smotani

petak, 17.07.2009.

Zagorski cug...

Dakle, nekak mi se vidi da bu, barem još neko vrijeme, moj godišnji na ledu.... na ledu?? A vani 35 stupnjeva!! No, dobro, pomirio sam se – na kratko.... Nekada bi se veselio ovim kratkim izletima po bližoj i daljnjoj okolici, ali danas.... kako je i rekla moja „omiljena“ iz S. Broda „ostario sam“. Nisam više euforičan kod obilaska partnera, ne da mi se više vozikati po ovim vrućinama i gužvama... svi nešto nervozni, ljuti, a ja trebam, kao pravi kuler sve sa smiješkom i od srca. No, s druge strane gledam na to kao „promaknuće“ i opet neki novi status – kojeg, sada s odmakom, kad razmislim, nisam niti izgubio samo je bio na ledu... opet taj led.... i pitam se koliko dugo traje muški klimakterij? Bojim se dana kad i sam upadnem u njega... jer, ako bude ovakav kao mojem guzdi, mam bum si štrik spelal oko vrata... Doduše, moje cure već neko vrijeme govore da sam blizu tog trenutka, jer PMS me nešto češće hvata ( to je njihovo tepanje kojim me časte).. No, teško je njima sa mnom, ali meni je još teže bez njih... Jedina svijetla točka je ovih vremena upravo ta što znam da ću svaki dan dobiti neki forhend od kojeg ću ostati bez teksta, što me stalno proučavaju kad se nasmiješim bilo kad pričam na fon, bilo ako sam u ekranu – jer odmah sam sumnjiv.. i znam da će biti sto i jedno pitanje..a zakaj, pa reci, ma daj.... a znaju, znaju da će od mene dobiti, najviše, crveno lice i mucanje...doduše, prije sam imao privilegiju i pobjegao sam od njih u svoju sobu a danas, danas nemam kam pobeći...s njima sam u bratskoj i sestrinskoj zajednici, u kojoj, na sreću s radošću, dijelimo dobro i zlo... I upravo je jedan takav naporan trenutak bio jučer, kada su me počele ispreskakati s pitanjima...a ja, pa nisam ja Blanka Vlašić! Samo sam se i dalje smijuljio i mudrijao... u tom trenutku zazvonio je fon...“što radiš?“ obožavam ovakvo pitanje – ma da je bilo ko drugi imao bi što za odgovoriti...ali guzdi, onako s oprezom, počnem nabrajati .... prekinuo me...“ostavi to za sutra.. .uzmi auto i kreni...“ počelo je nabrajanje stranaka ali i zadataka.. .Malo sam gledao papir..hoću li stići? No, njegov odgovor nije ulijevao mogućnost neobavljanja poslova... i, shvatio sam, bilo je važno ali i hitno... Uvijek ja moram peglati gluposti njegovih kućnih ljubimaca.. .ali, dobro...kako to i jesu osobe s kojima često surađujem, za neke mi je baš bilo drago da ću ih vidjeti.. no, teško je od njih otići – uvijek se naljute jer protutnjim ko slon (tako mi je jedan gospodin rekao – od milja) nikad ne daš da te počastim, da popričamo malo opušteno... ma, i meni je ponekad žao...no, kako uvijek u nizu obavim nekoliko stranaka... ne bi baš bilo dobro sa svakom nešto pojest, popit... Dakle, taj me je fon spasio daljnjeg polusatnog teroriziranja „ čemu se smješkaš“.... i slično.. i sav sretan rekao sam „bem mu miša, opet ja moram van!“ to je trebalo biti kao ljutito a zazvučalo je više nego sretno, i naravno, izazvalo smijeh kojim je zaorio hodnik. Ko muha bez glave izjurio sam van...i krenuo u Zagorsku pustolovinu.... Kako se već dugo nisam toliko vozikao po lepom Zagorju, zalutao sam - jer ne gledam cestu već lepe kleti, vinograde, staze...... Pak sam zapal u neku prirodnjačku krizu... Obavio sam ja sve zadatke, ali, oni me se uopće nisu dojmili. Iskoristio sam malo vremena za sebe.. za svoj mir i dušu. Gledao sam ta polja, male uzvisine, vinograde, a glavom mi je pjevušila pjesma lepe ti je, lepe ti je... a stvarno je, kao i svaki dio Lijepe naše, svaki dio na svoj način, lepe.... još kad korijene vučete iz tog predivnog kraja ...naravno da me obuzela neka toplina. Vidi se da dugo nisam bio ni prabaki na grobu... znam da mi oprašta jer uvijek sam fulao njen dom... ma kako i ne bi, nikada nisam pazio gdje je njena ulica, već sam uvijek uživao na predivnom Varaždinskom groblju... i tražio sam je nesigurnim korakom...i, kao i uvijek, od treće pogodio.. ( uvijek mislim sada neću fulati...ali uvijek, od treće...). Nevjerojatno je kako se ja tamo pogubim... nemam problema sa orijentacijom, ali tamo...tamo sam totalno dezorijentiran – samo gledam stare nadgrobne spomenike, živicu i drveće kako je uređeno.... i, kao da uživam u toj tihoj šetnji... nisam se mogao dugo zadržavati i potpuno prepustiti toj šetnji jer morao sam juriti dalje... kroz mala mjesta, preko polja, ugledao sam cug... isti mi je tren pala na pamet pjesma zagorski cug i spotić koji sam mu već odavno počeo slagati – ali, nikako završiti... Dakle, na poslu zagrijalo... ali, baš mene briga, ja putujem Zagorskim cugom....., obilazim stranke, kuham se u autu u kojem ima klime, ali ja sam protivnik tog čuda – rađe da me glava boli od otvorenog prozora.... Obavio sam sve, navečer kasno stigao..ali, nije mi vrag dao mira... morao sam potražiti cug u kompu i vidjeti u kojoj je fazi.... nisam ga mijenjao – čeka on još neke slikice, ali, niti imam snage, niti vremena... no, kakav god bio, budi neke uspomene – uspomene na vožnje do toplica, vožnje Samoborčekom..uspomene na neke mirnije dane.....ali, ali budi i nadu u one koji dolaze Danas, danas je bilo malo mirnije.. kako zna da mi je vikend svetinja nije me nigdje slao, ali, nakupilo se „redovnih“ zaostataka... imao sam se čime baviti... ali, ipak... u hladovini i miru, bez strke i vike (ovo oko mene se ne računa ) do nekog vremena...a onda...onda je Hitčkog režirao scenu, napisao pravu dramu....dramu kojoj rasplet očekujemo u ponedjeljak... Guzda kao glavni urednik zamutio je dobro vodu.... i ne, ne znam hoće li se sleći do ponedjeljka... iako sam ja u cijeloj priči statist, mislim da ću naglo postati glavni kuhar – kao da je od mene sve krenulo..ali, nisam kriv... nisam.. samo nisam izvršio jedan zadatak, jer.. nisam mogao, nisam imao podatke...i, klupko se otpetljava... na ovim temperaturama dodatno sam podgrijao atmosferu... I, petak, hvala Bogu...vikend i malo odmora... nejdem na viksu i sutra je malo duže spavanje, plac, nabavka ( ispraznio sam sve, pa i „ratne“ rezerve ), možda padne i kavica sa frendicom ( ni nju nisam vidio.... ), neka fina papica - čak mislim da ću uživati u kuhinji hihihi....( mislit ću da sam glavni kuhar) – uglavnom, malo opuštanje i punjenje baterija.... Iako, biljke su mi sigurno žedne...ali to ću ili u nedjelju ili ponedjeljak skoknuti malo rashladiti...ma, razumjet će one mene ... i ja se trebam malo rashladiti.

