Subotnji izlazak za 395 kn
Evo sam već duže vrijeme doma. Misliš da smo se Bivshi i ja tako brzo najeli i otišli svako svojoj kući? Ne....."izlazak" je trajao skoro pa i 1 h, nakon čega sam se ja vratila i dalje gladna, ali s punim vrećicama i olakšana za "skromnih" 395 kn.
Došao je k meni u 8 umjesto u 6, umoran kao da je on sam vozio klasifikacijski trening u Monte Carlu, s jedinom željom da se čim prije baci u krevet (ustao je u pol 6 "jer nije mogao više spavati"). Otišli smo samo na poštu da vam pošaljem JL, i do jednog velikog dućana čiju jednu kariku lanca imate i vi u rodnom mi gradu.
Odmah su mi se oči raširile, a žlijezde slinovnice počele raditi nad svim tim izborom hrane, i sva sreća da rade samo do 9, jer bi račun bio duplo veći.
Najzadovoljnija sam što sam si kupila 2 dupla CDa. Ovaj prvi upravo slušam, mislim da bi Mlađa i sestrična nam umirale od smijeha da čuju ovu arapsku ambijentalnu muziku, ali ja uživam.... 
I fotić je konačno dobio svoju torbicu, a jutarnja limunada svoju čašu-hamper 
Oh, konačno je vani počelo malo i puhati i u stan mi je osim raznih letjelica konačno počelo pristizati i malo zraka....
Sličica u uglu je samo dio jučerašnje atmosfere s koncerta gdje je bilo puno hladnog piva i nije se tražila knjiga žalbe nakon njega 
. Ostale, puno interesantnije zapise vidjet ćeš tek uživo, jer bi za ostale novinari žutog tiska sigurno dali masnu lovu samo da ih smiju objaviti 
Jedan vic
Evo mene tek sad.
Da ne povjerujete da nisam jutros prvo, onako, još krmežljiva u prolazu
ka kupaonici ( ti Starija znaš raspored u stanu pa pogađaš kako mi
je bilo u prolazu - za vas ostale, nije to bas u prolazu) tipnula
( jel' se tako kaže kad pritiskaš tipku on/off ? ) mog Lapeka.
Pitate se zašto, zato jer sam jutros postala svjesna dana tek u 7.40h. Znam
nije to kasno, nije ni rano, ali - za mene je jutros to bilo kasno. Morala sam
vratiti Holter, ( nemojte sad kolutati očima i unezvjereno se pitati -
- šta sam to posuđivala ) do 8.00h.
Još je trebalo i neki dnevnik jučerašnjeg dana napisati. Ajme strke…. Sve je
dobro prošlo. Glumila sam da sam se izgubila, jer su se nedavno preselili,
pa tak, lift zauzet i sve u tom stilu.
Ma, sve se kasnije lijepo razvijalo, osim što sam danas mojoj Ukrajinki
šnajderici rekla: Navijala sam za onu vašu pjevačicu, a ona da Vjera Žmšm…
je umjetničko ime nekog muškarca zabavljača, imitatora, koji hoda po svatovima
i zabavlja mlade i stare Ukrajince. Čak je nakon njihovog nastupa zvala brata u Kiev i
zgrozila se šta su to poslali. On je smiješeći se odgovorio – Čekaj glasanje.
Ste vidli ? Drugi su bili.
Ali, vama još nije jasno, zašto mi je žao što nisam ranije pipnula Lapeka.
Evo, kod nas se digao snažan vjetar i počeo lupati s prozorima na stubištu.
Iziđem ja – i ajde od kata do kata i zatvaram prozore, kad taman da ću
ući u stan, naša susjeda ( lijevo od lifta, pokraj smećobacališta – ovo je
pojašnjenje za Stariju ) – gukne, da gukne, zakriješti – Išla sam
vidjeti tko to roštanji – a to ste vi ? A onda
sam ja milozvučnim glasom vrane gakalice – Nisam roštanjila već prozore
zatvarala. Valjda je Svevišnji htio da je još jedan prozor zveknuo,
a ja kao slučajno lupila vratima.
E, da sam ranije pipnula/tipnula Lapeka osim što bi mi bio humor/duhovitost
na jeziku i u mislima, sigurno ne bih izlazila zatvarati prozore – već bih čitala
i čitala nove postove na smeđo – žutim – plavim i drugeboje blogovima.
