smotani007@gmail.com


Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti


Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda



















smotani

srijeda, 19.08.2009.

Homagge

Ovih sam se dana primio posla kojeg stalno odgađam i tražim čarobni štapić ne bi li mi pomogao..ali, štapića nema i Smoto pljucni u ruke i sredi taj balkon! Hm, na sve liči – od podruma do tavana, a poneki predmeti poput zamrzivača, odaju da to baš i nije. Poznat sam po gomilanju potrebnih i nepotrebnih stvari – jer sve može zatrebati.. .pa sam tako naišao na brdo letvica koje su nekada služile za dogradnju jaslica, hrpa nekakvih posuda u kojima sam kupovao sadnice cvijeća a poslije su mi poslužile za moje sadnice – no, već par godina ih ne koristim... svega sam našao... šok je uslijedio kada sam iza kutije za kruh – koju više ne koristim jer nemam što u nju staviti obzirom na brzinu kojom isti smlavim njami – našao staklenku nečega.. pomno sam pogledao i shvatio da je to kompot od breskve?! Ta me spoznaja natjerala na kratku pauzu i razmišljanje otkud to??? Ma, sjetio sam se da sam lani starom radio kompot kad je bio bolestan i samo je takvu hranu mogao jesti...ali, otkud tu? Nemam pojma, valjda nije pojeo, ja zaboravio na to i nije bilo na oku... no, jedno sam se iznenadio.. to se čudo uopće nije pokvarilo osim što su breskve malo posvijetlile od svijetlosti... tekućina je bistra i mirna.... otvorio sam staklenku..a ono čak i miriši po kompotu... dakle, ipak stari majčini, zapravo bakini, recepti imaju svoju snagu.....thumbup

I tako se već par dana naizmjence borim sa balkonom i popodnevnim spavanjem ... Zatrpao sam kontejner smeća – pa kad toliko već taj odvoz plaćam bar da malo i iskoristim, naprao se svega i svačega što dugo nisam koristio... fakat sam odlučio napraviti generalku. Razmišljam i o gletanju i farbanju jer mi je strop na jednom dijelu počeo padati.. .živjeli anarhičari po zgradi koji stalno nešto ruju i kao rade.... mad
Uz popriličan umor na ovoj temperaturi naravno da imam i neke specijalitete od dogodovština.... jedna od najjačih je kako sam jučer prilikom tuširanja primijetio kako mi je gel jako pjenovit.. ali, ima i neki poseban miris.. pogledao sam prema bočici kojom sam se našamponirao i ostao nijem... danas pere čarli ha ha ...odjekivalo mi je u glavi.. OK, malo sam pomiješao bočice..ali sva sreća da nisam na rubu kade ostavio i super atac kojim sam prethodno lijepio plastiku od frižidera...zamislite scenu? nono Odmah sam se sjetio Policijske akademije.....

Na poslu stanje redovno, malo se zahuktava – pa prošli su godišnji, uglavnom, ali, još uvijek je relativno mirno i stigne se malo prošvrljati po netu... iako, neki sam dan imao napad dviju dama Nacinale, danas već pomalo lud, smijem se od tuge kad samo pogledam naslove članaka koji se nude headbang

I ne mogu da od tih novinskih, bombastičnih, naslova ne napravim jedan hommage po uzoru na dragu mi Vesnu Parun koju pamtim ko klinac kada me «potapšala» po glavi i rekla «bit će mali od tebe nešto» . Teta Vesna, nije nešto, ali ipak, ironija, koja je i Vaše oružje, kao da malo prazni negativni naboj.... po uzoru na Vaš omaž pokušao sam s malo ironije «prelistati» štampu... ( nakošeno su ti bombastični naslovi a ostalo moje prolijevanje žuči koju sam davno operirao)

