smotani

subota, 26.09.2009.

Večer na rujanfestu...

Nije da me baš ovaj tjedan nečim poslužio, ali, makar sam ga ispratio dostojanstveno...Nakon silnih peripetija, vratolomija i jučer sam, totalno bezvoljno, ali iz inata, otišao na Rujanfest. Sastav ekipe se iz temelja promijenio i na Bundeku sam završio sa svojim curama i njihovim „pratećim osobljem“ kako to one od milja znaju reći. Iako smo rekli da ćemo pratiti njihov ritam i biti im samo tiha pratnja, to je bilo nemoguće – već na samom ulazu ( naravno sa krive strane hihi) počelo je komešanje – ko je gladan a ko žedan? Čim su ugledale Slavonsku kuću odmah su dobile inspiraciju Jedva smo ih odvojili sa ostavljenom mogućnošću kasnijeg „zasjedanja“ u kući. Mio mirisi uzbunili su i moju unutrašnjost – a kako i ne bi kad sam do tada pojeo samo neki sendvičak i to na silu jer je doista bio ludi dan. Pobuna u unutrašnjosti dala je znak da sam malo otpustio kočnice i počeo tražiti pripadajuće bedževe mojim dragim curama Odabrao sam za svaku ponešto: „Nemam sitnog“ ; „Nisam ja“ ; „Nemaš šanse“; „Ideš“ ; „Gdje si?“ i, meni najdraža „Totalno sam lud“ Ušli smo u šator Obrtnika – e tu je svako našao nešto za sebe – cure nakit, kojeg su neki morali i platiti hihih mi naravno, zapeli na piću i raznim pratećim artiklima.... No, u šatoru je doista bilo svega, a nekako smo se najviše zadržali oko štanda sa drvenim žabama, sovama i ostalim proizvodima vrijednih ruku meštra koji nam je, uz bajkovitu priču, „proizvodio“ od drvenih žaba zvukove koji se i te kako čuju oko bara. Dakle, ne sjećam se kada sam tako uživao – što u prići, što u čaroliji tih zvukova – i zamislio se što sve ruke mogu stvoriti.... Zapeo sam na štandu sa drvenim predmetima – od mužara, valjka, malih batića za meso... pa sve do kučica i autića, koje, sistemom modelarstva možete sami napraviti uz malo drvofiksa i dijelova koje tu možete naći.... Na izložbenom prostoru proizvođača lavande iz okolice Petrinje zabolila me glava... koji intenzivni miris lavande, koji sve proizvodi od te predivne biljke – raspametio sam se kada sam ugledao kekse, čokoladu – i, kako i priliči, ima i za probu nevjernim Tomama ko što sam ja – vrlo oprezno sam gricnuo jednu mrvicu keksa – hm... nije loš, ali, kako ja nisam ljubitelj tih mirisa u većim količinama odustao sam od druge runde probe .. bilo je tu i raznih sapuna, simpatičnih pakovanja koje koristimo u borbi protiv moljaca, eteričnih ulja.... pa, nije ni čudo da me zabolila glava... Raspametio sam se na štandu sa nojevim jajima – koja se, malo oslikana, prodaju po 180 kuna – prazna, dakako – uz to, dobijete i letak iz kojeg saznajem da je sastav nojevog jaja takav da je vrlo uspješan borac u borbi protiv Paučine. Recept potječe iz Turske a kažu da je u Aja Sofiji uz svaki luster obješeno prazno nojevo jaje za borbu protiv paučine. I, trajanje jajeta je 100 godina. Nevjerojatno je koliki je interes pobudilo nojevo jaje kojeg imam doma i s kojim stalno muku mučim jer ne znam što bi s njim – naglo su me svi htjeli riješiti te brige, a kad sam nudio.... e pa, drage moje, sad i ja znam što ću s njim – ide na viksu i nek je čuva dok mene nema ...od pauka Bilo je u šatoru još puno zdrave hrane, literature, dijelova tradicionalne kulture...... Opet lagana šetnja po festu i nailazak na Bolivijski šator – kuku muku – koje isprobavanje i ponča, i sviranja tradicionalnim instrumentima, ali i uživanje u Latino glazbi Nakon Bolivijskog dijela zasladili smo se malo gumenim bombonima i inim slatkišima kojih ovdje ima na svakom koraku Uživajući što u palačinkama, što u nekim grickalicama zastali smo kod Indijanskog dijela gdje smo malo uživali u glazbi ovih malobrojnih pripadnika tradicionalne kulture drevnih predaka Mirisima klope nikad kraja. I dok su neki htjeli u Rock pivnicu Drugi su se odlučili za kebab A mlađi i ja dio prošetali smo do zabavnog dijela I, polako smo krenuli doma... još malo bacili pogled, u prolazu... Jezero sam vidio samo u mraku – moja šetnja Bundekom zapravo to i nije bila... što će reći, još uvijek imam prilike za ostvarit plan „prvog“ susreta sa Bundekom

- 20:35 - Komentari (44) - Isprintaj - #

utorak, 22.09.2009.

Dan bez ljubimaca, bez oktana, bez ... reda :)

