26
subota
travanj
2008
When you love someone
This morning was a fight to get up
Those words still ringing in my head
Never felt like such a fool in front of anyone
I guess that's what you do when you love someone
I was in Nashville, you were driving home
I wish I'd been in the passenger seat
I just needed you to know that I'm coming undone
That's what you do when you love someone
If I fall, I'll try a little harder and get back up
Please stay by me, love
That's what you do when you love someone
That's what you do when you love someone
Just give me time, if you need more
There's no way to ever really know
How to protect yourself or predict the outcome
But you'll do anything when you love someone
You'll do anything when you love someone
If I fall, I'll try a little harder and get back up
Please stay by me, love
That's what you do when you love someone
That's what you do when you love someone
I just hung up the phone
You've got a way of changing my day
You proved me wrong
When I was convinced I was alone
Yeah, that's what you do when you love someone
If I fall, I'll try a little harder and get back up
Please stay by me, love
That's what you do when you love someone
That's what you do when you love someone
Yeah, that's what you do when you love someone
komentiraj (5) * ispiši * #
23
srijeda
travanj
2008
Informacija zbog laznih optuzbi
No dakle, svasta.
Danas sam cula trac o sebi. I naravno nisam saznala tko ga siri. Al da je temeljen na nicemu, fakat je.
Naime, kako se doznaje iz naravno-nepovjerljivih-izvora koji uokolo komentiraju da sam ja - moj boze, bolesna.
Ali pazi bolesti, anoreksija. ANOREKSIJA!
Hm, zanimljiva rijec, pomalo otrcana u zadnje vrijeme, i usudila bih se reci, rijec kojoj vecina ne zna znacenja.
Pa onda da ih naucimo. Dakle, anoreksija nervosa, poznata i kao anna, je prije svega psihicka bolest koja pogada mlade adolescente u vecoj mjeri no odraslo stanovnistvo. Ona podrazumijeva bijeg od hrane i bilo kakvu vrstu izbjegavanja pravilne prehrane te cesto namece pogresne ideale "ljepote", pa stoga mlade i psihicki nestabilne osobe uz pomoc negativnih utjecaja, npr.TV-a, casopisa, modnih ideala, podlijezu toj bolesti.
U nastojanju da ostvare, taj idealizirani cilj, mnogi su zavrsili ne tako slavno. Tocnije receno, mrtvi.
Cesti pacjenti su djevojke iz razloga tog, sto su mnoge nezadovoljne izgledom, bez samopouzdanja i tako dalje. No takoder pripadnici jaceg spola takoder obolijevaju.
Prije svega, anoreksija se razvija u nekoliko stupnjeva, a prvi je neprihvacanje vlastitog ja. Dakle nezadovoljstvo sobom kao osobom, svojim tijelom, okruzenjem itd. Zatim se razvija namjerna averzija prema hrani. Prvotno zato sto se smatra kako je upravo hrana glavni krivac visku kilograma (tocnije manjku samopouzdanja). Takve osobe cesto bjeze od samih sebe i svojih stajalista jer jednostavno ne zele biti ono sto jesu pa se pokusavaju sakriti iza grozne krinke - anoreksije.
Kako gubljenje na tezini postaje ekstremno, u pitanje dolazi i opce tjelesno te dusevno zdravlje.
Osobe oboljele od anoreksije trebaju podrsku a ne osudivanje. Potreban im je uvid u to da su na losem putu i da postoji izlaz, postoji bolje od izgladnjivanja.
Ja upozoravam da postoji razlika izmedu osoba koje su mrsave i koje su anoreksicne.
Ako imam 49 kg na 167 cm visine, pa to i nije nista specijalno mrsavo. Nije uopce.
A zali boze da odbijam hranu, ili da je se - omg!- bojim.
Stoga, dragi ljudi, primite to na znanje.
komentiraj (5) * ispiši * #
20
nedjelja
travanj
2008
Djevojka sa crnim šeširom
* subota ko i svaka, al o ovakvoj ljubomori nikad nije bilo razgovora * (niti ce biti.)
Moram li ponoviti to jos jednom? Moram.
Ja sam zla, i okrutna, i hladna, i tvrdoglava, i sumnjicava, i nedokazana, i prepovucena, i povrijedim ljude iako to ne zelim, i ledeno hladna sam kad to bas - za inat - ne trebam biti.