Nema odgode nastave i sve dok je situacija u zemlji takva da direktor HŽ od sebe kupuje tri puta skuplje žarulje – vjerojatno i za sebe, dok me INA odbija i cijene ostaju iste, dok neki žive u Zagrebu i primaju veleposlaničku plaću ( vjerojatno su veleposlanici u misiji dobre volje u Zg) , sve dok neki rade u hdz a plaća ih hep ups, ili obratno? ( istina, državno je jedno i drugo, i nije neki problem – iz šupljeg u prazno), sve dok INA duguje 2 mlrd kuna i podiže cijene goriva ( ček, ček...nije li to bila naša firma?, kud ode?) bit ću kao životinja ( uklopila mi se izjava gosp. Reje, novog trenera Bilih).
I dok u jadrankinim kućnim čarolijama doznajemo da vladi ne treba nikakva svježa krv , pa tek su potvrđeni u Saboru, da izdavači neće više svake godine zarađivati na udžbenicima ( ajde i Vlada je nakon godina analize i statističkih pokazatelja utvrdila da je previše..), saznajemo da će nam se i, usprkos recesiji, povećati plaća... jer će biti u plaći Božićnica, regres i prijevoz,... sa toplim je obrokom to odavno napravljeno, pa, prošlo je ono, što ne bi i ovo,...
Mislim da se Predsjednica jako naljutila, govori o kuhinji u visokoj politici ... pa kako i ne bi... svako bi poludio da na poklon članu te visoke politike budu uručeni, kao kumu Bandiću lažni rolexi , koji je, prema riječima bliskih mu suradnika, već započeo Predsjedničku kampanju . Da Bandić misli ozbiljno, govori i činjenica da je maratoncima dao 90.000 Kn - vjerojatno za trčanje počasnog kruga nakon pobjede, a da za muzeje nema novaca jer, kultura je nešto što nosimo u sebi i ne može se naučiti. I tu je u pravu! Njegov novopečeni kolega, koji ga velikim koracima sustiže, a čini mi se uskoro će i prestići kuma Bandića, lijepo Hrvatski, jasno i glasno, da ne kažem transparentno, kaže neće nas zlobnici pobijediti nikad!. Nije baš da je jasno ko je vuk, ko ovca, a ko crvenkapica u ovoj priči, ali, činjenica je da je Kerum skupio 7 mil, za udžbenike na donatorskoj večeri... ma, večera ni donatori nisu niti bitni, oni su tu da šute i plate a tata Kerum, ko i kum Bandić ide u svoje nove pobjede za ispaćeni narod. Evo, svake godine novi udžbenici, nova uništavanja šuma, novi izdaci za već ogoljene roditelje, i dok Premijerka najavljuje rat izdavačima, Jandroković kreće u sječu - doduše, misli se na troškova ministarstva, ali, kad već imamo dva premijera, dva veleposlanika na istom mjestu, zašto ne bismo imali i dva MVP? Doduše nemam pojma što bi radili, ali snaći će se oni, vidim, dobro im ide.....
Došao je vrag po svoje, stari su Rimljani znali za onu «kruha i igara»... igre imamo, ali samo one visoke politike, ima i kruha za kuhare u kuhinji visoke politike, a za nas, za nas je preostalo da timski, kao i Vlada , zaskočimo dostavljača i otmemo mu pizze – samo razlika je i tu...nas brzo ulove, a ove visoke.... ne .. pa i kako bi, kada potpisuju Ugovore za niš korisne kamere, kada u sedmom mjesecu potpisuju ugovore za svečanosti iz petog mjeseca..ček, ček...kaj sam spetljal... ma, nisam ja, to je i tako samo hommage.....
A negdje... daleko u šumi... kao da čujem Gargamelov glas.....»jedi govna majmune glupi»...uzmem bananu i polako u svojoj Banana državi sjednem na granu i uživam u miru i tišini svakog novog dana.....sve dok mi MIG 21 ne probije zvučni zid, pokazujući demonstraciju čega? Kome? Ovim ljudima koji su pozvali na prosvjed u 16 sati na uglu Marohnićeve i Prisavlja radi plaćanja parkinga? Ma.. dosta je omaža... ipak, ne mogu odoliti a da od «tete Vesne» ne posudim pjesmu posvećenu našem Financ ministru u novoj knjizi «Taj divni divlji kapitalizam», čijih je otkup 300 primjeraka odmah najavio kolega mu Biškupić – za potrebe ministarstva yes

Šukerijada

Kad poskupi benzin,
skratit ćemo ceste.
Kad iščezne kerozin,
imamo paštete.
Za dojilje je lako:
Jeftinija bit će jahta
neg kolijevka




- 17:58 - Komentari (53) - Isprintaj - #

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....





Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....

svemir,svemir

 photo kava2.jpg



kavu/e molim:)


Counter
Vas je bilo...













Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....

Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/



Khevenhiller
(mojoj majci)

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

( Miroslav Krleža )






..... i... meni.....