Zora se budi u zalasku boja

Zora se budi u zalasku boja,
gdje nebo se kupa u plamenu sloja. Umire sunce, a rađa se nada —.u tišini trena gdje vječnost vlada.

Na obzorju pleše i crveno, zlatno,
kao da vrijeme tu staje nakratko.
Zalazak šapće: „Još nisam kraj“,
dok zora već širi svjetlosni sjaj.

More uzdiše pod plaštom svjetlosti, a vjetar donosi zaborav prošlosti. U jednom dahu susretnu se svjetla — noć što se gasi i zora što cvjetla.

Zora budi ono što jesmo,
srce novo u najljepše noćno gnijezdo. Ono je naš poseban trenutak, za moje srce najljepši kutak.

U toj tišini što riječ ne poznaje,
srce bez glasa sve tajne odaje.
Jer kad se kraj i početak spoje,
zora se budi — u zalasku boje.

Zalazak i zora – dva dodira u tišini, gdje svjetlost pleše i san se rađa.
Rose

Moj zalazak *&*

Oznake: #Zora se budi u zalasku boja