Porcijunkula
Najveće proštenje u našoj župi koje se
slavi 2. kolovoza, ostaje za mnoge naše župljane jednostavno
nepoznanica.Ta mala crkvica u podnožju Asiza, čiji je naslov Gospa od
Anđela, postala je zaštitnim znakom cijelog Franjevačkog reda.Iznad nje
diže se bazilika u svom velebnom izdanju.Ta crkvica koja je unutar
bazilike još se naziva i Porcijunkula ( porcija = zdjelica ).
Sveti je Franjo jedne noći 1216.godine u žaru svoje zagovorničke
molitve, želeći sve ljude "poslati u nebo", potpomognut molitvama
presvete Djevice, od Gospodina Isusa izmolio glasoviti porcijunkulski
oprost koji mu je doskora potvrdio papa Honorije III.
Svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu. Oprost
od vječne kazne dobivamo na ispovijedi , a vremenitu kaznu moramo
odraditi, otplatiti ili ovdje na zemlji dobrim djelima,
molitvama ... ili poslije smrti u čistilištu.
Potpunim oprostom koji možemo dobiti na dan Porcijunkule (
2.kolovoza ) ili Gospe od Anđela, dobivamo oprost od svih vremenitih
kazni.
Sad bih vam još trebala objasniti koje su to vremenite kazne ali o tome
drugi put.
Klima na Fraterščici
....evo i mene..... tu sam na Bratskom bregu tj. Fraterščici sve dok se na mom bregu ili Dolu, kako već, malo ne promijene klimatske prilike...
....Ili barem dok moja fasada ne počne ličiti na ovu sa slike.... 
Čujmo i počujmo ...
Tko zna otvoriti uho bližnjemu, taj dobro zna što znači ova igra riječi :
-Prati i shvati, shvati i oprosti, oprosti i pomozi, pomozi i utješi, utješi i podrži, podrži i ojačaj, ojačaj i oživi, oživi i služi, služi i oprosti, oprosti i ljubi, ljubi i daj, daj i zaboravi.
To su plodovi slušanja i otvorenosti.
U dvosmjernom pravcu, a ne kako je u svojoj školskoj zadaćnici zapisala dvanaestogodišnja djevojčica :
- Ja uvečer, kada legnem, okrenem se prema zidu i sama sebi glasno govorim da bih sebe slušala.
Kultura slušanja olakšava i pospješuje naše međuljudske, a posebno naše međuobiteljske odnose.
Želimo li da nas drugi čuju, otvorimo i mi svoje uho drugome.
Na razmišljanje vam došlo, MUM
Zgodno, ovo sam sad dobila na e-mail
Jednog je dana seljakov magarac pao u bunar.
Životinja je satima sažaljivo plakala dok
je seljak pokušao dokučiti što da uradi.
Napokon je odlučio-budući da je životinja stara a
bunar ionako treba prekriti-
nije vrijedno truda spašavati magarca.
Pozvao je sve susjede da mu dođu pomoći.
Svi su zgrabili lopate te počeli nabacivati
smeće u bunar. Na početku je magarac shvatio
što se dešava te počeo očajnički plakati.
Tada se na opće čuđenje primirio.
Nakon nekog vremena seljak je napokon
pogledao u bunar. Bio je zapanjen onim
što je vidio. Sa svakom lopatom smeća koje je pogodilo
njegova leđa magarac je radio nešto zadivljujuće.
Istresao bi leđa i popeo se jednu skalinu više.
Kako su seljak i susjedi nastavili ubacivati
nečistoću na životinju, on bi je otresao
i popeo se.
Uskoro, svi su zadivljeno promatrali
magarca koji je zakoračio preko ruba
i sretno iskočio! 
Život će na tebe istresati smeće, razne
vrste prljavštine. Trik kako da izađeš iz bunara
sastoji se u tome da to otreseš i popneš se preko
toga jednu skalinu više.
Svaka naša nedaća je skalina. Možemo izaći iz najdubljeg
bunara jednostavno ne posustajući.
Nikad ne odustaj! Otresi to i uspni se jednu skalinu više.
Zapamti pet jednostavnih pravila za sreću:
Oslobodi srce mržnje - Oprosti.
Oslobodi um briga - Većina se nikad ne ostvari.
Živi jednostavno i cijeni ono što imaš.
Daj više.