- 19:05 - Komentari (60) - Isprintaj - #

srijeda, 15.07.2009.

Ništa mi neće ovi dan pokvarit :)))

I dalje... ludi tjedan..... Ni moje vikanje ne pomaže. Probao sam jučer s tom tehnikom, ali, bezuspješno – doduše, nemam baš i na koga vikati, trećina je na godišnjem ( ona bez koje savršeno funkcioniramo baš kad ih nema) , trećina je na bolovanju (jer su popucali šavovi, a bez njih je teško – jer, njih se treba mijenjati) , a ova preostala trećina svako tolko je prepolovljena zbog specijalnih zadataka. I tako, jučer, u tri sata popodne kada sam uvelike već maštao kako ću uskoro kući, stigao je novi specijalni zadatak... hitni odlazak jednoj stranci put Slunja... mako moja, đe me nađe u ovo doba... sva sreća pa ovih dana jedem ko termit u nekoliko navrata dnevno i uspio sam već drugi dio klope smjestiti u svoju mješinu. Na putu... samo sam kamione imao na cesti koji, ne da su mi pilali živce, nego jesu...ali, ipak sam brzo savladao tu slalomsku vožnju i stigao do stranke, koja me je, btw, u napadaju svog ludila prije nekog vremena lijepo počastila jednom psovkom. Uvijek me fasciniraju ljudi koji se tako „opuste“ na fon... gospodina nisam nikada upoznao i evo prilike da vidim koji to lik spominje moju majku... nisam se nimalo ugodno osjećao, ali, što se mora...teško je... Kada me ugledao totalno se rastopio od ljubaznosti, jer, „ ni mrtav ne bi vjerovao da ću se baš ja pojaviti“ – ma, skoro sam mu nešto na to odgovorio, ali... jezik za zube Smotani! Kako mi se baš s njim nije razgovaralo o vremenu, o njegovim sinovima, o svemu i svačemu, brzo sam obavio dio zbog kojeg sam i došao... naravno, htio je gospodin častiti ručkom, pićem, ali, uz ispriku da imam još posla, izbjegao sam to, po meni, licemjerno druženje... ma koliko imam razumijevanja za sve nikako u svojoj glavi ne mogu opravdati njegov nastup, jer ničim izazvan, ničim isprovociran sjetio se moje majke na jedan vrlo ružan način..i, čak mogu i razumjeti kad neko to odvali... ali, ne mogu razumjeti da tada ne izusti barem onaj ..ups.... no, sada kada sam spojio sliku i ton sve mi je jasno i mogu razumjeti.... odjednom smo svi veliki gospodarstvenici, svi bi bolje vodili državu nego sadašnja garnitura ( ne, nisam rekao da nema boljih...), i svi su u pravu na štetu drugih.. ne vidim više razum, ne vidim onaj gospodarstveni – poslovni duh... vidim samo... „zeznut ću ovoga, zeznut ću onoga..:“ a ja, ipak, neki „šmrkavac“ ( da i time me počastio na telefon...da ne bude njega neki tamo šmrkavac zahebavao..) sa iskustvom - barem znam da je pristojno nos ispuhati makar uz diskretno okretanje glave..... no, nagledao sam se takvih gospodarstvenika, ali i njihovih poražavajućih svršetaka.....Ali, kao da za takve imam neki nos – hm, pa jesam li šmrkavac ili ne, i, za njih imam specijalan pristup... ništa od posla dok se ne ispune baš svi elementi ugovora... iskreno, više puta i zažmirimo na oba oka radi samog korektnog pristupa stranke – i to žmirenje može samo nama štetiti jer se, npr. ne osiguramo sa plaćanjem preuzete robe...ali, do sada, još nisam naletio na nož s leđa, no, čim nanjušim ovakve novopečene sveznadare jako sam oprezan.. konačno, pa to mi je i posao. Po povratku s puta smišljao sam što bi mogao napraviti brzo i fino.. već sam bio gladan kao vuk – sve mi se čini da moj podstanar jako puno traži ovih dana.. .tek koji sat bez konkretne klope i on odmah viče .. .a ja, ja bi trebao vikati... No, ništa od nekog kulinarskog spektakla. .špageti, saft, salata i kruh... i to je to... nemam snage za dodatno zadržavanje u kuhinji – a čekali su me još neki kućanski poslovi... Danas, od jutra muving.. zbog nekih nadri faca nadrapasmo svi...ali, iako i meni to pričinjava dodatne poteškoće u obavljanju poslova.. .guzda je u pravu... ma, ne sviđa mi se ovo, nešto ga često branim u zadnje vrijeme..a on, ni rješenja, ni godišnjeg. Na svaki spomen mog rješenja izusti onu čarobnu... „pa što se bojiš, na neodređeno si, najgore što ti se može dogoditi povratak je na radno mjesto od prije dvije i pol godine, a tamo te ne želim“ ... ili, druga koja je puno kraća... „ to nije predmet našeg razgovora“ .. i tako, radim, ne znam sa kojim rješenjem, ali, ipak, znam barem kolika mi je odokativna plaća, za sada, ipak znam da ću je dobivati relativno na vrijeme, znam da posla ima za one koji hoće raditi, ali, bome ima ga i za one koji ne rade ... znam da uvijek neko puca po šavovima i da treba pojačani tempo...no, jedno ne znam... da li ću i kada na godišnjiiiii??? A koji mi je ove godine? Pa dva ljeta već nisam bio više od dva tri dana na moru... što bi ja sad to mijenjao? Tako vodim razgovore sa sobom i pokušavam uvjeriti se da je sve baš onako kako je najbolje, kako treba biti...a je li???!!! Ali, ne dam se...kako kaže Nina ...Ništa mi neće ovi dan pokvarit P.S. mijenjam nik u kukavica hihihi stalno nešto kukam u zadnje vrijeme....

