Marketing
GOŠ-godišnjica osnovne škole!
Kak smo veseli .... opet zajedno, nakon koliko ono godina ? 
Evo i mene.... u rodnom mi gradu.... O povodu za dolazak malo kasnije, nego ono što sam htjela reći: ne može se radni i vrijedni čovjek ni malo više pozabaviti privredom da bi prehranio sve ove nove cyber penziće i udovoljio njihovim skromnim potrebama (ljetovanja na visokoj nozi tj. nadmorskoj visini, skupi parfemi, moderne cipele, nekoliko pari, nek se nađe, novi kostim za jednu satipolsatnu prigodu, frizura, farbanje, a o ljekovima da ne govorim 
), a da ga s druge strane ne dočeka jal, čemer i ogovaranje! 
Ne, BB, nisu mi isključili struju (ali su mi skoro telefon 
), ali si točno pogodio da doma uopće nisam stigla uključiti onu svoju starkelju od spore kašljucave mašinice, još od..... pa od onda! 
Ali sam zato tu, dok Mum pere suđe, ja sam dobila ZADATAK da sjednem za njenog Lapeka i pregledam blog. Dobro, bolje to, nego da JA perem suđe, dok MUM surfa....
To su nove torture jadne dječice koja su totalno 
, nakon prospavanih samo 3 sata, od 06:30-09:30 (dok su roditelji istih ostali u krevetu do....... MUM plati ili ću napisati do koliko! ).
Dakle - čini se da sam pošteno zatulumarila prošlu noć... 
I jesam! Imali smo paaaa jednu okruglu godišnjicu završetka osnovne škole, a nije ni 10., a bogme ni 30. Prvi put smo se ovako organizirano sastali, i to ne samo naš razred ili samo naša škola, već sve 3 naše tadašnje gradske škole!
Ludilo! Neke ljude često vidim i ostali smo u kontaktu, ali neke zaista nisam vidjela punih prekonekoliko godina, i neke ljude zaista nisam mogla prepoznati!
Prvo smo se sastali u staroj školi, s bivšom učiteljicom iz razredne nastave i razrednicom iz viših razreda, održali "sat razrednika" s prozivkom i ispovjedima gdje smo, što smo (ja sam rekla da sam gastarbajter i da mi se bračno stanje nije promijenilo još iz vremena prvog razreda osnovne, samo uz malu razliku - da više ne živim sa starcima), svi skupa smo otišli na groblje dvoje ljudi koji nisu više s nama i onda je počela večera, dernek, 
i 
.
Osim što je prostor bio tak-tak, muzika 
, a vruće za 
, sve ostalo je bilo 
Ekipa je bila super super, nevjerojatno kako smo si svi nekako ostali dobri, zafrkavali se kao nekad, iako su nam životni putevi otišli u različitim smjerovima....
Većina njih sad su nekakvi poduzetnici, i to vrlo uspješni, ili su barem supruge od uspješnih poduzetnika, u braku, s djecom (samo jedna cura u ozbiljno vezi i ja smo bile neudane i samo dva dečka neoženjena!), a meni je situaciju samo popravljala činjenica da radim u Metropoli i to sad u 2. zvučnoj firmi, i da sam štreberski apsolvirala drugi faks (da Mum, sigurno ću i to jednog dana završiti). A možda i činjenica da mi neki zavide na ovoj slobodi za vrijeme dok se oni susreću s prvim ozbiljnim bračnim krizama.
Iako ne znaju da i ja zavidim njima.
Danas nisam uobičajeno išla van, jer su moje frendice za tulumarenje večeras na putu, u Sarajevu (ja nisam išla (i) zbog godišnjice), pa sam samo išla s Mum i LilSis na jednu kazališnu predstavu (super!), i nakon toga na cugu u moj omiljeni kafić.
LilSis se neobjašnjivo odmah pokupila doma, tako da je Mum morala trpiti glasnu muziku (da, Mum, inače je JOŠ glasnije i puuuno mračnije - nije bilo mjesta na terasi pa smo sjedile unutra, dok se već polako počela okupljati noćna ekipa). Baš nam je bilo super!
Tak, mislim da sam dovoljno kuckala da dobijem otpust i dozvolu pristupa krevetu. A Mum ostavljam zadatak da uz ovaj uradak zakelji neku prigodnu sličicu!
Post je objavljen 01.07.2007. u 00:10 sati.