Tri sestre jednoć su iz rasadnika u provinciji došle u mali stančić u Zagrebu. Bilo im je lijepo, toplo, sunčano, no uskoro im je dom postao premalen. Presadila sam ih u tri zasebne teglice, teška srca razdvajajući zapletene korjenčiće.
Dvije sestre su se nakon početnog šoka brzo oporavile, prihvatile samoću i shvatile prednosti samačkog života, počele iskorištavati širinu novostečenog prostora i ubrzo, gotovo istovremeno, počele cvasti, dva puta godišnje, jednom za moj rođendan, u ožujku, a drugi put oko Sisveta ilitiga Svih svetih. No treća, najsitnija, teško se prilagođavala, a možda joj i smještaj uz prozor koji sam redovito, barem dva puta dnevno, ujutro i navečer otvarala, nije odgovarao.
Znam da mi ovim izgledom šarenog filodendrona želi nešto reći, ali ne znam što.
Nadam se da će mi Mum, poznata uzgajivačica zelenih ruku moći pomoći, pogotovo što ima jednu "ljubicu herojku" o kojoj će vam, nadam se, sama ispričati, koju je doslovno "digla iz mrtvih".
Što mi je činiti, od kud ove svijetle mrlje, kad su sve tri ljubice dobivale istu količinu svjetla, topline i vlage, jedina je razlika udaljenost od prozora kojeg svakodnevno otvaram.
Post je objavljen 29.02.2008. u 22:59 sati.