Splićanistika - dnevnik povratničke tuge

Iako sam to spominja na početku prošlogodišnjeg redovitog božićnog broja „ST-ćanistike“, ovogodišnji redoviti božićni broj „ST-ćanistike“ pišem pod još većim kreativnim pritiskom jer je prošlogodišnji redoviti božićni broj „ST-ćanistike“ objavljen točno u roku, a osim toga u prošlogodišnji redoviti božićni broj „ST-ćanistike“ ukucane su točno 1363 riječi, i to ukucane nevjerojatnom literarnom elegancijom GERINOG pera na koju su vjerni čitatelji „ST-ćanistike“ odavno navučeni – o tempora, o mores, bi li bilo lakše da sam Floro Flores?

S obzirom da je ovo doba godine idealno za obić (ne zaobić, nego za obić, dakle posjetit) potrebite, mora sam navratit do redakcije „ST-ćanistike“ provjerit je li atmosfera tradicionalno naelektrizirana u božićnom duhu. Prvo šta su mi rekli je da sa mnom mogu razgovarat samo neslužbeno jer znaju da mi je friško istekla osobna, a oni su općenito nepovjerljivi prema svakome ko iz džepa vadi osobnu s rupom i zgužvanu potvrdu da je nova osobna u izradi. Drugo šta su mi rekli je da su mi složili hodogram osmišljene rutine za izradu božićnih brojeva „ST-ćanistike“ jer ovo kampanjsko pisanje i slanje zadnje verzije u podne manje pet do isteka roka ih izluđuje i da se ni oni ni izdavač više ne žele zbog mene crvenit pred našim uvaženim čitateljstvom. Kad smo već kod primarnih boja, treće šta su mi rekli je da imaju jednu nedoumicu vezano za akromatske tonove. Na moje pitanje jel se to odnosi na dosad nerazriješenu razmiricu oko toga šta se u slijedu bakalara na bjanko i crnca bez jaja podrazumijeva da je desert pod uvjetom da bude rasno probavljivo, rekli su mi da odjebem s tim jeftinim provokacijama. A onda su mi sasuli u facu svoje viđenje ovogodišnjeg učinka „Splićanistike“ na splitskoj kviz sceni koji je za njih još uvik siva zona s obzirom na eminentno ime koje ekipa nosi. Na moje primjedbe da smo relativno brzo postali rado viđeni gosti u tim krugovima jer smo uporni i konzistentno pokazujemo simpatičnu kombinaciju znanja i neznanja, plus se ne može poreć određeni napredak s obzirom da smo u prvom nastupu imali 97 bodova, a u zadnjem 104 boda šta nas je dovelo u pripetavanje di smo malo manje ne znali koliko Brighton & Hove ima stanovnika zbog čega je 3. misto i runda pića otišla nama, rekli su mi da odbijem tri Bože Skoke u Ipsos plus jer i svaka štruca kruva počinje isto kako i završava – kantunom. Na moju opravdanu opasku (ovaj put opasku jer je očito da na primjedbe ne reagiraju najkonstruktivnije) da kakve veze štruce kruva i kantuni imaju s ičim, pogledali su me prezrivo i rekli da se oni bave isključivo ozbiljnim analizama na osnovu kojih su ustanovili određene nedostatke u translatornom prijenosu znanja unutar ekipe. Na moju još opravdaniju opasku je li translatorni prijenos znanja znači to da bi u ekipu trebalo dovest specijalistu za Eurosong i panorame gradova na rijekama koje pripadaju crnomorskom slivu, rekli su mi da su oni konkretno mislili na neispunjenu kvotu tzv. Minjinih naklona po odigranom kvizu, koja je prema njihovim projekcijama za „Splićanistiku“ još uvik nedovoljna. Na ovom mjestu ću, za one koji nisu upoznati s kvizaškom terminologijom, objasnit na šta se konkretno odnosi tzv. Minjin naklon s aspekta translatornog prijenosa znanja unutar ekipe. Za nepristranog (ali upućenog) promatrača Minjin naklon se vidi onda kada samo jedan član ekipe zna odgovor na postavljeno pitanje pod uvjetom da taj član ne obavlja funkciju zapisničara. Trajanje Minjinog naklona je proporcionalno udaljenosti igrača koji zna odgovor od zapisničara koji ne zna odgovor, ali kretnja tijekom Minjinog naklona je spora i dostojanstvena jer je podupire ego. Kretnja ide u tri pravca pri čemu je glavni prema naprijed (ventralno), a druga dva su (opet ovisno o položaju zapisničara koji ne zna odgovor na postavljeno pitanje) u dva i deset, odnosno deset manje deset. Prilikom Minjinog naklona važno je da zdjelica bude čvrsto fiksirana za barsku stolicu, a leđa potpuno ispravna budući da se pregib odvija samo u zglobu između kralježaka L5 i S1. Pregibanje može pratiti i zaklanjanje usta rukom jer ipak se radi o komunikaciji između dvije odrasle osobe koje otvoreno piju i piše, ali i dalje ne žele da neko drugi ne prepisuje njihov kontrolni. U kafiću. Uglavnom, nakon što zapisničar primi informaciju, Minjin naklon prelazi u otklon prema prema natrag i završava između deset do dvadeset stupnjeva od okomice prema dorzalno s blagim smješkom na kutevima usana u klasičnoj pozi iz yoge koja se zove „Učiteljica“. Svrha ove poze je da igrač koji ima znanja suptilno signalizira drugim ekipama da je pitanje uspješno apsolvirano, pri čemu se manje suptilno vrši pritisak na druge ekipe. Pritisak je još izraženiji ako druge ekipe segmentalno po kralježnici manifestiraju svoje neznanje što u pravilu ne promiče oku iskusnog kvizaša. Naime, manje upadljiv znak za kolektivno tupilo od nekuženja koje se dogodi kad se postavi anagram čije je rješenje ili „Marko Perković Thompson“ ili „Ella Dvornik“ je pojava tzv. „kvizaške grbe“ koja nastaje pregibom u gornjem dijelu torakalne kralježnice s obveznim podupiranjem brade desnom rukom sklopljenom u „šaku propovjednika“. Akutno tupilo od nekuženja koje trenutno zarazi ekipu prilikom postavljanja suludih trik-pitanja tipa „Koja hrvatska riječ koja počinje s „k“ nema „k“ kad se čita unatrag?“ manifestira se naglim nagibanjem vratne kralježnice u C7 prema naprijed uz obveznu potvrdu izbezumljenosti rotacijom livo-desno u C1 i C2 prema suigračima koji to isto rade. Međutim, da se vratimo na projekcije za „Splićanistiku“ postavija sam pitanje veleumnim luđacima iz redakcije „ST-ćanistike“ šta preporučuju da se napravi za povećanje broja Minjinih naklona. Rekli su mi da ili da nađem ili da profiliram specijalistu za Eurosong i panorame gradova na rijekama koje pripadaju crnomorskom slivu. Na moje potpitanje da je li to sve, rekli su da trenutno je jer da imaju prišnijeg posla. Na moje potpotpitanje da kakvog to prišnijeg posla trenutno imaju su rekli da su u kontaktima s povjesničarima pomorstva jer razvijaju novu teoriju o tome zašto je Nizozemska u doba jedrenjaka bila pomorska velesila. Okosnica njihove teorije je lingvistička – s obzirom da se u nizozemskom jeziku dosta često izgovara grleno „h“ i da Nizozemci u prosjeku troše duplo više sline od svih ostalih Evropljana za upravni govor, evolucijski su desenzibilizirali nepčanu resicu i skoro potpuno iskorijenili nagon za riganjem. Na moju primjedbu jesu li možda uzeli u obzir da su za riganje, valove i morsku bolest važniji srednje uho i centar za ravnotežu, rekli su mi da im se riga od mojih primjedbi baš zato što ih dobro čuju, a ravnotežu mogu jedino povratit tako da mi trenutno otkažu dobrodošlicu. Pa su kolektivno izveli Minjin naklon i izgurali me van...