Nakon malo luđačkog tempa evo i mene, malo, u mojem slatkom carstvu. Izgleda da je na poslu nekima lupilo u glavu sa spoznajom da je ljetu kraj – ali, po ulicama moga grada kao da to ne primjećujem.... No, nemojte se dati zavarati.... današnji dan posvećen je danu bez automobila a sve u borbi za čišći zrak kojeg dišemo. Baš je bilo zanimljivo danas probijati se po gradu – ja sam se maknuo iz te gužve, ali sam u kasnijim poslijepodnevnim satima naletio na bicikliste koji su, snagom svojih nožnih oktana, krenuli sa Trga prema Bundeku. Bilo je lijepo propustiti te drage mi sudionike u prometu na koje uvijek posebno pazim – jer, sjećam se kada sam znao i do Samobora na tom međunožnom guralu provoditi dane i dane, kada sam uživao u ljepoti te vožnje. I, dok sam na Bundeku zapeo čekajući prolazak zdravih sudionika u prometu, zapelo mi je oko na mali vlakić koji me jako podsjetio na niskopodne tramvaje ali u manjem izdanju. Ovaj služi za vožnju sa velikog parkinga kod Velesajma do Bundeka, a možda i dalje, ne znam, nisam se vozio... I ja ne bi bio ja da mi oko nije zapelo na parkirnu ploču... da četvrta zona, da naplata od 0 – 24 – super...do sada se naplaćivalo za vrijeme Velesajma, a sada i kada se dođe uživati na obližnji Bundek. Ali, nigdje nije istaknuta cijena! Ne bi li trebala biti? Otišao sam na stranice Zagreb parkinga i u cjeniku nisam bio bolje sreće . No, naišao sam na Odlukukoju je donio Gradonačelnik a kojom se parkiralište oko Velesajma svrstava u tu, IV zonu – ažurne su stranice, nema što ... i sad da još kažem da sam u Zg. Hr pročitao da tu Odluku nije smio donijeti Gradonačelnik već Skupština? Da je u toj odluci i moj kvart, ali, samo na pola???? Ja fakat više niš ne kužim – no, vjerojatno za to nisam ni plaćen ali to moram plaćati.,...... Kako bilo, naišao sam na mnoge članke vezane uz ove muke koje muče ne samo Cvjetnjane već i susjedni Vrbik na kojem su već ploče odavno osvanule a ljudi, platili ili ne, nemaju mjesta za svoja prometala ( za razliku od nas ), ali i sve veći dio grada.... No, ispada da samo njurgam – a nije... samo me smeta ova nepravdama ! po kojem kriteriju dio Cvjetnog iza Marohničeve neće plaćati parking? Zato što je tamo HTV, zato što će tamo parkirati djelatnici ureda vlade, jer parking na kojem sada parkiraju ulazi u zonu naplate? Gradonačelniče, kolika je tarifa auto školama koje tamo parkiraju? Koja su oni zona? Iako se nikada ne mogu i neću pomiriti sa nerazumnim Odlukama ma s koje strane dolazile, prihvaćam svaku koju donese legalno izabrana vlast.. .samo, Gradonačelniče, ukoliko krenete u kampanju za Predsjednika moj glas ste, evo javno obznanjujem, izgubili...ali, ne zbog zone parkinga..... već zbog samog načina komunikacije koji u zadnje vrijeme imate, zbog, rekao bih, malo poveće samouvjerenosti – što Vam niko ne može braniti, ali, morali bi znati, da u današnje, teško vrijeme, kada ljudi preko noći ostaju bez posla, kada se obitelji u trenu „ raspadaju „ upravo zbog borbe za preživljavanje, nije lako slušati JA, JA, JA... dragi Gradonačelniče – Vi, sa svim izabranim članovima Gradske Skupštine (iako imaju sve manju snagu pored Vas) ali, ono najvažnije, sa našim sredstvima! Nemojte to nikada zaboraviti Gradonačelniče i niskopodne tramvaje koje tako ponosno puštate u promet, i nove autobuse, i uređenje parkova, parkirališta, i aktivnosti Grada – plaćaju i za njih izdvajaju najviše stanovnici Grada Zagreba.....i ne samo oni! I, evo, neću više o parkinzima – osim, ako bude kakvih promjena, da budete u tijeku – jer, ja ću u svome Gradu, Naselju i dalje uživati iako malo manjeg osmjeha. Ipak, se za vikend nadam da osmjeh neće nedostajati jer, ako sve bude po planu, konačno idem na Bundek – dobro, ne onako kako sam nekada maštao i planirao ( iako, ne odustajem...) već sa prijateljima na Rujanfest.......

- 22:33 - Komentari (32) - Isprintaj - #

petak, 18.09.2009.

