smotani

srijeda, 02.09.2009.

Nastavljen niz . . . :)

Nakon pegulastog dana – Nedjelja – dan za odmor. I moj Pegula je malo prilegao, odmorio, a ja sam, koristeći njegovu nepažnju, s Mladenom započeo dugo najavljivane pregrađivačke radove u njihovoj kući. Osim njega i mene nesretan je bio i Pegula jer on, nedjeljom, ne radi. Ivana je zračila od zadovoljstva iako, sumnjičavo nas gledajući i razmišljajući kako će to izgledati. Nismo odrezali previše laminata, zid nije previše na koso (ono malo odstupanja pravdamo aerodinamikom) i to ćemo „izvući“ sa naslagama nečega... jedino, jedino sam i sam skoro ostao sa zidom kao njegov sastavni dio. Moj veliki prijatelj nije podnosio moje „ispade“ i „provokacije“ i svesrdno se trudio ugraditi me u zid kao novi modni krik (dobro, bez onoga modni) – no, na moju sreću a njegovu žalost, nije mu uspjelo. Ponedjeljak – ludi dan – osim što je početak tjedna kraj je i mjeseca. Na poslu ludilo, virus PMS (ne, ne, mislio sam na Pomahnitale Monstruozne Skupine) se širi a moj se Pegula lagano budi. Osim što sam „letio“ preko vlastite ladice na poslu, što sam proklizao do špage na hodniku – ne znam da li je uzrok bila prolivena voda ili moje ćelave tenesice, osim što sam mail kojeg je guzda hitno čekao poslao na krivu adresu i čudom se čudio što ovaj vrišti, osim što me stranka, ni krivog ni dužnog, poslala u moj svemir sjetivši se pri tom moje drage majke (uh, kako sam bio bijesan), osim što su se neki probudili nakon desetak dana i negativno odgovorili na jedan upit, kojeg sam ja, na sveopće zadovoljstvo i uz guzdine pohvale već odavno riješio...osim još nekih čudnih stvari – ponedjeljak je prošao. Jučer sam ozbiljno shvatio problem sa mašinom i odlučio potražiti pomoć stručnjaka. Naime, već kod „utvrđivanja“ kvara i višekratnog mijenjanja osigurača, shvatio sam da kvar nadilazi neke moje spoznaje o grijaču, programatoru... Kako za sve, obično, treba čekati u nedogled, odlučio sam nazvati meštra i provjeriti njegov buking. Vjerojatno se smilovao muškarcu bez veš mašine ( a i bez brkova hi hi) i odlučio doći „možda već sutra“. Ajme majko moja! Jest da sam na pranje nekoliko majica potrošio i vrijeme i vodu, jest da je moja kičma zavijala nad kadom, ali, meštre, nemam love!?! Nazvao sam frendicu, kak je i red, koja i u ovo doba recesije, još uvijek, plaću prima prvog u mjesecu. Naravno da je odmah prebacila na moj račun malog somića. Bilo je oko pola dva. Čekao sam do kraja radnog vremena – ali lovu još nisam ugledao.. dakle, ove naše Banke su monstrumi. Samo jedan dan okretanja naše love donosi prestrašnu dobit – stavio sam računicu na papir i pomislio kako bi bilo lijepo raditi u tom „međuprostoru“ gdje je ničija lova. Njoj su skinuli, meni nisu dali... Popodne sam zakiselio paprike i patlidžane od vikend berbe. Malo za promjenu, patlidžane sam smjestio u teglice... ove će godine u špajzi doista izgledati kao da tu neko živi... Predvečer je nazvao meštar i potvrdio svoj dolazak u prijepodnevnim satima, što me sjetilo na problem s lovom. Upalio sam komp za provjeriti je li sjela – ništa... Danas sam, jutarnjim buđenjem, odmah upalio komp – OK – lova je tu! Jutarnja higijena i bris do bankomata – razgibavanje, šetnja i slurp – lova je u džepu – usput sam