Pomozite mojoj ljubici!
Tri sestre jednoć su iz rasadnika u provinciji došle u mali stančić u Zagrebu. Bilo im je lijepo, toplo, sunčano, no uskoro im je dom postao premalen. Presadila sam ih u tri zasebne teglice, teška srca razdvajajući zapletene korjenčiće.
Dvije sestre su se nakon početnog šoka brzo oporavile, prihvatile samoću i shvatile prednosti samačkog života, počele iskorištavati širinu novostečenog prostora i ubrzo, gotovo istovremeno, počele cvasti, dva puta godišnje, jednom za moj rođendan, u ožujku, a drugi put oko Sisveta ilitiga Svih svetih. No treća, najsitnija, teško se prilagođavala, a možda joj i smještaj uz prozor koji sam redovito, barem dva puta dnevno, ujutro i navečer otvarala, nije odgovarao.
Znam da mi ovim izgledom šarenog filodendrona želi nešto reći, ali ne znam što.
Nadam se da će mi Mum, poznata uzgajivačica zelenih ruku moći pomoći, pogotovo što ima jednu "ljubicu herojku" o kojoj će vam, nadam se, sama ispričati, koju je doslovno "digla iz mrtvih".
Što mi je činiti, od kud ove svijetle mrlje, kad su sve tri ljubice dobivale istu količinu svjetla, topline i vlage, jedina je razlika udaljenost od prozora kojeg svakodnevno otvaram.
Moj ovotjedni must have!
Mislim da uvijek mogu prestati. To je samo trenutak, mala pomoć da mi olakša trenutačne probleme... Pa i drugi ljudi to koriste...
Počelo je s upravo potrošenom bočicom spreja za nos Propoli Epid. U ponedjeljak sam išla s posla, i osjećala nekakvu laganu groznicu.... S obzirom da ne volim biti bez kapi za nos pri ruci (prvi znak ovisnosti? 
), navratih se u ljekarnu, po "nešto lagano" 
.
I nabavih friško, ispod pulta Propol Aid. Isto sadrži propolis, ali ne stvara ovisnost. Odlično. Možda će mi biti dovoljno nešto što će stvoriti placebo efekt.
No, gripa divlja, nos odbija suradnju, zatvara sve granice, postavlja betonske blokove. Noću krkljam, budim sama sebe svojim hrkanjem (što, gdje, kako, zar netko buši beton u 4 ujutro? Aha, gle, prestalo je....
).
Idemo dalje, isti, provjereni dobavljač.
Sterimar. Impozantno punjenje - s 20 ml odmah prelazim na 100 ml! Fina friška morska voda iz francuskih dubina, daleko od Nice i Cannesa, ali izgleda da jahta s koje su kantom grabili ovu vodurinu nije ispustila dovoljno koke. Ili čega već. Čista vodica!
Operil odbijam u startu. Već mi je dobro poznat. Nakon početne euforije, slijedi teško skidanje s njega. I još gore stanje nego prije njega. Ne, ne želim to smeće! 
Sjani šareni prospektić, evo nečeg novog! Sa 100 ml spuštam se samo na 10 ml. Svaki pravi otrov toči se u malim bočicama! Sigurno će to biti to! Olynth. Već samo ime nagovješta svjež zrak kao s vrha Olimpa!
Ali ne.... Pa teta dealerica, pa nemam ja hunjavicu, samo mi je nos zacementiran, uskoro ću ga odrezati kao Michael Jackson, ukoliko ga nešto ne otvori....
Tražim vadičep za butelje po stanu. A možda da probam s onom gumom za odštopavanje lavaboa? 
Dobro staro inhaliranje. Ručnik na glavu, vruća voda, par kapi Tusola. Nakon njega prodišem na pola! 
Odlazim ovlaštenom dealeru, doktorici, po "nešto na recept". Pun mi je nos svega! 
Nevoljko mi daje Tafen (za kojeg sam već čula da se spominje među teškim ovisnicima). Pazi, to ti je kor-ti-ko-ste-ro-id, šapće....
Hej, jel to znači da sam sad na steroidima? Hoće li mi sad narasti bicepsi i tricepsi? Ili brkovi, pa ću izgledati kao bacačica diska iz bivšeg DDRa?
Sa zebnjom udišem prve kapi. Jedna, već odavno navučena, upozorila me da peče, pika, kao stotinu iglica u sinusima.... Čekam. Čekam. Ništa.
Niš-ta! Ma kako ništa? Hoću i ja iglice, hoću i ja trnce, prevara!
I dalje izgledam kao razjareni bik (nosnice širom razmaknute, ali služe samo kao ne-estetski dodatak. Zrak udišem na usta) koji se upravo potukao s krdom bivola (moj nikad-mali-nosić sad izgleda kao nosina Bantu-crnca. Pardon. Bantu-obojenog.)
U nosu mi je već ranica (ma ne ona kakva se dobiva kod AIDSa... Ili? ), ispod nosa prhut od spaljene kože.
ŽELIM DISATI!!!
Najava posta /;-)
Današnja tema :
Kad uhvatim korak s obvezama evo me opširnije.
