SPIG
nedjelja, 30.08.2015.
PRVI DALMATINSKI ANGUS
|
Nedavno sam u jednim našim dnevnim novinama naišao na fotoreportažu o radovima pristiglim na natječaj za gradnju spomenika pokojnom hrvatskom predsjedniku. Čista antologija. Par minimalističkih radova je bilo za svaku pohvalu, ali ostatak ... Stvarno ne pamtim kad sam se zadnji put nasmijao tolikoj količini kiča i neukusa. Tuđman na propetom konju. Ne mo'š virovat'. Ono što me specijalno smeta je to da će netko za to dobiti hrpetinu proračunskih kuna. Dok ćemo mi 'normalni' krepati u uvjerenju da će se u ovoj zemlji jednog dana moći pošteno živjeti i raditi postoji taj paralelni svemir u kojem se nekim antitalentima kune doslovno bacaju lopatom. Odlučio sam se zato i sam prvi put u životu upustiti u gradnju spomenika. Neću ga poslati na nikakav natječaj i neću za njega dobiti ni lipe. Niti me briga. Još jedna antologijska epizoda 'SPIG' - a je sasvim dovoljna satisfakcija. JADRANSKA MAGISTRALA IZMEĐU KARLOBAGA I SENJA ljeto, 1981. Pamtim to kao da je bilo danas. Kakva li su to putovanja bila. Užareni asfalt se dimi od vrućine. Zavoj na zavoj. Druga brzina - treća, druga - treća, druga - treća ... ispod usijanog lima VW bube ugodnih 45 stupnjeva, a sama pomisao na vožnju bez popijenih par dramamina nije dolazila u obzir. I tako smo se mi vozikali tom magistralom kad mi je brat u jednom od osamsto zavoja pokazao neku kazetu. Ni dan danas nemam pojma tko mu je dao i odakle mu samo se sjećam da je omot bio zeleni, da je na rubu bio logo nekoć popularne diskografske kuće 'Suzy', a na naslovnici se nalazio crni kvadrat na kojem je pisalo BACK IN BLACK. Puno godina kasnije saznat ću da to u prijevodu znači 'povratak u crnini' i da je taj album realiziran samo 4 mjeseca nakon prave rockerske smrti originalnog pjevača. Blago pijano. Kad smo došli doma ta se kazeta vrtila do iznemoglosti. Kao protuteža Novim Fosilima, Boney M, Vajti i kazetama sa Splitskih festivala. I kad nakon više od 30 godina ljudi još uvijek guštaju u tome znači da su u pitanju ipak neka đavolja posla. M. J.(6) - Je li to opet neki alien? A. B.(7) - Meni to liči na popovu stolicu.  RIJEKA, 1990. Te je godine jedan (nažalost pokojni) tip sa Zameta mom bratu posudio neke ploče od AC/DC. Tad sam bio u onim osjetljivim godinama kada se kretalo u srednju i djeca bi se polako pretvarala u šminkere, rokere, metalce ili nešto drugo. Danas je to puno jednostavnije jer u srednjim školama postoji bezbroj razreda u kojima svi misle isto, svi izgledaju isto i ono što je meni najstrašnije - svi do jednog slušaju turbofolk. Turbofolk nije glazba. To je čisto iskonsko Zlo. Ta djeca su naši budući doktori, odvjetnici, profesori, a općepoznato je da gdje svi misle isto da se tu ne misli puno. Amen. Čovjek koji nam je posudio ploče je svojevremeno odležao na Golom otoku. Naime, sinu jednog riječkog partijskog govnjara je sasvim zasluženo slomio vilicu, ovaj ga je tužio i 'kuc, kuc' drugovi s brkovima su pokucali na vrata. Ploče koje nam je posudio bili su stari albumi sa Bon Scottom i kako ih je ukrao dok je jeo govna na Golom (oni su tamo osim što su tucali kamen i grabili more u kante bez dna i nosili to na vrh brda imali i ploče, ne mo'š virovat') na nekima je bio pečat kaznionice. Vjerujem da se nitko na planeti nije navukao na AC/DC preko ploča ukradenih sa Golog otoka. Jedna je ploča bila originalno izdanje albuma 'High voltage' i objavljena je samo u Australiji, a na njoj je čuvena 'Love song'. Naivno, dječji, ljigavo i nešto najiskrenije što su moje uši ikad čule. SUSJEDA: Eeeeeej, šta se radi? JA: A, evo neke moje pizdarije! SUSJEDA: A biće opet Simpsoni.  