smotani

subota, 29.08.2009.

Pegula

I sad nek neko kaže da nisam pegula? I to smotani ( ili smotana obzirom na nastavak?) pegula! Jučer sam, naprasno, ničim izazvan, odlučio otići na viksu. Zapravo, bio sam izazvan vremenskom prognozom koja je za danas bila zastrašujuća. Kiša, grmljavine, nevere... a ja imam posla na ranču.. I tako, naprasno, u sekundi, odlučio sam krenuti poslije kraja radnog vremena. Kako je dan bio pun promjenjivih situacija – od urnebesno paničnih do, za nekoliku trenutaka, urnebesno izluđujućih, bio sam pun neke nepoznate energije – od želje da nekoga opalim ( naravno, šakom) do one moje poznate faze kad odem u šumu i nekoliko se puta izderem na lišće, na drveće – koje nikako da mi uzvrati...a ja se uporno derem „Dobar dan!“. Ipak, odluka je pala. Po dolasku sam se odmah primio posla kao da je kiša tu negdje.. a pritisak koji je noć spuštao na mene bio je sve jači. No, uspio sam pobrati sve naraslo od prošlog tjedna – mahune, paprike, patlidžane, radić, tikvice i, neumorne krastavce. Primio sam se čišćenja i blanširanja mahuna i radića. Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! Bila je već blizu ponoć kada sam, više izmučen tim nekim teškim vremenom nego poslom, zalego u krevet. Opet mi se antena pomaknula i ne vidim sve programe, ali, nisam mario, jer umor, ugodan umor preuzeo je moje tijelo... Ujutro sam, brzinom munje ispio kavu, i jurnuo van.... onaj pritisak od jučer nije nigdje otišao, naprotiv, bio je jači.... tlak je bio pretežak, ali, polako, primio sam se motike i grablja, pripremio zemlju za novo sjemenje. Kako sam pišnat, izgleda, prerano posadio, ( otišao mi je u sjeme) , ponovio sam proceduru, ali i dodao radića i bijelu i crnu rotkvu...Nebo se već počelo mrčiti, no, svejedno, zalio sam nove gredice. Na brzaka sam pobrao salatu i krenuo doma. Na putu, prvo kap po kap, a onda slap po slap... svaka kap prerasla je u slap – koje ludilo od vremena. Vozio sam 20 i gledao gdje stati sa strane. Naše predivne ceste i nagibi stvaraju tako lijepe lokve da su me svaki čas oni veliki i „pametni“ auti tako zalili da sam bežal na suvozačevo sjedalo od šoka koji je prouzročio pljasak vode po šajbi. Koji luđaci... svi vozimo 20 – 30 ali se uvijek nađu pametnjakovići zbog kojih moram kočit, bježat s ceste, jer, makar je star osam godina, drag mi je moj autić, no i sam sam si nekako drag... Dogovorio sam se s frendicom da u povratku napravimo robno – robnu razmjenu. Ta vrijeme recesije je – ona meni gotov ručak, a ja njoj tikvice, paradajz, salatu i još po koji plod. jel pošteno? Je! I, dok sam prilazio njenoj zgradi nebo se po već ne znam koji puta sastavilo sa zemljom. A kako li je tek ovom biciklisti c c c Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! Mokar ko miš ( zašto se to tako kaže?) uletio sam u stan. Cijedilo se s mene na sve strane. Nakon presvlačenja odmah sam uključio veš mašinu – kad se gomila, nek se gomila.. tek što sam je uključio nastao je jedan big bum... dakle, moja Alisa je prolupala... majstor će pričekati ili do plaće ili do dobitka na lotu ( naravno, pod uvjetom da uplatim hihi).. Izvadio sam veš i htio ga prebaciti na štik kako bi se prosušile one dvi tri kapi koje su ušle u mašinu...a onu.. .bum... kuka od štrika iščupala se iz zida – stoji tamo već desetak godina i kud baš sada???? Ništa od mog akcijskog plana.. brzo sam u glavi preslagivao zadatke i odlučio se za najpovoljniji – malo sam prilegao i bacio slatku ćakulu, nakon koje sam se, pun energije primio čišćenja frižidera i pranja nekog suđa kojeg rijeđe koristim. Kako perilica rublja ne radi, perilek za suđe je nekoliko puta bio u pogonu – ona lakše stvari, ja teže – bilo je to vraško takmičenje dok se nismo sudarili s vodom. Iako sam cijevi promijenio, prilagodio sifon, badave sve to kad centralna aleja od zgrade ne prima više ud pola litre u nekoj mjernoj jedinici... a ježi ga... oprano suđe koje se nalazilo na cijeđenju kao u praonici auta zašodrano je pjenom... živjela tehnika, živio današnji dan... a jesam pegula.. ponovio sam proceduru .... Već vidno iziritiran današnjim danom, ali, ni malo ljut odlućio sam dan, bar što se aktivnosti tiče, privesti kraju... još samo da odnesem smeće ... neeeeee .... na pola štenga vrečica se raspala i svo smeće projurilo, silom inercije, nizbrdo. Stao sam u nevjerici... pa ljudi moji je li ovo moguće.... otišao sam doma po drugu vreću, mišćafl ( škovaceru za moje prijatelje Dalmatince ) i partvišek, kantu vode, krpu..... i, barem su štenge dobile jedno pranje. Iznenađujući pogledi susjeda kao da su mi govorili „ ti si lud, kaj to ne ostaviš?“ a ja, ne čekajući to pitanje, odgovarao sam „ ma ne mogu vjerovati da ima ljudi koji bi to ostavili i nestali..:“ Polako sam dan htio privesti kraju, ali, još samo da malo prokuham i oribam gril tavu. Stavio sam deterdžent, vodu, metnuo na plin i začitao se.... odjednom neki čudan miris po stanu – isparila je voda a na suho se kuhao „Čarli“ joj,.............. dosta za danas.... No kakav bio da bio dan, odlučio sam sjest za komp. Internet me već danima zeki.. .ako ovo čitate ... nije bio još jedan big bum i, vjerojatno sam blizu carstva snova – bježeći od eventualnih novih nepodopština...

- 20:55 - Komentari (39) - Isprintaj - #

srijeda, 26.08.2009.

i dalje, isto :)

Sredina tjedna.. srijeda. Sjećam se da je majka uvijek govorila da velike stvari treba započinjati srijedom, pa sam i ja odlučio nastaviti generalku.... a je mi velika stvar. I sada, u maloj pauzi od znoja lica svoga – nije ni čudo, na balkonu je paklenih 38 (aaa pala je temperaturaaa) zapalio sam i prošetao malo u svoj svijet..... Iako mi je jučer bio jedan od „onih“ dana, uz razgovor sa dragim osobama, prijateljima prebrodio sam ga iznenađujuće podnošljivo. Glavobolja, malo lupetanje srčeka nekim začuđujućim ritmom i zbrka ludih misli i događaja posljedica su, kojom sam se nekako i nosio, ali i podnosio. Uz sve to, ipak sam popodne, prvo kako bi ispucao sav bijes iz sebe oribao šparhet kojeg sam, neprimjetno, učinio neprepoznatljivim, a onda, po planu, primio se kiseljena paprika iz vrta. Dakle, cijele dvije teglice činit će mi obroke ukusnijim. Kako berbe još nisu gotove, mislim da će povremenih aktivnosti oko ovoga biti još..ali , recesija je, neka toga. Pitali ste me za neke recepte. Ma, ja sam siguran da vi žene to bolje radite od mene, ako ništa drugo, siguran sam da to radite sa puno manje usputnih aktivnosti kao što su čišćenje, pobiranje dijelova povrća po kuhinji koji, kao po inerciji, umjesto u zdjeli završe na podu,.... ( no, dobro nisam baš tak kaotičan ) , i da bi vi meni mogle podijeliti koji, kao „Ljeto“ sa pohanim zelenim paradajzima – hvala ti! Moram to probati. Od recepata nemam baš nešto posebno, kisele paprike, kiseli krastavci sa lukom, kiseli feferoni – sve je to klasika kiseljenja i nema tu nekih novotarija, osim, ocat ne prestaje gušiti kad zakipi... . Ali vidio sam da ste malo začuđeni sa pečenim patlidžanima u ledu. Nisu samo patlidžani – obično pakiram patlidžane, tikvice i paprike – dakako sve pečeno. Napravim porcije za obroke (uglavnom manje, ako mi treba više, lako izvadim dva paketića) i zamrznem. Pripremanje je kao i kad je friško pečeno – nakon odmrzavanja začinim maslinovim uljem, češnjakom i peršinom, posolim i dodam malo jabučnog (dakako mojeg) octa (može i aveto balsamico). Obično mi je to kao prilog – salata uz klopu, ali znam to i samo pojesti sa puuuno kruha.. probajte, fino je! Ovaj vikend, ako berba bude po planu, imat ću malo više patlidžana pa planiram njih za zimu spremiti u ulju sa češnjakom – ovo je nešto slično, ali različito od prethodnog jer se na ovaj način patlidžani prokuhaju u octu, poslože u teglice, zaliju uljem i češnjakom i.. to je to.... Moram priznati da sam se ove godine doista najeo tikvica na brdo načina. Kako ih je bilo u velikim količinama, često su bile na repertoaru za klopu. Od juhe – na malo ulja prodinstam na kratko češnjak, nabacim na kockice narezane tikvice i krumpir ( umjesto krumpira može vrhnje koje se na kraju dodaje radi gustoće), malo prodinstam, zalijem vodom, popaprim i posolim po želji ( dakle, prilično ) i kad je krumpir kuhan uzmem štapni mikser, promiksam, još malo prokuham... i to je to..... drugo, najčešće viđeno jelo ovo ljeto, bile su pohane tikvice, ali i pohane rolice od tikvica, koje, za promjenu, izgledaju i izgledom, ali i okusom, malo posebnije. Na šnitu tikvice stavim šnitu pršuta ili Petrove šunke (nije reklama ali izvrsna je), šnitu sira ( kojeg imam doma – gauda, edamac, podravac, pa i sušeni kravlji), zarolam, zakucam štapićem i poham... joj, kak je to dobroooo....... Ali, uz sve to jedno od čestih jela su i tikvice na lešo... najjednostavnije i najbrže – tikvice, krumpir narežem na kockice, dodam vrlo malo vode i stavim kuhati. Kako tikvice puste puno vode nije potrebno kuhati u puno tekućine koju bi poslije bacio a puna je vitamina. Kad je krumpač skuhan ( to mi je orijentir jer tikvice su začas gotove) , sve malo zdruckam (hm, koja je druga riječ? – zgnječim?) ali ne u pire, nek se malo osjeti da nekaj jedem, ulijem maslinjaka, dosolim koliko treba, popaprim i naravno, ništa bez češnjaka koji „procijedim“ kroz ono stiskalo ( bolje mi je sitno, sitno narezano, ali, teže to podnosim) i...gototo..... Za zimu, da bi uživao u ovom jelu, narežem tikvice na kockice i stavim u led ( to mi je najbrže spremanje ) No, uz sve to, tikvica je bilo još! Tako da sam bučnicu radio skoro svaki tjedan. Fakat nemrem reć da se ove godine nisam najeo tikvica..... Da ne pokvarim ovaj jestivi post, da ga ne prezačinim... završit ću na vrijeme..pa moram žuriti rasturiti špajzu, pa opet balkon... ajme kako sam ja sve to smoto i pomoto – baš me zanima koje sad ideje imam za preslagivanje stvari.. .ajde, vidjet ćemo... nakon svih peripetija jučerašnjeg dana, složio bi se sa Dinom i ovom predivnom pjesmom Svima reci da sam tu ( Da šutiš)

