Marketing
Cvjetno naselje - II dio
Boćarski dom, izgrađen 91, donio je malo živosti ovom kvartu – Sajam cvijeća preseljen je sa Gornjeg grada u ovaj predivan prostor.... Kako sam s nestrpljenjem čekao vrijeme Sajma – prvo zato što sam svaki dan šetao i uživao predivno uređenim travnjacima, raznim kreacijama cvjetnih umjetnika – a sve, sve zahvaljujući i vrijednim rukama radnika „Zrinjevca“, koji su, danonoćno prije samog Sajma, ali, i tijekom cijele godine, sa dušom i srcem oplemenjivali ovaj prostor..... Sajam cvijeća je odselio na Bundek, ali, ljepota Boćarskog, okoline – ostala je i danas plijeni pogled svojom ljepotom uz mnogobrojna, česta, događanja.
Druga radost sajma, bila je „ulovi parking“ – kako je samo ujutro znalo biti komično vidjeti negdje na osami po koji auto – odmah vam je bilo jasno da se radi o stanovnicima Cvjetnog, a „rupe“ su bile popunjene prijevoznim sredstvima posjetitelja Sajma. Joj, Gradonačelniče – ma, kako Vam je promaklo.... pa kada je kvart bio lud od automobila, kada su svi nogostupi bili pretvoreni u parkiralište, kada je po jedna traka Prisavlja, sa svake strane, uz travnjake i livade, pretvorena u parkiralište niste se sjetili naplaćivati parking? Joj, joj.... ma to Vam je.. Tada ste vjerojatno imali oko sebe „nestručne“ ljude, za razliku od danas.
Parkić koji je godinama dograđivan, proširivan – prava je mala oaza za najmlađe. Sa kumicom sam tu proveo sate i sate, a i danas mi je u sjećanju njena prva šetnja. Kumovi su došli sa malenom, Sanja – njena krsna kuma, bila je ponosna ko puran, čak smo i moju majku „natjerali“ u parkić. Sa kumicom sam, iz godine u godinu, otkrivao nove igračke, sjetio se svog djetinjstva i igranja na jednom željeznom brodu u Novom Zagrebu – gdje sam, čim sam prohodao, morao postati Kapetan. Popodnevne šetnje (sada rjeđe) često me odvuku na ovu stranu..
iako je puno posjetitelja, na parkingu uvijek ima mjesta (veliko s jedne i manje s druge strane Boćarskog) za vozila roditelja koji s djecom dolaze na Boćarski kako bi, uz svoj podmladak, uživali u njihovim vratolomijama.... Roditelji! Pripremite kovanice, i ne, nemojte računati na zadržavanja dulje od tri sata!!!! Jer, Gradonačelnik je tako rekao –
Igrajte se djeco draga
U najljepšem parku grada
Igrajte se na igračkama ovim
Ali, tri sata – ne više –lijepo molim!
Vaš Gradonačelnik
Na dijelu one šumice o kojoj sam govorio, narasle su dvije zgrade, prozvane „ciglice“ a vidite i zašto...
Uklopile su se u okolinu svojim nekim neprimjetnim šarmom, i obogatile kvart za pokoji kafić u kojima se rado sastajem s prijateljima. Tu smo, devedesetih, sastajali se i rastajali pri odlasku i povratku s bojišnica, oplakivali svoje prijatelje, koji se, na žalost, nikada u njih neće vratiti ... dok su oni ginuli na bojištima, stanovnici su dužnim pijetetom i sjećanjem, zanemarivali svaku našu noćnu „jadikovku“ kojom smo se prisjećali svojih prijatelja, sugrađana, dragih Cvjetnjana..... i, hvala Vam susjedi na razumijevanju...... Spomenuo sam ovaj detalj jer, i tada smo pokazali da smo složni, jedinstveni... pokazat ćemo i danas......