- 09:16 - Komentari (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.07.2009.

Recesija...

Novi tjedan, nove dogodovštine.... Ako je suditi po početku tjedna, bit će svega... s jutrom, osim što sam se ja teško digao iz kreveta, ni sustav na poslu nikako da se digne – čini mi se kao da zaziva kolektivni godišnji. Trajala je ta peripetija poduže, ali, vrijedne ruke ljudi od struke iza podneva su, konačno stvar dovele u red... Zapravo, tek kad se ovako neki kolaps dogodi, shvatim kako smo vezani za ove kante... ko slijepe kokoši su pojedinci tumarali ne znajuć se služiti nekim usputnim podacima i barem, ono hitno i bitno, odraditi na neko, barem umjereno zadovoljstvo. No, onda je predstojila bitka s vremenom... imao sam u četiri zakazano kod vulaknizera... jupiii konačno će moj škodilak dobiti gume kakve zaslužuje, a ne ove... .uf, sve me ih sram i pogledati..... Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! No, vidim, znam...ne stižem.... ma, što bi ja bez mojih cura... samo je auto trebalo odvesti i dovesti – sve sam dogovorio, ali, problem je, vulkanizer radi do pet, a ja, ja teoretski neću biti gotov.... ma, mogao sam ostaviti i za sutra, ali... baš sam se nabrijao na to iznenađenje mom vjernom tutaću, a i ako, kojim slučajem, guzda odobri godišnji... moram biti spreman... sa ovim čelestonkama dalje od vikse se ne usudim.... i, naravno, autić je sa vozačicom, odjurio na specijalni zadatak... sad ću mu promijeniti cipelice i puno sigurnije kročiti ovim masnim cestama . naravno, i biti manja opasnost na cesti...... Jedva sam čekao poć kući da vidim te nove Pireli – kišno ljetna, ne...zimsko ljetna...ma nemam pojma – cjelogodišnja varijanta. Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! I dočekao sam taj trenutak...ma ove iglice su me raspametile, dođe mi da tutač ostavim u garaži a ja cipel cugom doma....da ne uprljamo novi papak....Naravno da sam odmah morao isprobati kako se drže“ , kako prijanjaju...garaža, bez autića, dobar je poligon za to....koji gušt, koja euforija..... Konačno sam krenuo i doma..na putu sam opljačkao bankomat – pa bila je plaća, moram imati i nešto gotovine uz sebe... računi...oni će malo pričekati. Ne malo sam se iznenadio kako je revno došao porez na nekretnine..a moj povrat poreza? Od prošle godine.... eto, ako napravim ko lani i ne platim sami će se naplatiti, ali, naravno i sa kamatama...a kad ja tražim svoje kamate od prethodne godine onda dobim odgovor.... nigdje nije određen rok u kojem se mora izvršiti povrat poreza ... super, bitno da je meni određen rok..... Recesija, obožavam tu riječ u posljednje vrijeme. Ne znam zašto imam osjećaj da će se s tim pojmom vršiti i neki obračuni... samo ne oni koji bi meni išli u korist..ali, gle, nije baš tako... na povratku doma vidio sam da ipak neko vodi brigu i o nama.... veliki kombi sa još većim transparentom...RECESIJA... Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! ... i gle, jedna zgodna djevojka prilazi mi i nudi nešto... uzimam papir – letak i .... E baš, baš mi je sada do uređenja stana... imam jednu, samo jednu želju....oću na godišnjiiiiii Dosta mi je više svega, mislim da je krajnje vrijeme da se maknem i ja u neku hladovinu....sutra, sutra ću jako vikati na poslu... možda shvate da pucam i pošalju me doma .... idem vježbati.. ako ovo ne upali... smislit ću nešto drugo... dosta mi je inih recesija.. neću opet recesiju za ljetni godišnji....neću!!

- 23:30 - Komentari (19) - Isprintaj - #

petak, 10.07.2009.

Vrijeme...