Cvjetno naselje - II dio

Boćarski dom, izgrađen 91, donio je malo živosti ovom kvartu – Sajam cvijeća preseljen je sa Gornjeg grada u ovaj predivan prostor.... Kako sam s nestrpljenjem čekao vrijeme Sajma – prvo zato što sam svaki dan šetao i uživao predivno uređenim travnjacima, raznim kreacijama cvjetnih umjetnika – a sve, sve zahvaljujući i vrijednim rukama radnika „Zrinjevca“, koji su, danonoćno prije samog Sajma, ali, i tijekom cijele godine, sa dušom i srcem oplemenjivali ovaj prostor..... Sajam cvijeća je odselio na Bundek, ali, ljepota Boćarskog, okoline – ostala je i danas plijeni pogled svojom ljepotom uz mnogobrojna, česta, događanja. Druga radost sajma, bila je „ulovi parking“ – kako je samo ujutro znalo biti komično vidjeti negdje na osami po koji auto – odmah vam je bilo jasno da se radi o stanovnicima Cvjetnog, a „rupe“ su bile popunjene prijevoznim sredstvima posjetitelja Sajma. Joj, Gradonačelniče – ma, kako Vam je promaklo.... pa kada je kvart bio lud od automobila, kada su svi nogostupi bili pretvoreni u parkiralište, kada je po jedna traka Prisavlja, sa svake strane, uz travnjake i livade, pretvorena u parkiralište niste se sjetili naplaćivati parking? Joj, joj.... ma to Vam je.. Tada ste vjerojatno imali oko sebe „nestručne“ ljude, za razliku od danas. Parkić koji je godinama dograđivan, proširivan – prava je mala oaza za najmlađe. Sa kumicom sam tu proveo sate i sate, a i danas mi je u sjećanju njena prva šetnja. Kumovi su došli sa malenom, Sanja – njena krsna kuma, bila je ponosna ko puran, čak smo i moju majku „natjerali“ u parkić. Sa kumicom sam, iz godine u godinu, otkrivao nove igračke, sjetio se svog djetinjstva i igranja na jednom željeznom brodu u Novom Zagrebu – gdje sam, čim sam prohodao, morao postati Kapetan. Popodnevne šetnje (sada rjeđe) često me odvuku na ovu stranu.. iako je puno posjetitelja, na parkingu uvijek ima mjesta (veliko s jedne i manje s druge strane Boćarskog) za vozila roditelja koji s djecom dolaze na Boćarski kako bi, uz svoj podmladak, uživali u njihovim vratolomijama.... Roditelji! Pripremite kovanice, i ne, nemojte računati na zadržavanja dulje od tri sata!!!! Jer, Gradonačelnik je tako rekao – Igrajte se djeco draga U najljepšem parku grada Igrajte se na igračkama ovim Ali, tri sata – ne više –lijepo molim! Vaš Gradonačelnik Na dijelu one šumice o kojoj sam govorio, narasle su dvije zgrade, prozvane „ciglice“ a vidite i zašto... Uklopile su se u okolinu svojim nekim neprimjetnim šarmom, i obogatile kvart za pokoji kafić u kojima se rado sastajem s prijateljima. Tu smo, devedesetih, sastajali se i rastajali pri odlasku i povratku s bojišnica, oplakivali svoje prijatelje, koji se, na žalost, nikada u njih neće vratiti ... dok su oni ginuli na bojištima, stanovnici su dužnim pijetetom i sjećanjem, zanemarivali svaku našu noćnu „jadikovku“ kojom smo se prisjećali svojih prijatelja, sugrađana, dragih Cvjetnjana..... i, hvala Vam susjedi na razumijevanju...... Spomenuo sam ovaj detalj jer, i tada smo pokazali da smo složni, jedinstveni... pokazat ćemo i danas...... Studentski dom Cvjetno – jedan od ljepših domova, koji je svoj preporod doživio zahvaljujući Univerzijadi..... Predivno je bilo disati 1987 sa sportskim duhom, noći i noći provoditi u životu koji nije stajao...grad je, a i moj kvart gdje su bili smješteni sportaši mnogih država, živio život – i nije bio problem što u blizini nismo smjeli parkirati – jer, bilo je mjesta i previše – baš kao i danas. Danas mnogi studenti imaju automobile – i, po nepisanom pravilu, parkiraju uz dom – što na obilježenim mjestima, što uz rubnik - ali, vjerujte – ne treba od toga raditi problem, jer da se, nesmetano mimoići – samo, problem je s onima koji voze neke svemirske brodove i misle da su jedini na cesti, da je ona samo za njih, i da, kad se oni nađu na cesti ona mora biti čista –ali, samo zato jer su zaobišli onaj parking o kojem sam govorio – parking gdje je auto škola..... Vjesnik... jedan od pojmova nebodera u doba kad je izgrađen – ponosno stoji na jednom od zapadnih ulazu u kvart sa Savske... i tu ima dovoljno parkinga, iako, ima i onih parkiranih uz rubnik – ali, nije problem mimoići se, i, nije ovo autodrom! Tek pokoji kamion pri iskrcavanju repromaterijala u Tiskaru, ili slično, napravi mali zastoj – ali, je li to problem? Koliko ćemo njemu naplatiti parkirnih mjesta, Gradonačelniče? I tu su napravljene nove zgrade, ali, usput sam dobio, u blizini, dobru Kemijsku čistionicu... i, sve se to uklopilo i stopilo sa kvartom – cijena svega – zelenila je malo manje, ali, i ono što je preostalo čini, još uvijek ovaj kvart, zelenim... No, kakve sve najave postaje – ali, ne, nećemo o njima... Na prostoru, po meni, najbolje Pizzerije u gradu – u kojoj, osim pizze ima i druge vrhunske klope, na prostoru gdje je jedan od poznatijih ribljih restorana „Primošten“, davno... nalazio se „veliki dućan“- da, tako smo ga zvali jer je doista, za tadašnje pojmove, bio veliki.... Pored njega, na livadi, bila je kao neka garaža – šupa – ali, otvorena U njoj su bili nekakvi balvani.. tamo smo znali, uz koka kolu, sakriti se od neželjenih pogleda, i zapaliti cigaretu... joj, joj..... Jednog dana „veliki dućan“ je izgorio.. danas