Nije da me baš ovaj tjedan nečim poslužio, ali, makar sam ga ispratio dostojanstveno...Nakon silnih peripetija, vratolomija i jučer sam, totalno bezvoljno, ali iz inata, otišao na Rujanfest. Sastav ekipe se iz temelja promijenio i na Bundeku sam završio sa svojim curama i njihovim „pratećim osobljem“ kako to one od milja znaju reći. Iako smo rekli da ćemo pratiti njihov ritam i biti im samo tiha pratnja, to je bilo nemoguće – već na samom ulazu ( naravno sa krive strane hihi) počelo je komešanje – ko je gladan a ko žedan? Čim su ugledale Slavonsku kuću odmah su dobile inspiraciju
Jedva smo ih odvojili sa ostavljenom mogućnošću kasnijeg „zasjedanja“ u kući.
Mio mirisi uzbunili su i moju unutrašnjost – a kako i ne bi kad sam do tada pojeo samo neki sendvičak i to na silu jer je doista bio ludi dan. Pobuna u unutrašnjosti dala je znak da sam malo otpustio kočnice i počeo tražiti pripadajuće bedževe mojim dragim curama
Odabrao sam za svaku ponešto: „Nemam sitnog“ ; „Nisam ja“ ; „Nemaš šanse“; „Ideš“ ; „Gdje si?“ i, meni najdraža „Totalno sam lud“
Ušli smo u šator Obrtnika – e tu je svako našao nešto za sebe – cure nakit, kojeg su neki morali i platiti hihih
mi naravno, zapeli na piću i raznim pratećim artiklima....
No, u šatoru je doista bilo svega, a nekako smo se najviše zadržali oko štanda sa drvenim žabama, sovama i ostalim proizvodima vrijednih ruku meštra koji nam je, uz bajkovitu priču, „proizvodio“ od drvenih žaba zvukove koji se i te kako čuju oko bara. Dakle, ne sjećam se kada sam tako uživao – što u prići, što u čaroliji tih zvukova – i zamislio se što sve ruke mogu stvoriti....
Zapeo sam na štandu sa drvenim predmetima – od mužara, valjka, malih batića za meso...
pa sve do kučica i autića, koje, sistemom modelarstva možete sami napraviti uz malo drvofiksa i dijelova koje tu možete naći....
Na izložbenom prostoru proizvođača lavande iz okolice Petrinje zabolila me glava... koji intenzivni miris lavande, koji sve proizvodi od te predivne biljke – raspametio sam se kada sam ugledao kekse, čokoladu – i, kako i priliči, ima i za probu nevjernim Tomama ko što sam ja – vrlo oprezno sam gricnuo jednu mrvicu keksa – hm... nije loš, ali, kako ja nisam ljubitelj tih mirisa u većim količinama odustao sam od druge runde probe .. bilo je tu i raznih sapuna, simpatičnih pakovanja koje koristimo u borbi protiv moljaca, eteričnih ulja.... pa, nije ni čudo da me zabolila glava...
Raspametio sam se na štandu sa nojevim jajima – koja se, malo oslikana, prodaju po 180 kuna – prazna, dakako – uz to, dobijete i letak iz kojeg saznajem da je sastav nojevog jaja takav da je vrlo uspješan borac u borbi protiv Paučine. Recept potječe iz Turske a kažu da je u Aja Sofiji uz svaki luster obješeno prazno nojevo jaje za borbu protiv paučine. I, trajanje jajeta je 100 godina. Nevjerojatno je koliki je interes pobudilo nojevo jaje kojeg imam doma i s kojim stalno muku mučim jer ne znam što bi s njim – naglo su me svi htjeli riješiti te brige, a kad sam nudio.... e pa, drage moje, sad i ja znam što ću s njim – ide na viksu i nek je čuva dok mene nema ...od pauka
Bilo je u šatoru još puno zdrave hrane, literature, dijelova tradicionalne kulture......
Opet lagana šetnja po festu i nailazak na Bolivijski šator – kuku muku – koje isprobavanje i ponča, i sviranja tradicionalnim instrumentima, ali i uživanje u Latino glazbi
Nakon Bolivijskog dijela zasladili smo se malo gumenim bombonima i inim slatkišima kojih ovdje ima na svakom koraku
Uživajući što u palačinkama, što u nekim grickalicama zastali smo kod Indijanskog dijela gdje smo malo uživali u glazbi ovih malobrojnih pripadnika tradicionalne kulture drevnih predaka
Mirisima klope nikad kraja. I dok su neki htjeli u Rock pivnicu
Drugi su se odlučili za kebab
A mlađi i ja dio prošetali smo do zabavnog dijela
I, polako smo krenuli doma... još malo bacili pogled, u prolazu...
Jezero sam vidio samo u mraku – moja šetnja Bundekom zapravo to i nije bila... što će reći, još uvijek imam prilike za ostvarit plan „prvog“ susreta sa Bundekom
Post je objavljen 26.09.2009. u 20:35 sati.