U kolovozu 1990 - te. na dalmatinskim prometnicama su osvanuli balvani. Smrad nadolazećeg rata. Horda nepismenih dobila je svoju životnu priliku za pljačku i krađu zbog kojih ćemo mi 'normalni' ispaštati do kraja života. I dok se kod nas glazba svela na tambure, tambure i još malo tambura u jednom studiju u Dublinu Angus Young je sve žice osim žice H zalijepio ljepljivu traku da ne bi bez veze brujale. Preko toga je išao blesavi macho tekst koji da je snimiti na hrvatskom netko bi dobio dobre batine. Sve ostalo je povijest. Tekst pjesme 'Zabezeknut' donosim u cijelosti jer Google translate je stvarno zakon. Baby, baby je prevedeno kao beba, beba - totalno ludilo. Sjetio sam se odmah onog natpisa kad je žena na svoje ručno izrađene suvenire napisala FREE HAND JOB. ZABEZEKNUT Grmljavina, grmljavina, grmljavina Bio sam uhvaćen U sredini pruge Osvrnuo sam se I znao sam da nema povratka Moj um trči I ja sam mislila što sam mogao učiniti I ja sam znala Nije bilo pomoći, nema pomoći od vas Zvuk bubnjeva Premlaćivanje u mom srcu Grmljavinu topova Vi ste bili Zabezeknut Dolje na autocesti Razbio granicu, udario smo grad Otišao do Teksasa, da Teksas, i imali smo neku zabavu Upoznali smo neke djevojke Neke plesačice koji su dali dobar provod Prekršili sva pravila Igrao svi budale Yeah Yeah oni, oni, oni zatrubiše naše umove I ja sam se tresla koljena Mogu li opet doći molim Da ih dame su ljubazni Vi ste bili Zabezeknut Bio sam trese na koljenima Mogu li opet doći molim Zabezeknut, zabezeknut, zabezeknut, zabezeknut To je u redu, radiš mi kaznu To je u redu, radiš mi u redu, u redu, u redu Zabezeknut, da, da, da Zabezeknut, zabezeknut Zabezeknut, beba, beba Zabezeknut, vi ste bili zabezeknut Zabezeknut, zabezeknut Vi ste bili zabezeknut DOBRONAMJERNI PRIJATELJ: Jeba te, pa ti bi to triba počet prodavat! JA: Kome? DOBRONAMJERNI PRIJATELJ: Štajaznam kome! JA. Eto!  UMJESTO KRAJA .... Dok sam se zajebavao sa svojom figurom došla mi je susjeda i donijela OVO da joj zalijepim neki slomljeni botunčić. Zanimljivo, ali na istom modelu sam tridesetak godina prije prvi put u životu slušao bek in blek. Ludo!   Iako je ideja bila da ću sad ja njega tu nešto uređivati i piturivati još jedno mjesec dana sjetio sam se da nije u pitanju nikakva zajebancija već izrada spomenika. Crni sprej mu je dao onu ozbiljnu umjetničku crtu, ali umjetnički dojam kod spomenika nikad i nije bio previše bitan. Njihova jedina funkcija je ionako da ih 50 godina nakon podizanja čim se promijeni vlast ili država netko raznese bombom ...  Valja napomenuti da je majica s gornje fotografije poklon jednog vjernog čitatelja SPIG - a. Čuvam je kao relikviju! Antune, živ bio! |
- 15:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 24.08.2015.
M/B HRVATSKA
|
Kakve veze ima jedan brod, veselo društvo i moj prijatelj Damir sa najtočnijim opisom Hrvatske u povijesti saznat ćemo u današnjoj epizodi 'SPIG' - a. U neke detalje je i meni teško povjerovati, ali s obzirom da sam se slušajući ovu priču valjao od smijeha to mi stvarno i nije toliko bitno. Ovako nešto se stvarno ne doživljava svaki dan. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a! Jezera, otok Murter kolovoz, 2015. Moj kolega tog je jutra isplovio svojim brodom vozeći prijatelje i troje mulaca. Curica od nekih 6 - 7, njen brat od 9 - 10 i još jedan njegov prijatelj otprilike istih godina. Vrijeme sunčano. Malo puše. More valovito, ali ne previše. Plan puta je malo prođirati, a kolega je s klincima imao toliko doživljaja da se brod doslovno ljuljao od veselja. Nisu takoreći ni isplovili, a malena je već inzistirala da bi ona upravljala brodom. Kako mom kolegi tako nešto nije padalo na pamet ova se baš onako pravo muški namusila. Njeni su joj roditelji probali objasniti da je za upravljanje brodom još malena i da je to jako opasno, ali ova se nafrljila i ne odustaje. - Ajde, dobro - rekao je kolega - Drži kormilo! Sretna kao nikad, veselo uzima kormilo, gleda sve oko sebe s visine, a mom je kolegi nešto palo na pamet. Zamislio je da je brod na kojem se nalaze Hrvatska, da je mala premijer Milanović, ova dva starija brata su Karamarko i Crkva, a on je glavom i bradom Europska Unija. Njihovim roditeljima nije namijenio nikakve uloge, ali to uz ovakvu ekipu i nije bilo potrebno. Nekih