- 20:03 - Komentari (32) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.08.2009.

Opuštanje, zimnica, prosvjedi.....

Malo vremena i za opuštanje... Prošli su mi dani... fakat prošli.... Generalka uzima svoj danak u mojim živcima i, kada sam pomalo izgubio volju – jer nikad kraja, brzo sam se preorjenitrao na zimnicu. Nisam išao na viksu za vikend, ali, u subotu sam prozujao pokupiti plodove..... i, imao sam se čime natovariti. Tikvica duplo više nego prošli tjedan – mislim bliže 5-6 kg..., malih paradajzića –cca kila, paprike... ooo, bilo je bliže dvije kile, a patlidžana – oko dvije kile, dok su mahune težile sigurnih 4 kg , krastavci... aaa puno komada...... sve u svemu dobra tjedna berba. Feferone, salatu, radić i blitvu ne brojim jer nije u nekim većim količinama, ali, za tjedan više nego dovoljno. Konačno sam i u subotu svratio malo na plac – mjesto zločina od prije mjesec dana... pomislio sam, možda neko zna gdje su završile moje vrećice prilikom onog spektakularnog pada ..... Prilazeći teti Mari, čim me ugledala, pogledom me odmjerila od...do....i, onako dalmatinski...ajme momak al si me uplašija! Eh, sad znam da je i ona vidla kako njen smotani momak pada... malo smo proćakulali, odnio sam joj jedan voćni sok za ove vruće dane, i krenuo daljnjim obvezama. Kad sam, konačno, stigao doma, iskrcao cjelokupnu berbu, ko A je to sam se počeškao po glavi smišljajući što i kako ovo obraditi za zimu... Tikvice i patlidžane sam većim dijelom u nedjelju ispekao za led – bit će povrća u zimi – nikad dosta vitamina. Krastavce sam, opet, narezao za kiseljenje i mislim da ću se ove godine pretvoriti u njih. Papriku ću sutra nakiseliti, a mahune...e one su već blanširane i u ledu. Moje biljke kao da su osjetile da je recesija u punom zamahu i istom tom snagom mi vraćaju sve vrijeme koje sam im posvetio. Istina, malo je sada viška posla, i sve me «gonja» sa radovima, ali, zato će biti lakše u hladnim zimskim noćima. Salata od cikle koju sam prošli tjedan pobrao me oduševila.... kao da je malo slađa jer je plod mojih aktivnosti od početka do kraja.. .ma, poseban je to gušt i uživancija. Generalku sam malo zaustavio – pa nemrem sve odjednom, ali, nastavak slijedi.. sad sam pred završetkom balkona, ali kemijam i sa špajzom – naravno, opet imam nove ideje kako sve presložiti, kako sebi život učiniti težim – jer, kad god imam ovakve inovacije poludim tražeći nešto.. dok se ne naučim di što stoji..... Onaj prosvjed o kojem sam vam govorio – vezano uz parkinge – otkazan je bio --- slaba i brzopleta organizacija.. ali, zato je danas bila repriza.. .odlučio sam malo vidjeti što se nudi, a usput i , opljačkati bankomat ..nestalo casha a carry čeka... I, došao sam u zakazano vrijeme.. .naravno, kao i uvijek kod nas treba čekati akademsku četvrt za okupljanje – skupilo na se... je., ali, moj prvi prigovor bio bi upućen svima nama – tražimo pravo glasa a kada dođe prilika za to – nema nas, da li se neki strah uvukao u nas? Da li se bojimo javno reći gospodine gradonačelniče--- nije li dosta? Dok se naš Gradonačelnik slika po medijima noseći poklone kao pravi gost po Lijepoj našoj, ali i šire, dotle u Zagrebu proširuju naplatu parkinga na prostoru koji se u zemljišnim kjigama vodi kao pašnjak? I u vlasništvu je DSNO (mislim da je to kratica za državni sekretarijat za narodnu obranu iz FNRJ?!?!) A promjene na istom su zabilježene čak, mislim, i u ovoj godini...živjeli!) na prostore koji nemaju veze sa nikakvom organizacijom prometa, sa nikakvim gužvama.. dapače, prazni parkinzi zjape, ali uvodi se naplata. I kada vam pročelnik, načelnik što li već tog dijela Uprave kaže nije nama do tih cca 200 tisuća koje će se dnevno sliti u gradsku blagajnu, ja se pitam..... i pitam..... i pitam... a čemu onda to? Nema gužve, prazni su parkinzi – jer, doista ih ima, 10 - 15 minuta od najbližeg tramvaja (ovisi o hodu) .. .. dakle, uz redovne mjesečne komunalije imamo i dodatne... OK, ali, da li mogu očekivati osiguran parking, hoće li na jednom biti upisana rega mog vozila? NEĆE... e pa Gradonačelniče, na žalost, bojim se da ćemo slabog odjeka imati sa svojom peticijom, sa svojim glasom naroda..ali siguran sam da sam barem pokušao...a vi dragi susjedi koji samo mrmljate i rogoborite...gdje ste bili danas? Nije li i vama to bitno? Ne, nije... bojim se da nije jer, ili imate dovoljno novaca i nije vas briga, ili smo doista svi izgubili vjeru... vjeru u svoju riječ – u snagu malih ljudi....... na žalost, ne mogu reći.. Izbori će pokazati, jer, izbori su pokazali.. .samo, iskreno.. malo me strah ove „predizborne, tihe kampanje“ koja se uz bogate poklone počela voditi novcima Zagrepčana dok mnogi kopaju po kontejnerima, dok mnogi ostaju bez posla, dok mnogi sate i sate provode u razmjeni knjiga, dok roditelji ganjaju mjesto u vrtiću...... Gradonačelniče... ugodan Vam dan! I, da, potpisana je peticija koju ćemo predati ako će je neko htjeti primiti ..al nekako me sjetilo to na onu... „imena luda, nalaze se svuda...“ i jedan je dnevni list nazočio prosvjedu.. eto, neki će se barem ovom prilikom naći u novinama (ja namjerno nisam slikao ljude...)

- 21:07 - Komentari (31) - Isprintaj - #

srijeda, 19.08.2009.

