„Domovino u srcu te nosim,
Domovino, tobom se ponosim“
I nekad, i danas, s ponosom ponavljam stihove ove
Iako, život je donio probleme mnoge.
No, prelijepa Domovina kriva nije
Što pogađa ju baš svaka kriza.
Politici sada mjesta dati neću
Već tiho ću, prijateljima svojim, zapaliti svijeću.
Suza iz oka tiho mi niz lice klizi
U meni sad su sve veći nemiri
Godišnjica je mojim prijateljima dragim
Al ne mogu da se jednom, posebno, ne javim.
Jer danas, prvi put od tada
Prijatelju, ne smijem do grada
Ne mogu do tvoga doma stići
Ne mogu ti obitelj obići
Uvijek smo ovaj dan bili skupa
I kao da mi srce sada jače lupa
No, okolnosti su me malo okovale u stanu
Al prijatelju, još više otvaraju bolnu ranu.
Teško je tebe se sjetiti
Teško je tebe ne osjetiti
Nikada tvoj pogled zaboraviti neću
Pogled kojim si meni poželio sreću
Ostao sam prijatelju dragi do kraja
Mislio sam da ulazimo put raja
Naši se snovi ostvarili nisu
I danas o nama pogrdno pišu
Al, riječi onih koji ne vole
Prijatelju vjeruj, sve manje bole
Istina je uvijek svoj put nalazila
Pravda – spora ali dostižna – dolazila
Iako, čekamo još puno pravde
Čekamo istinu za mnoge dane
Prošlo je, istina, godina puno
I dalje nas neki gledaju ružno
No, mi znamo da svoje smo branili
Mi znamo da tuđu zemlju nismo gazili
Savjesti čiste pred svaki sud mogu stati
Svakome, mirne savjesti, u oči pogledati
Al bole prijatelju vaši grobovi
Kao da smo bili neki robovi
Mnogi još uvijek mir nisu našli
A u petnaestu smo godinu zašli
Rekao sam, o politici neću
Preživio sam, imao sam sreću
Metar – samo jedan metar bio je između nas
Metar koji je za mene bio spas
No, ostao sam zbog metra prokletog
Bez prijatelja dugogodišnjeg
Sudbina je uprla u tebe prst
Izgledao si dovoljno čvrst?
Nije se pitala kako sam se osjećao tada
Dok u krilu ležala mi je tvoja krvava glava
Nije se pitala tada kako ću ti ženi pred oči doći
Nije se pitala kako tek rođenom djetetu pomoći?
Kako malome o tebi pričati danas
Kad kao da je većina protiv nas?
Kako mu objasniti da tata je borac bio
Ali da većina danas govori krivo?
Istinu, istinu prijatelju čekamo
Da konačno i „većini“ u oči pogledamo
I neka i ovog Spomen dana
Iako je mnogima prava rana
Ali i mi svoje imamo rane
Dal došlo je vrijeme da i nama sunce svane?
Ostavljam te prijatelju u pitanjima ovim
I želim da znaš da se ja i dalje tobom ponosim
Da često me taj metar noćima muči
Naročito kad grmljavina buči
Al, neko je odabrao između nas
Meni je taj metar bio spas
Iako, moje dileme prijatelju znaš
Ponekad se pitam je li to bio spas?
Ostavljam te sada u tvojem miru
Popit ću jednu bezalkoholnu biru
Svijeću ću u svome domu zapaliti
Tvojoj i ostalim žrtvama, tiho zahvaliti
I, ispričat ću priču tvome sinu
Ispričat ću mu istinu
Tiha će muzika svirati
Gitara, čije si žice toliko volio dirati
Hvala vam prijatelji moji!
Post je objavljen 05.08.2009. u 02:44 sati.