29
četvrtak
svibanj
2008
Omg, ona se uozbiljila !!?? + Razlozi
... Kladim se, a kad se ja kladim, kladim se na sigurno, da je svima drago ...
Mala se vratila u velikom stilu, mrtva ili ne, ubijena je bila, ali sada je opet tu s nama.
Uozbiljila se da, Mala. Odrasla je - moj boze, na opce veselje svih prisutnih. Najvise na moje veselje. =)
Nista se ne dogada?? Ma big shittttt. OOO da, dogada se i to naglo. Stalno, nijezno i - priznajem - neizbjezno. Ja tu nista ne mogu, no ni ne bunim se. Da mi pase, istina je. =)
I sto kaze Mala? Opasna je, kao i uvijek. Publicitet joj godi egu. Koji ne nadilazi granice normale.
Ipak je Mala skromna.
Ili savrena.
Bit ce da je ovo drugo. he he he
A. je posebna osoba koja voli slusati moje monologe. Ili monologe koje vodi Mala.
A. takoder sudjeluje u ovom uozbiljavanju, nazovimo to - odrastanjem. Fakat bez monotonije!
I Razlozi su tu jako bitni, jedini u sto vjerujem. I Mala u njih vjeruje. Razlozi...
Nasla sam se. Ooooo da, znam, dugo mi je trebalo. No prokleti perfekcionizam je prevagnuo. Zato je toliko trajalo. Ali sada je savrseno.
Odrasla, posve neovisna, upecatljiva, nezaobilazna, jednom rijecju receno - Mala.
Evo sto Mala kaze...
***********************
Eh, znas sta... mislim da mi je postalo totalno svejedno za, znas vec koga... Njega
***********************
Znači tako.
***********************
Jel to u redu??
Osjecam se smirenom, malo praznoom, ali smirenom.
Mislim da je u redu.
***********************
Iskreno.
I ja.
***********************
Imam osjecaj da sve moram pustiti da ide kako ide. Ono forsiranje nicemu ne vodi... Rekli su mi da vjerojatno nismo spremni: on i ja, nas dvoje zajedno, pa valjda i nismo. Mislim da oboje preozbiljno shvacamo nas odnos i ja se osobno bojim povrijedivanja, s bilo koje strane...
Ne bi samo on bio kriv. Daleko od toga. Mozda bih prije ja bila kriva, a ne zelim nikomu nanositi bol. Pogotovo ne njemu.
Mislim da cu krenuti nekom drugom pravcu. Naci nesto neozbiljnije, nesto neposrednije i bezbriznije. Nasla sam to nesto. Upravo tako, bezvezno.
Ali zna se sto ce biti na kraju. Znamo to i on i ja.
Ne mislis li tako??
***********************
Mislim da se trebaš opustiti i ne razmišljati o tome što će biti iako znam da to neizmjerno želiš. Pusti neka ide...Da, čini se da vi niste spremni ili se bojite ljubavi. Znam kako ti je. No pokušaj se koncentrirati više na neke druge stvari u životu. Razvijaj misli, maštu i sebe. Rasti... i nadaj se da će i on odrasti. Ne nemoj previše da se ne razočaraš. A bit će tako... kako treba biti jer sve..
...sve se dodađa s razlogom.
***********************
A ja volim razloge,
i oni vole mene.
I svaki mi je dan najbolji u zivotu, to sam prekjucer shvatila.
Tako je,
znam da je...
Ne bojim se nicega, nije ni prvi, ni zadnji, ali ce uvijek biti ON. Tu si ne mogu pomoci...
Ima drugih, ima boljih, ali tako je kako je.
Samo, nije me briga sto on misli, ni najmanje, ozbiljno. Nije mi sad stalo do njegovog misljenja o - moj boze - NAMA.
Pomogao je u tom smislu sto sam pronasla sebe, barem nekim dijelom.
I zato sam mu beskrajno zahvalna.
Tu pocinje jedno prijateljstvo, ali ne zavrsava nista, jos nista drugo.
