Splićanistika - dnevnik povratničke tuge

Ako pamćenje ne vara, to je bilo krajem četvrtog miseca 2005. Tada je i mentalno i financijski završen studij u Zagrebu kad se Gero nakon dva tjedna vakuuma od obrane diplomskog rada, vraća u svoj rodni grad, ispljunut iz metropole s trijest kuna u džepu i dvi putne torbe. Depresija od povratka je bila tolika da je bilo sasvim logično sist za kompjuter i napisat prvu crticu u obliku mejla poslanog točno 3.5.2005. Mejlovi su se nastavili pisat i dalje u pravilnim razmacima, pa se pretvorili u brojeve na blog.hr-u, uskoro je sastavljena i redakcija od mahom nesposobnih i konfliktnih ljudi da Gerina autorska persona ostane neosporna, a sve to uobličeno u ultrakvalitetno literarno tresetište duše i životne fenomenologije, odnosno u „Splićanistiku – dnevnik povratničke tuge“ koja na današnji dan slavi svoj osmi rođendan. O slavljeniku se naravno govori sve najbolje, ali primijetili smo da dio fanova „Splićanistici“ spočitava jednu stvar, a to je popriličan nedostatak zanimanja za teme od lokalnog značaja. Tom dijelu fanova usrdno preporučamo da odjebu na stranice „Građanske inicijative“ ili „Dalmacija news“ i slične portale ukoliko ih zanimaju takve teme. Komunalne nepravilnosti smo uvijek doživljavali ko funkciju porasta tuposti lokalnog stanovništva čija krivulja za Split odavno strmo uzlazi. Ali pošto je ovo ipak dnevnik povratničke tuge i pošto nam se čini da nakon osam godina radimo puni krug u kojem ta „povratnička tuga“ postaje do bola potencirana, dužni smo barem jedno malo objašnjenje iz perspektive lokalnih izbora...
Ako se šetate ili vozite ulicama Splita, tu i tamo možete vidit plakate s kojih vas neki nezavisni Zaninović poziva da izaberete njega za gradonačelnika. Za plakat se slikao u sivom odijelu, njegova glava izgleda ko glava tipičnog splitskog tučara, a ako tučar obuče odijelo... Pa, kao i čovjeka, odijelo valjda čini i tučara. Međutim, ono što je čudno s ovim plakatom je donja polovica na kojoj su ubačene Zaninovićeve sestre blizanke u kimonu, a jedna i druga pružaju nogu u „high-kick“ u istom pravcu u kojem i gledaju – prema onome ko zastane ispred plakata. I sad gledate Zaninovićevu glavu, gledate natpis „ZAninović za gradonačelnika“, gledate tabane blizanki s crnim pojasom i pitate se: „Pa koji kurac ovaj poručuje? Jel to da će me njegove sestre isprebijat ako ne glasam za njega?“ Pretpostavimo da taj Zaninović oko sebe ima skupinu ljudi koji promišljaju strategiju pristupanja biračima, pretpostavimo da su se jedan dan usuglasili da njegovi plakati trebaju izgledat baš tako i pretpostavimo da je zaključena financijska konstrukcija njegove kampanje u koju je ozbiljno ukalkulirana nekakva dobit – dobar izborni rezultat. A onda na nekoj od lokalnih televizija poslušate retoriku tog čovika koja se uglavnom sastoji od blaćenja drugih kandidata (što i zaslužuju) i jeftinoće o tome kako treba rješavat komunalnu infrastrukturu u do sada (i od svake vlasti) neopravdano zapostavljanim istočnim dijelovima grada (a ljude u istočnim dijelovima grada ni najmanje nije smeta nedostatak te komunalne infrastrukture dok su gradili svoje kućerine), i tada postavljate jedno puno ozbiljnije i zlokobnije pitanje: „Pa dobro, kakvo je zapravo okruženje u kojem pliva i ispliva jedan takav grozomoran stvor?
O retardiranosti persone dosadašnjeg gradonačelnika nema smisla nizat retke. Dovoljno je napisano, rečeno, viđeno, a i uništeno. Međutim, ono što ostaje zauvijek je predivna šetnica na zapadnoj obali koja, ako samo malo promislite, u kompleksu s hotelom „Marjan“ podsjeća na tipičnu splitsku pičiju – izvana skockana, a iznutra nerealizirana pustoš. Sve ostalo su Ban, Oliver i orzo, a nigdi njoke... Kad smo prije dva miseca u krugu bliskih ljudi raspravljali o tome što jedan grad čini selendrom, došli smo do zaključka da selendru od grada čine prazna sela oko njega. Ali bez obzira šta nam se okreće želudac od pomisli da rezultati ovih lokalnih izbora još jednom potvrde slabu naseljenost splitskog zaleđa i otoka, zaključujemo ovu priču o lokalnoj političkoj sceni. Gero i ekipa redakcije žele „Splićanistici“, tom dragulju i duši od bloga, sretan osmi rođendan!!!