pola minute nakon što je ulovila kormilo mala je odmah postavila pitanje od kojeg je nastala opća euforija. - A di mi idemo? Moj kolega EU joj je odgovorio: - Nemam pojma, ja sam tija voziti, ali kako si ti navalila vozi sama. - Oćemo li tamo? - pitala je mala. - Kamo? - Tamo! - Ajmo ća - odgovori kolega. Tad se oglasio brat (Karamarko): - Di si njoj dao da vozi, vidiš da nema pojma! Malena je rekla: - Ti šuti! - a onda je pitala mog kolegu - 'oćemo li amo ili tamo? - Ajmo tamo - reče on pokazujući prstom prema obližnjem otočiću. Šteta što to nije bio jedan od kornatskih otočića na kojem obitavaju ovce jer bi simbolika bila još veća. I tako m/b Hrvatska lagano plovi, skakučući po nemirnim valovima. Karamarko malenu non stop zajebava da nema pojma, ali ova se ne da. Svako toliko pita Europsku Uniju da li će lijevo ili desno, a brod šara kao pijan ... Crkva sjedi na provi i zasad mudro šuti. Ulaze u uvalu, a tamo usidren - ruski brod. Klinci veselo mašu Rusima, a ovi isto tako odzdravljaju. Dobri naši ruski prijatelji. Mogli ste odmah kupit' taj otočić da se ne morate vraćat' dogodine. Kolega se sprema baciti sidro, a sad na scenu stupa Karamarko: - A zašto se ne bi vezali za obalu? Ovaj odgovara: - A zašto bi se vezali? Plitko je, a i ružno je kamenje - nećemo razbiti brod. Tu ćemo se usidriti, spustit ću Vam u more skale, kupajte se, uživajte ... Mala Milanović bi se isto vezala za kopno, a roditelji plaču od smijeha. Crkva i dalje mudro šuti. Moj je kolega navukao masku i peraje i išao roniti, a ekipa se ostala zabavljati na brodu i oko broda. Karamarko je u more skakao s prove, ali na noge. Nema frke! Ako šta zapne tu su u blizini Rusi. Ubrzo, kolega se vraća noseći pun najlon školjki. Penje se na brod i kaže da bi ih na brzinu mogli spremiti. Ne moram ni napominjati da djeca nisu baš neki ljubitelji školjki, ali zato su se roditelji i Crkva najeli od gušta. Crkva je vadila nekoliko puta. - Mmmmmmm ... - rekla je. Suze se kriju, ali same padaju. Ne možeš vjerovat' i gotovo. Diže se sidro. Ponovno se maše braći Rusima, a sad na scenu stupa Karamarko: - Mogu li ja sad voziti? EU po stoti put na rubu plača od smijeha, a mala Milanović na rubu plača od bijesa: - Nećeš, ja ću! - Oću! - Nećeš! - Oću! - Nećeš! - Oću! - Nećeš! - Oću! - Nećeš! - E oću! - E nećeš! - DOSTA!!!!!! - umiješa se u tu zrelu i zanimljivu debatu moj kolega Europska Unija - pusti sad malo njega, ti si dosta vozila! Mala Milanović je potom sjela na klupu ljuta kao pas, prekrižila ruke i frkće. Karamarko je neugodnu tišinu prekinuo uobičajenim pitanjem: - A kuda sad idemo? Kolega briše suze: - A šta ti misliš, di treba? - Nemam pojma - odgovara ovaj. - Pa kako si onda navalio da ćeš ti voziti, a ne znaš kamo? - zapita kolega. - Pa nije ni ona znala pa si joj dao! Riganje. Kolega i roditelji se smiju na sav glas. M/B Hrvatska plovi dalje. Vođena sigurnom rukom Europske Unije vraća se u matičnu luku, a za upravljačem staložen i siguran brodi kapetan Karamarko - Oćemo prema tamo? - zapita. - Ajde vozi, samo vozi! - odgovara kolega i otvara 'Bavariu'. Brode oni tako jedno minutu i pol, a tad se oglasi mala: - Jel' tako da sam ja bolje vozila? Crkva se taj dan dobro najela i nije bila bogznašta razgovorljiva, ali na ovo pitanje malene Zoran Milanović je imala spreman odgovor: - Nisi, on vozi puno bolje od tebe ...! Karamarko vidno zadovoljan nastavlja iako ni sam pojma ne zna kuda. U tom trenutku događa se nešto ludo. Treba proći između dva otoka udaljena jedan od drugog niti petsto metara, a iz suprotnog smjera juri gliser. Velik, opasan, brz, zajeban. Karamarko automatski pušta komande i zamoli mog kolegu: - Ajde, sad ti vozi! Mala se podrugljivo smije, ali se ovaj put ne želi miješati.Crkva mudro šuti. Probavlja školjke. Europska Unija je preuzela komande i brod je nastavio ploviti po nemirnom moru. Negdje u daljini ovce su veselo blejale ... |
- 14:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 19.08.2015.