Jer sve se dogada s razlogom
zapamti to
***********************
Čitam, proživljavam i razmišljam o ovakoj tvojoj misli.
Da. ON je za tebe ON, bilo tu išta ikad ili ne. Možeš ići protiv sebe, protiv svijeta, no ne možeš protiv te snažne emocije... Koja ti kaže da je za tebe ON uistinu ON.
Imaš prijatelja, a to je prekrasno.
ON će ti u cijelom životu biti drag. ON je jedinstven ON. Uvijek će ON biti mali dio tebe, što god se dogodilo, vjeruj mi.
Da, budi mu zahvalna.
***********************
I jesam...
ne zelim protiv njega
ne zelim protiv sebe
nema svrhe
U tom procesu nema razloga, jednostavno ne zelim to.
***********************
Jer ga imaš. Jer imaš nešto, nekoga do koga ti je uistinu iskreno stalo. Netko koga možeš ZAVOLJETI. Budi sretna što poznaš takvu osobu.
Ne, ne idi protiv sebe.
Daleko od toga...
***********************
Da, mogla bih ga voljeti, uistinu bih mogla.
Priznajem to
ali nisam spremna
spremna ne, nisam.
I to znamo i on i ja
i nitko drugi, jer nitko drugi nije poveznica
***********************
Naravno da znam i razumijem te.
Ne samo ti.
Ni on nije spreman, vjeruj mi.
Jer to što bi vi mogli početi... ne bi bilo malo. A vi ste toga oboje svjesni i zato idete korak po korak.
***********************
I to znam.
mislim da ce biti s nekim drugim
ne boli me to
neka je sretan, jer ....
to radim i ja
imam nekog drugog.
Ali, znamo kako ce zavrsiti
prije ili kasnije
to striktno je stvar Razloga.
A zna se koga Razlozi vole....
komentiraj (24) * ispiši * #
27
utorak
svibanj
2008
Stranded and Afraid ... no more
When the stars begin to climbnig, and the sky prepared to choose,
Hold my hand, without fear; notihing to be scared, nothing to loose.
Rain is pooring down, but my heart isn`t hurted,
Close by you, trought the days and nights,
I`m sure; everything is gonna be allright.
I hope that`s getting better, real feeling deep in your smile,
Are you scared? Of past nightmare?
Look aroud, and what you see;
Nothing to be scared, nothing to loose;
It `s just
You
and
Me.
________________________________________________________________
komentiraj (2) * ispiši * #
17
subota
svibanj
2008
A tko je ubio Malu? I zasto?
Izvrsna ideja za posao iz snova. Odlucila sam, posto nisam bas s ljubavlju na cisto, da ce biti najbolje da pronadem neku srcedrapeljnu zanimaciju za ostatak zivota. I nadoh ju. Pod satom psihologije prosli cetvrtak.
Pisanje jeftine ljubavne poezije na omotima od bombona.
Na prvi se pogled ne cini kao neka karijera, ali ipak to jest. * big cerek*
Bronhi bombona, da napomenem.
Klasican primjer neobuzdanog romanticara, usudila bih se reci, bolesnoga, ocitovao je kroz divni i nadasve romanticni povijesni trenutak kada se zbilo - nista. Jedno veeeeeeeeeeliko nista. S veeeelikim N.
Naime tada, kemijskim procesom nedefiniranog znacenja, u mojoj se glavi dogodio KLIK.
Koji je, kao i sve sto me okruzuje znacio - nista. Dakle, ne dogada se nista. S velikim N.
I da, tko je ubio Malu? Sad mi stvarno nedostaje. Mogla bih onda nju kriviti za sve idiotarije koje se dogadaju, a ima ih, ruku na srce, ogavno mnogo. I šta sad? Šta sad??
Ništa, opet ništa. Da, znam, s veeeelikim N. Jbga.
komentiraj (7) * ispiši * #
08
četvrtak
svibanj
2008
Teorija totalnog kaosa
Ponekad uistinu poželim da u krivu je pjesma.