Pa ja bum poludil... ima li nade da se ovo vrijeme stabilizira?? Ima li??? Ovo doista više nema smisla... Ovaj sam tjedan već dva puta završio na podu... grmljavina... neugodan osjećaj kojeg se ne bojim ali budi čudne asocijacije... i uvijek kad me u snu protrese... zaliježem u rov... pokrivam glavu rukama i čekam... i, onda se probudim – na podu uz krevet, bolnog ramena, kuka ili čega već što sam pri «bacanju» natukao... eh, mogu li naručiti samo dnevnu grmljavinu? I tako, malo rastresen od svega, ali, još uvijek dobrog raspoloženja ( prema van, naravno, ne dam..ne dam nikome gušta!) iščekujem rješenje, nove naloge dnevnih zadataka, vadim vruče kestene iz vatre – a pazi...još su u cvatu – dakle ovi su jako, jako dugo u vatri .. Jučer sam izgubio dva sata svoga slobodnog vanradnog vremena da bi shvatio kako sam glup! Ma, ne, nisam... ali sam pravi mulac koji nikada ne posumnja u druge.. nego, kako je i red, prvo u sebe... napravim izvještaj i padnem u trans – taj čas mi je tlak vjerojatno bio blizu 200... gledam u šokantne podatke... polako krenem u provjeru – ma garant sam nešto krivo ukucao... i krenem... dobro, dobro, ok, supač, fino, aha.... i dođem do kraja kontrole.. .sada je tlak bliži 220 ( s otkucajima koje nisam mogao ni prebrojati..).. gledam s nevjericom, uspoređujem s prethodnim danom... pa da sam guzda i ovo dobim na stol neko bi odma letio kroz prozor.. i sad kao da ga pravdam, ali da sam, kao drugi, samo stisnuo sent.... ne ne smijem ni pomisliti što bi bilo.... I gledam i ne vidim...sve je dobro a ne da ne valja nego je katastrofa... brejk..odem na balkon, zapalim jednu, popijem čokoladu i pokušavam se smiriti i koncentrirati... otkud da krenem? Čačkam ja, čačkam...i ono, što mi nikada ne bi palo na pamet – bilo je jedino što je preostalo...provjerim i da...tu je greška.. ali, ne ja ne mogu vjerovati! Pa zar doista ima ljudi koji rade..ma niti nogom! Ja ne znam s čime ti ljudi rade? Mozak je jedna velika nepoznanica, enigma za njih... što napraviti? Kratko razmišljanje i jedan odlučni...»Sad je dosta!». Upravo ovakav nakaradan i šokantan izvještaj pošaljem..ALI... uz tekst komentatora koji je bio malo podulji... nemam više snage niti volje, a iskreno niti želje pokrivati nečiji nerad... i još, još kad se sjetim da me ta osoba optužila za mobing... a ja mulac uvijek pokrivao, peglao, upozoravao... Ne, ne usuđujem se više ni približiti joj... jer, druga bi prijava već mogla biti i sumnjiva, zar ne? Neka se neko drugi približava..ja sam svoje odradio.... Danas, od ranog jutra, prije početka radnog (ne)vremena strka... traže se dodatna obrazloženja, traži se mišljenje..»kako je to uopće moguće??» .. sliježem ramenima, ogovaran..ne znam..pitajte kreatora.. ali, pola devet je a mlade dame još nema... situacija se zahuktava oko mene, a ja, kao u nekom zločestom zadovoljstvu, u miru rješavam jednu jako važnu stranku, pišem nove prijedloge Upravi i... ne razmišljam o problemu o kojem, sad je već blizu devet, već bruji cijela firma........ Naravno, ne sumnjate... mlada dama je odmah podigla stražnje noge, postavila se u napadačku poziciju, galama, urlici... naravno, naravno da sam se sjetio one «napad je najbolja obrana»..samo, ovaj puta (prvi puta) pripremljen sam ušao u okršaj.... i, napad... ja sam bio taj koji je napao i jesam, branio sam se... branio sam podatke koje sam dao.. jer, ja imam povjerenje u ljude s kojima radim, i siguran sam, oni će znati objasniti kako i zašto su ovako kreativno odradili posao.... Nemam pojma u kojoj je fazi, i ne zanima me... na kraju dana znam što želim vidjeti.... I, taman sam se ufurao u neke grafove, kad pojavljuje se pismo na ekrančiću.... pogledam mail i skočim sa stolca... ja ne vjerujeeem!!!! Ma možete li ovo zamisliti??? Bok, Daj pl prov to hit je Xxxxx Hv Poz Ovi xxx su šest brojki.... gledam i ne vjerujem! OK, nisam glup... malo gledajući, skužio sam da su ove brojke šifra kupca... kada sam ga pogledao i vidio o kome je riječ pretpostavio sam da je u pitanju provjera podataka, stanje, uvjeti ugovora, isporuke, količine, plaćanje..nešto ili sve od toga....ali, ma kakav je to mail? Nazvao sam «omiljenu» kolegicu u Sl. Brod i priupitao... «Što je ovo?» . s druge strane prvo tajac, a onda..»kako što je.. pa provjeri mi to!» sad sam ja malo zašutio... pa kaj meni stvarno na čelu piše «budala» ? Još relativno miran, pitao sam ju... jel ti to mene službeno pitaš ili privatno? OK..neću ponavljati njezine izljeve, ali sam, na rubu strpljenja rekao... ja sam nepismen, ne znam i ne razumijem ovaj mail, molim te.. pojasni mi ga... nisam dugo čekao .. stigao je novi mail na koji sam isp..... ( oprostite ali morao sam...) Pl = pliz ( molim) Prov=provjeri Hit = hitno Hv = hvala Poz = pozdrav Vidi se da si ostario...... Gledao sam desetak minuta i nisam vjerovao! Neki vrag se u meni probudio...onaj kojeg ne volim osjetiti, ali, koji kao da nekako sve više tinja u zadnje vrijeme.... počela je šarolika korespondencija, a kulminacija je nastupila kada je dotična poslala i svom pretpostavljenom ali i meni mail: Ne mogu odgovoriti na upit jer mi Smotani nije poslao podatke! Ah, ne, ne moram vam reći da sam upravo poslao mail od dvije kartice teksta na nekoliko adresa.. i sad se hladim... mislim da sam doista počeo pucati po šavovima....ili, ili i na mene vrijeme ovako ubojito djeluje.. kao da neka zloća izlazi iz mene.. a ne želim to, kao da sam najsretniji kad baš «takvima» i « tima» mogu uzvratiti jedan bekend, forhend.. a najsretniji sam kad «zakucam»... Vrijeme je za godišnji... a njega ni u tragovima na vidiku.... No, nema veze, sad sam se malo izjadao... i idem dalje.. pisati obrazloženja, analize, upute... što li me već čeka u nizu...