PRVI DALMATINSKI ALIEN
|
Pala je kiša. Napokon. Ne moram više slušati ona dosadna jaukanja da je vruće, da se ne može živit', da je za popizdit', da je za ubit' se ... Nije sirotica padala ni dva - tri sata, a jedan je gospodin iz Pirovca već ljutito konstatirao da 'kud baš danas'. Vojsku onih koji su kukanje zbog vrućine zamijenili kukanjem da će 'kiša izlapiti ovo malo turistov' neću ni spominjati. Tzv. 'permanentno naricanje' njem. 'klageweiber' (Lili, pozdrav) 'SPIG' -u je bio i ostao nepoznat pojam. Volim kišu i gotovo. Umjesto jaukanja i umiranja od dosade dobro mi je došla da realiziram još jednu ludu ideju koja mi se već neko vrijeme mota po glavi. Ovoga puta bez youtube tutoriala, bez plana, bez nacrta - čista stopostotna improvizacija. Hendrixov solo. Kao i obično. Rezultat je ... vanzemaljski. A šta' š pričat'? I još nešto - ovo nek posluži kao inspiracija svim mladim roditeljima koji se nadaju da će u budućnosti biti bolje, a svi znamo da neće. Da im se djeca ne bi igrala sa kamenjem i krumpirima možda će im morati sami sastavljati igračke. ALIEN - JUČER, DANAS, SUTRA I PREKSUTRA Redoviti čitatelji 'SPIG' - a sigurno se sjećaju blogbustera '12 čuda otoka Murtera' i priče o murterskim curama koje su svojom maskom Alien ušle u legendu. Svaki put me oduševi kako je, zahvaljujući društvenim mrežama, njihovu ludu kreaciju lajkao glavom i bradom Ridley Scott. Čisti SF, ali sasvim zasluženo. PADA KIŠA NAPOLJU, KAPLJE MI PROZORU ... I tako sam ja inspiriran murterskim Alienima odlučio napraviti svoj hommage. Mali, skroman, dostojanstven. Prva verzija nastala je prije nekih tjedan dana. Ambiciozno zamišljeno, kostur od pocinčane žice, glina kupljena u Mulleru, fino uobličeno i izbrušeno drveno postolje, ali volja i motivacija nula. Kao onaj vic kad popiješ viagru i apaurin zajedno. Jebe ti se, a ne da ti se. Rezultat je bio tragikomičan. Donju skulpturu nazvao sam stoga (sijena ahahahah ... humor) - hrvatski gospodarski program. Vrijedilo bi je spomenuti i da su je neki vidjeli i pohvalili, a meni je na pamet pala ona genijalna zajebancija 'Sprdexa' kad su djetetu od sedam godina za klasični dječji crtež načrčkan flomasterima izjavili: - Ovo je loše. Jako loše. Zapamti da djeca tvojih godina u Kini prave tenisice.  HAVE YOU EVER SEEN THE RAIN Obeshrabren svojim prvim pokušajem odlučio sam se ponašati kao sav normalan svijet - prepustiti letargiji i početi jaukati da mi je vruće. Srećom nisam. Nekoliko dana kasnije sjetih se da među onih 180 kg igračaka koje nismo bacili i prije nekoliko godina odnijeli u Caritas ima jedan mali plastični kostur dinosaura. Profesor Baltazar je razmišljao, razmišljao, razmišljao i dosjetio se. Plastični kosturčić, glina, pištolj za vruće lijepljenje, malo žičice za zvučnik, stol, stolica, piva i drugi program Radio Zagreba. Padaj kišo, ako hoćeš mjesec dana šta se mene tiče. Krenulo me.  Samo malo gline i plastični zubići izazvali su trenutni val oduševljenja. Ovo će bit jebeno. Obratite pažnju na hrvatski gospodarski program u pozadini.   Rebra su zahtijevala dosta strpljenja. Trebalo ih je prorijediti i prekrajati, a kako nije baš išlo sve je zamalo poletjelo kroz prozor.  Dobio je oblik. Izgleda kao pileći abortus, ali ne zadugo. Spreman je za piturivanje sprejem.  Dok sam se ja zabavljao s izradom svemirca moj mali je uzeo pištolj za vruće lijepljenje i šaku tipli pa ih polijepio na moje buduće postolje. ''Tata, vidi! Ovo su rakete!'' Moram priznati da uopće nije izgledalo loše.  NOSTROMO Kako bi Alien bio što uvjerljiviji trebalo je napraviti i ugođaj 'Nostroma'. Brukvice, žičice, šajbice, matice ... To bar nije bio problem, a i usput sam počistio stol. Ostalo je napravio neostik i srebrni sprej.  ..................................................................................... Tata, odličan je! Zašto ne počneš praviti suvenire? Ma ti nisi normalan. Daj, ajde napravi i meni nešto slično. I tako je zahvaljujući jednom dosadnom kišnom danu, komadiću gline, sprejevima i dobroj volji moj oltar devete umjetnosti obogaćen za još jedan eksponat. Zadnji citat ponavljam od gušta i poklanjam ga svim onima kojima je jaukanje životni izbor. ................................................................................................................... Ako si uživao u potrošenom vremenu onda to vrijeme nije uzalud potrošeno. JOHN LENNON ...................................................................................................................  |
- 19:44 - Komentari (8) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.08.2015.
