Markacija po markacija
Subota, Mikulići. Pesekica, Bivshi i ja krećemo na Sljeme. Odredište - planinarski dom Risnjak.
Pesekica ne može doći k sebi od sreće kad me ugleda u svom okruženju, kod Bivshe familije. Odmah mi donosi kost od bunceka i skače po meni kao luda. Liže me cijelu, veselo maše repom i trči po kući.
Još prije godinu dana užasavala bih se ovakve situacije - crno pseto od 20tak kilograma skače po meni...?!? Pobjegla bih prvom prilikom iza kakvih čvrstih vrata.
A sad uživam jednako kao i ona (samo što ja ne skačem po njoj i mašem repom 
).
Iako je oblačno, sivo, grane su još gole a staze blatne, uživamo u prirodi. Pratimo markacije, taj spasonosni znak za svakog planinara, i evo nas gore, na bažulu s kobasama. 
Jučer sam se sjetila našeg novogodišnjeg planinarenja u Delnicama, po dubokom neutabanom snijegu, bez ikakvih ljudskih stopa, samo s tragovima raznih životinja, kad bez markacija ne bi uopće bilo moguće doći do vrha. Penjali bismo se prema jednoj crveno-bijeloj točki, već pogledom tražeći iduću.
Hvala svim zaljubljenicima u šume i planine što su i nama, običnim amaterima, omogućili da uživamo u miru, tišini, šumu vjetra i bistrini potočića.
A izvještaj ?! /;-)
Pa šta je ovo ?! Di su slike sa izleta ?!
Požurila ja prije večernjeg filma da vidim kako utroši današnji dan Starija i šta od toga bilježi se u prošlost.
Kad tamo ni f od fotografija i ni s od slova o izletu.
Ccccccc
Valjda još nije pripremila ili je dozvolila da ju nešto drugo okupira ( mislim - priprema slasne večerice itd.)
Kod nas nema više snijega i sve nekako miriši na proljeće.
Ne volim kad tako rano počne ... valjda će biti još koji hladniji dan i noć.
Sad vas pozdravljam jer zvoni mi telefon, ups! nije to telefon već mi čajnik javlja da je vodica spremna za čaj od kamilice da dugo i lijepo sanjam noćas.
To i vama želim.
MUM
Srce na Medvedgradu
10.05.1996. negdje pred jutro
Medvedgrad. Prekrasan pogled na noćni Zagreb. Uz mene je Bivshi, koji će, kako je povijest kasnije pokazala, upravo u tim trenucima postati Sadašnji. Prvi put sam gore, divim se veličini grada i treperavim svjetlima. Sa tugom pomislim - uskoro ću diplomirati i otići iz Zagreba, moram zapamtiti ovaj pogled na grad. Potencijalni me grije svojom jaknom, romantičan no, kako će povijest kasnije pokazati, i ne previše razuman potez. On se drugo jutro budi s 39 C.
12.01.2008. poslijepodne
Drugi put na Medvedgradu. Bivshi, Pesekica i ja. U Zagrebu je nakon tjedana magle i smoga napokon svanulo sunce. Auto mjeri 15 C! Gore je živo, nismo sami kao prvi put. Potencijalni je u međuvremenu evoluirao preko Sadašnjeg u Bivsheg. Stojimo na istom mjestu kao i onu noć, slikamo grad.
A iza nas bršljan je napravio zeleno srce.
Zima u Gorskom Kotaru
Evo još samo jedne, neću vas više gnjaviti!
Lovačka kućica u Fužinama.
Zima u Gorskom Kotaru 9
Pogled prema Fužinama ispod nadvožnjaka.
06.01.2008. u 14:05 | 0 Komentara | Print | # | ^Zima u Gorskom Kotaru 8
Ovako izgleda šetnica uz jezero zimi....
06.01.2008. u 14:04 | 0 Komentara | Print | # | ^Zima u Gorskom Kotaru 7
Mumine ljuljačke uz jezero u Fužinama.
06.01.2008. u 14:03 | 0 Komentara | Print | # | ^Zima u Gorskom Kotaru 6
Skoro da Fužine nisam uspjela zalijepiti jer sam si obrađenu sličicu spremila kao "Fužine". Ispalo je da ga smeta Ž u Fužinama... (?!)
Zamrznuto jezero Bajer.
Zima u Gorskom Kotaru 5
Doček Nove godine u Fužinama, točno u podne 31.12.
Pogled ispred crkve Sv. Antuna.
Zima u Gorskom Kotaru 4
Put prema Japlenškom vrhu u Delnicama - prva polovica je lijepo uređena ratragom, a kasnije.... Snijeg do koljena, bez utabane staze, snalaženje po markacijama.... Ali uspjeli smo (na žalost, bez foto zapisa - baterije na fotiću su se ispraznile).