- 12:17 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 07.07.2009.

Hvala....:)))

Prvo i najvažnije... Zahvalio bi se svima na predivnim lijepim željama i komentarima u prošlom postu. Lijepo je započeti taj, za mene sretan dan, sa najljepšim željama...i to žene... hvala draga Carla – nešto mi se u posljednje vrijeme u čudna vremenska doba nalaziš na kompu... malo me podsjećaš na moja bdijenja... samo se nadam da su slatke misli te koje ti ne daju spavati....i nadam se da si probala moje princeske... znam da si luda za njima i posebno sam se trudio za tebe.... Kada odmah, nakon ljepšeg spola dođe i čestitka dragog mi brata blizanca – juniora... onda nema šanse da sam slavljenički dan ne krene po dobru... još uz ove predivne paketiče..joooj, kako sam se samo namučio dok sam ih otvarao...ma znaš ti braco da sam ja nestrpljiv. Hvala ti dragi Zoki... i, nadam se da se ne ljutiš... balone sam dao kumici – dosta je što sam se malo izglupirao... ma, kako je i red na taj dan. Evo, i Zarina kao da je čekala moj dan... osmijeh i sreća...ma što više poželiti? hvala ti draga Zarina I taman sam malo predahnuo, uhvatio zalet s kolačima kad, kuc, kuc...evo mi drage Nine sa predivnom tortom... ajme, da ste samo vidjeli koliko je muke bilo pogasiti te svjećice.... hvala ti draga Nina... torta je bila super... a sreća...naravno....i nju očekujem.... i taman kad je Nina odlazila pojavila se draga mi tajna... i kao u uvijek, nasmijana i ozarena lica... i što više u čestitare donijeti?? Nisu li najljepše želje upravo iskrenost, toplina..a kada još to sve upakira u smijeh...ma kako se ne bi raspekmezio? Iskreno, bojao sam se da ćeš mi donijeti glavicu kupusa... ( pamtim ja draga, pamtim... pa ipak sam metuzalem hihi) . i nadam se da si se prestala smijati da čuješ moje.... hvala ti tajno... Ako sam mislio da malo ljudi voli po noći švrljati, nespavati...prevario sam se.. navratila je – ne znam da li prvi puta..ali se prvi puta oglasila... i posebna mi je to čast... ni da mora nestane... i, sa predivnim željama a pozvan sam i u goste... i samo da znaš, pokucao sam, malo provirio, nisam te zatekao doma... ali, javim se ja čim malo uhvatim vremena za jednu pravu ćakulu...jer, vidio sam, imamo o čemu razgovarati...hvala ti puno na čestitarskoj posjeti i lijepim željama.. Noć je sve dublja...a moja fešta sve bučnija... pozvonio je neko na vrata... a ono... moja draga mala crna knjižica..kojoj redovito dolazim, ponekad se i javim, ali koju rado vidim i pogotovo na ovaj dan ugostim u svom domu... uz lijepe želje za provod otišla je dalje u noćni život... hvala ti mala crna knjižice I, ne, nema spavanja... jer, vrijedne i radišne ruke drage mi Suncokretice moraju obići svoje predivno cvijeće, popričati s njime..ali, prije toga, našla je trenutak svratiti u čestitare... i znaš, puno srce..ma ima li što lijepše, toplije i iskrenije? Nema... nadam se da si ipak našla vremena popodne svratiti na šampanjac... pa nisu valjda sve popili? Hvala ti Suncokretice uz cvijeće koje u punom srcu nosiš! Sve vedriji sam kročio u dan koji je tek počinjao... I, taman sam se pošao spremati za posao... kad čujem vuf, vuf... nisam trebao dva puta pogađati.. .sa jutarnje šetnje svratile su drage mi Luki i Goldie... ajme, koji slurpić ... a prijevod mi doista i nije trebao.... hvala vam drage Luki i Goldie na lijepim željama... Vidio sam da polako kasnim na posao... ma, samo jednom se slavi ... u brzini i žurbi, one tri dlake, nazovi brade, priredile su mi dodatni problem... žilet, brada ili ja.. ko je kriv?? Nemam pojma, ali potekla je krv... i dok sam tamponirao povrijeđenu zonu iz noćne je naišla draga mi Gali...pospana, umorna, ali uvijek puna duha i uvijek, baš uvijek me razbudi do kraja.. kako me počela špotati... primio sam čestitke i pobjegao na posao... no, vidi nje... dok sam stigao ona već naručila komada da mi baci jedan dancing.. e pa Smoto.. pleši.... vidi kojeg ti je komada Gali spremila... hvala ti Gali na doista posebnoj čestitci! Kažu...nada umire posljednja – puno vas je to u komentarima na jedan moj post spomenulo..i, znam, znam, a ovi su mi dani to i pokazali i dokazali.. ona nikada ne umire... i, kao neki znak nada je došla i u moj dom sa predivnim željama «neka ti san postane stvarnost, ljubav putokaz, a smijeh i muzika život....» doista te želje i te kako bude nadu... hvala ti draga nado na posjeti ali i na predivnim željama koje, sa tvojim imenom, zvuče izuzetno snažno Predivno je vidjeti i drage prijatelje, koji, iako se možda rjeđe javljamo, uvijek su dragi i dobrodošli.... jedna od tih je i draga mirta... sa smijehom i lijepim željama protutnjala je u brzini..ali, ostavila lijep trag I, još sam pio kavicu... kad na vratima ugledah mamu posebnog djeteta.... znaš, ja jesam neki mekušac..i