Homagge

Ovih sam se dana primio posla kojeg stalno odgađam i tražim čarobni štapić ne bi li mi pomogao..ali, štapića nema i Smoto pljucni u ruke i sredi taj balkon! Hm, na sve liči – od podruma do tavana, a poneki predmeti poput zamrzivača, odaju da to baš i nije. Poznat sam po gomilanju potrebnih i nepotrebnih stvari – jer sve može zatrebati.. .pa sam tako naišao na brdo letvica koje su nekada služile za dogradnju jaslica, hrpa nekakvih posuda u kojima sam kupovao sadnice cvijeća a poslije su mi poslužile za moje sadnice – no, već par godina ih ne koristim... svega sam našao... šok je uslijedio kada sam iza kutije za kruh – koju više ne koristim jer nemam što u nju staviti obzirom na brzinu kojom isti smlavim – našao staklenku nečega.. pomno sam pogledao i shvatio da je to kompot od breskve?! Ta me spoznaja natjerala na kratku pauzu i razmišljanje otkud to??? Ma, sjetio sam se da sam lani starom radio kompot kad je bio bolestan i samo je takvu hranu mogao jesti...ali, otkud tu? Nemam pojma, valjda nije pojeo, ja zaboravio na to i nije bilo na oku... no, jedno sam se iznenadio.. to se čudo uopće nije pokvarilo osim što su breskve malo posvijetlile od svijetlosti... tekućina je bistra i mirna.... otvorio sam staklenku..a ono čak i miriši po kompotu... dakle, ipak stari majčini, zapravo bakini, recepti imaju svoju snagu..... I tako se već par dana naizmjence borim sa balkonom i popodnevnim spavanjem ... Zatrpao sam kontejner smeća – pa kad toliko već taj odvoz plaćam bar da malo i iskoristim, naprao se svega i svačega što dugo nisam koristio... fakat sam odlučio napraviti generalku. Razmišljam i o gletanju i farbanju jer mi je strop na jednom dijelu počeo padati.. .živjeli anarhičari po zgradi koji stalno nešto ruju i kao rade.... Uz popriličan umor na ovoj temperaturi naravno da imam i neke specijalitete od dogodovština.... jedna od najjačih je kako sam jučer prilikom tuširanja primijetio kako mi je gel jako pjenovit.. ali, ima i neki poseban miris.. pogledao sam prema bočici kojom sam se našamponirao i ostao nijem... danas pere čarli ha ha ...odjekivalo mi je u glavi.. OK, malo sam pomiješao bočice..ali sva sreća da nisam na rubu kade ostavio i super atac kojim sam prethodno lijepio plastiku od frižidera...zamislite scenu? Odmah sam se sjetio Policijske akademije..... Na poslu stanje redovno, malo se zahuktava – pa prošli su godišnji, uglavnom, ali, još uvijek je relativno mirno i stigne se malo prošvrljati po netu... iako, neki sam dan imao napad dviju dama Nacinale, danas već pomalo lud, smijem se od tuge kad samo pogledam naslove članaka koji se nude I ne mogu da od tih novinskih, bombastičnih, naslova ne napravim jedan hommage po uzoru na dragu mi Vesnu Parun koju pamtim ko klinac kada me «potapšala» po glavi i rekla «bit će mali od tebe nešto» . Teta Vesna, nije nešto, ali ipak, ironija, koja je i Vaše oružje, kao da malo prazni negativni naboj.... po uzoru na Vaš omaž pokušao sam s malo ironije «prelistati» štampu... ( nakošeno su ti bombastični naslovi a ostalo moje prolijevanje žuči koju sam davno operirao) Nema odgode nastave i sve dok je situacija u zemlji takva da direktor HŽ od sebe kupuje tri puta skuplje žarulje – vjerojatno i za sebe, dok me INA odbija i cijene ostaju iste, dok neki žive u Zagrebu i primaju veleposlaničku plaću ( vjerojatno su veleposlanici u misiji dobre volje u Zg) , sve dok neki rade u hdz a plaća ih hep ups, ili obratno? ( istina, državno je jedno i drugo, i nije neki problem – iz šupljeg u prazno), sve dok INA duguje 2 mlrd kuna i podiže cijene goriva ( ček, ček...nije li to bila naša firma?, kud ode?) bit ću kao životinja ( uklopila mi se izjava gosp. Reje, novog trenera Bilih). I dok u jadrankinim kućnim čarolijama doznajemo da vladi ne treba nikakva svježa krv , pa tek su potvrđeni u Saboru, da izdavači neće više svake godine zarađivati na udžbenicima ( ajde i Vlada je nakon godina analize i statističkih pokazatelja utvrdila da je previše..), saznajemo da će nam se i, usprkos recesiji, povećati plaća... jer će biti u plaći Božićnica, regres i prijevoz,... sa toplim je obrokom to odavno napravljeno, pa, prošlo je ono, što ne bi i ovo,... Mislim da se Predsjednica jako naljutila, govori o kuhinji u visokoj politici ... pa kako i ne bi... svako bi poludio da na poklon članu te visoke politike budu uručeni, kao kumu Bandiću lažni rolexi , koji je, prema riječima bliskih mu suradnika, već započeo Predsjedničku kampanju . Da Bandić misli ozbiljno, govori i činjenica da je maratoncima dao 90.000 Kn - vjerojatno za trčanje počasnog kruga nakon pobjede, a da za muzeje nema novaca jer, kultura je nešto što nosimo u sebi i ne može se naučiti. I tu je u pravu! Njegov novopečeni kolega, koji ga velikim koracima sustiže, a čini mi se uskoro će i prestići kuma Bandića, lijepo Hrvatski, jasno i glasno, da ne kažem transparentno, kaže neće nas zlobnici pobijediti nikad!. Nije baš da je jasno ko je vuk, ko ovca, a ko crvenkapica u ovoj priči, ali, činjenica je da je Kerum skupio 7 mil, za udžbenike na donatorskoj večeri... ma, večera ni donatori nisu niti bitni, oni su tu da šute i plate a tata Kerum, ko i kum Bandić ide u svoje nove pobjede za ispaćeni narod. Evo, svake godine novi udžbenici, nova uništavanja šuma, novi izdaci za već ogoljene roditelje, i dok Premijerka najavljuje rat izdavačima, Jandroković kreće u sječu - doduše, misli se na troškova ministarstva, ali, kad već imamo dva premijera, dva veleposlanika na istom mjestu, zašto ne bismo imali i dva MVP? Doduše nemam pojma što bi radili, ali snaći će se oni, vidim, dobro im ide..... Došao je vrag po svoje, stari su Rimljani znali za onu «kruha i igara»... igre imamo, ali samo one visoke politike, ima i kruha za kuhare u kuhinji visoke politike, a za nas, za nas je preostalo da timski, kao i Vlada , zaskočimo dostavljača i otmemo mu pizze – samo razlika je i tu...nas brzo ulove, a ove visoke.... ne .. pa i kako bi, kada potpisuju Ugovore za niš korisne kamere, kada u sedmom mjesecu potpisuju ugovore za svečanosti iz petog mjeseca..ček, ček...kaj sam spetljal... ma, nisam ja, to je i tako samo hommage..... A negdje... daleko u šumi... kao da čujem Gargamelov glas.....»jedi govna majmune glupi»...uzmem bananu i polako u svojoj Banana državi sjednem na granu i uživam u miru i tišini svakog novog dana.....sve dok mi MIG 21 ne probije zvučni zid, pokazujući demonstraciju čega? Kome? Ovim ljudima koji su pozvali na prosvjed u 16 sati na uglu Marohnićeve i Prisavlja radi plaćanja parkinga? Ma.. dosta je omaža... ipak, ne mogu odoliti a da od «tete Vesne» ne posudim pjesmu posvećenu našem Financ ministru u novoj knjizi «Taj divni divlji kapitalizam», čijih je otkup 300 primjeraka odmah najavio kolega mu Biškupić – za potrebe ministarstva Šukerijada Kad poskupi benzin, skratit ćemo ceste. Kad iščezne kerozin, imamo paštete. Za dojilje je lako: Jeftinija bit će jahta neg kolijevka

- 17:58 - Komentari (53) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.08.2009.