06.01.2008. u 13:32 | 0 Komentara | Print | # | ^Zima u Gorskom Kotaru 3
Put prema Lovačkom domu u Delnicama. Zimski ljudi - Yetiji žure na žgance s krumpirom i špekom u Lovački dom u Delnicama (zaboravila sam narodni naziv)
Zima u Gorskom Kotaru 2
...ali ipak, Starija ne zna staviti više slika u 1 post.... Bude to Penzićka sredila.... 
Delnički park
Zima u Gorskom Kotaru
Evo dokaza da ne zna samo Penzićka keljiti slike - ovo je put prema željezničkoj stanici u Delnicama.
06.01.2008. u 13:22 | 0 Komentara | Print | # | ^The new PC is in town!
Starija is back! Nakon skoro pola godine šutnje (od doma), evo nove zvjerke! Ups, skoro da ne vidim slova na monitoru od prašine, samo malo da obrišem ekran....
Oho, pa sad se i nešto vidi! Hm, možda sam i mogla uzeti i novi monitor (kad se već nudio), ali Mum zna kako se ja sentimentalno vežem za stvari, pa mi je bilo žao riješiti se ovog sad već gotovo 9-godišnjaka!
Nova kanta je zapravo isto stara, rabljena, ali je izglancana kao nova. Ono što je nama na poslu "staro" (1 godina), za mene je zadnji krik tehnologije!
Paralelno podešavam Outlook, jednu mail adresu nisam uspjela složiti (javlja mi krivi password), ali evo druge-radi od prve! Upravo mi stiže 1487 mailova! Juuupi! Sad ću konačno znati gdje mogu kupiti Viagru, Xanax i sl. i koje dionice su upravo sada najpovoljnije za kupnju! 
Nisam baš prezadovoljna brzinom nove kante, ali mislim da je ipak stvar u modemu. Danas kad sam dečkima na poslu rekla da mi trebaju instalirati i modem skoro da me nisu pitali "je, a kaj ti je to?!". Izgleda da više nitko živ nema modemsku vezu.... Pa čak ni moja mama! 
Ali mislim da se meni ne isplati za ovo malo surfanja imati ADSL. To si samo penzići mogu priuštiti! 
I da, naravno, laptop. Zato meni treba par kvadrata mog stančića da smjestim cijelu svoju opremu!
Kako je to danas bilo? Kolega ITovac me vozio doma i pristojno pitao da li trebam pomoć. Ma neeeee, pa kaj, pa znam ja to sama uključit u struju i ostalo, neee?!
Pa čak ni da ti ga odnesem do gore?
Ma ne, hvala..... (reče ona, zamišljajući bijeli veš kako se suši na štriku i pahuljice prašine koje lete po podu)
Natovari mi tastaturu (ma kaj će mi i to?), miša (ma hvala dečki, ali ja imam miša.... Ali taj stari ti neće raditi..... Ma hoće, imam ja onaj nastavak.... (?! da sam ostavila starog miša, mislim da bi na mjestu dobio hercinfarkt da sam ga uštekala u ovu kantu, pa stari miš se gotovo već u štakora pretvorio, pa on još ima kuglicu!) i par kablova (ma kaj će to meni).
Već pred ulazom kablove pridržavam desnim laktom, a tastaturu ulaznim vratima.
Trebalo bi nekako i ući.... Žongliram svime i dolazim do lifta. Srećom je već bio u prizemlju jer bi ga valjda pozvala nosom. Ili nekim drugim isturenijim dijelom tijela. 
Hm, a kako vrata otvoriti? Bacam se u poluklečeći položaj, lijevo koljeno pucketa, torbu bacam na pod, u nju ubacujem sve osim kante.
Ne mogu ustati iz klečećeg položaja zajedno s kantom. Uf, teška je.
Kanta na pod. Ustajem. Otvaram vrata od lifta. Saginjem se. Uzimam kantu. Joj, nekaj me prerezalo. 
Istu proceduru ponavljam pred vratima stana. Čak 2 sekunde sretno gledam novu kantu i čekam da se ugrije, možda ipak nije u redu da ju ovakvu ledenu odmah uključim u struju.
Izdržim pune 3 sekunde. Bacam se pod radni stol. Aha, ovo je kabel od tastature (stare), gle, novi miš, pa možda ne bi bilo loše da ipak njega stavim.... samo kud? Tamo gdje je nacrtano, ne ide.... Mogao bi na 5 istih mjesta ići.... Ma kome treba miš, stavljam ga u prvi mogući prorez, whatever. Stari monitor, kabel za struju.... I to je to!