A PERFECT GUIDE TO ... BENKOVAČKI SAJAM
|
Mislim da ne svijetu nema ljepše stvari od trgovačkih centara. Gužva na parkingu, šetnja u sjaju neona, gledanje izloga i stvari koje bi kupio da imaš novaca. Posjet Splitu nije šetnja po Rivi ili Marjanu već odlazak u Emezzetu ili Joker. Posjet Zadru nije šetnja Kalelargom već odlazak u Mercator ili Supernovu. Posjet Šibeniku nije obilazak najljepšeg grada u Europi već bauljanje po Intersparu ili Dalmareu. Muškarci živčano puše kraj auta, čekaju svoje ljepše polovice i svi do jednog su suglasni da je 15 minuta tog govna sasvim dovoljno. Zato volim sajmove kao što je onaj benkovački. Znam da onih 10 kuna koje sam za nešto dao idu u prave ruke. Nekom kome treba i nekom tko mi je zbog toga zahvalan. Polupismenim čobanima od kojih je većina svoje poslovne imperije sagradila na načine o kojima se ne smije govoriti ne bih dao ni čašu hladne vode. Al' mene ionako nitko ništa ne pita. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a! SUBOTA, 09. 08. 2015. 14.00 sati temp .. cca 36 C Kolega Damir i ja idemo na svirku. Ovoga puta ja vozim. Monotoniju puta prekraćujemo pošalicama od kojih su mi naočale non stop zamagljene. Lete baze, što bi rekli TBF. U jednom trenutku provalio je nešto bez veze, a ja mu nakon toga pet minuta mrtav ozbiljan objašnjavam da kod izvaljivanja baza osim na brzini treba poraditi i na kvaliteti. Što ti vrijedi ako si nekom odgovorio u stotinki sekunde ako to što si rekao nije dovoljno smiješno. On me pažljivo sluša i kad sam završio rekao je: - Znaš šta, da mi se sluša šupak bija bi prnija. Auto je počeo ići cik cak po magistrali. SUBOTA, 09. 08. 2015. 15. 00 sati temp .. cca 36 C Stigli smo. Svatovi se skupljaju. Pogledom radimo brzinsku inventuru utegnutih cica i guzičica. Tražimo dečke iz cateringa radi bilo kakve tekućine. Mrzle po mogućnosti. Čeka se mladoženja. Jedan momak nam govori da su u pitanju Hercegovci koji rade u Njemačkoj. Zjenice su nam se kao u Alan Fordu načas pretvorile u oznake za američki dolar.I love this game! SUBOTA 09. 08. 2015. 17. 00 sati temp ... košulje i gaće nam izgledaju kao da nas je netko gurnuo u bazen Pale se auti, ekipa kreće prema crkvi, a mi koristimo gužvu i prilazimo švedskom stolu. Sir, pršut, inćuni, pašteta od tune ... nema veze, sve prolazi. Damir jede neki kanapeić, a jedan stariji gospodin mu prilazi i mrtvo ozbiljno pita : - Idemo? Ovaj mu odgovara: - Je, je, idemo, ovi su poili prije nas, a mi nismo stigli isti pa sad malo idemo. Ogladnili smo. Čim poidemo krećemo. Čovjek ga gleda u čudu, a mi krijemo suze, ali one same padaju NEDJELJA, 10. 08. 2015. 03.00 Vraćam se kući overdoziran harmonikom i radi mentalne higijene slušam Georgea Thorogooda. Nije bilo bogzna kakve zarade. Jebi ga, tako nam i treba kad smo naišli na kulturne i pristojne Hercegovce. Na izlazu iz Vodica, tamo kraj LIDLA i PLODINA uz rub magistrale vozi se starija gospođa na ponici. Ta mi scena baš i nije normalna, ali nema veze. Racionalno objašnjenje mora postojati. Gleda sekund ona mene, gledam ja nju. Nije baš brza. Ako nastavi ovim tempom u Crikvenici će biti za neka dva tjedna NEDJELJA, 10. 08. 2015. 07. 30 Vrlo je teško objasniti kakve to sile tjeraju odraslu osobu koja je divljala 14 sati i nakon toga spavala 3 sata da se probudi, ponovno sjedne za volan i krene na Benkovački sajam bez da misli išta specijalno kupiti. Teško objašnjivo, znam, ali nisam ja kriv što sve imam (...) Zanimljivo je da sam pri tom slušao 'Blue Man Group' tako da su mi oni postali obavezan soundtrack pri svakom dosadašnjem posjetu (bilo ih je, hm ... dva). Iako je rekordna sezona na magistrali nema baš puno automobila što može značiti: a) ili da gosti još spavaju b) ili da je moj kurac, a ne rekordna sezona. Odgovor izaberite sami NEDJELJA, 10. 08. 2015. 09. 