|
„Ukoliko postoji jedno načelo koje bih mogao izdvojiti, odnosno, najvažnije načelo na kojemu se temelji prevencija nasilja, bila bi to „Jednakost“. Daleko najznačajniji faktor koji utječe na stopu nasilja je stupanj jednakosti, odnosno nejednakosti u društvu.“
(James Gilligan, Zeitgeist: Moving forward)
„Povijesna je činjenica da je dominantna intelektualna kultura svakog pojedinog društva samo odraz interesa dominantne skupine u tom društvu. Tako će u robovlasničkom društvu stavovi o ljudskim pravima biti odraz potreba robovlasnika. U društvu koje se zasniva na moći određene skupine ljudi da kontrolira i izvlači profit na račun rada milijuna drugih ljudi, dominantna intelektualna kultura će također odražavati potrebe ove dominatne skupine. Dakle, ideje koje prožimlju psihologiju, sociologiju, povijest, političku ekonomiju i političku znanost u svojoj osnovi odražavaju interese određenih elita.“ (Gabor Mate, Zeitgeist: Moving forward)
„Prevladavajuće vrijednosti određene kulture imaju sklonost podupirati i održavati ono što se u takvoj kulturi nagrađuje. U društvu u kojem se uspjeh mjeri materijalnim dobrima, a ne objektivnim društvenim doprinosom, lako je uvidjeti zašto je ono u ovakvom stanju u kakvom je danas. Suočavamo se s potpunim poremećajem sustava vrijednosti.“ (Peter Joseph, Zeitgeist: Moving forward)
„Gladi tijekom prošlog stoljeća naše povijesti nije uzrokovala nestašica hrane već 'relativno siromaštvo'. Ekonomski resursi su bili u toj mjeri nejednako raspodijeljeni da siromašni jednostavno nisu imali dovoljno novca kojim bi kupili hranu i koja bi im na taj način postala dostupna da su je mogli priuštiti. To je primjer strukturalnog nasilja. Gandi je to uvidio kad je rekao da je siromaštvo najsmrtonosniji oblik nasilja. I bio je apsolutno u pravu. Siromaštvo je uzrokovalo više smrti od svih ratova, ubojstava i samoubojstava zajedno...“
(James Gilligan, Zeitgeist: Moving forward)
„Društvenu promjenu nažalost neće donijeti intelekt, ona će se ostvariti samo preko ljudske patnje.“
(Jacques Fresco)
„Mislim da je divno to što siromašni ljudi prihvaćaju svoje breme, što ga dijele zajedno u Kristovoj muci. Kroz patnje siromaha svijet prima veliku pomoć.“
(Majka Tereza)
Ajmo mi ovako, pošto imam okvir ovog broja u glavi, ali nisam siguran kako ću ga realizirat, prominit ću inicijalni plan da krenem s novim Zeitgeistom. Nekako sam zapostavija najdražu rubriku „Ne preporučujemo“, dosljednosti radi prebacujem se promptno na prvo lice množine i tako nastavljamo s recenzijom knjige „Jebe mi se“ stanovitog Johna C. Parkina. U sižeu na zadnjoj korici stoji: „U ovoj nadahnutoj i duhovitoj knjizi, John C. Parkin pokazuje kako je „jebe mi se“ savršen zapadnjački izraz za istočnjačke duhovne ideje prepuštanja, odustajanja i pronalaženja istinske slobode u shvaćanju da stvari zapravo nisu toliko bitne (ako su uopće i bitne). Ovo je duhovni način koji ne zahtijeva pjevanje, meditaciju, nošenje sandala ili jedenje mahunarki. Upravo je moć ove moderne prostote savršen način da zapadnjake izbavi od stresa i anksioznosti koji dominiraju našim zagušenim životima. Dakle, otkrijte kako reći „jebe mi se“ svim vašim problemima i brigama. Recite „jebe mi se“ svemu što biste „trebali napraviti“ u životu i napokon učinite što zapravo želite, bez obzira što drugi o tome mislili.“ Prije svega, uvatićemo se jednog tehničkog detalja, a to je teški užas od prijevoda. Zapelo je odma na naslovu „Fuck it!“. Kako prevest „Fuck it!