa inkriminiranom kupaonicom. Bolje receno - opakom kupaonicom.
Da, bilo bi to zanimljivo objaviti u lokalnim novinama - mijenjam dvosoban komforan stan sa opakom kupaonicom za slican sa kupaonicom bez produkata. Mozda bi se netko suicidalnih namjera i pojagmio za njom ( citaj : stanom ) a mi bi imali opravdanje da smo vec u oglasu ( u reklami ! ) naveli o kakvoj se kupaonici radi i da nam je savjest sasvim uspavana.
Odjednom me zapuhnu svjezi zrak i gledajuci oko sebe ugledah : ( vidi slicicu uz naslov ! )
Opustimo se i zamastajmo.... ali oprez , neprijatelj je svuda oko nas. (CO i CO2 - njegovi su kodovi ). Do citanja... tko ziv tko mortus. Ah, bolje biti mortus pijan nego mortus star,zar ne ? Zivili ! 
Parobrodski uvarak
Da, napravila sam ja taj pripravak/uvarak starog travara/cvjećara/korjenara.
1. Luk smrdi. A tek 4 luka?! I to kad se kuhaju? Dobila sam uputstvo nek „barem pogledam od kud je taj luk“! Da, otkud, pa iz dućana, ne? Pa nije valjda mislio da ću sad odmah skočit na Dolac i tražiti luk uzgojen u točno određenoj regiji u zemlji koja je obogaćivana samo prirodnim gnojivom i određene PH vrijednosti?! I da, prema uputi, pogledala sam od kud je taj luk (nisam ni znala da uz voće i povrće pišu zemlju porijekla?! Evo mi nove zanimacije...). E pa ovaj je bio iz Turske. I tako sam ja raščetvorila 2 Turčina i narezala k njima 2 Međimurca. Čušpajz nacija.
2. Na limunu nije pisalo „od kud je“. Bio je iz zdjele sa stola. Da, bilo bi krasno kad bi to bio domaći, nešpricani, uzgojen na prozorskoj dasci npr. E pa nemam takvog. Bit će i ovaj dobar, gle kak je lijepo žuti.... Samo malo se čudno skida ta boja u pranju, valjda je star pa se linja....
3. E sad, kako ću znati da je voda došla do 2,5 dcl? Znam, zapalit ću cigaretu, pa kad popušim, to je sigurno to.
4. Voda se pokuhala. Prilično. Ostalo je još par žličica. To je dobro, bit će jači pripravak.
5. „Ubaci korijen bijelog sljeza.“ Da, i 3 dlake iz nosa bijelog miša! Gdje naći bijeli sljez?! No, čudom, u dućanu našla sljezov čaj, u rinfuzi, i to čak 50% njega je bio „korijen bijelog sljeza“! Ma daj?! E sad, koliko je velik jedan sljezov korijen? Koliko je to čaja? Znam, kako sve u ovom receptu ide po 4, sigurno treba ubaciti 4 velike vrhom pune jušne žlice.
6. Čaj je upio preostalu vodu. Imam žgance. Odlično. I to bi trebalo procijediti?! Mogu ovo samo stisnuti kao što se npr. čvarci stiskaju. Okrećem se oko sebe, nitko me ne gleda, dodajem još malo vode. Dobro je. Čak ima i tekućine! Imat ću što za procijediti. Samo, nisam li onda mogla drito vodu iz pipe natočiti na šećer? Mislim, sad točim vodu u ovaj čušpajz, pa ju onda osmozom i fotosintezom tjeram van....
7. Spržiti šećer. Ma piece of cake! Samo što mi se sav šećer karamelizirao i stoji na žlici! Srećom, poučena davnim iskustvom kad sam si pripremala narodni lijek protiv dlaka na nogama i prstom isprobavala da li se šećer s nekoliko kapi limunovog soka dobro rastopio, nakon čega je dio prsta ostao u uzavrelom šećeru, ne diram šećer prstom. Nego skidam s vilicom (sve žlice su mi u pranju). Odlično, skida se. I ostaje na vilici. Ne uzimam drugu vilicu da skinem s ove (tko će to sve oprati), nego pokušavam termičkom obradom sve to otopiti.
8. Phew, uspjela sam. Šećer je tekući, a nije pretvrd, i sve grudice su se otopile. Nalijevam uvarak (koji liči kao neki pripravak – kako stare samice spriječiti da više ikad imaju dečka, a da pritom i smrde po luku i bogtepitaj čemu, da li je on meni uopće pročitao dobar recept?), i sav šećer se natrag stvrdne. &%@(%(#“¤!!! Miješam, miješam, miješam.
9. Dodajem med. Da, i MED sam kupila, pa nisam ni znala kako je to skupo! A sad ću ga imati idućih 100 godina, još će ga i moji praunuci koristiti. Ali neka, sve za zdravlje.
10. Pohvalim se Savjetniku za narodnu medicinu 
, iako izrazim malu bojazan zbog prilično guste teksture. Kaže da sam trebala staviti samo žličicu čaja. Pita da li se to uopće može „piti“. Piti? Pa zar se to pije?! Moje bi se prije moglo na kruh namazati. Ili kud već, zločeste mi ideje padaju na pamet. Mora da već djeluje.