obavio kupnju osnovnih namirnica i češnjaka kojeg moram dodati u patlidžane. Kako se „niz“ i dalje nastavlja, prvi unfal je češnjak koji je izgledao sasvim dobro...no, kad sam ga očistio i moj nos, koji inače ne registrira sve, osjetio je neku kiselinu – to nije ni Č od češnjaka...! Niz... Uzeo sam vreću za smeće i istresao u nju pepeljare – okrenem se , a ono, čikovi i pepel na sred kuhinje. Gledam i ne vjerujem...poderana vreća – uzimam drugu, treću.... cijeli kolut vreća za smeće nema dno! Ja bum poludil! I dok sam se svađao sam sa sobom i molio proizvođača da sam proba nagurati smeće u ove vreće došao je meštar od makine. Ljudi moji – pa jesam li ja kriv što su kupaone male? Što se nemaš di okrenuti? Nisam! Iako sam element ispod lavaboa maknuo teško je bilo meštru boriti se s makinom... ali, nisam ja kriv što i njega ima. Kako sam i pretpostavio stvar je u grijaču – raspao se. Iako me zbunilo izbacivanje osigurača pokazalo se to kao dobra zaštitna mjera... Nakon što je išao kupiti novi meštar se vratio za oko pola sata, brzo ubacivanje u ležište, spajanje, postavljanje zaštitne ploče...i hop, stvar je riješena prije podneva. Jurio sam na posao – čekali su me ko ozebli sunce – sa rujnom, počele su, opet, nove promjene... najavljena je i nova „jesenska“ shema – bit će tu svega. Kao da se neki strah, nespokoj i nemir uvlači među nas...a ja, kao da se to mene ne tiče – dolazim u podne ko guzda nad guzdama. No, moj „niz“ se nastavlja – htio sam uzeti kavu a ono – nemam „ključ“ sa oko 200 kn na njemu – super, neko se lijepo časti na moj račun a ja sam se ogrebao kod cura.... To je mali dio niza..ima toga još – nakon što mi je nedugo procurila voda u kupaoni, sad se već neko vrijeme borim sa curenjem u wc-u, no – niz..... od milih sam susjeda dobio i curenje u dnevnom boravku – ne, ne pitajte me kako – imam teoriju ali mi niko ne vjeruje, pa ni predstavnik stanara dok nije ušao u isti. Stajao je u nevjerici i gledao u plafon...fleka nasred sobe!! Kako stalno govorim „ ne dirajte mi moj mali dio svemira“ tako je i on rekao „ne bi se štel mešati“ – ni on, ni bilo ko .... enigma je tu, izvid, kako bi stručnjaci rekli, je napravljen a od činjenica samo je jedna utvrđena – curi! Sve ostalo – „bumo videli“ a ja dok to gledam samo čekam kada ću ugledati susedu kako mi, popreko, uletava u boravak... A ne.... niz nije prekinut! Na povratku s posla svratio sam do dućana i, između ostalog, kupio i jaja – baš mi se jedu.... ali, vrećica „izvrsne“ kvalitete nije izdržala – na sred užarenog asfalta pripremao sam kajganu – a tako sam htio jaje na oko ... šmrc.... Ali, ni to nije sve.... Stigavši kući odmah sam stavio prati mašinu veša – za provjeru da li je sve ok i da se brdo počne smanjivati. Po završetku pranja, kako i priliči, išao sam objesiti veš na sušilo u boravku jer, naravno, još nisam u kupaoni popravio kuku i đenjeeeee.... kako bi rekla moja kumica, mašina je prazna!?!?!? – veš i dalje viri iz kante – u žurbi sam se svega sjetio – od praška, calgona, do omekšivača – jedino – veš – on je ostao u kanti zaboravljen.... Izgleda da me krenulo .....žarulja u kuhinji je napravila jedan veliki big bum – vrijeme je da obustavim sve aktivnosti ........

- 19:45 - Komentari (34) - Isprintaj - #