Nikada neću shvatiti to što on osjeća, jer ja sam ukopana u svojoj tvrđavici.
Rekla bih mu nešto u stilu; "Bojim se da bi naš odnos bio previše isključiv, a ti si mi strašno drag samo što se bojim davanja."
________________________________________________________________________
" Koliko ti se sviđa?" Bila je uporna.
" Previše," uzvratila sam šaptom, " više nego što se ja njemu sviđam. Ali ne vidim kako si tu mogu pomoći." tiho sam nastavila uz novi nalet rumenila.
_________________________________________________________________________
" Zar ti to plačeš? " zvučao je zgroženo. Brzo sam si rukom otrla obraz i, nego što, otkrila suze, izdajnice. Apsolutno sigurna u tri stvari. Prve su dvije manje bitne, a treća; bezuvjetno sam i neporecivo zaljubljena u njega.
Tako sam bar mislila da je....
__________________________________________________________________________
A pjesma ima prokleto pravo. I ja tu, naravno, ništa ne mogu.
...ali nešto se opako promijenilo. Kako to kod mene obično biva. Nisam još sasvim sigurna je li na dobro ili na loše, ali definitivno nešto ne funkcionira kao do sada i to me jako plaši.
U2 & Bruce Springsteen - I still haven't found what I'm look
komentiraj (12) * ispiši * #
Kriza identiteta
Gimnazija je bila jedno cudno mjesto. Upravom slicna zatvoru što se socijalnih pogleda tiče, ali opet tako neizbježna da smo se svi disciplinirano vracali svako jutro u tu zgradu. I jos se vracamo. *smile*
A onda jednog dana, ni suncanog, ni lijepog, tamo negdje pred kraj zime, stvari su se pocele mijenjati. Ne drasticno ali ipak su krenule u nekom pravcu cineci pomak sa mrtve tocke. Usudila bih se reci, doslo je do promijene stajalista. I to jaaako.
10 pjesama koje su obilježile moj dosadašnji život
Black Eyed Peas - My humps
Podsjeca me na kraj osnovne skole. Posebno 8. razred. Kako smo samo pjevali... Svojedobno je to bila neka vrsta himne. =)
U2 - City of blinding lights
Prva ljetna ljubav. Nista posebno, ali ipak drzi titulu "prve". A pjesma je posebna.
3 Doors Down - Here without you
Predivna pjesma, ali ima jednu manu. Svakim slusanjem mi stvara neku nedefinirajucu nervozu i osjecaj nemocnosti. Zato sto je doba koje obiljezava takvo bilo. Nervozno.
Haley James Scott - Halo
Pocetak drugog razreda srednje. Covjece, nije bilo dana a da ju nisam pjevala. Pod testovima, pred plocom za vrijeme odgovaranja, na putu do skole, iz nje, u sopingu, prije spavanja... Bila je kao molitva. I jos je.
Haley Bennett and Hugh Grant - Way back into love
Zima 2007. To je vrijeme obiljezila neka vrsta nostalgije i najvise me mucilo to sto sam se nalazila u tim stihovima, sto nije bilo lose, ali trazila sam nesto drugo. Jos trazim.
Daleka obala - Kurve
To je ona faza koja svakog uhvati, kad tad. Bilo je to nedavno, negdje krajem veljace. Bitna je zbog jedne veceri i jedne osobe koja je pjevala bas tu pjesmu. A ja sam mislila da ne zna pjevati, ta osoba... Bilo je lijepo.
Hot hot heat - Middle of nowhere
E bas usred nicega.
Petey Pablo - Show me the money
Da nije te pjesme ja bih postajala deprimirana svake minute. Ozbiljno, to je svojevrsna terapija. =)
Voooolim ju.
Him - Dark light
Jedna rijec - patnja. A ozbiljno je to.
I zadnja, a zato najposebnija, najbolja i nezamjenjiva. Nerazumljiva, bas kao ja.