...dok su misli o Atkinsovoj dijeti daleke ka i sni ivanjskih noći, dok se lagano puni i druga godina u kojoj se Ukrajinci i Rusi međusobno ubijaju, dok kritično fale sterilne gaze u pojasu Gaze, došlo je vrime da se i ovaj božićni broj „ST-ćanistike“ zaključi tradicionalnom čestitkom koju od srca GERO i debilci iz redakcije „ST-ćanistike“ upućuju određenim grupacijama i personama, ali ne nasumično, nego po točno odabranim ključnim riječima...

Zaposlenicima „Open AI-ja“ s najnižim IQ-om, rentijerima po dalmatinskoj zagori i pionirima Airbnb-ja u Betlehemu, preprodavačima bakalara i alergičnima na brudet od morske mačke, učiteljicama koje vole trgnit čašicu gina iza nastave i učiteljicama općenito, omiljenom praprapraprapotomku Ade Lovelace, Sanandi Maitreyi, zbunjenima, tetoviranima i onima između ta dva pola, zadnjem gostu Kuke u ovoj godini i prvom kupcu bureka u Milakovića, razočaranima Uberom i ovisnima o Glovu, Nepalcima, njihovim familijama i vlasniku hotela „Dujam“, infišanima u Monte Carlo simulacije i svakome ko na ruletu igra samo na duplu nulu, šahistima, tenkistima i moralistima, žednima Mirinde, ali vjernima Pipiju, osobama s guturalnim rotacizmom, ali ne i ostalima s poremećajima artikulacije glasova jer samo ova kategorija se kolektivno odnosi i na Francuze, svima koji znaju da je Paul Lafargue bija u pravu i naravno vama, veleštovani čitatelji, GERO i ekipa iz redakcije „ST-ćanistike“ žele sretan Božić i mega-volatilnu (ali na pozitivan način) novu 2024. godinu – AJMO!!!