“ u duhu ove filozofije dizanja ruku od pizdarija koje dominiraju našim zagušenim životima, budite pošteni i recite šta bolje zvuči: „Jebe mi se“ ili „Jebe me se“? Pari nam se da „Jebe mi se“ malo baca na „Piški mi se“ ili „Kaki mi se“, više za savijanje u drobu i cupkanje nogama kad nas tišti nužda jer se ne možemo olakšat, nego dizanje ruku zbog pucanja filma... Da ne batinamo sad samo prevoditelja, pitamo se i di je taj lektor koji je hrvatske riči treba presložit iz engleskih u hrvatske jezične konstrukcije. Prevrtljivi kakvi jesmo, čuvat ćemo malo i lektorova leđa jer sigurno nije na njemu/njoj objašnjavati Borisu Gregoriću da je „make a difference“ fraza što znači da se ne prevodi doslovce. No, Zaklada Ljevak je čitajući Borisov prijevod sigurno rekla: „Jebe me se, ako to kome smeta nek ode na www.thefuckitway.com“, i dala tekst u tisak... Prevođenje je težak i odgovoran posao, podrazumijeva znanje jezika s kojeg se prevodi i jezika na koji se prevodi, pa je, zbog ovakve izvedbe, u našim očima Boris Gregorić čista nula. Da nemamo mota ka ni on sigurno bismo još dodali: TKO ga jebe! No, što se tiče sadržaja knjige, dojma smo da nas John C. Parkin, ka i Boris Gregorić, jebe cilo vrime – ovo je ipak nešto drugačija filozofija od drugih, kaže on, mudrost istoka sabijena u nešto što zapadnjak konačno može razumjeti, vodstvo se nudi, ali je istovremeno potpuno nevažno, recite „jebe mi se“ i budite sebični, recite „jebe mi se“ i počnite davati, recite „jebe mi se“ odgoju djece, recite „jebe mi se“ i gledajte televizor cijeli dan, recite „jebe mi se“ i vježbajte kad vam se bude vježbalo, recite „jebe mi se“ vašem unutarnjem pacifistu, recite „jebe mi se“ i prestanite biti nervozni, recite „jebe mi se“ i prihvatite se onakvima kakvi jeste, recite „jebe mi se“ i pomirite se sa svojim manama, recite „jebe mi se“ i pomirite se sa svojim vrlinama, recite „jebe mi se“ pokušajima da promijenite svijet, izgovorite tu sočnu psovku i osjetite njen oslobađajući efekt... I dok nam čeljusti vise od ovog niza žovijalnih, samoponištavajućih pariteta (uasti šta želimo naglasit kako smo načitani! op.redak.), mora se reć da baš takve pizdarije John C. Parkin uspješno pretvara u keš na „The Fuck it! way“ tečajevima i radionicama u svojoj vili u Toscani. I to kućanicama, menadžerima, prosvjetarima, liječnicima, sredovječnima, depresivcima, kolericima - za ostale do kojih je nemoguće fizički doprijeti ionako postoji naklada. Ili internet. Prije nego zaključimo recenziju, vratimo se tren na jednu tvrdnju iz sižea u kojoj stoji da je „Jebe mi se!“ savršen zapadnjački izraz za istočnjačke ideje prepuštanja, odustajanja i pronalaženja istinske slobode u shvaćanju da stvari nisu toliko bitne. Osim što je ovo toliko banalno da bi se i Buda roštilja u ništavilu, moramo ipak priznat da prilično precizno pipa bilo zapadnjačkog društva – društvo u kojem se može dobro zaradit čak i od preprodaje duga (pročačkajte malo što su to obveznice ili kako funkcionira burza), bez krzmanja podnosi svođenje duhovnog puta na običnu prostotu. „Ja sam Put, Istina i Život. I jebe mi se!“ Uz zaradu, naravno. A možda najlicemjernije od svega je grafičko rješenje korica knjige - tamna pozadina s plamenom svijeće u krupnom kadru, a iznad plamena ime autora i naslov: „J**e mi se!“ Nikad prije nam se nije dogodilo da smo na pisanje recenzije potrošili više vremena od čitanja samog štiva, ali za to postoji dobar razlog – otprilike na dvadesetoj stranici Parkin nam savjetuje da odmah u sebi kažemo „Jebe mi se!“ prvoj stvari koja nam padne na pamet. Bila je to njegova knjiga. I još smo prošaptali da nam slobodno može popušit kurac!