bi se pitao nije li već tada građevinska.... joj, Smotani, pssst.........No, kako bilo, niknule su dvije oniže zgrade, dakako, sa svojim parkiralištem – no, kako su i obližnja parkirališta blizu nije problem naći isto kada se odlučite na spomenutu pizzu u „Maslinu“ ili u „Primošten“ na prave morske oblizeke....i, jedan slatki kafić pružit će vam gušt ispijanja fine kave nakon izvrsne klope..... Još malo, i s ove smo strane izbili na Savsku, ali, prije toga, zapne Vam pogled na „Ljepotice“ u Dimitrovljevoj... stakleni neboderi ( tako ih ja zovem) koji sa zapadne strane stoje kao bedemi samom naselju... Tu su još i Veslačka koja je, očito, ime dobila po obližnjem Veslačkom klubu...nogometna igrališta, teniski tereni na kojima sam provodio mnoge sate uživajući u tom predivnom sportu – na žalost, bolest, povrede udaljile su me od bavljenja tim sportom. Nisam prošao cijelim naseljem, svim uličicama i malim parkićima koji oplemenjuju ovaj kvart, ali, nadam se da sam svojim slikama, približio vam naselje, pokazao koliko ima parking mjesta – i punih, ali i praznih, pokazao koliko je prirode i zelenog života u njemu nisam slikao obiteljske kuće i njihova dvorišta u kojima ima predivnog cvijeća - nekako mi je to zadiranje u privatnost i čaroliju intime tih malih kučica - i.... sada se pitam... mi, stanari, imat ćemo povlaštenu tarifu – „jeftiniji“ parking moji će prijatelji imati ograničeno vrijeme boravka, ako me žele posjetiti... ali, kaže naš Gradonačelnik „svakog gosta ,tri sata dosta“ ili, ona druga „vozite se niskopodnim tramvajima - jer, ko visoko leti, nisko pada!“ zar doista sve što odiše životom trebamo učiniti nepristupačno većini građana bez dodatnih troškova, bez nekih ograničenja – koje nam je, usput, Ustavom zajamčeno? Znam, znam Gradonačelniče – reći ćete „pa neka dođu javnim gradskim prijevozom“ – a ja ću vam dodati „znadete li Vi Gradonačelniče koliko košta karta za tramvaj? Znadete li Vi kako je sa npr. dvoje male djece voziti se ovim famoznim gradskim prijevozom? I, ne manje važno... sjetimo se da na nasip dolazi puno vlasnika kućnih ljubimaca u šetnju i rastrčavanje – jer, to je jedna od oaza gdje im je Gradskom odlukom to dozvoljeno, oni – njihovi vlasnici moraju doći automobilom, jer, u javni gradski prijevoz ne smiju...... Gradonačelniče, pokušajte donijeti neku odluku u korist građana u ovo teško vrijeme za sve nas. Nemojte svojim paušalnim izjavama vrijeđati dostojanstvo stanovnika ovog prelijepog grada, pokušajte malo više ljudskosti a ne samo autokratskog raspoloženja unijeti u vaše vladanje... Gradonačelniče, kažete da ste postali Zagrepčanec?? Ne, oprostite, ne bih to rekao...svaka Vam čast na puno stvari koje ste učinili za naš grad, ali, da u zadnje vrijeme ipak neka čudna dirigentska palica vlada – vlada! Dok Vi dijelite poklone po Hrvatskoj (nemam ništa protiv, ali...) Zagrepčani polako gube snagu, ali, i strpljenje... .Svima nam može biti lijepo u našem Zagrebu! Poslušajte glas naroda i razuma – svima će koristiti... nemojte još i vi, svojim paušalnim izjava, nepromišljenim odlukama, stvarati život svojih sugrađana nemogućim....i, ponavljam Vam gradonačelniče--- pamtim Vašu izjavu „kome se ne sviđa nek odseli!“, a ja, ja Vam ponavljam – „ne, neću. Tu sam rođen, kao i moji preci koji su iz političkih razloga morali na kratko napustiti grad! Ali, nikada nismo otišli.... istina, otelo nam puno toga – prije...ali, sada, sada dragi Gradonačelniče... ne damo... ne damo da nam otmete dostojanstvo! Ne damo da nam ograničavate pravo društvenih susreta, ne damo da punite gradsku blagajnu našim novcima, koje, tako olako, dijelite po Lijepoj našoj . naglašavam . nemam ništa protiv ako se ima, ali ne tako da mi to dodatno moramo plaćati – kroz parkinge, kroz kojekakve naknade i slično! I, da se krivo ne razumijemo - nije Zagrepčanec samo onaj ko je u njemu rođen - Zagrepčanci su svi naši sugrađani koji u ovom gradu žive, rastu s njim, vole ga i žele dobrobit i napredak... dragi Gradonačelniče, na ovom primjeru puno je zamjerki Vaših sugrađana.....i ne, ne samo iz Cvjetnog! Gradonačelniče, očekujemo da ćete se držati date izjave..... „ako stanovnici Cvjetnog ne žele plaćati parking, neće ga plaćati!“ ..i, bez Vašeg mišljenja, molim..... kako mi to želimo...... jer, mi ćemo u tom nametu najjeftinije i najbolje proći – nije to samo zbog nas...... i, iskreno... .sve što Vi navodite kao najjače argumente - ovo naselje ima.... samo, samo želi svoj mir koji je i do sada imao uz razdragani smjeh i viku djece u najljepšem parku u gradu, uz mnogobrojne četveronožne ljubimce koji na nasipu dolaze u svoje malo carstvo... a bez... bez novih mastodonata.. HTV je lijepo smješten, nikom ne smeta i uklopio se svojim oblikom, svjetlošću na kraju naselja, Vjesnik - starosjedioc u kvartu sa svojom tiskarom kao kula stoji na ulazu u naselje, Ljepotice i "cigarete" - svaki na svoj način kao bedemi i utvrde......... Znam, znam da je svakome njegov kvart najljepši..... Ali, danas sam, sasvim slučajno naletio na jedan blog u kojem e bloger prisjeća školskih dana u Cvjetnom Zanimljiva su neka sjećanja koja se podudaraju I blog nepoznati Zagreb na kojem ima opisa predivnih dijelova grada – dakako, ovo je post o Cvjetnom