Opet po starom

Prošao vikend, prošao tjedan „zagrijavanja“ s poslom. Kreće sve po starom, iako ne u cijelosti. Malo više brige za samog sebe možda zvuči egoistično, ali, dobro će doći. Za početak, redovite terapije (tek pokoji preskok), laganiji tempo, i uživanje u prirodi. Doduše, ovo posljednje mi i nije tako strano. Kako je ovu subotu bila Gospa vikend je prošao u potpuno drugom ozračju. Naravno, poklonio sam puno pažnje svojim biljkama, malo i kosio u petak, ali, najviše sam uživao u pogledu na predivne boje raznolikog cvijeća i plodova koji su me nagradili . Odmarao sam oči i dušu sve do trenutka kad me je, iz mojih misli, prenula glasna truba na dvorišnim vratima. Naravno, prvi su stigli kumovi, jer kumica se od petka navečer veseli peki, „tenisu“ i inim ludorijama koje ćemo raditi. Za sam start aktivnosti, morao sam napuniti mali bazenčić da se mali Gremlin ima gdje rashladiti.... Kako je kiše bilo, ipak dovoljno, rezervoari su puni i nema razloga da maloj ne udovoljim toj želji. Uživa razvlačiti crijevo preko cijelog voćnjaka – iako to uopće nije potrebno, a ja mrzim poslije skupljati ga oko voćaka... Dok se voda grijala, uz kavicu i smijeh dočekali smo Ivanu i Mladena. Dakle, taj čovjek nema mira ni vikendom. Čim je izašao iz auta sa svojim koferčićem i lapom znao sam da će me udaviti za raspravu. Predložio je da se odmah posvadimo kako bi ostatak dana bio u normalnom ozračju. I bi tako...ta svađa, naravno, nije prava, nego je vezana uz one sulude predmete koje vodi, a koji nikako da dođu u završnu fazu. Znam da ga pomalo ljutim svojim stavom, ali, nekako sam zasićen svime... Fizičke aktivnosti u igri i smijehu su bile nešto što mi je nedostajalo. Nedostajao mi je ovaj mali „vrag“ i njene sposobnosti da me nasmije i rasplače u isto vrijeme. Još kad sam bio u bolnici imala je neke „ispade“ koje je, naravno, ponovila i po mom povratku. Ma obožavam tu malu. I sad je imala nekoliko bisera.. kada djeca prisluškuju razgovore odraslih, kada se mi malo opustimo i našalimo, zaboravljamo da male uši sve čuju ali... prijevod je ponekad komičan a ponekad... .no, sve u svemu, ovaj puta sam joj samo morao obećati da neće ostati i bez kuma ( držao sam fige, jer to će se jednom morati dogoditi, a dan baš i nije bio za objašnjavanje kada se to i zašto može dogoditi)..kako me ulovila dobre volje, odmah je tražila i drugo obećanje.. .koje joj nisam mogao dati, ali, koje sam ostavio kao mogućnost.... pa nisam ja još za otpisat da ne bi mogla imati i kumu Kako su došli, relativno rano, bilo je vremena i za gablec, strku, viku, nogomet, „kupanje“ u bazenu..... Velika cura, naravno, više nejde spavati popodne, a baš smo mislili imati malo mira i upustiti se u neke „odrasle“ razgovore.. oni će ostati za neku drugu priliku a mi smo se primili nogometa... komična podjela.. .cure protiv nas – njima je sve dozvoljeno – od lupanja po nogama, primanja za majicu, pa čak i hlače.. .ne, nisu birale sredstva da se domognu lopte...a kumica je lijepo stala pred mene i onom svojom predivnom facom i tihim glasom zavapila „pa kume, nećeš valjda ti ovako veliki meni uzeti loptu?“ naravno da je to ličilo na sve osim na nogomet, ali da je igran osa žarom, pogotovo sa ženske strane... o je.. nekoliko modrica još će me jedno vrijeme podsjećati na ovaj vikend. Ivana je donijela, meni najdražu, čokoladnu tortu.. .nemam pojma kako se zove..ali, sama čoksa... dakle, razvalili smo je u dva poteza i dobili jedan pogrdni komentar kako jedemo... hm, e pa draga Ivana, ako si to radila za izložbu, trebala si reći.... I, vrijeme nam je malo pobjeglo pa se i planirani kasniji ručak pretvorio u kasnu večeru.. Za papicu su gospoda naručila peku.. .nije da se hvalim, ali, nekako mi to ide.. .prvi puta kad sam je radio bilo je to..ajme majko...ali, sada sam već velemajstor u tom poslu ( i ko kaže da se na greškama ne uči?). Meso je bila teletina, ali i komad piletine za malog Gremlina.. stvarno ponekad kokodače toliko da pomislim da joj je to od piletine... i, dok se peka pekala, prionuo sam u berbu plodova iz vrta za miješanu salatu.. ponosan sam na plodove, a naročito su me ove godine iznenadile paprike, krastavci i mali paradajzići.... ludilo... moj šegrt u kuhinji je napravio toliki kaos da, kad je Ivana ušla u kuću, samo je tiho prokomentirala... bate, ko da ti je kćer... ali, moram priznati, brza je na pospremanju kao i ja,.. .za čas smo mi to fiju, briju i neredu ni traga. Pala je već dobrano noć, topla noć..sjedili smo na terasi i uživali u onom miru i tišini... kumica i ja smo brojali zvijezde, zamišljali želju i lovili padajuće... ali, naglasila mi je „kume, ne smiješ reć želju jer ti se neće ispuniti“... i tako, šutim, nisam rekao želju, da ne bi to bio razlog neispunjenja.. .a ja se nadam.. nadam se da će mi ta padavica donijeti ostvarenje.. .ona ili ja? Nemam pojma, ali, idemo prema njoj....

- 22:54 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.08.2009.

Ja sam djevojka sa sela...

Kako je vrijeme recesije, štednje, ali i vrijeme modernizacije i komotnosti, već duže vrijeme ne kupujem novine već vijesti, tračeve i ine informacije saznajem na netu. I tako, već danima me bombardiraju naslovi vezani uz Seve i Premijerku. Naravno da me ni danas nije zaobišao članak «Uznositost neokrunjene kraljice Kosor» u kojem se gosp. Jergović ukratko osvrnuo i kumulirao prethodne dane koji me polako živciraju. A sve je počelo sa otkazivanjem koncerta u Kninu nakon čega Seve uzvraća udarac , ali ne kao u Knjazovoj mjenjačnici kada je sadašnju Premijerku opalila po nozi i priskrbila joj longetu, već pozivom da promijeni iliti ukine zakon o umjetnoj oplodnji «ako ima muda». Stvar se zakomplicirala, a mislim da je najveći problem kad se ovakve izjave krenu opovrgavati. Nisam siguran kako Premijerka može dokazati tu činjenicu a da time doista ne postanemo previše vulgarni.... razumijem ja da je Seve to rekla metaforički, ali ne razumijem da se već danima o tome piše, govori, sluša na TV...... Premijerka kaže da možda Severini nejde tako dobro kao nekad kad se posljednjih dana koristi njenim imenom za promidžbu... e pa sad, i ja ću, kao i Seve, podsjetiti da nisam baš osoba koja o politici želi polemizirati, ali da me ne zanima, jer mi kroji život, bio bi totalno lud. Iako znam da kao pojedinac ne mogu učiniti ništa, skidam kapu Seve na javno izraženom mišljenju (iskreno, malo me smeta način i izbor riječi, ali, očito je da se glas naroda KONAČNO čuo) koji ne samo da se čuo, nego je i odjeknuo. No, kako to pravi političari vješto čine opet skreću s teme... počela je polemika o nastupu u Kninu – je li trebala ili nije nastupiti, ko ju je skinuo ( mislim s liste izvođača) , ko joj je platio ( naravno, mislim za nastup) i koliko, koja joj je politička orijentacija...... bezbroj pitanja koja su nametnuta da bi se skrenulo s povoda.... Zakon o umjetnoj oplodnji.... i sad bi se ja pitao..ko radi promidžbu? U svim istupima Premijerke osjeća se samo napad na Seve, ali, niti jednom riječju nisam primijetio da je rekla nešto vezano uz izravni povod, nešto u obranu žena vezano uz spomenuti zakon. Nisam neki fan Severine, ali sada je gledam očima građana... istina, iskoristila je svoju popularnost i skrenula pozornost na Zakon o kojem se već sve manje i iz same oporbe čuje glas protiv... izdvojio bi jedan dio iz njezinog intervjua koji, a to mislim da bi svi trebali znati, doista odaje svu licemjernost i nelogičnost ovog zakona «Ovim zakonom je određeno da se moramo voljeti najmanje tri godine ako želimo imati djecu i to još dokazivati sa svjedocima, koji moraju svjedočiti šta? Da su nam držali sviću u krevetu? Kao drugo, to je svakako težak postupak za svaku ženu koja se tome želi podvrgnuti. Treba li još i ovaj zakon pa da i legalno postane građanka drugog reda?». Osobno sam imao blisko iskustvo koje su to muke i peripetije kada se par odluči na taj korak... koliko je za samu ženu to, ne samo bolno nego i pomalo psihički stresno, i siguran sam, da nema ljubavi i želje nikada se ne bi na taj korak odlučile! A brak? Na žalost u današnje je vrijeme teško garantirati postojanost i opstanak braka, a ponajviše, usudio bih se reći, baš zbog situacije u kojoj se nalazimo, čime smo podobrano opterećeni i svu snagu i energiju trošimo na preživljavanje, na opstanak obitelji, na podizanje djece... u toj strci gube se osjećaji, gubi se vrijeme koje je trebalo i moralo biti posvećeno zajedničkom vremenu, razgovorima, u kojima se ta ljubav živi i njeguje...... i umjesto da se vlada i odgovorni bave poboljšanjem uvjeta života oni vode brigu o tome ko će pjevati kako oni sviraju. Ljut sam, jako sam ljut ovim napisima .. a još više «istinama» koje iz njih iščitavam... pitam se ko laže? Premijerka, gđa Rimac ( gradonačelnica Knina) služe se tim nimalo uvijenim riječima kako bi opovrgle planirani nastup Sevke, a ja, kao promatrač vidim i čitam ( a članak nije demantiran ) u Novom listu kako sama Gradonačelnica, u organizaciji Grada, najavljuje nastup Severine, a petnaestak dana kasnije, na t-portalu nađem članak u kojem to opovrgava – kao bila je opcija, odustalo se od nje, ali nikako u organizaciji grada. No nešto što me je strašno naljutilo je neistina ili neusklađenost izjava, rekli bi loš tajming?!! 28. 7. u Novom je listu objavljen članak gdje gđa Rimac najavljuje nastup Severine........ tjedan dana prije same proslave.... a 12.08. u demantiju.... tvrdi « Nastup Severine bila je jedna od opcija koja se pojavila u samom početku i o kojoj se razgovaralo, ali ne s Gradom Kninom koji je tjedan dana prije proslave tiskao plakate s programom proslave na kojima nije bilo Severine kao glazbene izvođačice.» e pa sad ti vidi! Ko ne govori istinu... Zapetljao sam se u tim člancima gdje sam otkrio da ukoliko statistika pokaže da je manji broj rodilja, razmotrit će se izmjene zakona – dakle, ovo je očiti dokaz da smo samo brojke kojima vlada vlada.......ili, njezini ministri, koji, tako ponosno pokazuju svoje zdravo tijelo bildajući..... Ogorčen sam, medijski prostor je zauzela Premijerka na godišnjem odmoru na kojem, osim ovakvih, po meni nepotrebnih ispada, smišlja i nove namete i nove izvore za punjenje Proračuna a nama radi nove rupe koje su i ovako već poprilične. I, jezikom Premijerke, navijam za nas! Za nas da opstanemo i sa puno energije dočekamo bolje dane, i, navijam da svi odgovorni konačno shvate kako nismo budale... mi znamo da su dva i dva četiri! A ne pet ili više kad se govori o porijeklu imovine, i ne tri kad se govori o izdacima i troškovima državne uprave.... mi ipak, ponosno, kročimo u svaki novi dan, na žalost, za razliku od nekih, nama se osmjeh malo smrznuo, malo smo ozbiljniji jer odgovorno razmišljamo o budućnosti naših najmilijih i pri tom nam nikako nije do smijeha.., mi si ne možemo dozvoliti doć na posao i reći od sutra ne radim ali, očekujem dobru plaću, sve privilegije kao i da radim, službeni auto..... mi si ne možemo dopustiti statističku evidenciju neplaćenih računa, odgodu plaćanja 365 i više dana, mi si štošta ne možemo dopustiti pa nas valjda i smijeh malo zaobilazi.... no, ima jedna narodna koju je moja majka često spominjala « ko se zadnji smije najslađe se smije!» A prekjučerašnji tekst tko je “seljanka“ a tko „djevojka sa sela“ da nije istinit bio bi komičan. Doista toliko iritantne istine da se i sam pitam s kojim pravom se na ovaj ili bilo koji način vrijeđaju ljudi sa sela? Njihovo dostojanstvo i ponosan rad? Kakve veze oni imaju sa rukavicom koja je bačena Premijerki? No, kako to uvijek biva, čini mi se da je , kao u svakoj sredini pa tako i na vrhu, opet na snazi ona „zavadi pa vladaj“. A ja ću sa Sevkom zapjevati, pa kud puklo da puklo... nekome bubnjić od mog zavijanja a nekome......