Inače, na lokalnom radiju, malog ali lijepog rodnog grada naše Starije,
još jučer su nam priuštili da spoznamo koji je plagijat pobijedio na Eurosongu.
Mislila sam da će o tome netko guknuti na dalekovidnici ( Dnevnik, Otvoreno –
baš Eurosongu sinoć posvećenom ), ali nije.
Nije ovdje provincija, već tamo.
Ko razumije dobro, drugima slijedeći put više.
PS. Sad se pitate gdje je taj vic iz naslova?
Evo, nisam zaboravila :
Šeće čovjek pokraj neke bare,
kad žaba skoči pred njega i progovori:
- Ako me poljubiš pretvorit ću se u prekrasnu princezu !!!
Čovjek joj priđe uzme je i spremi u džep. Žaba opet progovori :
- Hej, nisi čuo? Ako me poljubiš pretvorit ću se u prekrasnu princezu !!
Čovjek izvadi žabu iz džepa, pogleda je, nasmješi se i spremi je natrag u džep.
Sad žaba, već sva očajna, progovori :
- Ako me poljubiš, pretvorit ću se u prekrasnu princezu, biti ću s tobom koliko
god želiš, i radit ću sve što želiš.
Čovjek opet izvadi žabu, ponovo se nasmiješi i vrati je u džep. Žaba će :
- Dobro, pa u čemu je problem? Rekla sam ti da ću se pretvoriti u prekrasnu
princezu, biti ću s tobom koliko god to želiš i radit ću sve što poželiš.
Zašto me onda nećeš poljubiti ??
Čovjek odgovori :
- Gle, ovak, ja sam stručnjak za računala i nemam vremena za cure,
ali imati žabu s kojom možeš razgovarati je baš cool !!!
PS. - za Stariju : 
Dok si mi ono malo prije pričala o, valjda, boksačkim
rekvizitima u ustima neke žene, smijala sam se, što si ti čula, a Otac ti,
koji je baš taj trenutak ušao u kuhinju - zaprepašteno vidio.
Da, zaprepašteno, jer ja sam imalo slušalicu u uhu, a mobitel u džepu.
Jadnik, pomislio - Žena je ponorila.
Sama sebi priča viceve .
Kaj misliš? 
Euroviiiz i Ja
Dok je Mum na tečaju (hm, ne znam da li smijem reći čega? A vi probajte pogoditi, sigurno ćete pogriješiti, 
), a moj ručak se kuha i veš pere, da vidimo da li su u zadnjem postu samo majčine objede ili činjenice iz rubrike "Jeste li znali.....o Starijoj".
Ja sam Starija i ja sam eurovizijski fan. Svake godine s nestrpljenjem očekujem taj europski festival muzike raznih naroda i narodnosti. Zbog čega? Pa naravno ne zbog same muzike, 
moj sluh i slušni aparat se još nisu toliko pokvarili. A moj glazbeni ukus je miljama udaljen od ovakvih 3-minutnih poskočica.
U zadnje vrijeme kad ljudima iz moje okoline priznam da se veselim Euroviziji, doživljavam opće čuđenje, bilo da se radi o ljubiteljima Tompsona, cajki, funkyija ili starim rockerima. Prvenstveno zbog toga jer dobro znaju moj izbor muzike na mom empetriju i kolekciju CDova na policama. S vremenom sam shvatila da je to nešto nad čim bi se ipak trebala zapitati , sagledati stvari drugim očima, vidjeti mogu li ja bez Eurovizije, i može li Eurovizija bez mene.... 
Nakon dugotrajne samoanalize i introspekcije 
došla sam do zaključka da me vjerojatno najviše od svega privlači neko kockanje i nadmetanje same sa sobom, da vidimo "koja će pjesma pobijediti", "što se sviđa širokim narodnim masama", "koliko je naša pjesma slična aktualnim trendovima ili da li je dovoljno drugačija da upravo zbog toga bude primijećena a ne odbačena".
Tako sam recimo u ovom polufinalu pogodila većinu pjesama koje će se plasirati u finale, a još veći postotak je bio onih za koje sam sasvim sigurno znala da se neće plasirati dalje.