- 19:55 - Komentari (35) - Isprintaj - #

utorak, 15.09.2009.

Cvjetno naselje - I dio

Prošli post naveo me je na ideju da predstavim taj, po meni jedan od najljepših, kvartova u gradu. Dobro došli u Cvjetno naselje! Na ulazu u naselje, sa sjeverne strane – bilo iz pravca Vrbika, bilo skretanjem sa Slavonske avenije, dočekat će Vas spomenuti mastodont... Hypo centar. Do njegove izgradnje, u početku, bilo je to relativno obraslo zemljište. Okolni stanari, svojim trudom i zalaganjem, očistili su i raskrčili taj dio, i mali „divlji“ vrtovi, doimali su se doista lijepo... Iskreno, puno ljepši je bio pogled na te – lijepo uređene – vrtove, nego li na ovu građevinu. Ali, kako je već i rečeno – napredak, ekonomska, građevinska i ine tlake, čine svoje...Ovo crnilo kao da je htjelo ukazati na dane koji dolaze mom kvartu.... No, starosjedioci iz ovih malih kučica koje čine korijen naselja kao i, sad već „davno“ doseljeni stanari u velikim „selima“ (kako od milja zovem ove nebodere) koji su srasli i stopili se s dušom ovog predivnog naselja, zajedno sa svim stanarima koji su se postepeno naseljavali i činili ovaj kvart malom oazom u blizini Centra grada. Dakle, nastavimo šetnju.... Sa spomenute strane ulaza, ravno, Marohnićevom ( bivša Englsova) pogled , pored SRCA – računskog centra, puca na slavnu nam Kockicu. Bivša zgrada CKSKH gdje se krojila povijest jednog vremena, sada je sjedište ureda Vlade RH – Ministarstvo Prometa i veza.....i Ministarstvo turizma Baš me zanima da li Gradonačelnik misli sa ovog predivnog parkirališta opet napraviti izuzetak – i , oteti dio i pokloniti Vladi, koja, kako znamo, ne bi mogla plaćati te parkinge? Zašto kažem „oteti“? Pa, odgovor je jednostavan – oteo je dio za „poligon auto škole“ i proglasio ga gradskim dobrom, a stanovnike ostavio da mole Boga kako ih neki budući početnik neće okrznuti . Ne, ja ne kažem da auto škole ne moraju imati negdje poligon – pa i ja sam negdje poligonirao – na Borongaju....ali, nekako mislim, da nije fer da je škola zauzela kvart – najgore je ujutro – zbog samog „učenja“, opravdanog straha, i, naravno neiskustva i neznanja, naprave se, redovito, kolone. Pa kako mogu reć zakasnio sam na posao jer je auto škola čekala na skretanje... naravno, nema iskustvo ko mi „stari“ vozači, i treba im puno više prostora, neviđenih automobila kako bi imali sigurnost prolaska. Onda se nađe neki pametnjaković koji trubi... kao da i sam nekada nije išao u auto školu – ček, ček..možda i nije? No, dobro, nekako sa našim autoškolarcima nalazimo zajednički jezik, kao i sa pravim školarcima koji pohađaju ovu školu koja je, osim, Crveni oktobar konačno, dobila i naziv Cvjetno naselje Kako sam se samo ugodno iznenadio kada sam na internet stranicama škole otkrio da je ravnateljica moja profesorica Hrvatskog jezika Kod ove je škole, na ovoj livadi, bila „šumica“ koja je spajala prostor između škole i Studentskog doma Cvjetno... Kolike me uspomene vežu baš za tu šumicu – veranja po drveću, obvezatno konzumirane divljih šljiva, gađanje s njima po školi ( ma ne, nisam ja baš bio milo dijete), ležanje na travi poslije škole i proučavanje oblaka – sanjarenje ... jednom sam i zaspao.... doista je bilo predivno odrastati u ovom kvartu.... Kada je sagrađen vrtić bio sam presretan – već tada sam znao da nikada neću otići iz ovog kvarta i već sam vidio kako svoj podmladak vodim u vrtić..., (iz „ptičje perspektive) pa u školu..... ( sliku sam "posudio" sa net stranica škole ) Lijepo uređen vrtić, sa svojim parkiralištem za roditelje koji, na putu za radno mjesto ili povratku s istog „iskrcavaju“ ili „ukrcavaju“ svoje mališane – Ups...Gradonačelniče, i tu ćemo naplaćivati parking???? I ujutro, i popodne??? Hm..... Da Vas ne "umorim" ovom šetnjom - drugi dio slijedi - Boćarski, vrtić, parkić, "ljepotice"..... ali. ipak.. .Gradonačelnika sam se morao taknuti.... na ovim, ali i na slijedećim slikama ( u drugom postu ) vidjet ćete da ono što je ovim prosvjednicima obećavao . više zelenila, više parking mjesta, mi, hvala Bogu, imamo... samo da nam i dalje ne uzima...... i za kraj ... a što nego o mome gradu I, jedna informacija - u Vrbiku ( preko puta Slavonske) danas su osvanule table za naplatu parkinga - i to žuta zona ...... počelo je......

- 22:39 - Komentari (32) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.09.2009.