Aj da nešto napišem i o ekipi – Goleo je žginca nogu na klizanju i od tada ga nisan vidija.
Ovaj vikend sam pogleda novi Zeitgeist i mogu reć da sam osta paf. Zapravo, cili vikend sam ga gleda, pregledava određene dijelove, bilježija u glavi šta me se posebno dojmilo... Vrtija sam po YouTube-u reakcije gledatelja nakon njujorške premijere, interview s Peter-om Josephom nakon premijere u L.A-u, pa klip s tribine na nekom sveučilištu s Josephom, Frescom i onom Frescovom ženom, a onda je sve to skrenilo u onaj tipični internetski miš-maš od linka na link. Otprilike takav će bit i ovaj odlomak. Ali idemo prvo do jednog slovenskog blogera koji opisuje svoje dojmove i reakcije na Zeitgeist: Moving forward. Pola posta je opisiva sadržaj filma, a drugu polovicu je rezervira za propuste koje smatra da su autori napravili. I tako, smeta ga šta se autori ni u jednom momentu ne osvrću na biljni i životinjski svijet, što biljke i životinje ne izjednačavaju s ljudima prilikom slaganja računice za održivu ekonomiju, što planetarne resurse gledaju na vrlo antropocentričan način, Zeitgeistu priznaje viziju, ali upozorava da bismo takvim načinom samo zamijenili monetarnu elitu onom tehnokratskom, a osobito im zamjera što nemaju razumijevanja za svjesne misaone procese koji nas paraliziraju i koče proizvodeći misli, osjećaje i emocije što opet maskira činjenicu da je jedini izlaz iz ovog pakla opraštanje samom sebi... A kad sam pročita kraj teksta, skoro mi je došlo da mu pošaljem neku grezunštinu od komentara. Uglavnom, navodi dvi točke u kojima oprašta sebi i prihvaća imanje osjećaja superiornosti prema organizatorici projekcije dok joj je predstavljao svoju životnu filozofiju, plus da oprašta sebi sve emotivne reakcije za vrijeme gledanja filma, jer je u tim trenutcima zaboravio kako treba prestat sudit i da se mora usredotočit na disanje. Ovakva mentalna dezorjentacija obično ide uz duhovnu snobovštinu. A pari mi se da upravo takve ljude proizvode Parkin i slični duhovni učitelji. Jebate... A i da je ta ženska normalna tribala mu je reć da odjebe s tim unutarnjim pacifizmom i naštrebanim stavovima. Skroz suprotno, gleda sam klip od nekog Amerikanca koji je bija malo konkretniji, snima je sebe web kamerom, u zamračenoj sobi, upaljena šterika i namontirani zvukovi potmule grmljavine, govorija je prigušenim tonom, u značajnim stankama: „Pozdrav prijatelji! ..... Ovdje vaš Capt'nObvious! ..... Oluja se sprema! ..... Volio bih da griješim, ali... ..... Samo jednu stvar mi ne mogu oduzeti, a to je dobro, staro, američko pravo da zaštitim svoju obitelj! ..... Kupio sam zalihe hrane i lijekova za dvije godine. ..... Učim djecu pucati iz puške. ..... Prestanite davati novac bankama i naoružajte se! ..... Ulažite u borbu za goli život! ..... Vlada odavno nije na našoj strani. ..... Budite spremni za borbu! ..... Oluja se sprema. ..... Peace!“ Od njega poveznica je išla na debatu povodom knjige britanskog publicista Christophera Hitchensa „Bog nije velik“ na nekom američkom teološkom fakultetu. Hitchens je vrlo zanimljiv lik, prvotno ljevičar, pa sklon neokonzervativnim krugovima, protivnik rata u Vijetnamu i utrke u nuklearnom naoružanju, zagovornik vojne intervencije u Iraku, samoproglašeni anti-teist i prvak ateizma, autor „Vatrometa taštine“, žestoki kritičar Kissingera i Hillary Clinton, a na listi za odstrel čak se našla i Majka Tereza – 90-ih je napisa knjigu simpatičnog naslova „Misionarski položaj: Majka Tereza u teoriji i praksi“ u kojoj tuče po Majci Terezi kao političkom oportunistu jer da je pod krinkom svetosti ubirala pare i širila ekstremnu