Bila je to topla noc. Nekako okupana mjesecinom iako je bilo pomalo oblacno. Sadrzaj ormara sad se nalazio svuda samo ne u ormaru. Mala je donijela odluku. Ta je noc bila neka vrsta prekretnice iako se nije dogadalo nista eXtra specijalno. Koliko je vremena potrebno da se izaberu cipele za izlazak? Puno.
Pobijedile su one s visom petom.
Prvo je psovala sama sebe jer brzo hoda, a u takvim cipelama NE smijes brzo hodati. Jednostavno NE smijes. Onda je psovala neravne nogostupe i narodnjake iz nekog jadnog automobila. Nakon narodnjaka na tapetu su dosli nogometasi. Hm da, kao i obicno. I to zbog debilne utakmice u koju su svi tako vjerno zurili. *cinican smijesak*
Mala je vec vise puta odlucila da ce prestat s idiotarijama kojima se zamarala protekih - hm pa cijeli zivot - godina. Al sad je to stvarno i mislila. Fakat ponosna na sebe, mislim ono.
A grad je bio poluprazan iz nepoznatih razloga. Svaka osoba koju se htjelo izbjeci, bila je - moj boze - bas tu.
Cini se da je krivo mjesto, krivo vrijeme upravo bila ta subota. Ili nije. Evo je oopet, gazis prvotnu tvrdnju srce. *cerek*
Moram li ponoviti da i dalje ne znam sto zelim? Moram.
Dakle, Mala nije znala sto zeli. Uvijek tako nedefinirana, nedorecena, neobjasnjena, bez stava, bez rizika - moglo bi se reci - sofisticirana. *cerek*
Vazno je to, da je Mala bas dobro podnijela tu promijenu; necu se usuditi reci da je bila - moj boze - ikad zaljubljena, no sve ju je to bilo prilicno prodrmalo, jebiga.
Sad znam sto zelim. I ubila sam ju - u pojam. Onak, sorry, al tako je. Da, tako je Mala
*Ostavi se alter ega, ne skrivaj se zivota, zbgom, Mala, djevojko sa crnim šeširom.*
komentiraj (3) * ispiši * #
12
subota
travanj
2008
Bez moralnih vrijednosti; upitnik
Cudno se dogada sudbina, dusa je ironijom popunjena, a tami je valjda zanimljivno da smo tako sami.
Znate onu, dobru staru izreku, sutra ce biti bolje? Ili tako nekako?
Mda, vjerujemo u to. A zna se, nece bit bolje.
Gdje je nestala estetika? Ljepota zivota? Sto to uopce znaci, *ljepota zivota*? Postoji li rijec moralnost, moral? Postoji li? A gdje to? Ima li definiciju izvan rijecnika? Mozda se shvaca metaforicki, onako, individualno?!
Zasto ljudi okrecu glavu problemima?
Zasto je dan tako siv?
Moze li mi netko objasniti razliku izmedu dobra i zla? Postoji li jasno definirana razlika, ili je opet to samo metafora i nesto sto svako za sebe shvaca?
Zasto u Svemiru nije dokazan novi zivot?
Zasto smo svi tako sebicni?
Zasto je latinski mrtav? Koliko deklinacija ima?
Zasto je potrebno jesti cuspajz?
Koliko je bitno imati prijatelja?
Gdje ljudi pronalaze srecu? Zasto ju neki zaobilaze?
Tko je odgovoran za nemir u srcu?
Zasto su djeca u Africi gladna?
Gdje pocinje i zavrsava ekvator?
Koliko je mrava potrebno da dignu slona?
Zasto su sumarne jednadzbe od presudne vaznosti u zivotima 16-ogodisnjaka?
Zasto kalendarsko ljeto ne traje mjesec duze?
Zasto se osjecam tako prazno?!
Zasto se sve dogada s razlogom? Sto je to sudbina?
Zasto je Monet naslikao tako vedar svijet? Cemu se divio?
Zasto James Lafferty zivi tako daleko?
Kakvu volju treba imati covjek da se popne na M.Everest?
Zasto je mjesecina tako carobna?
Zasto poljubac ne traje duze?
Gdje je moj izgubljeni medo?
Zasto ne postoji caj od cokolade?
Zasto postoje razlicite vjere? Tko je Bog? Kako mu je ime? Zasto se nekima obraca, zasto ne meni?
Zasto darove dobivamo samo za rodendan, zasto ne svaki dan?
Cemu gubiti vrijeme na nesto beskorisno i dosadno?
Zasto postoje pjesme koje rastuze ljude?
Koliko je potrebno uciniti da te netko zavoli?