Prosvjed - nezadovoljstvo Cvjetnjana

Pričao sam vam o prosvjedima za naplatu parkinga, koji, prema prvom viđenju, nije bio uspješan. No, uspjeli smo tim malim korakom probuditi interes kod naših susjeda. Shvatili su da smo zajedno jači, i, nakon relativno kratkog vremena, utvrdili smo termin novog prosvjeda. Ovaj je daleko pripremljeniji – o njemu je bilo govora i na TV, na radiju, ali i u ostalim sredstvima javnog informiranja. Kao «predigra» pokrenuta je, usudio bih se reći, medijska kampanja. Ko kaže da samo predsjednički kandidati to uspijevaju? I doista, kada kažem «zajedno smo jači» to i mislim.. jedinstvo, ali i želja i opravdani razlozi, naveli su kvart na, kako bi naši «vladari» rekli – «jednoumlje». Doista, svi jednako mislimo – da nema niti jedan opravdani razlog za uvođenje naplate u našem kvartu, i to, to smo izrazili pozivom na prosvjed Da smo u pravu, govori i izjava Gradonačelnika u kojoj kaže da ukoliko mi to želimo... .tako će i biti – ali, da smo izludili tom izjavom – jesmo! Ma, što bi vi rekli da ovo vidite «Ja sam uvjeren da stanovnici zagrebačke četvrti Cvjetno naselje žele da im se naplaćuje parkiralište, jer će na taj način imati sigurno svoje parkirališno mjesto za godišnju naknadu od 480 kuna i sređeno stanje. Ako pak ne žele, neka reagira gradsko Vijeće i ja ću ukinuti planiranu naplatu parkiranja - poručio je Milan Bandić stanovnicima ovoga zagrebačkog gradskog naselja koji se protive uvođenju naplate parkiranja. « Ne mogu a da ne pitam - gradonačelniče, garantirate li vi meni to parking mjesto ( naravno da će reći da da – jer parkinga ima i više nego dovoljno!) - stanje će, kažete, biti sređeno.... ne bi li bilo bolje da ovi komunalni redari rade svoj posao i taj nered očiste – ne kažem ja da ljudi ne ostave svakako svog ljubimca, ali, mislite da će uvođenjem naplate toga nestati? Tek tada će nastati kaos! Aha – kažete ,ogradit ćete mjesta, napraviti prepreke...... bla, bla, bla – a koliko će to koštati? Zar ja te barikade trebam plaćati koje će samo nagrditi i rascijepati izgled mog lijepog kvarta? Ja znam Gradonačelniče da je Vama to smiješno, i da, vlada ona «kadija te tuži, kadija te sudi!» Vi ste odluku donijeli, vi je možete i ukinuti – igramo li se mi to nekakve diktature? Ja donosim, ja odnosim, ja kosim i pokosim – sve koji ne misle tako... e moj Gradonačelniče.... Dao sam si malo truda, malo sam pogledao povijest svog kvarta, iako sam u njega doselio iz Novog Zagreba u 8 godini života – bio sam klinac – ali, sjećam se tih livada, sjećam se šumice kod škole sa zelenim šljivama od kojih me redovito bolio trbuh, zbog kojih sam nekoliko puta završio kod direktorice na razgovoru, sjećam se dok još Prisavlje (Šetalište Karla Marxa) nije bilo napravljeno – miran, predivan kvart. Boćarski je podario neku svježinu kvartu – sjećam se jedne večeri, krajem 91, kada je isti službeno otvoren. Osvijetljen predivnom svjetlošću dao mi je do znanja da je, iako u teškim vremenima, moj kvart predivan. Sjećam se da je zazvonila zračna uzbuna – avioni su opet lutali našim nebom, mrak svugdje – osim u Boćarskom ... i tada smo prkosili, a prkosimo i danas – onda jednom neprijatelju, danas drugom – jer, da li je prijatelj svojih sugrađana onaj koji bjesomučno, bez ikakvog moralnog, a kamoli kojeg drugog opravdanja, nameće u ovoj teškoj situaciji dodatna davanja, dodatne izdatke, ali, i dodatna, u ovom trenutku suluda ulaganja da bi iste opravdao? Što meni, kao Cvjetnjanu, znače stupići kod Hypo centra? Pa tamo niti nejdem, onaj megalomanski projekt zaklonio nam je pogled, napravio gužvu... bolje da je gospodin Gradonačelnik pazio kako se isti gradi, kako je (ne) organiziran parking, ali i promet oko njega – neka ujutro dođe na to raskršće i vidi što je taj Centar napravio – nepropisna skretanja koja stvore nepregledne kolone - istina, nered je Gradonačelniče na tom dijelu, ali, jesmo li mi Cvjetnjani tome krivi? Mi taj nered trebamo plaćati? E moj Milane...... Da li je naš Gradonačelnik vidio tekst «Na Cvjetnom naselju u potrazi za etikom» u kojem, između ostalog stoji ..» U Zagrebu, na Trnju, nalazi se Cvjetno naselje. Sjeverno od Save, obješeno o kasnije probijenu Slavonsku aveniju koja, začudo, nije uspjela uništiti duh i mikroklimu naselja. Uđete u Cvjetno i dišete drugačiji zrak.» govori se dalje, u tom tekstu, o prvoj planskoj gradnji uz Savu, o slavnim arhitektima koji su dali svoj doprinos, spominje se i mastodont – Hypo centar, ali i jedan «mali detalj» - zemljišta oko zgrada nisu parcelizirana, vode se pod poljanama, livadama i slično – a, sada se na tim «poljanama» želi naplaćivati parking? E moj Milane.... Gradonačelniče, ovo je jedan od najljepših kvartova, još uvijek, iako ga sustavno izgrađujete, ima velikih zelenih površina – zar svaku travku treba pretvoriti u kamen? Zar ne zaslužujemo te male oaze koje u ovom suludom tempu stvaraju neko utočište za naš mir, za laganje šetnje, za malo lakši udah zraka? Prvo je donesena odluka kojom psi mogu nesmetano trčkarati na nasipu – lijepo, jer i oni moraju imati mjesto gdje se mogu istrčati – ali, sada kada ste «potjerali» vlasnike kućnih ljubimaca na nasip, sada treba naplatiti parking njihovim gazdama .... Obitelji koje dođu u šetnju na nasip sa djecom koja će uživati u prekrasnom parku,umjesto sladoleda platit će parking? E moj gradonačelniče.... Ne, ja ne kažem da vremena nisu teška, da je kriza – ali, poštovani Gradonačelniče želite li vi imati grad sa stanovnicima ili bez njega? Znam, znam da ste izjavili – kome se ne sviđa neka odseli..ali, ja neću, neću odseliti! Tu sam rođen! Da li Vam je Gradonačelniče poznata Odluka Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine iz 2004 godine kojom je proglašeno “povijesnom cjelinom Cvjetno naselje u Zagrebu” te ima svojstvo kulturnog dobra.? Gradonačelniče, protiv građevinske mafije nismo se mogli boriti, ali, protiv stvari na koje možemo i moramo utjecati – borit ćemo se! Ne, nije problem u 480,00 Kn – znam da stanovnici u Gradu na drugim lokacijama plaćaju i više i pri tom nemaju siguran parking! Iako, mnogima je problem i taj, ne mali, novac – ali, ako treba, uplatit ću taj novac za djecu u Nazorovoj i time sigurno napraviti neko dobro djelo..a ako platim parking nisam siguran da neću, posredno, zaobilaznim putem, opet naštetiti sebi..... jer, punit ću već prepune džepove.... Poslužit ću se, opet, već citiranim tekstom Etike..... Zar zaista nismo svjesni da će se za kratko vrijeme zelene površine plaćati zlatom kao danas „građevinsko područje“ i „građevna čestica“? Kako si možemo dozvoliti da izrađujemo planove koji pišu jedno a crtaju drugo, stotine stranica teksta gdje se na kraju utvrđuje: „ako se ustanovi potreba, uvjeti gradnje se planovima nižeg reda mogu i drugačije propisati“. – mogu, ali samo strože. A mi smo svjedoci drugačije prakse. Većina današnjih planova previše se bavi građevnim područjima, a premalo idejom, vizijom, humanim životom i stanovanjem, osmišljavanjem Grada, Trga, Parka, Kulture, Prostora. Glasamo za kreativnost, etiku i ostvarivanje humanih prostora, za slobodu u stvaranju Grada i Kuće, za usporavanje ekonomskih pritisaka koliko je god to moguće. Ne, ne radi se samo o parkiranju – Gradonačelniče – to je bila kap koja je prelila čašu ... . No, ono što je nama preostalo je naša «borba» - koliko ćemo uspjeti, ne znam –ali, nećemo se više miriti i jednostavno gutati sve «bedastoće» kako vi to lijepo kažete... istina, puno je bedastoća, ali, mene je majka učila «prvo počisti u svom dvorištu» ... i, počinjemo...Cvjetnjani – u Cvjetnom, a nadam se i, susjedni nam kvartovi, u svojim kvartovima...... a sve u duhu Vaših izjava i konstatacije – jer, Gradskom smo vijeću rekli..a sada, na žalost, moramo i «jezikom ulice» - mirno, dostojanstveno i ponosito – ne bu mene niko vu mojoj kuruzi! Po dolasku, iznenadili smo se dobrodošlicom – čak smo i snimani kamerom – osjećao sam se kao na utakmici Dinamo – Hajduk..ili, slično.... Okupljali smo se, potpisivali peticiju... Jedan od najavljenog načina izražavanja nezadovoljstva bio je i blokada raskršća – naši plavi Anđeli pomogli su objasniti zaustavljenim vozilima o čemu se radi.... I... potjeralo nas .... kiša, grmljavina – i nebo plače Gradonačelniče!!! UPDATE: 11.09.2009. I da smo organizirani, ali i jaki, pokazuje i prilog koji je bio na 3 Dnevniku HTV ( jučer), ali i brojni medijski natpisi u današnjim dnevnim novinama Večernji list 24 sata