Studentski dom Cvjetno – jedan od ljepših domova, koji je svoj preporod doživio zahvaljujući Univerzijadi..... Predivno je bilo disati 1987 sa sportskim duhom, noći i noći provoditi u životu koji nije stajao...grad je, a i moj kvart gdje su bili smješteni sportaši mnogih država, živio život – i nije bio problem što u blizini nismo smjeli parkirati – jer, bilo je mjesta i previše – baš kao i danas. Danas mnogi studenti imaju automobile – i, po nepisanom pravilu, parkiraju uz dom – što na obilježenim mjestima, što uz rubnik - ali, vjerujte – ne treba od toga raditi problem, jer da se, nesmetano mimoići – samo, problem je s onima koji voze neke svemirske brodove i misle da su jedini na cesti, da je ona samo za njih, i da, kad se oni nađu na cesti ona mora biti čista –ali, samo zato jer su zaobišli onaj parking o kojem sam govorio – parking gdje je auto škola.....
Vjesnik... jedan od pojmova nebodera u doba kad je izgrađen – ponosno stoji na jednom od zapadnih ulazu u kvart sa Savske...
i tu ima dovoljno parkinga, iako, ima i onih parkiranih uz rubnik – ali, nije problem mimoići se, i, nije ovo autodrom! Tek pokoji kamion pri iskrcavanju repromaterijala u Tiskaru, ili slično, napravi mali zastoj – ali, je li to problem? Koliko ćemo njemu naplatiti parkirnih mjesta, Gradonačelniče?
I tu su napravljene nove zgrade, ali, usput sam dobio, u blizini, dobru Kemijsku čistionicu... i, sve se to uklopilo i stopilo sa kvartom – cijena svega – zelenila je malo manje, ali, i ono što je preostalo čini, još uvijek ovaj kvart, zelenim... No, kakve sve najave postaje – ali, ne, nećemo o njima...
Na prostoru, po meni, najbolje Pizzerije u gradu – u kojoj, osim pizze ima i druge vrhunske klope, na prostoru gdje je jedan od poznatijih ribljih restorana „Primošten“, davno... nalazio se „veliki dućan“- da, tako smo ga zvali jer je doista, za tadašnje pojmove, bio veliki.... Pored njega, na livadi, bila je kao neka garaža – šupa – ali, otvorena U njoj su bili nekakvi balvani.. tamo smo znali, uz koka kolu, sakriti se od neželjenih pogleda, i zapaliti cigaretu... joj, joj.....
Jednog dana „veliki dućan“ je izgorio.. danas bi se pitao nije li već tada građevinska.... joj, Smotani, pssst.........No, kako bilo, niknule su dvije oniže zgrade,
dakako, sa svojim parkiralištem – no, kako su i obližnja parkirališta blizu nije problem naći isto kada se odlučite na spomenutu pizzu u „Maslinu“ ili u „Primošten“ na prave morske oblizeke....i, jedan slatki kafić pružit će vam gušt ispijanja fine kave nakon izvrsne klope.....
Još malo, i s ove smo strane izbili na Savsku, ali, prije toga, zapne Vam pogled na „Ljepotice“ u Dimitrovljevoj...
stakleni neboderi ( tako ih ja zovem) koji sa zapadne strane stoje kao bedemi samom naselju... Tu su još i Veslačka koja je, očito, ime dobila po obližnjem Veslačkom klubu...nogometna igrališta, teniski tereni na kojima sam provodio mnoge sate uživajući u tom predivnom sportu – na žalost, bolest, povrede udaljile su me od bavljenja tim sportom.
Nisam prošao cijelim naseljem, svim uličicama i malim parkićima koji oplemenjuju ovaj kvart, ali, nadam se da sam svojim slikama, približio vam naselje, pokazao koliko ima parking mjesta – i punih, ali i praznih,
pokazao koliko je prirode i zelenog života u njemu
nisam slikao obiteljske kuće i njihova dvorišta u kojima ima predivnog cvijeća - nekako mi je to zadiranje u privatnost i čaroliju intime tih malih kučica - i.... sada se pitam...
mi, stanari, imat ćemo povlaštenu tarifu – „jeftiniji“ parking
moji će prijatelji imati ograničeno vrijeme boravka, ako me žele posjetiti... ali, kaže naš Gradonačelnik „svakog gosta ,tri sata dosta“ ili, ona druga „vozite se niskopodnim tramvajima - jer, ko visoko leti, nisko pada!“
zar doista sve što odiše životom trebamo učiniti nepristupačno većini građana bez dodatnih troškova, bez nekih ograničenja – koje nam je, usput, Ustavom zajamčeno?