00. Oko sajma ekipa iznajmljuje dvorišta za parking i tu uslugu naplaćuju 10 kuna što je po meni sasvim u redu. Jedan je umjesto cijena napisao cjena (bez i), ali to su nevažne pizdarije jer osim mene to nitko ne primjećuje. Rijeke ljudi se slijevaju non stop. Drške za motike, miris ovčjeg sira, peke, umjetničke slike, garniture za dnevni boravak složene na livadi, u zraku miris pečenja, gusle, mišine, prajci, pilići, starine .... Jedna me stvar ipak najviše oduševila. Kad sam prvi put bio ovdje prije neka tri mjeseca u pamćenje mi se najviše urezala ekipa koja na brojnim štandovima već u sedam ujutro čupa odojke, janjetinu i velike pive. U. Sedam. Ujutro. S guštom kao da je pet popodne. Kako sam tip od malog makijata taj me prizor stvarno fascinirao. Jebi ga, ko mi kriv kad sam non stop pod stresom.  NEDJELJA, 10. 08. 2015. 09. 15. Pijem kavu. Nema mjesta za sjesti. Vruće je za popizditi. Ljudi non stop sve više i više. Neki bajkeri s majicama IRON MAIDEN i METALLICA naručili par kili pečenog i sad čučaju prajcu glavu. Vidim neku curu u utegnutoj minici, a na nogama štiklice od 10 cm. Svađa se s momkom. Čovjek je vjerojatno odveo na sajam pa se mala sredila, a sad ima problema s održavanjem ravnoteže. Jebi ga, naviklo dijete na Mercator. Ne zna ona šta je pravi život. Popio kavu. Prolazim kraj štanda, a cigo se dere AKCIJA tri kaiša - 30 kuna. Neki gospodin ga pita je li prava koža (?), a cigo se odmah vata upaljača da mu dokaže da je. Pogledom tražim svoj favourite štand. Eno ga! NEDJELJA, 10. 08. 2015. 09. 35. Moji dragi Sinjani. Pratim ih već godinama, a prošli put ih i upoznao i stvarno su prva liga. Na njihovoj internetskoj stranici www.stripovi.org možete koćariti danima.  Zadnji put sam uzeo par kilograma Mister Noa za smiješne novce, a sad samo kopam. I like it! Potrošio 30 - ak kuna, pozdravio se s čovjekom i idem dalje. Sa jednog štanda bati muzika. Čovjek prodaje CD - e i (udahnite duboko!) audio kazete. Cijena 20 - 30 kuna. I prodaje se kao blesavo. Sjetio se onog vica da Seka Aleksić prodaje najviše CD - a jer njena publika ne zna pržiti CD - e. Luda kuća. Evo par slika preuzetih sa fb stranice Benkovački sajam pa vidite.      Na jednom štandu staretinarnica. Rođo prodaje gramofon star preko sto godina. Ludilo. Traži 3000 kuna. Pun k....., ali vrijedi svake lipe.  Prije nego sjednem u auto i idem nazad na svoj lijepi otok evo još jedan link. NEDJELJA, 10. 08. 2015. 10. 30 Palim auto i krećem. Iz suprotnog smjera vijuga kolona duga nekoliko kilometara. Vjerojatno se probudili gosti. Ipak je rekordna sezona. 'Blue Man Group' bate sto na sat. Održavaju me budnim. Razmišljam kako je većini ovo seljački i primitivno. Zaostalo čak. Svi smo postali gospoda, a nikad nismo bili veći čobani u zadnjih dvije tisuće godina. Razmišljam zatim i prije kako smo se prije, dok nije bilo ničeg, ovakvim stvarima veselili. Nema više veselja. Nema više potrebe za bilo čim. Zato su mi ovakve stvari drage. Pravi vlaški Woodstock. A Blue Man Group možda i nisu slučajni izbor. Ove njihove cjevurine i skalamerija na kojoj sviraju su bliži nečijoj garaži nego prodavaonicama glazbene opreme. UTORAK, 12. 08. 22. 00 S kolegom Damirom sjedimo u vili Bunici i čupamo lešu janjetinu. Onako usput kažem da sam bio na sajmu, ali jako kratko jer je bila jebena gužva. - Odi u kurac, šta mi se nisi javija? Benkovački sajam rules.  |
- 21:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 12.08.2015.
USPUTNA ZABILJEŠKA
|
Ljeto, konstantna ludnica, nedostatak vremena i kronična nesanica slomile su se preko 'SPIG' - ove kičmice. Nema veze 'SPIG' je ionako institucija koja je stvorena da traje tako da je mali predah uvijek dobrodošao. Znate li da je u gornje dvije rečenica slovo 'R' upotrijebljeno sedam puta? Čak tri puta više od slova 'L'. Pozdrav! Maurice |
- 02:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #
nedjelja, 02.08.2015.
