Splićanistika - dnevnik povratničke tuge

četvrtak, 31.12.2009.

ČESTITKA

Što se „Splićanistike“ tiče dviljadeidevetu ćemo pamtiti po dosad neviđenu kreativnom deficitu i padu kartičnog indeksa. Nikad se nismo vadili na globalne trendove pa sam iz tog razloga, u dogovoru s redakcijom, odlučija da ne bi bilo baš fer zaključit ovu godinu samo formalnom čestitkom. Kako smo prije otprilike godinu dana čestit Božić i sretnu Novu čestitali s osobitim naglaskom na kurve, glupane, besposličare, autokradice, iznuđivače, brodograditelje, kolportere, ugostitelje, ljevičare, Ferdinanda Jukića, Almiru Osmanović i čitatelje „ST-ćanistike“, ovaj put smo se odlučili za malo opširniji pristup.
Jučer sam, uz rižot s toćom od teletine i zelenom salatom, gleda kulturalni magazin „Ekumenu“ na prvom programu HRT-a. Daljinski je bija na komodi. Daleko. Uglavnom, gosti su bili protojerej stavrofor (prota) pravoslavne crkve, pastor baptističke crkve, jedan stari sociolog i izravnom vezom sa splitskim studijem neki Tonči Matulić, teolog s doktoratom i profesurom. Rasprava je bila o duhu Božića i o tome koliko je nagrizen sveopćim konzumerizmom, dakle, nije imala busolu. I tako je svako od gostiju dava opširne odgovore na pitanja koja masu vonjaju na Nenu Kužinu subotom jer počinju sa „Što učiniti da približimo...“, „Kako premostiti sve očitiji...“, „Ima li još snage u kršćanstvu za...“, „Koliko je važna biblijska poruka glede...“, ali najnepodnošljivija od svega je bila čista retorička logoreja toga Tonča Matulića, teologa s doktoratom i profesurom. Sadržaj toga je nemoguće sažeti, sigurno je da iza tipa stoje godine i godine strogog sakralnog, intelektualnog drila te manjak ikakvog duha što mu niko ne može osporiti, i zato sam se, kad mi je stvarno više dopizdilo nekontrolirano zaobilaženje jasnoće „kristijanizacijom“ i „otajstvom bogočovjeka“ okrenija materi i reka joj, dok je pobožno klimala glavom u smjeru TV-a, da mi se tek (dugi naglasak na 'e') ozbiljno nećka. Eto, takvi su ljudi raspravljali o duhu. Emisija se približavala kraju i još je ostalo nagradno pitanje, a to je bilo: „Što je ekumenizam?“ Iz đira sam odma otiša na Wikipediju, prilipija definiciju u prostor za tekst i posla to na „Ekumenin“ mejl pa se sad nadam da ću dobit nekakvu knjigu za nagradu. Valjda ću imat prednost kod izvlačenja zbog brzine reakcije...
Istu večer na televiziji je bija Milić, ovaj put iz San Marina pa u duhu „Ekumene“ prenosim njegov razgovor s lokalnim katoličkim svećenikom:
„Imali smo tu i još neke druge crkve, ali one su se ugasile. Zato što nisu prave kao naša crkva. Odnedavno su se pojavili i sotonisti.“ ... „Ima li muslimana?“ ... „Ima, ali ne puno, hvala Bogu!“ ... „Hvala Bogu?“ „Je, dobro da ih je malo. S njima ne možete razgovarati. Oni razaraju obitelj.“
A sad evo definicije ekumenizma: „Ekumenizam (od grčke riječi 'oikoumene' tj. nastanjeni svijet) znači nastojanje oko pomirenja, suradnje, zbližavanja i jedinstva kršćanskih crkava. Ekumenizam je dijaloški napor unutar kršćanskih crkava i ne odnosi se na međureligijski dijalog.“ Prevedemo li ovo na pučki jezik ispada da smo i dalje za blokove. Aleluja!

Gero i ekipa „Splićanistike“ žele Tonču Matuliću, ekipi „Ekumene“, donu iz San Marina, svim muslimanima, hindusima, sikhima, budistima, šintoistima, džinistima, laoistima, agnosticima, praktikantima šamanskih vjerovanja, grupi Adria i, naravno, Vama dragi čitatelji, čestit Božić i svako dobro u svih dvanajst nam kalendarskih blokova Nove 2010.!
- 07:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.