- 20:20 - Komentari (41) - Isprintaj - #

srijeda, 12.08.2009.

Povratak u normalu

Nekako mi brzo prolaze ovi dani. Vikend, po očekivanju, više je sličio na ludu kuću nego na onaj mir koji mi je na trenutke tako trebao. Prijatelji, kumovi i nezaobilazna kumica, «mama» sa obitelji – bio je to jedan od burnijih vikenda ove godine. Neplanirano, a opet ispunjeno svakakvim dogodovštinama. Mala pripomoć u naraslim radovima dobro je došla, no, više mi je nekako to ličilo na neku neobaveznu klapsku družinu. Biljkice koje su me sa osmjehom dočekale kao da su mi izgledom zahvalile za svu ljubav i pažnju koju sam im posvetio. Ne, nisu mi zamjerile što me nije bilo, naprotiv – cvijeće, povrće,.. ma sve.. sve me dočekalo raširenih ruku A ja, ja sam prvo uživao u tom šarenilu boja. Naravno, odmah je mozak ( ono malo što imam) proradio.. .a što ću s tolikim tikvicama, krastavcima ... teško je te količine i pojesti u određenom vremenu, a i malo su prerasli...i nakon što su svi uzeli željene količine, opet je ostalo.... I dok smo malo kroz smijeh, malo kroz igru, pokoju sjetu, ispunili vikend zbile su mnogobrojne dogodovštine, a nekako najupečatljivije je bilo Mladenovo košenje koji je Kavija držao kao metlu, kumičino uživanje na novoj „ljuljački“ – zapravo sjedalici za dvoje, troje, mamino ispitivanje o nekim poslovnim zahvatima, pa sve do berbe plodova i uživanja u šetnji onim stazama koja mi je toliko nedostajala, ali i igranja „tenisa“ , lovica i ostalih igrica u kojima uživam ko malo dijete, ili, bolje rečeno, kao i moja kumica. U ponedjeljak lagano ustajanje i odlazak na kontrolu. Ne mogu reći da me nije bilo malo strah, ali, svjestan kako se osjećam nisam previše brinuo. No, kažu, vrag nikada ne spava.... prvo je pitanje, naravno, bilo „piješ li redovito lijekove?“ Ma, naravno da pijem – još uvijek mi je sve presvježe i siguran sam, jedno vrijeme neću zaboraviti na njih. Tek sam tiho upitao smeta li ako popijem do sat vremena kasnije? Ne, odgovor je bio negativan, ali i preporuka da takvih trenutaka bude što manje. Ostali dio pregleda, sve do škakljanja onim stetoskopom, prošao je u najboljem redu... naravno, nisam više mladić, ali, bome, i ne dam se tako lako.... nisam li nedugo pjevao onu Kalemberovu „ja sam sad u najboljim godinama?“ Još nalazi krvi, koji, bio sam siguran, a to se i potvrdilo, odaju male probleme sa masnoćama. No, i dalje pazim na klopu ( osim kad se nečeg jako, jako zaželim) a cigarete sam vidno smanjio... od nekadašnjih ( iako je davno to bio, ali, bilo je i trajalo je) skoro šest kutija, spao sam na tek kutiju za oko dva dana. Ponosan sam jer sam to izveo bez ikakvog stresa, ali ipak, iako znam da bi mogao i bez njih, nekako mi taj gušt dima, miris, odaju neko zadovoljstvo kojeg se, bar za sada, i u ovim smanjenim količinama, ne bi odrekao. Konačno, pa niko nije savršen.. neki porok moram imati. Svratio sam nakon kontrole malo na posao, proćakulao sa curama, ali i sa guzdom skovao plan... ovaj je tjedan privikavanje bez posebnih naloga, stresova i slično – ima me, a nema me. Što je zapravo došlo ko melem na ranu za neke stvari koje nikako ne stignem odraditi. I tako, dođem, malo napravim, odem.... nisam punih osam sati, ali, odradim ja, siguran sam, više nego mnogi. No, prednost je ovih dana mir i tišina... izgleda da je ovo poklapajući tjedan što se godišnjih tiče i mali je broj stanovnika u firmi. Koja idila za rad, nema galame, vike, cike, urlanja... baš mi se dopada ta, gotovo idilična, tišina. Doma sam u akciji spremanja plodova koje sam s toliko pažnje pratio dok su rasli. Tikvice sam prepekao na gril tavi i eto, uz češnjak i maslinjak malo povrća za zimu; krastavce sam lijepo nakiselio ... naravno ne u komadu... i bit će malo salatice u hladnoj zimskoj noći. Paprike kako su krenule vjerojatno će isto završiti u kojoj staklenci, dok su mahune, prva runda, našle mjesto u salati koju sam smlavio svjetlosnom brzinom. Sada malo ubiranja plodova i spremanja, a onda, onda nastupa lagana nirvana .. .malo voćke, malo preorati – ali, sve u svemu više unutarnjih radova, ali, najviše uživanja.... uživanja u predivnim noćima gdje, iako ne dugo, ali slatko odspavam svaku minutu, gdje uživam kada mi ptičica na prozoru poželi dobro jutro, kada mi pijetao u podne kaže ustaj Smotani....priroda doista donosi neku posebnu energiju a nekako mi se čini da joj premalo dajemo, da ju previše uništavamo.. no, samo se nadam da nam neće previše zamjerit..... Ali, ima i uz zdravlje i drugih dobrih vijesti... stigla je plaća, dakako, umanjena, i, nevjerojatno ali istinito, stigao mi je i povrat poreza. Jedna od najtežih godina a ja prvi puta dobivam povrat u osmom mjesecu... eto, i ko kaže da je država u krizi? Kao da se meni nekako sve događa suprotno uobičajenom.. ali, kako bi rekao moj kum „ti si uvijek bio kontraš pa i ne čudi!“ i, ako je neko mislio da ću u ovoj krizi podviti rep, kako su to pojedinci nježno rekli „zaspati od svih problema“ eto, u inat njima a sebi i većini na radost tu sam i nejdem nikam, bar još neko vrijeme! "Žao" mi je što me neki moraju trpiti, ali, i tu sam u prednosti, ja njih niti ne primjećujem

- 13:19 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 07.08.2009.