Znam da je svatko imao neko mišljenje o našoj ovogodišnjoj predstavnici i da je otrcano sad govoriti "znala sam....", ali ja si ipak dajem to pravo.... Pjesma koja ni nakon 3. slušanja "ne sjeda u uho", i ne odlikuje se baš nikakvim scenskim nastupom, a izvođači nikakvim oku ugodnim izgledom, nema nikakve šanse probiti se na ovakvom natjecanju. Ne vjerujem čak ni da bi Kraljevi ulica, mali Tolja ili Sick Swing Orchestra puno bolje prošli (o onoj grozoti od "Trija Fantasticus" ne želim ni govoriti!). Sad opet očekujem pljuvanje, ali mislim da bi se Severina ove godine sigurno probila, a i prošle, da je bila u prednatjecanju. Jer bi time dobila priliku da se ipak barem duplo više vrti nego direktnim ulaskom u finale. A i s obzirom na ovogodišnji trend - spoj etna i modernih tokova i efektan nastup, sigurno ne bi ostala nezapažena.
1. Mađarska, moj osobni favorit, sasvim drugačija od svih eurovizijskih sadašnih trendova (naglasak na scenskom nastupu - sigurno jedan od glavnih razloga zašto se npr. Bjelorusija probila sa svojom pjesmom Magic - s obzirom na naslov pjesme odlična scenografija i koreografija!). Jedna klasična solidno odrađena blues pjesma, malo prilagođena uhu naviklom samo na komercijalu. Njihova pobjeda (u što iskreno sumnjam) značila bi konačno povratak Eurovizije onome što jest - glazbenom festivalu a ne performansu.
2. Gruzija, pjesma koju sam čula/vidjela već i prije u nekoj od naših emisija. Zemlja kojoj je ovo prvo predstavljanje na Eurosongu i koja je svog predstavnika izabrala na način da je u izboru nastupala samo jedna pjevačica (Sopho) koja je interpretirala 6 različitih pjesama od kojih su odabrali ovu. I čiji nastup u prednatjecanju je bio puno efektiniji od ovog.
3. Bugarska, koju zamišljamo kao jednu od onih siromašnih zaostalih post-socijalističkih zemalja, koja je ipak „nekim čudom“ ušla u EU prije nas, koja je otvorila polufinale jednom neobičnom fuzijom tehna i etna i efektnim nastupom na raznim udaraljkama
Od naših tzv.susjeda moram priznati da me ulazak Slovenije u finale sa zastarjelim konceptom operne pjevačice u zabavnjacima prilično iznenadio, dok su se Makedonci i Srbi zasluženo plasirali. Predstavnike BiH vidjet ćemo prvi put večeras.
Moram još spomenuti Dance i njihov „Drama Queen“, za koje sam se jako iznenadila da nisu prošli u finale, ne zbog pjesme nego nastupa, jer se oduvijek pričalo da Euroviziju vole homoseksualci (khm khm), i da sam sretna da Dj. Bobo kao predstavnik Švicarske nije prošao dalje, jer je njegova pjesma (a pogotovo nastup) direktna kopija prošlogodišnjih pobjednika Lordova. Koji su po meni samim čudom pobijedili (pogotovo jer Finska nikad nije bila posebno uspješna u svojim nastupima).
Zaključak svega je da Euroviziju ilitiga Eurosong ne pratim zbog nekakve kvalitete pjesama ili ne znam čega, nego me zanima kakav to mora biti 3-minutni nastup da se ureže u pamćenje glasača. I ne slažem se s konstatacijom Aleksandra Konstadinova da su o nekim plasmanima odlučivali „dobrosusjedski odnosi“. Mislim da je upravo primjer autsajdera Gruzije (a svi dobro znamo njihovu političku situaciju) pokazatelj toga.
I ovaj festival na koji su se s velikim uspjehom probile nekadašnje „zemlje istočnog bloka“, kao i činjenica da sam jučer u jednom zagrebačkom restoranu vidjela curu s potpuno istom majIcom kakvu sam si kupila u Granadi, i to ne u Zari, Mangu ili H&Mu, nego u običnom lokalnom butiku, pokazuju da svijet zaista postaje „globalno selo“.
P.S. poruka za Mum – od svih delicija nisi ponudila „krumpirušu“ 
koja se servirala prilikom gledanja Eurovizije 1983.....
Vjerujte mi ....
Večerašnji prenos Eurosonga mogao bi početi sa :
- Dobra večer, jedina naša gledateljice.
- Posljednja Mohikanko.
- Vi, koji od rođenja pamtite sve naše pobjednike i poražene.
- Obožavateljice odana.
I tako sve u nedogled.
