< |
rujan, 2009 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Svibanj 2022 (1)
Prosinac 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Prosinac 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Zašto mi se gricka karota?
Da, slučajni čitaoče, to je pitanje koje si nesvjesno postavljaš pri letimičnom pogledu na ovaj blog! Jer Gerina "Splićanistika" blog je za one koji imaju muda kvarit vid; baš ko što je Columbo tražeći Indiju otplovio na škatulama istesanima za mediteransku plovidbu i česte pobune posade, ko što je Nelson nepostojećom rukom pokazivao srednji prst onom francuskom kurvinom sinu koji ga je upucao s katarke, ko što je Mjesečeva sjena bila dovoljan razlog da Magellana potakne na putovanje do Filipina, tako "Splićanistika" baca rukavicu izazova svima onima bez očala i kontaktnih leća i vodi ih u nevjerojatne avanture dioptrije. Obilatih postova, maloga fonta i zluradošću autora, koji bi na popularnost bloga odgovarao još obilatijim postovima još sitnijega fonta, "Splićanistika" je prvi, pravi, artikulirani pokušaj proboja autonomaških snaga ghetaldus komunizma - SVIMA JEDNAKA MINUS, A NIKOME NORMALNA DIOPTRIJA!!! Jer kad bi svi nosili očale, ne bi bilo rata! A sad, prst na scroll-botun, pogled nadesno i eto Gerinih pogleda na svijet iz perspektive kamenca, pazarića, primorske zime te problematike tipla na udici...
Linkovi
The Boatman's Call
Feral Tribune
Nora Fora
www.pticica.com
Je li "Splićanistika" blog s okusom mora?
Postavimo to ovako - ako vam je do okusa mora, pričekajte ljeto i dolazak na neku od plaža,
gurnite glavu u plićak i nagrcajte ga se. Slano je. „Splićanistika“, dakle, nije blog s okusom mora, jer more je odvratna, bljutava okusa. Ne, „Splićanistika“ se bavi zamjećivanjem, iznošenjem i raskrinkavanjem proturječja, paradoksa i glupih uobičajenosti koje nekritički pušimo. Npr., jedna od njih je i okus mora, odnosno, podmetanje „okusa mora“ pod nešto što nas ita od romantike do čežnje za domom, dakle, sažeta metafizika faturete Dražena Žanka u dijaspori - „bljutavo“ prolazi. U sličnom sarkastično-ciničnom tonu nastavljamo dalje – ne štedeći ni ciple iz splitskog porta, ni sustav slovenske pomorske signalizacije, ni protestne skupove aktivista libanonskog „Iskoraka“ (zovu li se možda „HOMOS“?), a bogami ni zbivanja u Delta-kvadrantu Kumove Slame… I prije nego zaključim ovo kratko pismo potencijalnim posjetiteljima „Splićanistike“, evo note zahvale jednoj ST-ekipi, bez koje bi određene situacije i razmišljanja zapisana u ovom blogu, ostala bez one potrebne glazure – ma prva liga je družit se s ljudima koji nakon petnajst minuta gledanja „Neretve“ zaključe: „GRAĐANIN KANE JE ČETNIK!!!“
…a počelo je prije skoro 2 godine. S Ninom, Slovkijem pa Marinom…
GERO (17.1.2007., Split)
FOTO "SLOVKI"
Ko što je plaho najavljivano u februarskom broju „ST-ćanistike“, na isti je način i itnuto na majku svih mreža – radi se naravno o galeriji Slovkijevih fotografija koje se odsada kurvaju na www.pticica.com. Sve što na dotičnom site-u trebate napraviti je da kliknete na „traži“, odaberete „korisnike“ i u okviru koji se smjesta otvori utipkate drugi najpopularniji hrvatski sleng-naziv za borovog prelca: „DALIBOR“. Prvi je „BORKO“, ali to ni u ludilu ne utipkavajte. Istančan refleks za facijalne grimase, narajcanost na kapljice tik pred cijeđenje, fetišizam odraza krovova u lokvama vode na zagrebačkom asfaltu, kolodvori, kablovi, antene i još kablova na krovovima zgrada sa zalaskom sunca, te maštovita i razigrana uporaba makro opcije na granici opsesivno-kompulzivnog poremaćaja (taj gura objektiv u sve i sva), samo su neke od karakteristika Slovkijevih uradaka iza blende. Međutim, predstavljanje i objašnjavanje isključivo vizualnih umjetnosti riječima jednako je dijareji, kritičari iz tog faha su, dakle, stopostotne seronje pa ću zato u glavu: prokleto dobre slike koje se isplati skinit za pokazat i bit neiskren prema suprotnom spolu: „A eto, pomalo se bavim fotografijom...“