- 20:15 - Komentari (43) - Isprintaj - #

srijeda, 09.09.2009.

Sedam dugih godina...

Bili smo na moru. Tvoja je želja bila da odemo par dana – odmoriti, skupiti snagu za «nove radne pobjede». Tvrdila si da ti je bolje, čak si i jela, nasmiješila se... Pamtit ću onaj posljednji zagrljaj, posljednji poljubac i tvoje riječi «budi dobar sine, nemoj ljutiti Sanju». Uvijek si nas tim riječima ispraćala. Razlika je bila taj stisak i mjesto gdje si bila – bolnica... Nisam htio ići ali, kao i uvijek, uvjerila si me.... Otišli smo. Po dolasku, cijelu sam nedjelju prespavao – bio sam iscrpljen. Danas mislim kako si nas «potjerala» da se naspavam, da skupim snagu za dane koji predstoje. Ponedjeljak... skuhao sam kavu i sjedio na terasi – uz cvrčke, miris mora i borova mislio sam na tebe...zazvonio je telefon... Sanja je izašla na terasu – blijeda, suze su joj klizile niz lice. Ni slutio nisam koju je vijest poziv donio... Gledao sam ju pitajući «Što se dogodilo?».... njen zagrljaj, čvrsti stisak i šapat... «majka....». Stajao sam nijemo ju gledajuć, suze koje su padale na terasu. stvarale su toliku buku... Stajao sam nepomično dok nije, nakon nekog vremena, prišla, primila me za ruku i tiho rekla «idemo..:» Put je trajao cijelu vječnost – nismo žurili.... kuda? Morao sam te odmah vidjeti....Sjećam se tog mirnog usnulog lica koje sam još nekoliko puta vidio prije posljednje, zajedničke, šetnje. Posljednji smo puta, svi zajedno, prošli staze kojima smo prolazili do tvojih roditelja.... Majko, teška je ta posljednja šetnja bila, noge nisu htjele slušati, a srce – ono nije znalo da li da kuca ili da šuti..... Toga sam dana zamalo udario oca – pokazao je, po ne znam koji puta, svoje pravo lice. Nisam ni htio ići njemu ali.... i Sanja je znala, kao i ti, upotrijebiti prave riječi za «objasniti» mi da to treba... Po mnogo čemu ću pamtiti ove dane ali, samo jedno želim da ti čuješ...... ....... nedostaješ mi....., nedostaje mi tvoj smijeh, tvoj glas, nedostaju mi tvoja tepanja poput «magarac jedan», «bedak moj» , nedostaju mi naši razgovori, naši šopinzi, ples..... nedostaju mi tvoji savjeti... iako, znam da sve vidiš, iako vjerujem da me, kada je to potrebno vodiš, nedostaješ mi.....Sve sam ti rekao u našim razgovorima, sve znaš, ali, i opet ću ti reć Volim te majko! Neću te buditi, samo ću tiho pustiti tebi najdražeg Vicu i tebi najdražu, posljednju pjesmu koju si željela čuti kada jednom....... i svira ona majko, svira za tebe.... uz predivne slike tvoga kraja ( koje sam „posudio“ na netu), uz predivno cvijeće koje si toliko voljela, njegovala, uz moje misli posvećene tebi

- 00:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

srijeda, 02.09.2009.

Nastavljen niz . . . :)