nije mi teško i nije me sram pustiti suzu...ali, ona koju sam tvojim riječima pustio...suza je radosnica... suza koja je u tišini, bez riječi, izrekla jedno veliko HVALA... znaš... kada mamaposebnogdjeteta s toliko ljubavi i osjećaja izgovori ove riječi koje si ti meni... mora, mora zapeti knedla u grlu, mora poteći suza i pitanje... jesam li to zaslužio? Kažeš posebno srce... draga moja... posebno srce sam vidio upravo u tebi.... toliku ljubav, snagu, vjeru... teško je danas naći, ali, upravo vi, takvi jaki i postojani, dajeti mi snagu i vjeru u ovaj život...i, lijepo je bilo s tobom popiti jedno kratko piće... jer, ni ja ne pijem..ali, ovo je posebna prigoda..hvala ti majkoposebnogdjeteta Na poslu su se stvari zakuhavale... rekao bih da sam poljubičastio.... no.. ne, ne od muke.... draga ljubičasta me stavila u dilemu da razmišljam o njenom anonimnom niku...ali...ne, ne danas... danas se veselimo i slavimo...hvala ti i, lijepo ti stoji ljubičasta.. A onda... onda moja draga ofskrozica... i moja zbunjola...dok sam primao sto poljubaca, tek usput, u pauzama, stigao sam pitati..ma draga, na kaj si ti to ponosna? Ma koji sam ja lik iz crtića da se mnome ponosiš? Nisam, nisam dobio odgovor, ali dobio sam sto poljubaca, lijepe želje od moje, a mogao bi je i nazvati krsne kume... pa ona mi je Šimom prozvala.. Hvala ti draga ... ofskroz Baš sam uživao u čestitarenju... samo da još nisam morao raditi..ali, ko šljivi posao, pa prekinem ja to kad mi dođu dragi prijatelji.. i upravo se u sobi pojavila Lady i naravno. Uz lijepe želje jurila je dalje... znam ja da si ti radoholičar i hvala ti što si svratila u čestitare, draga Lady A onda, mala strka na poslu... potpuno sam se zanio...morao sam odjuriti do dvije stranke..ali, stvarno sam to obavio u letu, jer morao sam stići na vrijeme.. stizala je draga o. i o. eh, da si barem ranije stigla i rekla sama guzdi da nećem njegove čestitke...ovako... neka čita sam... a tebi draga moja..puno hvala i na pusi i pusicama ali i na najljepšim željama.. hvala ti draga o.i o. Taman sam ispraznio čašu...ali, nema i ne smije biti prazna... naročito kad stiže moja draga koja, u inat svima, živi svoj život.. u društvu s Rokerom popili smo pičence, izljubili se i uz predivne želje pomislio sam,...da sam barem tako mali da se mogu sakriti u Božje dlanove...ali, takav sam kakav sam, i nadam se, da me ipak, makar ponekad dodirne za hrabrost i poticaj... hvala ti draga moja i, evo, nastojat ću i ja živjeti svoj život. I, dok ja nastojim sabrati misli, malo se koncentrirati i na posao.. vrtlog života nosi svoje... uz predivne želje koje, popračene pusama dobivaju jaču snagu... pogledavam oko sebe i kao da osjećam da je i četvrta pusa blizu... i, vjeruj mi...u ma kakvom vrtlogu, ove tvoje želje poklonile su mi mir i osmjeh... jedan radostan osmjeh kojeg si upravo ti izmamila.. hvala ti, uz takve lijepe želje teško je ne predati se vrtlogu života jer, siguran sam...on nosi samo lijepe dane kojima, vjerujem, kročim... naravno, nadam se da će i u tim danim biti postova koji će i dalje donositi mir...a možda i pokoju turbulenciju...ali, i osmjeh koji nam toliko nedostaje... I, iako sam htio napisati riječi pjesme majčine oči...nisam... nisam zato što sam znao da će to, draga mi prijateljica, puno ljepše napisati... sa dušom i srcem baš onako kako to ona zna... i, nisam se prevario. Draga mirjam... nisam htio rasplakati...iako, i meni suza potekne kad u spotu, diskretno, daleko, vidim majčine oči kako me prate, kako bdiju.... kad ulovim sebe kako tražim te oči, kako tražim njen mig, njenu podršku, njen prijekor.... i, bila je divna..ali, sve su majke divne... ljubav kojom nas hrane, kojom nas darivaju je nešto što zauvijek plamti u nama..i ne, nema tih riječi kojima bi se ta ljubav mogla opisati...ali, ostao je taj plamen u meni, i osjećam da me vodi, osjećam kad je ljuta na mene, osjećam kada me bodri...ta ljubav nikada ne gasne....a ja, ja sam zahvalan na divnim prijateljima koji, i ovdje, dokazuju da ljubav uvijek gradi nove mostove... ljubav je velika i raznolika, ali uvijek jaka i iskrena... hvala ti draga mirjam.... i, dok sam sa mirjam malo ćakulao, odmarao... načuo sam imperativnu zapovijed ( ovo sam dobro sročio hihi) i diskusiju koje imperitave priznajemo koje ne... e pa, zasjeli smo, uzeli mali predah, mali odmor za umorna srca .. i, mislim da nema dileme...draga, ovaj imperativ je jedini koji bi i ja poželio svima... hvala ti .. uz ovakvu želju ima li boljeg odmora za umorno srce? Nema... i gospa moja kao da se svojom željom nadovezala na taj imperativ...i doista draga Irena.... Ima trenutaka u životu koji vrijede više od svih ostalih. Takvi trenuci vode stazama koje su posute kristalićima sreće... hvala ti na predivnim lijepim željama . Uz