Ide mi...

Moram priznati da sam se ulijenio. Malo me ovaj „ritam“ izbacio iz mog muvinga i pomalo se gubim u tome. Tako sam odlučio ipak malo se pokrenuti, ali, nadam se i vjerujem, uspješnije od znane nam krilatice. Malo sam se okupirao nekim stvarima za koje „uvijek ima vremena“ a koje niti su beznačajne, niti su nevažne – barem meni. I, tako sam došao i do pregleda pošte koja je prispjela u proteklom periodu dok sam bio malo „epsnt“. Ne treba se žuriti, pa samo su to računi, možebitne opomene i slično.. ni traga povratu poreza. Pa naravno, treba ga umanjiti pa se radi novi obračun grrrr.... Listam ja račune i naiđem na lijepu koferticu HEP-a. Znam, bilo je očitanje i očekivao sam polugodišnji obračun. Otvaram lagano pisamce, pripremljen na razliku jer nisam uplatio zadnju ratu (svjesno), no, šok koji je uslijedio malo mi je pomutio vid... skoro 1500 Kn razlike.?????!!!!! Provjeravam onu glavu gdje je moje slavno ime.... a ono, pljuga. Jaa sam! kaj je ovo? Halo? Ima li koga??? Srčeko je počelo malo pojačanim ritmom lupati – ovu osobinu prvog napada bijesa naslijedio sam od majke – prvo idem računati kako ću to platiti, a tek kad iscrpim sve rezerve i i vidim da to ne bu išlo, sjetim se pogledati brojilo... uzmem stolicu, popnem se do one čarobne vure..i s računom u ruci gledam i ne vjerujem... kako bi meni najdraži Mladen Delić rekao „pa ljudi moji je li ovo moguće??!!“ dečkić, gospon koji je očitavao, takve ofrlje brojaka je upisao da nije za povjerovati! Ne bi se toliko niti uzbudio da ne znam da je u posljednje vrijeme to sve češći slučaj, i sada, prvo ono poslovno u meni – kakav je to posao? Vjerujte, brojka 4 i brojka 6 pod nikakvim kutom gledanja nemaju nikakve sličnosti! Provjereno! Sjeo sam, zapalio i malo se smirio. Naravno, bio je utorak popodne i ništa mi nije garantiralo da će se neko javiti na potrošačkom telefonu... srijeda – neradni dan. Četvrtak, već od devet sati pokušavam okretati potrošački... 9820 zazvoni.......tišina nekih 15 -18 sekundi i onda jedno histerično tu tu tu tu tu tu tu u nedogled. Polako sam i ja postajao histeričan. Pokušao sam preko broja centrale, a gospođa relativno ljubazno, odgovara „ne preko mene“ Hm.. kaj ne preko Vas? malo sam zbunjen, kaj ste tak veliki? Ok, šalu na stranu, teta mi je lijepo objasnila, imate direktan broj... jupiiii sav ozarena lica, uzeo sam pisalo u ruku, „hvala Vam gospođo, možete li mi dati taj broj?“ Uzdah i njen odgovor „9820“ i tuuu veza se prekinula – moj tihi i nevjerni hvala nije stigao do nje... ALI, pa taj broj imam, objasnio sam da se tamo niko ne javlja?? Uh, Smotani, živci zbor! Sva sreća, vrijeme je za moju tableticu koja će stabilizirati sad već poveću nervozu. Vrtio sam ja do iza podneva ... ništa. U međuvremenu sam zvao cure da iz moje čarobne tekice sa brojevima (koja, btw raspada se ali je moje zlato) iščitaju mi broj jedne gospođe u HEP u – ne radi ona na tim poslovima, ali, da mi da broj, neki drugi, potrošačkog. Nisam htio zlorabiti svoje poslovne veze u privatne svrhe. Nazovem ja nju a ona meni, heeej, pa di si ti??? Zvala sam te a vele mi na odmoru si.. pa kak si ga dobil? No krasno, sad i stranke znaju da odmaram i zabušavam hehe... i tako riječ po riječ, zamolim ja nju neki „nepoznati“ broj potrošačkog... a ona meni, nema ga... ali kaj trebaš? I objasnim ja situejšn, kad ona veli nazovi moju kolegicu ona će ti to provjeriti, iako, vjerojatno ne i riješiti – mislim da ćeš morati u Elektru. Halo?? Od jutra zovem, ne mogu ih dobiti, sto puta sam već mogao do Elektre, kojeg jarca onda pišu broj? Ako će mi vjerovati stanju brojila koje donesem zašto to ne mogu telefonom? Konačno, pa oni su očitavali, neka ponovo dođu i provjere svoj dobro odrađen posao!!! sasuo sam ja drvlje i kamenje na nju, ni krivu, ni dužnu..a ona se samo smijala.... samo je tiho dodala, e ti bi malo trebao doć kod nas hehehe... zna ona da ja nikada ne dopuštam da stranka ovako šizi, da uvijek nastojim popeglati sva sr.. svojih kolega, ali, kad se sam suočiš sa ovakvim stvarima ali i zidom kojeg ne možeš preskočiti niti zaobići ( obratite pažnju kako mi je teta na centrali rekla „ne preko mene“) stvarno ludiš... i sad, spremiti se put Gundulićeve ili ne? No, moje su cure nazvale pak treću osobu, bližu ovim potrošačkim kodovima i, kao rezultat „poslovnih veza u privatne svrhe“ dobio sam samo informaciju da traje kolektivni godišnji (??!!) , da su dežurstva i vjerojatno gužve, u što se uopće ne čudim ako su čitači ovako savjesno obavljali posao. I što sad? Jednostavno, Smotani, pripremi papire i put Gundulićeve... , ali, koje papire uzeti??? Kako dokazati stanje brojila, ma nemam pojma.. uzeo sam svoj papirček, i krenuo u još jednu avanturu... poprilično „nabrijan“ . . cijelo mi je vrijeme odzvanjalo 1500 Kn. Kao da i ovako nemam dost velku ratu, a di je 4% smanjenja za državnu pripomoć? Sjetio sam se i nedugo objavljenih natpisa o štetnim ugovorima koje je HEP sklapao – nije dosta što smo zbog loših ugovora imali INA e imali najskuplji benzin, sad i gubitke HEPa moramo podmirivati – ma shvatio sam iz svega samo jedno: Država neće bankrotirati, bankrotirat ćemo mi koji te dugove plaćamo! I tako sam, sa uljem koje sam sebi dolijevam na vatru došao pred HEP, udahnuo duboko i, ko Rambo uletio unutra...od očekivane gužve nije bilo ništa jer, pa još je rano. Ljubazna gospođa na šalteru odavala je toliku mirnoću i odmah sam i ja postao malo „normalniji“. Zapravo, kad sam razmislio, ta je žena najmanje kriva a uvijek najviše nadrapa zbog našeg, opravdanog, nezadovoljstva. Započeo sam lagani razgovor i pokušao se, barem, uljudno ljutiti. Ma, ne, nisam se ja na nju ljutio nego na naš sistem uopće – odradila je gospođa očitanje ali me i upozorila da će stvar sada biti malo nerealnija jer će obračun biti sa 31.7. što će reć, mjesec dana više... ali, draga moja, pa pogledajte stanje brojila s obračuna i sada, nakon mjesec i pol od očitanja – nema šanse da budem ovako iznenađen kao sa razlikom od 1500 Kn. No, kako bi ono rekli..“ ni to nije sve“ ... problemi sa policom osiguranja koji kao po automatskoj traci šibaju opomenu svaki drugi dan, a raskid nakon uplate one zaostale i nove rate – ja pomalo ne vjerujem kud to ide. Drago mi je da im je računovodstvo „ažurno“ do te mjere da mi raskid šalje nakon uplate a vrijedi unatrag? Ma ja stvarno više ništa ne razumijem. Jedino, pitam se, plaćaju li oni svojim klijentima obveze na vrijeme? Samo to? Ja, kao i većina, ponekad iz trenutne nelikvidnosti, ponekad iz zaborava, kasnim po koji dan, ali ovo što se počelo događati malo me živcira. No, idemo dalje...... uf. To još nisam riješio, nemam snage odjednom sve loše stvari rješavati hehe Ali, da ne bi ipak bilo sve tako crno, ima i jedan svijetli trenutak – doduše normalan, ali ipak.... Kako sam se ono skljokao na placu, naravno da je istekao parking za mog ljubimca i, naravno, da mi je prikeljena kazna. Te subote navečer, kad se Mladen konačno sjetio da je i auto vjerojatno ostao tamo, pretpostavljam već umoran od mene, otišao je po njega i mislim da je skoro pojeo onu kaznu. No, nikakve panike nije bilo, riješio je to, na obostrano zadovoljstvo, upravo onako kako i je za očekivati – opravdano zadržavanje vozila u nesretnim okolnostima nije mi prouzročilo još jedan, izvanredni, izdatak. I da, nisam još otvorio sve kofertice iliti račune, jer, prema najavama, plaća će, osim što će biti manja, kasniti zbog novog nameta, pa, i ja ću kasniti kao i svi sa računima, a vi gospodo, ažurni, izvolite, isključite, radite što hoćete, ali, jedno Vas molim – počnite i Vi svoje obveze plaćati u roku! Tada, tada će mnogi redovitije dobivati plaću, bit će prostora i za bolje dobiti, veće plaće, i vjerujte, kao u začaranom krugu, efekt će biti da ćemo i mi svoje obveze plaćati u roku.... jednostavno zar ne? Ali, nikako da neki shvate – prvo krenimo čistiti u vlastitom dvorištu! Ja svoje redovito čistim, ali, nisam, nisam kriv što plaća kasni, što od ostvarenog povećanja nema ništa jer – ne plaćaju nam... i da ne nabrajam, svi mi to znamo i osjećamo... Ovaj vikend idem svojim biljkicama jupiiiiiiii, konačno!!! Imat ću i društvo jer me, za svaki slučaj, još malo drže pod kontrolom... ali, i iskoristit ću ih za, siguran sam, sate smijeha ali i neke dubokoumne razgovore. Ponedjeljak – kontrola i svratit ću do posla – još nisam načisto kako i koliko, ali, polako – godišnji sam „potrošio“ zapravo, vrijeme... ali, doći će i mojih pet minuta, čim malo popusti ova sparina – barem se nadam i vjerujem u to. Ugodan vam vikend i lijepo se odmorite.

