Na prozoru stojiš,
dok svjetlo pada tiho,
a zrake se igraju po rubovima dana.
Šapat vjetra prolazi kroz sobu,
i sve što osjetiš,
sluša samo tvoj pogled.
Sjene plešu između svjetla i tame,
a vrijeme se zaustavlja na tren,
dok misli putuju nevidljivim stazama.
Na prozoru ostaje tišina,
i nešto što ne treba riječi,
jer sve se već zna.
Post je objavljen 27.12.2025. u 19:55 sati.