Sve u svemu – jestivo je, nije loše, samo je užaasnooo slatko. Ali ako to pomaže, pa mogu ja to. Možda čak i pola žličice jednom tjedno. Ne treba pretjerivati.
Luka i igara
Sad me zvao Lega. Lijepo me oprao što ne koristim med, a na pitanje da li još pušim, samo je zakolutao očima (to sam čula preko telefona ).
Onda sam mu SMSom prijavila da sam čak uzela žlicu propolisa, fakat jesam, pa kaj bu on, balavac, mene ribal , pa mi je poslal poruku da "da li sam blizu autobusnog kolodvora, da bi on meni neki super čaj poslao". Lijepo sam se pristojno zahvalila, i napisala da kao da već je poslao, da već manje kašljem.
Onda je preporučio "čaj od crvenog luka", na što sam mu ja odgovorila nek prestane izmišljati svakakve gadosti , i da ako zna kako se radi taj čaj, da ću ga napraviti, pa kakav god bio! (mislim, imam još ona 2 luka koja si mi ti onomad dala, treba to potrošiti).
Kad evo ti njega opet, zove.... Uzeo neku staru bakinu prašnatu kuharicu i čita on meni recept.... I sve provjerava da li sam dobro zapisala! Još je i mamu išao pitati neke stvari, jer nam nije bilo jasno kako "upržiti med", a onda ga procijediti u taj "čaj".
Mama mu baš ima ugodan glas.... I dalje bi se ja sprdačila iz svega da mi nije rekao da mu je tata umro prije godinu i pol od "*** pluća". Nisam čula što točno, zvučalo je kao "upala pluća", ali zar se od toga danas umire? I da je mama isprobala svakakve biljne pripravke i da su mu time maksimalno produžili život koliko su mogli. Više mi nije bilo baš tako smiješno.
Ali brzo je on počeo "čitati" dalje pripravak "za bolju ljubav" koji je uključivao 4 pileće nožice, gušterova krilca i sl. pa smo prešli preko tužne teme.
Evo recepta:
Parobrodski lijek za nedisciplinirane bronhitičare
4 glavice neoguljenog crvenog luka narezati na 4 dijela. Kuhati u pola litre vode dok se ne pokuha do 2,5 dcl. Dodati 1 limun narezan na kriške i korijen bijelog sljeza (pitala sam ga da li smijem umjesto tog sljeza staviti korijen mrkve, pa mi je rekao neka se "uozbiljim"!). Kuhati još 10 minuta. Dodati 4 žlice meda, najbolje kestenovog i ocijeđeno preliti preko 4 žlice uprženog šećera.
Sad idem u dućan, kupiti pileće nogice i gušterova krilca, a ne, kupiti MED jooooj, fuj, naravno da je u tom receptu i MED, to je namjerno napravio, a sad, da li ću tu grozotu trošiti.... A kaj ti misliš?
E, u analizi svoje krvne slike došla sam na interesantne stranice:
http://www.coner.hr/poliklinika/index.php?str=cjenik
Nije bitan cjenik, iako je i to interesantno, nego što možeš kliknuti na svaku od stavaka koje se kontroliraju u krvi, i onda piše objašnjenje što je to.
Što više čitam, to sam zadovoljnija svojom krvnom slikom!
Eh da, nisam ti rekla za Bivsheg.... Uzeo je GO da ode na "ispiranje ušiju", i skoro završio u bolnici! Sad smo se čuli, prima infuziju (???), javit će se navečer, da je čekao "još tjedan dana, sluh bi mu se nepovratno oštetio"! Ja sam se zafrkavala da sluh i tako nikad nije imao, ali mi nije ovo baš smiješno.... Pitala sam ga kakve tegobe je imao, rekao je da je čuo "šumove", ja sam ga pitala da li pritom i čuje svakakve glasove, pgotovo kad telefonira
Ispovjest bolesnog TIJELA
Vidim da se ovdje brkaju pojmovi um i tijelo. Da, iako je moj um već toliko preopterećen da su se informacije počele pohranjivati i u drugim dijelovima tijela (ne, nije to od hrane!), ne valja ga brkati s mojim tijelom kojeg je trenutačno okupirala gripa.
Danas sam posjetila vampire, one kojima legalno dajemo manju količinu naše krvi u znanstvene svrhe.
Najstrašnije od svega je bilo ustajanje u cik zore. Ma kakve zore, u cik mraka, u 6 sati. Sama sebe sam se uplašila kad sam se ugledala u polumračnom liftu, neko bijelo lice beskrvnih usnica, sa zelenom kapom na glavi. Izgledala sam kao da sam VEĆ iscijedila iz sebe par litara krvi, a ne kao da tek idem u laboratorij.
S menom nije išla moja mama, a ni tata. Ali držala sam se hrabro, među svim onim penzićima. I pokojim djetetom. Ni suzu nisam pustila!
A kad sam bila gotova, vani je već bilo sunce, grad se probudio, a ja sam ........