Pali se! Raaaadiiiii!!! Juuuuupiiii!!! OK, miš još ne radi, ali evo, od druge uspjela pogoditi. Prolaznost 2/5, sasvim zadovoljavajuće.
No što će mi kanta ako ne mogu na internet.... Trebalo bi se spojiti.... Aha, ovog se sjećam još iz '99., make new connection, OK, sve znam, nalazim stare prašnjave kuverte s passwordima, sve ide...čak i prejednostavno....
Aha, trebalo bi i onu žicu poput telefonske nekud gurnut. Ali kud? Paaaa recimooooo, ovdje?!
Connect. No dial tone. Ma daj, zezaš? Aha, nisi uključen u utičnicu, ah, baš sam blesava! Ajd sad! No dial tone! Opet?! Pa možda su baš sad došli raditi autoput ispred moje zgrade i precvikali kabel za telefon? Dižem slušalicu od telefona. Nema signala! A da možda nisam platila telefon, pa su me upravo danas odlučili iskopčati? Ali Mum me uredno (nakon što sam nesmotreno dobila par opomena) svaki mjesec podsjeća na plaćanje telefona! A da ga možda ne zbunjuje nova kanta? Iskopčavam kantu, ostavljam samo telefon, telefon radi. Aha, tu si. Ipak sam platila račun, a i ne gradi se autoput ispred ulaza. Kanta te muči. Ono u što sam te prikopčala ne liči ti na telefon. Niti na modem. Znam, idem te restartati, to je lijek za sve. Krk, krk, diže se na pola i javlja da mu fali i ovo i ono. Ma gdje je moglo nestati?! Pa zar ni Solitaire neću moći večeras slagati?!
Idemo ispočetka. Radio je s tastaturom, mišem i monitorom. Znači, kabel od telefona ga smeta. Na, ideš van! Ajde ponovo!
Aha, sad radiš! Ma dobro je, barem to.
Zovem Mum, imamo Dnevne izjave. Pohvalim se s novom kantom kojoj na žalost modem ne radi.
Pa kako, zašto, ispituje ona, pita da li se mogu spojiti preko mobitela (čega?! Zbedirano shvatim da me pregazilo vrijeme i da me čak mama penzićka pretekla), i istovremeno tražim još neki ulaz za telefonsku paricu.... Oho, evo još nečeg, pa tu čak i piše "line", ajmo probat ovo...
RAAAADIIIIII!!!!
(evo već pristiglo 1200. pismo, Outlook me sav sretan obavještava o jubilarcu! A kad mu još uspijem instalirati i druge dvije adrese.....)
Sva vesela odlazim susjedi (koja ima 91 godinu) čestitati Božić i NG, i pohvalim se novim PCom, a ona meni veli da je njen pokojni muž promijenio 3 PCa i da je zadnji bio ovoliko tanak. Kojeg je nakon njegove smrti poklonila, a sad joj je žao, jer bi mogla na taj način komunicirati sa svojom rodbinom i prijateljima!
A meni je ovo tek 2. PC! A što je još gore, znam da je njen muž sigurno imao zmaja, jer me, kad sam se tek doselila, još 1999., zvao da mu "pokažem nešto na kompjutoru". Tad je on imao između 85 i 90, a ja sam si mislila ako nemam strpljenja svojoj mami (sorry, Mum!) pokazati nešto na kompjutoru, kako ću ja njemu.... No, kad sam došla k njima, ispostavilo se da se on ne može prikopčati na net, a kvar je bio toliki, da su iz Iskona morali doći k njemu da mu to slože!
I još me pitao da li volim matematiku (ja?! koja sam čak i na faksu imala 5 iz matematike!), i pokazao mi neke zadatke koje on rješava za razonodu, a ja nisam uopće mogla shvatiti ni u koji dio matematike to spada a ne kako se to računa....
Kasnije je čak 2 puta bio na TVu kao najstariji surfer u Hrvatskoj i imao je doživotno besplatno sufranje i telefon!
Uf, baš sam odužila, sorry, ali konačno mogu PISATI do mile volje.... A Mum nek stavi neku prigodnu sličicu...
Ili ček, ček, pa ja imam i digitalni fotić, kaj ne? Pa da. Imam i kabel, jel'da? Imam. Pa idem lijepo fotkati svoju novu kantu i staviti fotku, pa mogu ja to, jel'da?!
Oprostite dragi čitatelji što se slike ponavljaju .... to je samo dokaz Starijoj da Penzićka zna kaj radi ..../;-))))
Pogled na HŽ u Delnicama :
