Bili smo na moru. Tvoja je želja bila da odemo par dana – odmoriti, skupiti snagu za «nove radne pobjede». Tvrdila si da ti je bolje, čak si i jela, nasmiješila se... Pamtit ću onaj posljednji zagrljaj, posljednji poljubac i tvoje riječi «budi dobar sine, nemoj ljutiti Sanju». Uvijek si nas tim riječima ispraćala. Razlika je bila taj stisak i mjesto gdje si bila – bolnica... Nisam htio ići ali, kao i uvijek, uvjerila si me....
Otišli smo. Po dolasku, cijelu sam nedjelju prespavao – bio sam iscrpljen. Danas mislim kako si nas «potjerala» da se naspavam, da skupim snagu za dane koji predstoje.
Ponedjeljak... skuhao sam kavu i sjedio na terasi – uz cvrčke, miris mora i borova mislio sam na tebe...zazvonio je telefon... Sanja je izašla na terasu – blijeda, suze su joj klizile niz lice. Ni slutio nisam koju je vijest poziv donio... Gledao sam ju pitajući «Što se dogodilo?».... njen zagrljaj, čvrsti stisak i šapat... «majka....». Stajao sam nijemo ju gledajuć, suze koje su padale na terasu. stvarale su toliku buku... Stajao sam nepomično dok nije, nakon nekog vremena, prišla, primila me za ruku i tiho rekla «idemo..:»
Put je trajao cijelu vječnost – nismo žurili.... kuda? Morao sam te odmah vidjeti....Sjećam se tog mirnog usnulog lica koje sam još nekoliko puta vidio prije posljednje, zajedničke, šetnje. Posljednji smo puta, svi zajedno, prošli staze kojima smo prolazili do tvojih roditelja.... Majko, teška je ta posljednja šetnja bila, noge nisu htjele slušati, a srce – ono nije znalo da li da kuca ili da šuti.....
Toga sam dana zamalo udario oca – pokazao je, po ne znam koji puta, svoje pravo lice. Nisam ni htio ići njemu ali.... i Sanja je znala, kao i ti, upotrijebiti prave riječi za «objasniti» mi da to treba...
Po mnogo čemu ću pamtiti ove dane ali, samo jedno želim da ti čuješ......
....... nedostaješ mi....., nedostaje mi tvoj smijeh, tvoj glas, nedostaju mi tvoja tepanja poput «magarac jedan», «bedak moj» , nedostaju mi naši razgovori, naši šopinzi, ples..... nedostaju mi tvoji savjeti...
iako, znam da sve vidiš, iako vjerujem da me, kada je to potrebno vodiš, nedostaješ mi.....Sve sam ti rekao u našim razgovorima, sve znaš, ali, i opet ću ti reć Volim te majko!
Neću te buditi, samo ću tiho pustiti tebi najdražeg Vicu i tebi najdražu, posljednju pjesmu koju si željela čuti kada jednom....... i svira ona majko, svira za tebe.... uz predivne slike tvoga kraja ( koje sam „posudio“ na netu), uz predivno cvijeće koje si toliko voljela, njegovala, uz moje misli posvećene tebi
Post je objavljen 09.09.2009. u 00:00 sati.