Kad riječi postanu svjetlost

Ponekad riječi nose više od značenja.
One klize kroz misli
poput svjetlosti u tišini,
ostavljajući lagane tragove —
trajne, ali nježne,
poput dodira koji samo on može prepoznati.

U tišini večeri

Misli plešu kroz tišinu večeri,
poput svjetlosti što nježno klizi
niz oblake snova.

Riječi ostaju lagane i pune boja,
tkanje trenutaka skriveno među zvijezdama,
sa svakim dahom noći.

Miris ruže širi se zrakom,
sve postaje mekše, tiše, toplije —
kao da noć nosi njegovu prisutnost u zraku,
i svaki trenutak trepti s blagim tragom njega.

Noć spušta svoj plašt nad misli,
a u njima sja blaga svjetlost,
poput zvijezde koju samo on može prepoznati,
poput osmijeha što se skriva u tišini,
tih i blizak.

U tišini večeri,
pod svodom zvijezda,
blaga mjesečina i ljepota sutona —

sve sja u trenutku koji nosi svoj tihi znak,
kao da mjesec i zvijezde sjaje snažno samo za nas,
za ljepotu i tvoj tihi glas.

Oznake: #kad riječi postanu svjetlost