Postižem to da uzdignute glave idem
svojom cestom. Prolaz je to dug, radim
novi, ljepši samo svoj put. Poput leptira ili
labuda znam tko sam ja, izaberi i dominiraj
svojom prisutnošću za to si stvorena.

Ljepotom satkana..

Neka se dive jer kakav jesi znaju oni
koji te listaju i iz dana u dan otkrivaju.
Knjiga piše moje mane i vrline poput
labuđeve osobine. Nekad crni, nekad bijel ti
si svoj, plutajući ili leteći mitski stvor.

Patnja je mač s kojim se iz dana u
dan susrećemo i iznova borimo.
Režemo ali i stvaramo da se ne
slomimo. Jakost pribiremo u sitnicama
jer ljubav je u ... suncu, zraku, bližnjima,
voljenima, pticama.

Zapravo esencija života su ove
ne male već velike, ogromne stvari bez
kojih ne bismo opstali a niti znali. Bili to
što jesmo, sve nas to klesa mi smo mali
veliki ljudi iz različitih mjesta i adresa.


Samo tako spoznaš život Iz
nje nastaju najjače duše, najveći karakteri
su prekriveni ožiljcima.

Priče za sebe...

Ljepota duše ima i patnju i ljubav
borba između boli i jakosti. Jedno bez
drugoga ne ide. Tu smo svi za borbu
stvoreni, jedni uz druge na duže ili
kraće pruge. Tko kako zna i može
..

Svoju skrivenu samo odabrani vide,
njom se skrivam ispod svoga ruha ali
dobro biram s kim ću i tko se vrati,
drage volje ću uz njega stati.

Tko će uz koga nego labud uz labuda svoga.

Ne trudi se da uhvatiš leptira. Ako želi da se igra s tobom, sam će sletjeti na tvoju ruku. Tako je isto i s ljudima. Ne trči za njima, ako te žele sami će doći.
(Ivo Andrić) Slažem se i ja, ne trčim za nikim tko želi sam će doći.

Oznake: #labuđahrabrost