- 11:08 - Komentari (24) - Isprintaj - #

srijeda, 05.08.2009.

Hvala Vam, prijatelji!

- 02:44 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.08.2009.

Opet sam tu :)

Dragi moji,..prošlo je puno vremena......za mene i previše. Nema svrhe sada, nakon toliko vremena odgovarati na vaše komentare – koji su me iskreno dirnuli sada kad sam ih vidio i žao mi je ako sam Vas zabrinuo, ali, nisam se imao prilike javiti, a nisam niti htio raditi neku paniku, no umjesto odgovora na komentare pokušat ću objasniti gdje sam se skrivao ova dva tjedna, u razdoblju u kojem se dogodio moj, iznenadni, godišnji odmor. Doduše, nisam ga proveo kako sam planirao, kako sam htio, ali kaže se.....Čovjek snuje a Bog određuje Eto, kad sam se veselio vikendu, kada sam se osjećao dovoljno jak i samouvjeren da ću uskoro na godišnji, dogodilo se nešto neplanirano, neočekivano...... U subotu, redovna procedura kad sam doma – lagano ustajanje, malo vježbica za leđa, kavica, komp... krenuo sam na plac, malo mi vrijeme nije bilo po volji, malo me tlačilo.....ali, evo kako sam to vidio u prvom trenutku kad sam „došao sebi“.... Ležim u prostoriji u kojoj kao da me ova bjelina guši... kao da mi pritišče grudi , kao da me ta bijela ploča, zvana plafon, tlači, preša.... Skrećem pogled prema prozoru. Ne vidim ništa do prozora druge zgrade iza kojeg, neko kao i ja traži komad neba, traži neki drugi pogled, traži zraku sunca. Već nekoliko dana sam tu....sada, već vidno bolje volje a i pomalo osnažen pokušavam shvatiti što se dogodilo. Priručna bilježnica koju mi je „kum“ donio, olovka i moje misli.. sjećanja... Sjećanja??! Pa nije to bilo davno, iako, čini mi se da je prošla cijela vječnost... par dana sam u nekom zrakopraznom prostoru..ili, kako bi moja draga prijateljica Dinaja rekla...Univerzumu, konačno u svom malom dijelu Svemira... u kojem, kao da sam osluškivao ima li koga ili sam sam... Ne mogu se pohvaliti da sam čuo neke zvukove, da sam nešto vidio... tek pokoja jeka nečijeg glasa samo me zbunjuje..“gdje sam ja to?“ „da li je to taj tunel o kojem sam znao čitati?“ da li je sad vrijeme i da vidim tu svijetlost o kojoj sam čitao.... muk... mrak... nema ničega.. Sada znam.. prošla su četiri puna dana (pet – kako ko računa)... meni vječnost, a opet..kao da je bilo jučer... bole me ruke, vidim neke zavoje, flastere.. nešto mi viri iz ruke... shvatio sam, jer poznat mi je taj predmet, mala je to pipeta koja, začepljena, stoji u mojoj veni... na mojoj šaci, i čeka... čeka neku cjevčicu koju će joj združiti i njome poslati neke tvari, benzin ili masti koji će pomoći da moj motor bolje radi, podmazati sve dijelove i nakon, tako vješto obavljenog servisa, pustiti me u moj nespokoj..... Djevojka, žena.... u plavom... ulazi i sa smiješkom pozdravlja i nešto govori... vidim da joj se pomiču usne..ali, ne čujem...tutnji mi u ušima – prevelika je to buka nakon mira i tišine koja je zavladala mojim umom... no, nakon malog uštimavanja sluha čujem glas.. glas te djevojke, žene... „kako ste, vidim bolje čim je olovka u ruci...“ Nisam znao što bi rekao... tiho sam prošaptao.. „koliko sam ovdje?, kao u magli sjećam se nekih lica oko sebe..Ivane, Mladena, Tihane...sjećam se i kratkog telefonskog razgovora.. ili sam samo sanjao? Ups...da li je doista i ONA bila tu? Ne...ništa ne znam...“ Pogledala me svojim očima i kao da je shvatila da tek sada postajem svjestan gdje sam i da, očito, nije dobro što ovako, ne znajuć koliko, tu Bogu kradem dane.... Samo je tiho rekla... sad će doktorica.... pozdravila me i otišla.... Nije prošlo dugo u sobu je ušla žena u bijelom... gledao sam u nju očekujući odgovore... nakon kratkog pregleda, mjerenja tlaka, slušanja srca, mjerenja pulsa sjela je na rub kreveta... „kako se osjećate?“ ...Hm, koje pitanje... „glupo i tupo...“ mislim da sam tako započeo svoj nejasni odgovor...nisam imao snage razgovarati... htio sam pisati... htio sam toliko toga podijeliti s ovim papirom, a ni za to nisam imao snage.. samo neke čvrkice, natuknice koje će mi jednom, nadam se, poslužiti da se prisjetim – tako sam taj tren razmišljao..... Vidjela je da sam zbunjen, da mi puno toga nije jasno... tiho je započela.....“da li se sjećate što se dogodilo?“... mislim da sam samo niječno odmahnuo glavom... zapravo...znam ! ... bio sam sretan tog trena jer sam se sjetio... „bio sam na placu... kupovao sam voće i tražio salatu....pogledao u mobitel, mislim da je bilo 11,07.... „ odjednom sam zastao... pokušao sam se sjetiti da li sam našao tetu Maru i njenu salatu.. kao da mi sada nastaje neka rupa... . i je...rupa je... nakon toga sjećam se povremene slike ovih zidova, pokoje slike nesuđenih kumova, Tihane i još nekih lica koje ne prepoznajem, nekog lica koje mislim da nikako ne želim vidjeti, a najmanje ne tu... Šutio sam nemoćno tražeći pomoć... Ubrzo sam saznao... Skljokao sam se ko zrela jabuka ( ha, kako si tepam), vjerojatno i nekoga pri tom opalio – i, ispričavam se ovim putem, nije bilo namjerno, došli su bijeli Anđeli... i poveli me u prostranstva ovih zgrada... Nešto što me bunilo u početku... kako sam onda vidio slike dragih prijatelja, Tihane? Kako su se oni stvorili ovdje? Odgovor je bio zapravo jako, jako jednostavan... kad su me smjestili u nove odaje, smjestili su i moje stvari .. a mobitele.. e njih su ponijeli kod sebe.. i, kad je zazvonio fon... prvi poziv nakon mog smještaja.. bio je Mladen... zabrinuo se što me nema jer, trebao sam svratiti do njega vezano uz one moje privatne peripetije koje me, neumorno, prate... i tako je on, prvi doznao i dojurio u moj apartman... Očito sam ove dane malo „bauljao“ u nekom vremenu, u nekim događajima... a oni su, nesmetano, bez obzira na moje prisustvo ili ne...događali se....čak sam i ja u njima sudjelovao, ali, kao da mi se nakon malog oporavka, novog šoka, opet sve poremetilo... Doktorica je, polako, krenula u analizu... kako ih je Mladen upozorio na neke probleme i lijekove koje trošim ( nisam ni sumnjao u njegovu razboritost..) odmah su pristupili kontroli s te osnove... no, nije bilo većeg znaka uzbuni... malo poremećeno stanje, prema riječima glavne i odgovorne, uzrokovala je isključivo iscrpljenost...ali i, kako je kasnije saznala, neredovito uzimanje lijekova ( misli da je to bio uzrok, ali ne da Smotani na sebe ). No, kada tome dodam i situaciju kojom se već neko vrijeme nosim na radnom mjestu.. rekao bih.. ja sam kriv! Doista se osjećam krivim jer sve shvaćam preozbiljno, preodgovorno... Bože, da me sad majka čuje klepila bi me za uho....No, na žalost, čini mi se...ne, siguran sam, ovi drugi..u koje ja nikako da se uklopim, nikada neće imati ni dio ovih situacija koje ja trenutno prolazim... i dobro je to.. sve to, zapravo, ide u prilog malo stanjenom Proračunu i ušparama u Ministarstvu zdravstva.... eto, oduvijek sam bio poznat ko „rasipnik“ a sada to i dokazujem,... no, tješi me jedna spoznaja.. svaka kuna koja će biti utrošena ne mene, mislim, gotovo sam siguran, uplaćena je iz mojih