veliki poljubac i lijepim željama preletila je i Mistress ancksunamun – nadam se da si piće bar popila? Hvala ti I, zamislio sam se malo o godinama koje nosim... a kad naiđe Meroveus i lijepo mi pojasni «Bile su to godine osvajanja svemira i blokovskog nadmetanja. Takva konstelacija dogadjanja mora nešto značiti.» istina, stalno spominjem svoj dio svemira, stalno imam nešto za spremiti u njega... hm...doista... mora nešto značiti... Hvala ti I draga me Ema podsjetila na majčino škakljanje... kako je samo uživala ispružiti ruke prema meni i tek malo pomaknuti prste... ja sam već bio na podu od smijeha koliko sam škakljiv..i ta «kazna» kojom mi je «prijetila» kod nje je uvijek izazivala smijeh iz srca ... volio sam čuti taj njen smijeh koji je bio toliko iskren, toliko topli... a sada.. iako, volio bih čuti ga...ali, ipak, ne bi volio osjetiti škakljanje..jer, ne bi to bio dobar znak... Hvala ti draga Ema na lijepim riječima i željama... I dok sam tako mislio...odjednom gladna Vidrica...asti, pa naravno da ima klope...pa pripremio sam za nekoliko dana..znaš da kuham jednom za cijeli tjedan hihihi.... i, vidrica i njen najdraži klipan, uz obavezne pusice i čestitarske želje... , zasjeli smo, malo pojeli i popili i proćakulali... hvala ti draga vidrice I ako sam ijednog trenutka pomislio......... a nisam..nisam draga moja vrancuskinjo..nisam mislio da si zaboravila.. samo, znam...obveze .. bilo je samo pitanje vremena nisam ni sumnjao.. i znaš, ovaj mmmmmmm mi se jako dopao... nisam badave ulagao u tebe hihihi... pusa ti velika moja najdraža vrancuskinjo...(ma ti si za vrancuskinje izvozni projekt ) I, ako ste mislili da je tulum gotov...e nije!!! Nina je naišla i tulumarili smo do zore..i ne, nejdemo noćas doma... i, sva sreća... sva sreća da smo ostali.. naišao je moj prika fra gavun i predivnim, poetskim riječima uveličao moje slavlje... hvala ti dragi prika.. i znaš.. ma asfaltirat ćemo mi ovo blato A onda... jedno predivno lijepo, ugodno i toplo iznenađenje..... malo iscrpljena od nekih čuda koja su je napala, ali, pune volje i snage došla je draga mi promatralica.. koja sreća me obuzela kad sam te ugledao... ma, ne, ne mogu ti to opisati i, tvoja pojava je jedna od najljepših čestitki za ovaj dan..ali, molim te... odmaraj se, polako skupljaj i obnavljaj snagu.. nemoj da za slijedeću feštu nisi u fit formi...... hvala ti I dok sam malo ubijao oko, naišla je kejt... uz lijepe želje koje mi je poželila, nadam se da je i po ostacima tuluma vidla...bilo je dobro, fešta je trajala...duboko u noć Hvala ti A onda... crviće koje stalno vidim u svojim jabukama, odjednom sam i tu ugledao..majko moja...jesam li ja to previše popio? A ne... to me moja sister čeka iza ugla... eto, ko kaže da nisam «pod kontrolom» hihi I, lijepo je bilo vidjeti i čuti lijepe želje drage mi magdalene .. hvala ti A Gali mi je uporna..igricu nikako priljepiti na moj blog..a. ja se već posvadio sa svim tim pasovima i ostalim nemanima...aloooo ja bi ipak plivao ove godine hihihi Iako malo teže piše zbog malih problema s rukom, draga Teuta i njen Dragi svratili su na pićence... i, uz «samo» dvije želje izrekli i sve moje.... ma treba li mi više? Ne, ne treba... hvala vam dragi moji... i ahoj I, ovo je samo za mene stiže u čestitare...hvala ti... sreća i zdravlje....ljubav... i, ne, ne treba ništa više jer u tom skladu sve je lako i lijepo Gali, još uvijek ne odustaje... dok mi pasića slaže, stihovima me lijepim časti i gosti... a sve se pitam... otkud ti draga toliko snage ...ma ja bi već tog morskića i popapao... viš, viš.... okrenut ću ja njega za sve vas drage mi prijatelje... ma fin je morski pas onako.. lijepo pripremljen Blondinka stiže na feštu, koja se, kao Slavonska svadba...otegla.... hvala ti draga... snovi i java.. .nekako htio bi da su ista strana I, kao da se imaš čega sramiti! Dakle, draga pjesmo o jednoj mladosti.. ( hm..a ne, nije to moja hihi..ja sam još uvijek mlad ) nikad nije kasno naročito ne za lijepe želje.. i, kao i tvoja pjesma zvonko se čuo i poljubac... ovaj vragolast i fin klipan iskreno ti zahvaljuje...ajmeee, koja snaga...koji zagrljaj hihihi I, ipak...Gali je odustala...zapravo, žao mi je što nisi uspjela..ali, igrica je kod tebe u izvanrednom postu i svi je mogu tamo vidjeti...ja se već naigrao...i baš mi je cool,,, jedino, braco mi se nešto boji cccccc ma Zoki ne brini, zlešat ćemo mi njega i.... Dragi moji prijatelji... Vaše predivne želje, misli, toplina.... zaslužile su puno više od ovih par riječi zahvale koje sam vam uputio....ali, nećete zamjeriti, malo sam u gužvi, malo sam u nekom raskoraku sa samim sobom, a naročito s poslom, ali..tu, tu sam ja negdje...i svaki slobodni trenutak znam da provodim sa iskrenim i dragim prijateljima... ima li što ljepše? Fala

