13

subota

prosinac

2025

Sveta Lucija – svjetlost koja korača kroz tamu

Sveta Lucija dolazi tiho, gotovo nečujno,
kao da se boji probuditi uspavani prosinac.
Koraci su joj od svjetlosti, od one najmekše vrste svjetla
koje ne zasljepljuje, nego grli i smiruje.

U rukama nosi plamen što ne peče, već obasjava put —
onaj unutarnji, skriveni, koji često zaboravimo pratiti
u žurbi svakodnevice.
To je svjetlo koje se ne gasi ni kad se noć najdublje spusti,
svjetlo koje šapće:
„Ovdje sam. Samo pogledaj.“

Lucija je čuvarica vida,
ne samo naših očiju, nego i pogleda na svijet.
Podsjeća nas da vidjeti znači primijetiti dobro,
prepoznati ljepotu u sitnicama
i pronaći toplinu u drugom čovjeku
— ali i u nama samima.

Na njezin dan budimo pšenicu,
malo zeleno obećanje usred hladnog prosinca.
Gledamo kako niče, tiho i uporno,
kao simbol da život uvijek pronalazi put,
pa i onda kada se čini da sve miruje.

U njezinoj blagosti ima nešto starinsko,
nešto što nas vraća korijenima,
u vremena kada je svjetlost bila dar,
a ne svakodnevna sigurnost.

Zato Sv. Lucija nije samo ime u kalendaru,
već prosinačka poruka ispisana svjetlom:
da i najmanja iskra,
ako je nosimo u srcu,
može postati dovoljno snažna
da nas provede kroz najdužu noć.

I to svjetlo može
doći na razne načine,
zato otvorite srce
da ga prepoznate —

u toploj riječi,
u tišini koja liječi,
u pogledu koji razumije
i u nadi koja ne odustaje.

Jer svjetlost ne traži savršenstvo,
samo malo prostora da zasja.
A kad joj dopustimo,
ona nas pronađe
točno tamo gdje smo
i povede dalje,
korak po korak,
prema miru.


Oznake: religija, duhovnost, sv Lucija, svjetlost, prosinac, tradicija

komentiraj (8) * ispiši * #

12

petak

prosinac

2025

Nevidljivo svjetlo


Na rubu dana, dok se boje stapaju,
nešto tiho svijetli među sjenama i dahom.

Ne traži ime, ni oblik, ni znak,
samo osjeti toplinu koja tiho grije i ostaje.

U svakom smijehu, u svakom šaptu vjetra
ostaje mjesto gdje se svjetlost skriva,
gdje srca razumiju ono što riječi ne mogu dotaknuti.

I kad pogled skrene dalje,
ostaje nevidljivo svjetlo
koje zna samo tko ga traži.




Oznake: #nevidljivo svjetlo

komentiraj (5) * ispiši * #

04

četvrtak

prosinac

2025

Tren u kojem svijet utihne


Ponekad postoji trenutak u kojem sve utihne,
a ono što osjećamo postane jasnije nego ikad. Ovo je jedan takav trenutak.

Ti i ja, u tišini sna,
svijet nestaje, ostaje samo čar.
Ruke tvoje grle me nježno,
s tobom je svaki tren blag i dragocjen dar.

Ti i ja, pod mjesečevim sjajem,
srca šapću priče što tiho plešu.
U tvom pogledu svijet mi sja,
svaki trenutak s tobom nosi radost i mir u dušu.

Oznake: #tren u kojem svijet utihne

komentiraj (4) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.