Zasto sam tako okrutna i hladna?
Gdje zivi Trnoruzica?
Koji je najveci broj?
Zasto je alkohol svima zanimljiv, osim meni?
Zasto me ignorira?
Sto znaci rijec voljen?
Zasto, dovraga ne prodaju mango na nasim trznicama?
Tko je pametan da mi odgovori na pitanja? Zasto zivimo u svijetu bez moralnih vrijednosti?
komentiraj (7) * ispiši * #
07
ponedjeljak
travanj
2008
Presušimo more.
(We will make it together, I swear)
Imam ludu ideju, zapravo pretpostavku, da me moj zdrav razum napusta.
Imam dobar osjecaj da se kocnice pomicu i da se vise necu osjecati zarobljena.
Imam puno prijatelja i slobodno se time hvalim. Imam divan dom i dobre roditelje. Imam sestru. Dvije dapace, volim ih. Imam i psa, malo je zaigran, i njega volim.
Nosim skupu odjecu, volim dizajnerske stvari, volim biti bolja, tezim perfekcionizmu, uvijek sam tvrdoglava, prijatelje ne biram prema imovinskom stanju. Iako volim skupe stvari, one mi nisu vazne. Ne robujem im.
Sad smijesim se zivotu i svakom novom danu. Budi me hip hop glazba, nije tesko ustati.
Bojim se priznavati svoje osjecaje, pogotovo onomu kome bih trebala i zato propustam svasta. Promijenit cu to. Zivciraju me ljudi. Cesto i gotovo svi. Oprastam im. I oni meni.
Imam posebnu strast prema umjetnosti bilo koje vrste. Zaljubljena sam u Monet-a i impresionizam. Zaljubljena sam i u dobre knjige, i u kisu. Kisa me posebno impresionira. Zaljubljena sam u maslacak i tratincicu. I u Arapa iz daleke zemlje. I u decka koji mi je prijatelj iako je u SAD-u. Vjerujem mu. Govorim mu sve, jer necemo se tako skoro sresti. Jos ne. Zaljubljena sam u klavir, glazbu opcenito, u svoj iPod.
Opsjednuta sam hihotanjem. Ne mogu se ne hihotati. Glupo je, znam.
Dragi su mi prijatelji s bloga. Pozzz ljudi!
Sigurna sam da cu biti sretna. Pitanje je vremena, evo vec se smijesim. Sve je tako lako, samo treba misliti, zeljeti, vizualizirati i opustiti se.
Stil *bas me briga za sve* je pozitivan. Uz dodatak truda naravno.
Znam da cemo uspijeti. Zajedno. Ili svatko sam. Pitanje je vremena, na cudan nacin se dogada sudbina. U svijetu tajni, mi nismo sami.
Pjesma me ispunjava, slika raduje, fotografija vraca sjecanja, bila dobra ili losa... Nova su ovo vremena. Zalim za mnogim neostvarenim ciljevima. Vise zeljama. Ali poslije svega sto je bilo, zapravo mi je drago da se dogodilo kako je, jer najbolje tek slijedi. Ostani samnom.
Razmazena sam. Ne poricem, ooo da. Al nije to lose, *zelim sve i zelim sad* uglavnom pali. Bar je dosada, osim...
Osim sto se onih osjecaja tice.
U buducnosti zelim napisati knjigu. Vec sam krenula, polako ali sigurno. =)
Puno je toga za reci, prenjeti na papir. Ali rijeci nisu dovoljne. Zato volim i fotografije i slike i glazbu i kipove i zgrade i gradove i prirodu i zivotinje i nebo i more i zvijezde, male, sjajne i njega. Tko god on bio.
Pođi samnom, pokazat cu ti svijet. Presusit cemo more, zajedno mozemo sve. Budi mi prijatelj. Budi mi ljubavnik. Nagovori me da te mrzim. Zamoli me da te volim. Mislis da ne mogu? (...)
Pokazi mi saturn, biser sa dna mora. Šećimo zajedno, ne slijedi me u stopu. Trebam te da koracas pored mene, drzeci me za ruku i dodirujuci mi srce. Tvoje je, pazljivo s njim. Vjerujem ti...
I want a trip inside your head
Spend the day there...
To hear the things you haven't said
And see what you might see
I wanna hear you when you call
Do you feel anything at all?
I wanna see your thoughts take shape
And walk right out
Presusimo more. Hajde, mozemo barem pokusati.
Nije li tako lako?!
komentiraj (6) * ispiši * #