HAPPY BIRTHDAY, JERRY!
|
U srpnju 2015. jedan je meni drag lik napunio 40 godina. Potpuno mi je jasno da se ova obljetnica neće spomenuti u niti jednoj tiskovini ni na niti jednom portalu, a i da većinu normalnih ljudi za nju zaboli đon. Moram priznati da sam ponekad i sam sebi blesav zbog toga što uporno forsiram neke stvari koje zanimaju stvarno uski krug ljudi, ali, jebi ga, ne mogu si pomoći. O čemu je riječ? Dakle, bivša država je brojala nekih 24 000 000 ljudi i od tolike hrpe ravnih čela, kvrgavih noseva, dobrih ljudi, zvijeri, intelektualaca i klasičnih glupana, nas fanova ima jedno 300. Ajde dobro maksimalno 500. Znam da nije neka brojka, ali drukčije i ne može. Jebi ga. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a! Za početak riječ - dvije o nepravdi. Jedan pomalo bizaran, ali meni osobno najdraži primjer seže u tu sad već mitsku (he, he ...) 1975. Te je godine jedan moj kompanjon imao samo osam godina i svaki put kad se sjetim ove priče umrem od smijeha. Dakle, u doba mraka dok nije bilo interneta, mobitela i vibratora postojali su, za današnje vrijeme, potpuno primitivni, ali genijalni načini zabave. Jedan od njih bili su stripovi, a drugi albumi sa samoljepivim sličicama. Sjećam se da je postojao album SISARI koji je skupljala cijela moja ulica i kad to danas pričam mlađim generacijama gledaju me kao da nisam normalan. Ipak, od svih tih Figure Panini pizdarija daleko najbolju prođu imao je album pod nazivom Fudbaleri i timovi (na hrvatskom to bismo preveli kao - nogometaši te momčadi). Nisam neki ljubitelj nogometa iz prostog razloga što većina aktera ima kvocijent inteligencije tek nešto veći od kuhinjske krpe, ali to na ovim prostorima i nikad nije bilo previše bitno. Ipak, kad je u pitanju stari dobri 'Hajduk' situacija se iz temelja mijenja. Što zbog nostalgije, što zbog radosti koju su nam pružili ti ljudi za mene i dan danas imaju sasvim zasluženi status polubožanstava. Korisnici facebooka nek potraže stranicu 'Stare utakmice - povijest Hajduka' i znat će o čemu pričam. No, dobro. Skupljanje sličica sa slikama tih momaka bilo je zakon, a one koje je bilo teško nabaviti postale su jako, jako cijenjena roba. Jedna od takvih sličica bila je ona sa likom legendarnog Hajdukova igrača Vanče Balevskog.  Svemoćni Google mi nije ponudio sliku gospodina Balevskog u Hajdukovom dresu, ali mislim da je i ovo sasvim OK. Dakle, većina ekipe uspjela je napuniti cijeli album, ali zbog nekog misterioznog razloga do Vanče je bilo nemoguće doći. Imaš sve Hajdukovce - i Rožića i Žungula i Džonija i Luketina i Šurjaka ... a Vanče nema pa nema. Moj je kolega bio jedna od rijetkih sretnika koji je imao - duplikat. Sveti Gral. Jednog dana na školskom dvorištu hvalio se macom duplih sličica i odnekud su se pojavili Cigančići. Bili su nekoliko godina stariji, za glavu viši, luđi i jači. Jedan od njih je pitao da li mu ovaj može pokazati svoje duple sličice. Pristao je, dao im mac i ovi su ih počeli pregledavati. Kad je na svjetlo dana izašla sličica Vanče Balevskog cigiću su zasjale oči. - Mali - rekao je - ajde daj mi Balevskog i ja ću ti za njega dati 20 sličica koje ti nemaš. Deal se učinio više nego fer, ovaj je pristao, a ono što slijedi bila je prva velika životna škola. Znači, cigo je sličicu stavio u džep, pomilovao malog po kosi, nasmijao se i rekao. - Mali, aj bok! Scena koju zamišljam i smijat ću joj se uvijek su mali cigići koji uz smijeh odlaze, a jedan mali sedmogodišnjak uviđa da se događa nešto čudno, dotad njemu nepoznato i da tu nešto nije u redu. Savršen uvod da shvatiš da život nije ništa drugo doli jedna velika nepravda. ......................................... Život je jedna velika nepravda. Navikni se ili se ubij. RICHEY EDWARDS - MANIC STREET PREACHERS ......................................... Zanimljivo, ali tih nekih najranijih nepravdi iz rane faze svog života se ne sjećam previše. Život je bio doslovno kao bajka. Crno i bijelo. Dobro i zlo. Papirnati strip junaci veći od života. Dobro uvijek pobjeđuje. I onda je došla 1981. Imao sam šest godina, mater me upisala u prvi