A pogađate li vi malobrojni čitatelji ovog blogeca o kojoj se to mladoj dami radi? Čujem li to vaš slabašni šapat: Starija.(ili JA) Bravo, odgovor je točan. Sjedni 5.
Znate, pokušali smo svim isprobanim metodama odviknuti je od gledanja tog očajnog natjecanja, obećavali kule i vile (i motike), kvarili TV, ali ništa se od te ovisnosti nije umanjilo.
Sad, već odrasla i samostalna u Metropoli, nije se dala nagovoriti da dođe u rodni kraj, obećavali smo joj, pohanog oslića, lignje s krumpirom, klipiće i sve njene slabosti nabrajali ali hladnog srca i oštrog glasa odzvanjalo je dugo u slušalici : Pa, kaj vi ne znate kaj je ovaj vikend ?.
Mi smo tužno oborili poglede i uzdahnuli : Još je ovisnica.
Kako se primiče početak inkriminirane emisije ostavit ću vas i poći pred TV.
Jer evo me druga kćer nazvala, da li bih mogla snimiti taj početak Eurosonga..... jer ona još ima trening. Kako da joj odbijem, ona trenira Wing - chun, a vi sigurno znate da je to borilačka vještina.
Eto, tužna srca priznajem da sam/smo fulali u odgajanju i usmjeravanju naših potomaka u prave vrijednosti našeg društva.
Do čitanja,
MUM
Evo slike još jednom
Evo, proradile su stranice. Da vidim da li sam dobro shvatila upute penizionirane učiteljice
Kako nekome pokloniti novac a da to nije u plavoj kuverti
Španjolska polako arhivirana u ladicu „putovanja i izleti“, foto-album s 200tinjak slika konačno posložen uz napisane sve komentare, i već se polako u mislima pakiram za vikend-putovanje u Sarajevo krajem lipnja. Do tad ću se zadovoljiti jednodnevnim izletima na Sljeme, Žumberak, Zagorje....
Jučer sam s Bivshim bila na jednoj svadbi i moram se pohvaliti svojim uratkom (vidi sliku) koji smo im poklonili. Moram priznati da je cvjećarka, kad smo joj donjeli „sliku“ na zamatanje bila oduševljena i nije mi naplatila gotovo ništa „zbog moje kreativnosti koju rijetko danas vidi među ljudima“. S obzirom da takav kompliment i popust vjerojatno znače da će se ideja sad slobodno širiti dalje (nemam ništa protiv), dijelim ju sa svima. Ionako sam to već nekoliko puta iskoristila (lijepo izgledaju i stotice s crvenim okvirom i crvenom podlogom.
I što sam mogla učiniti? Naravno:
1. pranje, sapunom i vodom. Bez promjena.
2. čišćenje maramicama za lice. Nešto se skinulo. Odlično. Sad su mi noge tamno sive, kao crni veš kad se ne pere u Perwollu Black Magic.
3. „pranje“ Niveom i vatom. Znam, nije logično, ali ako mi Nivea tako dobro skida vodootpornu maskaru s očiju, možda i ovo uspije. Naravno, bez rezultata.
4. aceton. Dobro staro otapalo svih lakova. Vata ostaje bijela kao i prije
5. peeling. Pa valjda će se nešto te kože oljuštiti? Izgleda da neće.
6. četkica za nokte. 
Jooj, razderala sam si žulj!
7. u očaju gledam po kupaoni i spazim – Domestos! Pa ajmo probati, pa valjda mi neće pojesti kožu? Kapnem malu točkicu, i učini mi se da mi je koža bijela. Ma čekaj, možda na tom mjestu i nije bilo pofarbano. Idemo još probati.... I tako, u sekundi sam se riješila sve boje! Samo kratko istrljala Domestosom i odmah isprala! Pozivam Unilever da mi se zbog još jedne ideje o primjeni Domestosa jave na moj tekući račun. 
Mum mi je poslala upute kako se fotka može bolje staviti na blog. Ali ili njima zaista te stranice na koje me uputila sad ne šljakaju, ili ni ja, kao ni prosječni učenik 7. razreda, ne možemo shvatiti što je učiteljica htjela reći.
Ajmo ponavljati već naučeno....
Autorica provjeravanja znanja - MUM
Update:
Glavni grad Venezuele je Caracas. Čestitam onima koji to nisu zaboravili, a zbog onih drugih se veselim što smo ponovili naučeno.
Bit će još ponavljanja.