- 19:38 - Komentari (32) - Isprintaj - #

petak, 03.07.2009.

Na današnji dan... :)))

Dogodilo se na današnji dan... Od jako, jako puno događanja, izdvojio sam samo neke – meni dojmljivije... • 1423 - Rođen Luj XI, francuski kralj / nemam pojma zašto mi je on zapeo za oko... plava krv?/ • 1962 - Rođen Tom Cruise, američki glumac / nekad mi je bio draži.../ • 1971 - Umro Jim Morrison, američki pjevač / i danas ga volim slušati../ • 1819 - Prva štedionica u Sjedinjenim Državama (The Bank of Štednja u New York City) / preteča Hrvatske Narodne Banke hihi/ I gle, koliko god sam tražio, nigdje, baš nigdje osim tu na nekim papirima oko sebe, nisam našao... 03. srpnja 196 i neke i neke ... rođen Smotani Šime;) gledao sam kako da taj podatak pošaljem u vikoplediju i ostale koji prate razna događanja – no odlučio sam još malo pričekati i napraviti nešto veliko (da zasjenim sva čuda događanja na današnji dan) Dakle, te... šezdeset i neke... oko pet sati popodne, jedna mala spodoba napustila je gnijezdo u kojem, eeee... da sam tada znao... ostao bi još dugo... iz te sigurnosti izletio sam, nepripremljen u ovaj čudni svijet. No, brižna majka, koja me i prije nježno uvodila u život, učinila je sve kako bi me pripremila na sve što dolazi...a dolazilo je.. Nije mogla znati sve što me čeka, ali je svojim mislima, djelom ali i postupcima, pokazala mi kako se nositi sa ponekim situacijama u životu. I, lako je bilo kada sam uvijek imao i mogao pitati...“ majko......“ ... No, život donosi i sreću i radost, ali i bol i tugu... Njezinim odlaskom ostala je velika praznina, ostala su mnogobrojna neizrečena pitanja, ostalo je puno lijepih riječi koje joj nisam stigao reći...ali, ostao sam ja.... ja koji, onako kako me odgojila kročim, posrćem, padam, ali se i ustajem i idem dalje.. .dan po dan, tjedan po tjedan..... I ne, neću sada ništa tužno... jer, sretan sam što sam okusio i dobre, ali i loše strane života – i znam, bit će uspona i padova još puno...ali, nekako mi se čini da je neki mir ovladao mojom dušom.. mir kojeg sam toliko trebao. Ne, nije da mi je sve ravno, nije da me ne diraju mnoge stvari.. ali, nekako se s njima uhvatim u koštac, malo se pohrvamo, malo razmijenimo dvi tri lipe riči...i, idemo dalje... Uvijek se za ove dane prisjetim nekih dogodovština za svoje rođendane... a bilo ih je.. o je. Lanjski rođendan ostat će mi u posebnom sjećanju... dočekao sam ga na netu i po prvi puta uz „telefonsku pjesmu“ i muzičkom čestitkom Imao sam neke planove toga dana... no, ostalo je na planovima... ipak, taj dan mi je malo preokrenuo život i često ga se sjetim sa jednim osmjehom i velikom hvala, ali i kao putokazom za dalje.... nakon te čestitke, do jutra sam laprdao sa „kumom“ na fonu... ajme, ne smijem se ni sjetiti što mi je sve tada izgovorila...ali, samo da znaš...pamtim i provodim .. No, nekako sve uvijek zasjeni posljednji rođendan s majkom, kada mi je, već pomalo umorna od života, rekla „ obećaj da ćeš uvijek biti dobar, obećaj da ćeš ipak, danas sutra voditi brigu o ocu....“ ma, naravno da sam imao nešto za dodati..a tada mi je, kroz neki grč smijeha rekla „nemoj da te po noći dolazim škakljati.. .“ i, kroz smijeh, ali, sjećam se i pokoje suze, obećao sam sve što je tražila. Mislim da se već tada, polako, opraštala od mene, kao da je pazila da mi nešto ne zaboravi reći... No, ipak...sve ovo vrijeme nije me niti jednom došla škakljati po noći... što će reć ili sam dobar, ili me ipak pusti da odspavam ono malo kad zaspim.. Kako bilo, majko... hvala ti što si imala snage donijeti na svijet, ali i podignuti ovog klipana – i, nadam se da se nisam pokvario, da sam, barem u prihvatljivoj mjeri, ostao na putu kojim si me kroz život vodila. I, iako mi je ovaj tjedan suludi – kao da mi i guzda posebnom čestitkom želi upriličiti rođendan, i htio sam se „izvući“ od slavlja...no, moje se cure, kao i uvijek, pobrinu da stvar ne prođe neopaženo. Uvijek me iznova iznenadi njihova pažnja i ljubav.. ponekad imam osjećaj kao da sam njihova maskota, zaštitni znak, ali, uvijek dođem do zaključka – ma da su nas svijećom tražili ne bi nas ovako sastavili. To zajedništvo, to doslovno „svi za jednog jedan za sve“ , taj mušketirski odnos je nešto što me uvijek pokoleba kad razmišljam o odlasku... i, ostanem. Eto, kako sam ja na dnevnim obilascima kupaca i stalno u nekoj jurnjavi ( molim lijepo, bez rješenja... još uvijek ), već pomalo iscrpljen.. one, poslije posla kreću na viksu, pripremiti roštilj i sve ostalo dok ja ne dođem. Doista, osjećam se kao faca.. na svoje slavlje dolazim na gotovo..ma., to su moje cure, moja ekipa koju ne bi mijenjao – rađe ćemo promijeniti guzdu... i znam da me čeka još iznenađenja – jer bez toga ne može veselica proći...a ja, iako umoran, znam da moram naći snage i barem to malo opustiti se i barem koka kolom zaliti ovaj dan.. a možda padne i bezalkoholna piva, ko zna ? Previše je napetosti ovih dana, previše zgusnutog vremena....i doista mi dođe da prespavam vikend..ali, nema šanse.... ma samo jednom se živi... Nadam se da s ovim rođendanom, godinu dana stariji i pametniji (hm..relativni pojam) okrećem neki novi list... koji? Znam koji bi htio.... znam kojem težim ... i to je već pola posla obavljeno..a sada......... Sretan mi rođendan! A vi, dragi moji, počastite se malo... namučio sam se spremajuć.... od srca... za sve vas drage mi prijatelje s kojim sam dijelio sve...pa, podijelimo onda i iće i piće... ako ostane što od roštilja..donijet ću hihi i... zapjevajte i proveselite se, evo i ja se trudim... I ova predivna pjesma, na moj način, posvećena mojoj, ali i svim majkama... i, žao mi je što nemam sestru, što pjesma punog značenja nije prisutna u mom životu...ali, svejedno... istinita je, makar se odnosila samo na Smotanog Šimu....

- 00:00 - Komentari (47) - Isprintaj - #