osnovne i odmah prvi dan nije bilo škole. Netko je u školskom dvorištu pronašao neke komade koji su neodoljivo podsjećale na bombe, a kako je to bilo vrijeme neposredno nakon Titove smrti panika je zavladala u trenu. Došla je i policija i novinari i kasnije se ispostavilo da su to bili neki stari komadi nečega koji s eksplozivnim napravama nisu imali nikakve veze, ali jebi ga - strah je vrag. Članak iz 'Novog Lista' koji je pisao o toj bedastoći čuvao sam jako, jako dugo .... Dakle, kao što rekoh, do osnovne škole na svojoj koži nisam imao neke veće traume vezane za bilo kakvu nepravdu, a onda je jedne večeri nastao šok. Sjećam se da je na televiziji išao film pod nazivom 'Šampion'. Samohrani otac, bivši boksački prvak, radi na nekoj farmi i kako jedva krpa kraj s krajem odluči se vratiti u ring kako bi osigurao bolji život svom sedmogodišnjem sinu. Nastavak priče je čista antologija i mogu slobodno reći da mi je izazvao doživotnu traumu. Ono kad shvatiš da većina 'happyend' filmova sa stvarnim životom nema nikakve veze. Puno godina kasnije ovakvo nešto sam 'doživio' u 'Djevojci od milijun dolara', ali s puno, puno slabijim intenzitetom. Ipak smo svi skupa postali najobičniji cinični gadovi pa preko nekih stvari puno lakše pređeš. Pozdravljam sve koji su na ovo dolje zaboravili uz napomenu da je ovo i zvanično proglašeno najtužnijom filmskom scenom svih vremena (iza njega je ona uplakana Diznijeva srnica) Jebem te živote, eto šta je ovo. Nedugo nakon 'Šampiona' na kioscima se pojavio jedan sasvim novi strip junak. Za razliku od svih dotadašnjih ovo je bilo nešto stvarno čudno. Jest da je u naše krajeve, u odnosu na Italiju, stigao sa samo šest godina zakašnjenja , ali nećemo sad cjepidlačiti. Jerry je bio sušta suprotnost svim tim dotadašnjim supermenima. Nije imao ni centa, lokao je, jebavao, redovito dobivao batine i završavao u zatvoru. Kad imaš nekih šest sedam godina takve su ti stvari jednostavno nepojmljive. Zato ga pasionirani ljubitelji Kapetana Mikija i Bleka Stene nikad nisu progutali i zato ova dvojica izlaze još uvijek, a Jerry se u međuvremenu ugasio. Nema interesa, kažu. Koliko je bio dobar svjedoči i podatak da je jedan od rijetkih junaka radi kojeg su u novosadskom Dnevniku redovito radile cenzorske škare. Par karakterističnih primjera: Jerry je dezerter. Zna se što naš mačo mentalitet misli o dezerterima. Prema neprijateljskom vojniku uvijek osjećaš poštovanje. Bez obzira kolika stoka bio. Prema dezerteru koji je odbio pucati po tebi, poubijati sve živo i neživo, zapaliti ti kuću i pokrasti svu bijelu tehniku osjećaš gađenje. Jer je govno dezertersko. Smrad obični. Logično, zar ne? Zato su u stripu svi njegovi izljevi gađenja spram bilo kakvih ratova redovito prevedeni kao najobičnije blebetanje . Da se ne bi mlade navelo na pogrešan put. Bilo je toga još. Iz Jerryevih ruku redovito su nestajale čaše i boce s alkoholom, brisani su kukasti križevi, u jednoj je sceni izbrisana mačeta koju je Jerry zabio protivniku u leđa pa ispada da je ovaj umro eto onako, epizode u kojima bi bile rasprave o vjeri, hladnom ratu, sektama znale bi se kratiti i za po 10 - 20 stranica ...  ZAGOROV TANDEM NOLLITA/ FERRI I LEGENDARNA PRVA EPIZODA U ITALIJI OBJAVLJENA U SRPNJU 1975 - PRIJE TOČNO 40 GODINA. NE TREBA NI SUMNJATI DA JE POSJEDUJEM U LUKSUZNOM TVRDUKORIČENOM IZDANJU. ZA KRAJ ... Sumnjam da ću u ovom životu ikad posjetiti Manaus i Belem i da ću u brodiću zaploviti Amazonom. Kad malo bolje razmislim - čemu? Zahvaljujući Jerryu koji je svojim piperom odavno odletio u povijest to nije ni potrebno. I još nešto - po nakladama vidim da nas fanova ima maksimalno petstotinjak. I znam da nijedan od nas sto posto nije nacrtao kukasti križ na Poljudu. Jebi ga, tako ti je to kad se umjesto amaterskim fašizmom u djetinjstvu baviš čitanjem Mister Noa. ''... Ti nisi normalan. Ne mogu vjerovat da te to skupljanje još drži. Ma znaš šta, kad bolje razmislim svaka tebi čast ...'' IGOR L. - DRAGI PRIJATELJ I BIVŠI ŠUL KOLEGA PRILIKOM SVOG NEDAVNOG POSJETA I RAZGLEDAVANJA STRIP KOLEKCIJE I tko takve ljude ne bi volio? |