Znam, znam Gradonačelniče – reći ćete „pa neka dođu javnim gradskim prijevozom“ – a ja ću vam dodati
„znadete li Vi Gradonačelniče koliko košta karta za tramvaj? Znadete li Vi kako je sa npr. dvoje male djece voziti se ovim famoznim gradskim prijevozom? I, ne manje važno... sjetimo se da na nasip dolazi puno vlasnika kućnih ljubimaca u šetnju i rastrčavanje – jer, to je jedna od oaza gdje im je Gradskom odlukom to dozvoljeno, oni – njihovi vlasnici moraju doći automobilom, jer, u javni gradski prijevoz ne smiju......
Gradonačelniče, pokušajte donijeti neku odluku u korist građana u ovo teško vrijeme za sve nas. Nemojte svojim paušalnim izjavama vrijeđati dostojanstvo stanovnika ovog prelijepog grada, pokušajte malo više ljudskosti a ne samo autokratskog raspoloženja unijeti u vaše vladanje... Gradonačelniče, kažete da ste postali Zagrepčanec?? Ne, oprostite, ne bih to rekao...svaka Vam čast na puno stvari koje ste učinili za naš grad, ali, da u zadnje vrijeme ipak neka čudna dirigentska palica vlada – vlada! Dok Vi dijelite poklone po Hrvatskoj (nemam ništa protiv, ali...) Zagrepčani polako gube snagu, ali, i strpljenje... .Svima nam može biti lijepo u našem Zagrebu! Poslušajte glas naroda i razuma – svima će koristiti... nemojte još i vi, svojim paušalnim izjava, nepromišljenim odlukama, stvarati život svojih sugrađana nemogućim....i, ponavljam Vam gradonačelniče--- pamtim Vašu izjavu „kome se ne sviđa nek odseli!“, a ja, ja Vam ponavljam – „ne, neću. Tu sam rođen, kao i moji preci koji su iz političkih razloga morali na kratko napustiti grad! Ali, nikada nismo otišli.... istina, otelo nam puno toga – prije...ali, sada, sada dragi Gradonačelniče... ne damo... ne damo da nam otmete dostojanstvo! Ne damo da nam ograničavate pravo društvenih susreta, ne damo da punite gradsku blagajnu našim novcima, koje, tako olako, dijelite po Lijepoj našoj . naglašavam . nemam ništa protiv ako se ima, ali ne tako da mi to dodatno moramo plaćati – kroz parkinge, kroz kojekakve naknade i slično! I, da se krivo ne razumijemo - nije Zagrepčanec samo onaj ko je u njemu rođen - Zagrepčanci su svi naši sugrađani koji u ovom gradu žive, rastu s njim, vole ga i žele dobrobit i napredak... dragi Gradonačelniče, na ovom primjeru puno je zamjerki Vaših sugrađana.....i ne, ne samo iz Cvjetnog!
Gradonačelniče, očekujemo da ćete se držati date izjave..... „ako stanovnici Cvjetnog ne žele plaćati parking, neće ga plaćati!“ ..i, bez Vašeg mišljenja, molim..... kako mi to želimo...... jer, mi ćemo u tom nametu najjeftinije i najbolje proći – nije to samo zbog nas......
i, iskreno... .sve što Vi navodite kao najjače argumente - ovo naselje ima.... samo, samo želi svoj mir koji je i do sada imao uz razdragani smjeh i viku djece u najljepšem parku u gradu, uz mnogobrojne četveronožne ljubimce koji na nasipu dolaze u svoje malo carstvo... a bez... bez novih mastodonata.. HTV je lijepo smješten, nikom ne smeta i uklopio se svojim oblikom, svjetlošću na kraju naselja, Vjesnik - starosjedioc u kvartu sa svojom tiskarom kao kula stoji na ulazu u naselje, Ljepotice i "cigarete" - svaki na svoj način kao bedemi i utvrde.........
Znam, znam da je svakome njegov kvart najljepši..... 
Ali, danas sam, sasvim slučajno naletio na jedan blog u kojem e bloger prisjeća školskih dana u Cvjetnom Zanimljiva su neka sjećanja koja se podudaraju 
I blog nepoznati Zagreb na kojem ima opisa predivnih dijelova grada – dakako, ovo je post o Cvjetnom
Post je objavljen 18.09.2009. u 19:55 sati.