vjersku ideologiju. Kao središnji primjer navodi slučaj s Charlesom Keatingom, financijerom koji je osuđen i strpan u zatvor zbog višemiljunskih prevara investitora, a koji je Misionarkama Milosrđa donirao preko miljon dolara. Za vrijeme suđenja Majka Tereza je apelirala na suca da se zagleda u srce, uzme u obzir Keatingov prilog u dobrotvorne svrhe i učini ono što bi i Isus učinio. Tužitelj je onda apelirao na Majku Terezu da i ona učini ono što bi Isus učinio kad bi u rukama imao plodove kriminala. Majka Tereza je zadržala novac, plus tužitelju nikad nije napisala odgovor. Hitchens na kraju dodaje: „Nitko ne zna gdje je novac iz donacija. Sveci su izgleda imuni na financijsku kontrolu.“ Ajmo sad obračunat sve ovo: ako 250 miljona dolara koliko je Keating diga podijelimo sa 17 tisuća investitora koji su ostali kratkih rukava, onda dobijemo 14 iljada i nešto - možemo zaključit da Keating baš i nije uzima od super-bogatih, tužitelj je stvarno dobro poentira, Majka Tereza i sestre milosrđa su vidale rane siromasima na račun Keatingova pranja savjesti, a moralni okvir ovoj priči zadaje tip koji je u životu i inače bio dosljedan. Zakon! No, malo sam odluta od debate povodom Hitchensove knjige „Bog nije velik“, u debati se Hitchens verbalno tuka s nekim teologom, ali uglavnom je Hitchens govorija, a u dijelu kojeg sam gleda pričalo se o prirodi Boga ako on uopće i postoji. Parafrazirat ću Hitchensovo intelektualno tehniciranje: „Govorimo o Bogu kao savršenom Stvoritelju, pa ako je tako, odgovorite mi na ovo: prema podacima o pozadinskom kozmičkom zračenju dobivenim teleskopom Hubble, pouzdano znamo da se svemir više ne širi, nego je u procesu kontrakcije, skupljanja. Galaksije jure jedna prema drugoj! Galaksija Andromeda ide prema našoj galaksiji i doć će do sudara. U kakvoj harmoniji dolazi do sudara, objasnite mi to, gospodo! Odakle vam onda da je Bog dobronamjeran Tvorac, kad je sve što je stvorio osuđeno na rok trajanja i uništenje?“ Iza toga su išla pitanja publike, a nakon zadnjeg odgovora – pljesak. YouTube je dalje nudija poveznicu na Capt'nObvious-a pa sam kliknija na to da vidim šta sad govori lude s mid westa. A on je u rukama drža otvorenu Hitchensovu knjigu „Bog nije velik“ i prigušenim glasom komentira: „Bog nije velik, hm... ..... Chris Hitchens je inteligentan čovjek (možda zbog desničarskih stavova, op.a.), čitao sam dosta njegovih tekstova i knjiga. ..... Ali nisam znao da piše interaktivne knjige. Doduše, to sam shvatio tek na 150. stranici di piše... ..... 'da se ono što se ne može dokazati, može i opovrgnuti bez dokaza.' ..... Zato sam se vratio na početak i napravio nekoliko ispravki. (na tom mistu je okrenija knjigu prema kameri i prolista nekoliko stranica na kojima je većina teksta bila precrtana crnim markerom) ..... Izrazit ću se bolje: Zapravo sam samo iznio smeće! ..... A vi, ateisti, slušajte me! Držaću vas na oku! U to budite sigurni! ..... Gonna keep ya on a straight narrow! ..... To je sve za danas. Peace!“ Inače, knjiga „Bog nije velik“ je kritika institucionalne religije koja je „nasilna, iracionalna, netolerantna, često povezana s rasizmom, plemenskim mentalitetom i zadrtošću, neprijateljska prema preispitivanju te štetna za djecu jer sigurno ima negativan utjecaj na njihovu savjest.“ Hitchens se uglavnom usredotočio na kršćanstvo, islam i judaizam, nešto u manjoj mjeri platili su hinduizam i budizam... Ali ja vidim da sam s ovim odlomkom stvarno otiša toliko daleko da se više ni ne sićam kakvom sam ga poantom triba zaključit, plus mi je dopizdilo više spominjat tog Hitchensa i zato ajmo mi na...