doprinosa, dopunskih osiguranja i sličnih i inih nameta koje moja, ali i sve naše plaće trpe... i odmah se osjećam bolje... nisam uludo izdvajao.... Malo sam smogao snage upitati... da li me nešto trefilo.. pokazujući na svoj motor... Lice ove divne osobe koja me već samim svojim glasom i pristupom umirivala, postalo je ozareno... ne, nije...ne brinite..ali, da morate povesti više računa o sebi i pripaziti...jer, ni motor ne može kako vi hoćete... to je istina. Ni u snu nisam sanjao da „samo“ iscrpljenost, potpomognuta stresovima i šokovima, može toliko dugo trajati... da si tako „umiren“ danima i da si u svom svijetu..... No tu me ispravila... oporavljao sam se vrlo dobro – prvi tren sve je navodilo na poremećaj tlaka koji je u subotu, sa popriličnom promjenom vremena, bio vrlo vjerojatan uzrok mojih nedaća. Počeo sam se oporavljati, čak se u magli sjećam i razgovora sa dragom osobom, a onda...na lice mi se navlači mrki pogled...pa zar je bila tu? Nasljednica? Ne znam kako da doktoricu to pitam? No, ona kao da je osjetila neke moje dileme, tiho je nastavila... u nedjelju ste se lijepo počeli oporavljati, doduše, bili ste malo pod sedativima, morali smo stabilizirati tlak.... i, sve je na dobro vodilo.... u ponedjeljak, imali ste jednu posjetu.... i sve je opet otišlo u nepovrat... vrijeme, vi, tlak... malo ste se pogubili, kako bi vaš prijatelj rekao „pao vam je mrak na oči.::“ pokušao sam se prisjetiti.... malo, malo sam dozvao sjećanju taj dan..a onda, opet sam se počeo tresti... iako me pokušavala odmaknuti od tih misli, stalno sam se vraćao... tiho je dodala.. .ne čudite se ako vam malo prijatelja dolazi... samo Mladena sa ženom i one koje on uvede puštamo – iskreno ne bismo da se zbog jedne osobe, ponovi ponedjeljak.... shvatio sam da je nešto bilo... , nisam se mogao sjetiti, čini mi se da će Mladen imati težak zadatak – objasniti mi.... Pitao sam gdje mi je mob – nasmijala se i tiho odgovorila – kod vašeg prijatelja, no krasno, sve mi je zaplijenio – i dok sam već smišljao kako ga napasti, dodala je – ne smijete imati ovdje mob upaljen... aham, vidio sam neku aparaturu.... mislim da sam shvatio... Što sada? Pitao sam se koji je dan? Pitao sam naglas.... Srijeda.. .mislim da su mi skoro oči ispale.. pa kako? Kako se tako malo sjećam? Sjećam se pokoje pretrage, pokojeg lica...ali, gdje mi odoše ti dani? Ne razumijem.... Popričao sam još malo sa dokicom o stanju, pretragama, terapiji.... svega sam se naslušao... ali, valjda tako mora.... Čekao sam Mladena – on će mi pojasniti ostatak.... i neke bljeskove koje u pamćenju imam, a ne razumijem.... Ni slutio nisam kakve je sve zadatke Mladen u tom vremenu odrađivao...prošlo je nekoliko dana dok mi je, mislim i sada..nepotpuno, rekao...muči me Nasljednica, njena slika koju vidim, ali se ne sjećam.. a on, on ne želi još o tome..“ima vremena“ – uporan je... Ivana mi redovito nosi sve potrebno za boravak ovdje, iako mi je bilo malo neugodno pokušao sam u glavi prelomiti – pa i ja bi to za njih učinio, to je normalno..... Mladen je zadužen za klopu.. jer, Ivana bi, meka srca, udovoljila svakom mojem zahtjevu, a ovaj okrutni nesuđeni kum...eh, hvala ti Mladene! Mislim da sam u magli vidio i sliku Sanjinih roditelja – je, u pravu sam, bili su odmah prvi dan kad im je Mladenko javio....uh, samo im brige slažem... dugo me informirao ko je sve bio, ali da su svi samo preletili – jer spavao sam opijen svim drogama..... U četvrtak sam malo više progledao...iako, užasan je dan....vruće, zapravo pakleno vruće. Fali mi cigareta, zapalio bi onako sočno, a negdje, u malom mozgu je ostalo „odmah prestati pušiti“..eh...lako je vama reći...no, poradit ću i na tom projektu. Prijatelj mi kaže da me jedna dvije neće ubiti, samo, pitanje je, znam li ja tu stati? No, imam ovdje vremena i za odvikavanje. Saznanje da je guzda digao sve na noge i da vreba kao pravi zabrinuti roditelj opet je pokazala ono njegovo drugo lice, koje, malo nas ima prilike vidjeti...i kada sam ga branio, bez obzira što imam ja i protiv, nisam to napamet govorio...mislim da sam ga ipak dobro upoznao. Čini mi se da ima malu grižnju savjesti, ali, nije..nije on kriv...zapravo, ja sam kriv...u subotu je bio očajan dan, a ja, ja sam ko pravi idiot otišao ne popivši obaveznu jutarnju tabletu...i, inače sam malo štrajkao s njima, a to sve zbog nekih događaja i strahova iz prošlosti.....no, mislim da ću od sada, ipak, sprijateljiti se sa redovnim dnevnim dozama i biti malo odgovorniji u tom pogledu – ipak je ovo potrajalo, ipak me zdrmalo, i, iskreno, malo sam se uplašio – nekako mislim...Smotani, ma...ipak ti još nije vrijeme..... Svakodnevne kontrole, pretrage, ali i vježbe izmučile su me poprilično uz ovo pakleno vrijeme. Ma koliko molio da me puste doma, nije upalilo.... čini mi se da moji najdraži imaju prste u ovome – no, nikako im dokazati da sam shvatio da moram lijekove redovito piti. Konačno, uz sve intervencije, ali i moju tvrdoglavost, digli su ruke od mene i „pustili“ me doma. Ne, ne mislim da sam dao obećanje u vjetar, pit ću redovito tabletice (dobro, ak baš ne na minutu...), poradit ću na cigaretama, kave sam se i tako manje više odrekao, alkohol ne trošim...sve u svemu, može se dalje. Za prvu ruku kratki raport ... vraćam se u formu, a uskoro i na posao čime i sebi želim pokazati da je sve iza mene. Znam, znam – više odgovornosti prema samome sebi, ali i prema svima koji su, zajedno s Vama, ovo vrijeme bili iskreno zabrinuti. Nadam se da razumijete da se nisam mogao javiti, ali, lijepo je bilo vidjeti, iako i sa suzom u oku, Vaše komentare. HVALA VAM!!! Sada, ovaj tjedan još malo ljenčarenja – to je sigurno, a poslije, spreman za povratak otpisanih i ulogu u filmu nesalomljivi... hehehehehe istina je, pojma nemam o glumcima, filmovima, ali, ali znam da mi je ovog ljenčarenja dosta. Ovaj ću tjedan, prema preporuci liječnika, još malo imati mirniji tempo, sa guzdom je dogovoreno – do daljnjeg se odgađaju svi dalji putevi, jer, nekako, dok ne prođu ove vrućine ne bi rado pržio se u limenim kutijicama, ma kakve one klime imali. Ima za štakora posla i ovdje.... I na kraju, hvala svima koji ste mislili, brinuli – eto, nisam imao prilike javiti se, a stalno sam mislio sad ću van. No, moram priznati, sa suzom u oku nasmijao sam se i tjeralicama, i teorijama mog nestanka.... ali, ponavljam, nisam htio raditi paniku ... tu sam, i dobro je i, još jednom, hvala vam svima! Ipak, najveća hvala mojim prijateljima, nesuđenim kumovima, Ivani i Mladenu – dragi moji, sretan je onaj ko Vas ima za prijatelje! HVALA VAM! P.S. za zapovjednika Creativu Zapovjedniče, nadam se da ipak navraćaš ovdje iako si otišao iz svog carstva. Nema te – vidim.... nisam stigao odzdraviti, zahvaliti ti, ali, sada to činim.. kao drugu i starešini. Hvala ti na na svemu prijatelju, a najviše na tvojim postovima ali i podršci koju si mi dao. Nadam se, ako se vratiš, javit ćeš se ..a do tada, lijep ti pozdrav i mirni dani.

- 20:46 - Komentari (27) - Isprintaj - #