Očekuj manje.
SADA ...
GOŠ-godišnjica osnovne škole!
Kak smo veseli .... opet zajedno, nakon koliko ono godina ? 
Evo i mene.... u rodnom mi gradu.... O povodu za dolazak malo kasnije, nego ono što sam htjela reći: ne može se radni i vrijedni čovjek ni malo više pozabaviti privredom da bi prehranio sve ove nove cyber penziće i udovoljio njihovim skromnim potrebama (ljetovanja na visokoj nozi tj. nadmorskoj visini, skupi parfemi, moderne cipele, nekoliko pari, nek se nađe, novi kostim za jednu satipolsatnu prigodu, frizura, farbanje, a o ljekovima da ne govorim ), a da ga s druge strane ne dočeka jal, čemer i ogovaranje! 
Ne, BB, nisu mi isključili struju (ali su mi skoro telefon 
), ali si točno pogodio da doma uopće nisam stigla uključiti onu svoju starkelju od spore kašljucave mašinice, još od..... pa od onda! 
Ali sam zato tu, dok Mum pere suđe, ja sam dobila ZADATAK da sjednem za njenog Lapeka i pregledam blog. Dobro, bolje to, nego da JA perem suđe, dok MUM surfa....
To su nove torture jadne dječice koja su totalno 
, nakon prospavanih samo 3 sata, od 06:30-09:30 (dok su roditelji istih ostali u krevetu do....... MUM plati ili ću napisati do koliko! ).
Dakle - čini se da sam pošteno zatulumarila prošlu noć... 
I jesam! Imali smo paaaa jednu okruglu godišnjicu završetka osnovne škole, a nije ni 10., a bogme ni 30. Prvi put smo se ovako organizirano sastali, i to ne samo naš razred ili samo naša škola, već sve 3 naše tadašnje gradske škole!
Ludilo! Neke ljude često vidim i ostali smo u kontaktu, ali neke zaista nisam vidjela punih prekonekoliko godina, i neke ljude zaista nisam mogla prepoznati!
Prvo smo se sastali u staroj školi, s bivšom učiteljicom iz razredne nastave i razrednicom iz viših razreda, održali "sat razrednika" s prozivkom i ispovjedima gdje smo, što smo (ja sam rekla da sam gastarbajter i da mi se bračno stanje nije promijenilo još iz vremena prvog razreda osnovne, samo uz malu razliku - da više ne živim sa starcima), svi skupa smo otišli na groblje dvoje ljudi koji nisu više s nama i onda je počela večera, dernek, 
i 
.
Osim što je prostor bio tak-tak, muzika 
, a vruće za 
, sve ostalo je bilo Ekipa je bila super super, nevjerojatno kako smo si svi nekako ostali dobri, zafrkavali se kao nekad, iako su nam životni putevi otišli u različitim smjerovima....
Većina njih sad su nekakvi poduzetnici, i to vrlo uspješni, ili su barem supruge od uspješnih poduzetnika, u braku, s djecom (samo jedna cura u ozbiljno vezi i ja smo bile neudane i samo dva dečka neoženjena!), a meni je situaciju samo popravljala činjenica da radim u Metropoli i to sad u 2. zvučnoj firmi, i da sam štreberski apsolvirala drugi faks (da Mum, sigurno ću i to jednog dana završiti). A možda i činjenica da mi neki zavide na ovoj slobodi za vrijeme dok se oni susreću s prvim ozbiljnim bračnim krizama.
Iako ne znaju da i ja zavidim njima.
Danas nisam uobičajeno išla van, jer su moje frendice za tulumarenje večeras na putu, u Sarajevu (ja nisam išla (i) zbog godišnjice), pa sam samo išla s Mum i LilSis na jednu kazališnu predstavu (super!), i nakon toga na cugu u moj omiljeni kafić.
LilSis se neobjašnjivo odmah pokupila doma, tako da je Mum morala trpiti glasnu muziku (da, Mum, inače je JOŠ glasnije i puuuno mračnije - nije bilo mjesta na terasi pa smo sjedile unutra, dok se već polako počela okupljati noćna ekipa). Baš nam je bilo super!
Tak, mislim da sam dovoljno kuckala da dobijem otpust i dozvolu pristupa krevetu. A Mum ostavljam zadatak da uz ovaj uradak zakelji neku prigodnu sličicu!