...par crtica o prosvjedu na Marjanu koji je bija 16.1. Vrime – savršeno, skoro pa proljetno, Boki je cilm putem sipa dalmatinske klišeje: „Ajme, lipe bonace...“, „Ajme lipe arje...“, „Ajme lipo li je...“, Prva voda, par iljada Splićana, ništa gradske sirotinje, minimalno Torcide i pedera, normalan gradski svit, letci prikucani na debla borova uz put s natpisom „Kerumova krim-staza“ i oni s člankom hrvatskog zakona o park šumama, jedan transparent „OČISTIMO SMEĆE!!!“, spuštamo se najbliže šta možemo platou, dakle ispod mista budućeg restorana, Jurica Pavičić govori u megafon, čujemo samo pljesak, govori onda ona šta je pokrenila prosvjed, čujemo samo pljesak, vidim debeloga iz TBF-a, ženska isprid mene baca duvan i gasi ga nogom, taman prolazi ona baba s transparentom „OČISTIMO SMEĆE!!!“, doli uz more se potpisuje peticija jerbo Fani Horvat gradi restoran usrid park-šume, zemljište u park-šumi nije građevno prema hrvatskom zakonu, zemljište u park-šumi je građevno prema splitskom GUP-u, arhitekt objekta uvjerava da će se pazit na svako drvo, natječaj za arhitekta objekta službeno nije ni proveden, naš gradonačelnik rezonira kako je sramota da se u biti nemaš di popišat na potezu od Marjanskih vrata do Bena, Prva voda točno na po puta od Marjanskih vrata do Bena, arhitekt objekta obećava da će u konstrukciji objekta napravit buže i kanale kroz koje će prolazit debla borova, gradski HDZ također podržava prosvjed, gradski HDZ prije dvi godine pogoduje Fani Horvat pri kupnji zemljišta, nije pravo prvokupa nego drugootkupa, i naš gradonačelnik podržava prosvjed, ali naš gradonačelnik podržava i GUP, sirotinja hitno po stanove na Kili za iljadu eura kvadrat, ne investiran ja nega mali Sapunar, možemo se kresnit u Nadi Dimić... I eto sad zadnje, Fani je u firmi napravila spektakularnu izložbu projekata za restoran, niti letci koje je sa sobom ponilo sto nadrkanih Splićana nisu mogli pokrit prazne površine na stolu na kojem su bili posloženi projekti, vratite joj pare kad joj ne date da gradi, Veljan Radojković zna da Županija ima „interventna sredstva“ i da ih se ne bi potezalo prvi put. Sanjam...
...da Ricavi Verzet gori na krnjevalskoj lomači isprid HNK, Mucalo u odijelu na kockice i s crvenim polucilindrom na glavi čvrsto držeći ključeve grada neutješno rida dok krvi žedna rulja pod maskama huče glavnu temu iz „Male Florami“, Fani Horvat s ona tri nacrta pod jednom i malim Franom u drugoj ruci biži u "sigurnost" Salone, društvo joj čini Igor Sapunar i oboje su u strahu jer znaju koliko ih tek pravih Splićana čeka na širini u Solinu, Jurica Pavičić baca bombu u prostorije Latebre, gradski urbanisti zavezani za borove na potezu od Marjanskih vrata do Bena pišaju gaće od straha jer ih se ljudi iz Društva Marjan spremaju streljat, zapovjednik streljačkog voda je onaj čovik šta na Vratima iznajmljuje bicikle, a prvi metak se simbolično ispaljuje na Prvoj vodi i to baš u Branka Poljanića, Šundov pridavljen kravatom leži nepomično na ulazu u Banovinu, desno od njega deplasirani, ali vrlo efektan grafit: „OVO TI JE OD ONIH ŠTA NISU UPALI NA PLAĆANJE!!!“, Čepo vodi odred jurišnika na Joker u kojem se Nevenka zabarikadirala s najužom rodbinom, njen očaj postaje neizdrživ kako se približava podrugljiva koračnica: „O-du-zi-ma-mo vam riječ!!!“, šačica gradskih političara pokušava izvuć živu glavu iz Splita,prohodnih puteva sve je manje, Dalmacija gori...
Zeitgeist nikad relevantniji... Pozdrav iz ST-kloake!
Peace!
|
