Euroviiiz i Ja
Dok je Mum na tečaju (hm, ne znam da li smijem reći čega? A vi probajte pogoditi, sigurno ćete pogriješiti, 
), a moj ručak se kuha i veš pere, da vidimo da li su u zadnjem postu samo majčine objede ili činjenice iz rubrike "Jeste li znali.....o Starijoj".
Ja sam Starija i ja sam eurovizijski fan. 
Svake godine s nestrpljenjem očekujem taj europski festival muzike raznih naroda i narodnosti. Zbog čega? Pa naravno ne zbog same muzike, 
moj sluh i slušni aparat se još nisu toliko pokvarili. A moj glazbeni ukus je miljama udaljen od ovakvih 3-minutnih poskočica.
U zadnje vrijeme kad ljudima iz moje okoline priznam da se veselim Euroviziji, doživljavam opće čuđenje, bilo da se radi o ljubiteljima Tompsona, cajki, funkyija ili starim rockerima. Prvenstveno zbog toga jer dobro znaju moj izbor muzike na mom empetriju i kolekciju CDova na policama. S vremenom sam shvatila da je to nešto nad čim bi se ipak trebala zapitati 
, sagledati stvari drugim očima, vidjeti mogu li ja bez Eurovizije, i može li Eurovizija bez mene.... 
Nakon dugotrajne samoanalize i introspekcije 
došla sam do zaključka da me vjerojatno najviše od svega privlači neko kockanje i nadmetanje same sa sobom, da vidimo "koja će pjesma pobijediti", "što se sviđa širokim narodnim masama", "koliko je naša pjesma slična aktualnim trendovima ili da li je dovoljno drugačija da upravo zbog toga bude primijećena a ne odbačena".
Tako sam recimo u ovom polufinalu pogodila većinu pjesama koje će se plasirati u finale, a još veći postotak je bio onih za koje sam sasvim sigurno znala da se neće plasirati dalje.
Znam da je svatko imao neko mišljenje o našoj ovogodišnjoj predstavnici i da je otrcano sad govoriti "znala sam....", ali ja si ipak dajem to pravo.... Pjesma koja ni nakon 3. slušanja "ne sjeda u uho", i ne odlikuje se baš nikakvim scenskim nastupom, a izvođači nikakvim oku ugodnim izgledom, nema nikakve šanse probiti se na ovakvom natjecanju. Ne vjerujem čak ni da bi Kraljevi ulica, mali Tolja ili Sick Swing Orchestra puno bolje prošli (o onoj grozoti od "Trija Fantasticus" ne želim ni govoriti!). Sad opet očekujem pljuvanje, ali mislim da bi se Severina ove godine sigurno probila, a i prošle, da je bila u prednatjecanju. Jer bi time dobila priliku da se ipak barem duplo više vrti nego direktnim ulaskom u finale. A i s obzirom na ovogodišnji trend - spoj etna i modernih tokova i efektan nastup, sigurno ne bi ostala nezapažena.
1. Mađarska, moj osobni favorit, sasvim drugačija od svih eurovizijskih sadašnih trendova (naglasak na scenskom nastupu - sigurno jedan od glavnih razloga zašto se npr. Bjelorusija probila sa svojom pjesmom Magic - s obzirom na naslov pjesme odlična scenografija i koreografija!). Jedna klasična solidno odrađena blues pjesma, malo prilagođena uhu naviklom samo na komercijalu. Njihova pobjeda (u što iskreno sumnjam) značila bi konačno povratak Eurovizije onome što jest - glazbenom festivalu a ne performansu.
2. Gruzija, pjesma koju sam čula/vidjela već i prije u nekoj od naših emisija. Zemlja kojoj je ovo prvo predstavljanje na Eurosongu i koja je svog predstavnika izabrala na način da je u izboru nastupala samo jedna pjevačica (Sopho) koja je interpretirala 6 različitih pjesama od kojih su odabrali ovu. I čiji nastup u prednatjecanju je bio puno efektiniji od ovog.
3. Bugarska, koju zamišljamo kao jednu od onih siromašnih zaostalih post-socijalističkih zemalja, koja je ipak „nekim čudom“ ušla u EU prije nas, koja je otvorila polufinale jednom neobičnom fuzijom tehna i etna i efektnim nastupom na raznim udaraljkama
Od naših tzv.susjeda moram priznati da me ulazak Slovenije u finale sa zastarjelim konceptom operne pjevačice u zabavnjacima prilično iznenadio, dok su se Makedonci i Srbi zasluženo plasirali. Predstavnike BiH vidjet ćemo prvi put večeras.
Moram još spomenuti Dance i njihov „Drama Queen“, za koje sam se jako iznenadila da nisu prošli u finale, ne zbog pjesme nego nastupa, jer se oduvijek pričalo da Euroviziju vole homoseksualci (khm khm), i da sam sretna da Dj. Bobo kao predstavnik Švicarske nije prošao dalje, jer je njegova pjesma (a pogotovo nastup) direktna kopija prošlogodišnjih pobjednika Lordova. Koji su po meni samim čudom pobijedili (pogotovo jer Finska nikad nije bila posebno uspješna u svojim nastupima).
Zaključak svega je da Euroviziju ilitiga Eurosong ne pratim zbog nekakve kvalitete pjesama ili ne znam čega, nego me zanima kakav to mora biti 3-minutni nastup da se ureže u pamćenje glasača. I ne slažem se s konstatacijom Aleksandra Konstadinova da su o nekim plasmanima odlučivali „dobrosusjedski odnosi“. Mislim da je upravo primjer autsajdera Gruzije (a svi dobro znamo njihovu političku situaciju) pokazatelj toga.
I ovaj festival na koji su se s velikim uspjehom probile nekadašnje „zemlje istočnog bloka“, kao i činjenica da sam jučer u jednom zagrebačkom restoranu vidjela curu s potpuno istom majIcom kakvu sam si kupila u Granadi, i to ne u Zari, Mangu ili H&Mu, nego u običnom lokalnom butiku, pokazuju da svijet zaista postaje „globalno selo“.
P.S. poruka za Mum – od svih delicija nisi ponudila „krumpirušu“ 
koja se servirala prilikom gledanja Eurovizije 1983.....