U2 - Miracle drug
(molila bih vas da napisete post o pjesmama koje su vas obiljezile)
komentiraj (7) * ispiši * #
01
četvrtak
svibanj
2008
Klasa optimista (mislim, ono!)
Lijep i sučan dan. Od kiše ni traga. A ja voooolim kišu, nepopravljive se romantičare ne pita koje je godišnje doba! Nabijajte mi na nos to da je proljeće i da g.Vakula najavljuje lijepa i sunčana razdoblja gotovo svaki dan oko 19:55. Baš me briga, ja hoću kišu i gotovo.
Ali zadnjih dana sve se događa nekako obrnuto, usudila bih se reći naopako. Neke krajnosti me iscrpljuju pa tako kad u školi zagusti, socijalni status se sve više uzdiže - moj bože - bit ćemo umišljeni. =)
Stoga sam bila i više no sretna kad je jutros zasjalo sunce kroz zavjese i kad je takvo ostalo još dobar dio dana.
Spremala sam se baki na ručak jer je dolazio i bratić pa da ga vidim, jer ono, od kad momak studira zaboravio je da smo u rodu.
Baš na izlazu iz kuće zove moja brižna majka (koja je usput negdje nasred Jadrana, al zato nije manje brižna!) i zapovijedi mi da ponesem kišobran. Kišobran, no dakle. Rekoh da mi ne paše uz obleku i da mi se ne da vucarat ga jer, za boga miloga, idem samo baki na ručak!!! Majka je bila uporna, kaže trebat će, bit će kiše. Yeah right.
- naravno nisam ga uzela. Još za inat sam nadobudno nataknula sunčane naočale, jer ja, kao, glumim ljeto. O balerinkama da i ne govorim.
Oko 15:03 je počelo grmiti, pa shvatih da je majka bila u pravu. No - moj bože, to se nikako ne smije priznati. Ne javno! *cerek*
Da stvarno ne bih zažalila što nisam ponijela kišobran, krenula sam brže bolje doma. *Izazivanje sudbine, što ćeš...*
Stvarno sam zažalila.
I proklela dan kad je izmišljen inat.
I proklela neslušanje roditelja.
I ne pasanje kišobrana uz ostatak odjeće.
I veeeelike lokve kraj ceste.
I žuti golf koji me svu zalijo upravo takvom lokvom.
I balerinke kad sam i sama zagazila u jednu takvu.
Baš je ono najgore počinjalo kad sam stigla do bolnice. Od bolnice do moje kuće nema ni 2 minute, ali je bilo nemoguće stići tamo i pri tom preživjeti.
Dakle sklonih se u bolnicu.
Neka je čistačica neumorno prala prozore. I to s vanjske strane! Stvarno ne vidim smisao tih radnji kad ionako kiša pada kao luda i prozori ce biti tako i tako opet muljavi. (da, muljavi)
Čini se da ni čistačica nije vidjela smisao mog mahnitog jurenja po najvećem pljusku. A nisam ni ja vidjela bit cijelog svog postupka. To sam shvaila nakon 5 minuta stajanja na bolničkom hodniku kad mi se stražnji dio jakne počeo ljepiti za leđa i kad sam shvatila da su mi noge potpuno promrzle. Ljudi su fakat često glupi. Ja sam malo češće od tog čestog.
Malo se smirilo pa sam skupila hrabrosti da izađem iz privremenog skloništa i nastavim juriti do doma. U toj jurnjavi su mi 2 do 3 puta ispali kljucevi iz ruku, zagazila sam u još 10 lokvica i lokvetina da bih na kraju poslala sve k vragu i onda sam nastavila laganim hodom, promrzla do kostiju, kisnuti jos 200 m do kuće.
Klasa optimista. Sunčane su mi naočale bile prijeko potrebne. Da,da.
*u pozadin Bruce Springsteen - Waitin' On A Sunny Day*
komentiraj (8) * ispiši * #