Nakon pegulastog dana – Nedjelja – dan za odmor. I moj Pegula je malo prilegao, odmorio, a ja sam, koristeći njegovu nepažnju, s Mladenom započeo dugo najavljivane pregrađivačke radove u njihovoj kući. Osim njega i mene nesretan je bio i Pegula jer on, nedjeljom, ne radi. Ivana je zračila od zadovoljstva iako, sumnjičavo nas gledajući i razmišljajući kako će to izgledati. Nismo odrezali previše laminata, zid nije previše na koso (ono malo odstupanja pravdamo aerodinamikom) i to ćemo „izvući“ sa naslagama nečega... jedino, jedino sam i sam skoro ostao sa zidom kao njegov sastavni dio. Moj veliki prijatelj nije podnosio moje „ispade“ i „provokacije“ i svesrdno se trudio ugraditi me u zid kao novi modni krik (dobro, bez onoga modni) – no, na moju sreću a njegovu žalost, nije mu uspjelo. Ponedjeljak – ludi dan – osim što je početak tjedna kraj je i mjeseca. Na poslu ludilo, virus PMS (ne, ne, mislio sam na Pomahnitale Monstruozne Skupine) se širi a moj se Pegula lagano budi. Osim što sam „letio“ preko vlastite ladice na poslu, što sam proklizao do špage na hodniku – ne znam da li je uzrok bila prolivena voda ili moje ćelave tenesice, osim što sam mail kojeg je guzda hitno čekao poslao na krivu adresu i čudom se čudio što ovaj vrišti, osim što me stranka, ni krivog ni dužnog, poslala u moj svemir sjetivši se pri tom moje drage majke (uh, kako sam bio bijesan), osim što su se neki probudili nakon desetak dana i negativno odgovorili na jedan upit, kojeg sam ja, na sveopće zadovoljstvo i uz guzdine pohvale već odavno riješio...osim još nekih čudnih stvari – ponedjeljak je prošao. Jučer sam ozbiljno shvatio problem sa mašinom i odlučio potražiti pomoć stručnjaka. Naime, već kod „utvrđivanja“ kvara i višekratnog mijenjanja osigurača, shvatio sam da kvar nadilazi neke moje spoznaje o grijaču, programatoru... Kako za sve, obično, treba čekati u nedogled, odlučio sam nazvati meštra i provjeriti njegov buking. Vjerojatno se smilovao muškarcu bez veš mašine ( a i bez brkova hi hi) i odlučio doći „možda već sutra“. Ajme majko moja! Jest da sam na pranje nekoliko majica potrošio i vrijeme i vodu, jest da je moja kičma zavijala nad kadom, ali, meštre, nemam love!?! Nazvao sam frendicu, kak je i red, koja i u ovo doba recesije, još uvijek, plaću prima prvog u mjesecu. Naravno da je odmah prebacila na moj račun malog somića. Bilo je oko pola dva. Čekao sam do kraja radnog vremena – ali lovu još nisam ugledao.. dakle, ove naše Banke su monstrumi. Samo jedan dan okretanja naše love donosi prestrašnu dobit – stavio sam računicu na papir i pomislio kako bi bilo lijepo raditi u tom „međuprostoru“ gdje je ničija lova. Njoj su skinuli, meni nisu dali... Popodne sam zakiselio paprike i patlidžane od vikend berbe. Malo za promjenu, patlidžane sam smjestio u teglice... ove će godine u špajzi doista izgledati kao da tu neko živi... Predvečer je nazvao meštar i potvrdio svoj dolazak u prijepodnevnim satima, što me sjetilo na problem s lovom. Upalio sam komp za provjeriti je li sjela – ništa... Danas sam, jutarnjim buđenjem, odmah upalio komp – OK – lova je tu! Jutarnja higijena i bris do bankomata – razgibavanje, šetnja i slurp – lova je u džepu – usput sam obavio kupnju osnovnih namirnica i češnjaka kojeg moram dodati u patlidžane. Kako se „niz“ i dalje nastavlja, prvi unfal je češnjak koji je izgledao sasvim dobro...no, kad sam ga očistio i moj nos, koji inače ne registrira sve, osjetio je neku kiselinu – to nije ni Č od češnjaka...! Niz... Uzeo sam vreću za smeće i istresao u nju pepeljare – okrenem se , a ono, čikovi i pepel na sred kuhinje. Gledam i ne vjerujem...poderana vreća – uzimam drugu, treću.... cijeli kolut vreća za smeće nema dno! Ja bum poludil! I dok sam se svađao sam sa sobom i molio proizvođača da sam proba nagurati smeće u ove vreće došao je meštar od makine. Ljudi moji – pa jesam li ja kriv što su kupaone male? Što se nemaš di okrenuti? Nisam! Iako sam element ispod lavaboa maknuo teško je bilo meštru boriti se s makinom... ali, nisam ja kriv što i njega ima. Kako sam i pretpostavio stvar je u grijaču – raspao se. Iako me zbunilo izbacivanje osigurača pokazalo se to kao dobra zaštitna mjera... Nakon što je išao kupiti novi meštar se vratio za oko pola sata, brzo ubacivanje u ležište, spajanje, postavljanje zaštitne ploče...i hop, stvar je riješena prije podneva. Jurio sam na posao – čekali su me ko ozebli sunce – sa rujnom, počele su, opet, nove promjene... najavljena je i nova „jesenska“ shema – bit će tu svega. Kao da se neki strah, nespokoj i nemir uvlači među nas...a ja, kao da se to mene ne tiče – dolazim u podne ko guzda nad guzdama. No, moj „niz“ se nastavlja – htio sam uzeti kavu a ono – nemam „ključ“ sa oko 200 kn na njemu – super, neko se lijepo časti na moj račun a ja sam se ogrebao kod cura.... To je mali dio niza..ima toga još – nakon što mi je nedugo procurila voda u kupaoni, sad se već neko vrijeme borim sa curenjem u wc-u, no – niz..... od milih sam susjeda dobio i curenje u dnevnom boravku – ne, ne pitajte me kako – imam teoriju ali mi niko ne vjeruje, pa ni predstavnik stanara dok nije ušao u isti. Stajao je u nevjerici i gledao u plafon...fleka nasred sobe!! Kako stalno govorim „ ne dirajte mi moj mali dio svemira“ tako je i on rekao „ne bi se štel mešati“ – ni on, ni bilo ko .... enigma je tu, izvid, kako bi stručnjaci rekli, je napravljen a od činjenica samo je jedna utvrđena – curi! Sve ostalo – „bumo videli“ a ja dok to gledam samo čekam kada ću ugledati susedu kako mi, popreko, uletava u boravak... A ne.... niz nije prekinut! Na povratku s posla svratio sam do dućana i, između ostalog, kupio i jaja – baš mi se jedu.... ali, vrećica „izvrsne“ kvalitete nije izdržala – na sred užarenog asfalta pripremao sam kajganu – a tako sam htio jaje na oko ... šmrc.... Ali, ni to nije sve.... Stigavši kući odmah sam stavio prati mašinu veša – za provjeru da li je sve ok i da se brdo počne smanjivati. Po završetku pranja, kako i priliči, išao sam objesiti veš na sušilo u boravku jer, naravno, još nisam u kupaoni popravio kuku i đenjeeeee.... kako bi rekla moja kumica, mašina je prazna!?!?!? – veš i dalje viri iz kante – u žurbi sam se svega sjetio – od praška, calgona, do omekšivača – jedino – veš – on je ostao u kanti zaboravljen.... Izgleda da me krenulo .....žarulja u kuhinji je napravila jedan veliki big bum – vrijeme je da obustavim sve aktivnosti ........

- 19:45 - Komentari (34) - Isprintaj - #