Marketing
Markacija po markacija
Subota, Mikulići. Pesekica, Bivshi i ja krećemo na Sljeme. Odredište - planinarski dom Risnjak.
Pesekica ne može doći k sebi od sreće kad me ugleda u svom okruženju, kod Bivshe familije. Odmah mi donosi kost od bunceka i skače po meni kao luda. Liže me cijelu, veselo maše repom i trči po kući.
Još prije godinu dana užasavala bih se ovakve situacije - crno pseto od 20tak kilograma skače po meni...?!? Pobjegla bih prvom prilikom iza kakvih čvrstih vrata.
A sad uživam jednako kao i ona (samo što ja ne skačem po njoj i mašem repom 
).
Iako je oblačno, sivo, grane su još gole a staze blatne, uživamo u prirodi. Pratimo markacije, taj spasonosni znak za svakog planinara, i evo nas gore, na bažulu s kobasama. 
Jučer sam se sjetila našeg novogodišnjeg planinarenja u Delnicama, po dubokom neutabanom snijegu, bez ikakvih ljudskih stopa, samo s tragovima raznih životinja, kad bez markacija ne bi uopće bilo moguće doći do vrha. Penjali bismo se prema jednoj crveno-bijeloj točki, već pogledom tražeći iduću.
Hvala svim zaljubljenicima u šume i planine što su i nama, običnim amaterima, omogućili da uživamo u miru, tišini, šumu vjetra i bistrini potočića.
Post je objavljen 20.01.2008. u 18:57 sati.