Marketing
Ništa mi neće ovi dan pokvarit :)))
I dalje... ludi tjedan.....
Ni moje vikanje ne pomaže. Probao sam jučer s tom tehnikom, ali, bezuspješno – doduše, nemam baš i na koga vikati, trećina je na godišnjem ( ona bez koje savršeno funkcioniramo baš kad ih nema) 
, trećina je na bolovanju (jer su popucali šavovi, a bez njih je teško – jer, njih se treba mijenjati) 
, a ova preostala trećina svako tolko je prepolovljena zbog specijalnih zadataka. I tako, jučer, u tri sata popodne kada sam uvelike već maštao kako ću uskoro kući, stigao je novi specijalni zadatak... hitni odlazak jednoj stranci put Slunja... mako moja, đe me nađe u ovo doba... sva sreća pa ovih dana jedem ko termit u nekoliko navrata dnevno i uspio sam već drugi dio klope smjestiti u svoju mješinu. Na putu... samo sam kamione imao na cesti koji, ne da su mi pilali živce, nego jesu...ali, ipak sam brzo savladao tu slalomsku vožnju i stigao do stranke, koja me je, btw, u napadaju svog ludila prije nekog vremena lijepo počastila jednom psovkom. Uvijek me fasciniraju ljudi koji se tako „opuste“ na fon... gospodina nisam nikada upoznao i evo prilike da vidim koji to lik spominje moju majku... nisam se nimalo ugodno osjećao, ali, što se mora...teško je...
Kada me ugledao totalno se rastopio od ljubaznosti, jer, „ ni mrtav ne bi vjerovao da ću se baš ja pojaviti“ – ma, skoro sam mu nešto na to odgovorio, ali... jezik za zube Smotani! Kako mi se baš s njim nije razgovaralo o vremenu, o njegovim sinovima, o svemu i svačemu, brzo sam obavio dio zbog kojeg sam i došao... naravno, htio je gospodin častiti ručkom, pićem, ali, uz ispriku da imam još posla, izbjegao sam to, po meni, licemjerno druženje... ma koliko imam razumijevanja za sve nikako u svojoj glavi ne mogu opravdati njegov nastup, jer ničim izazvan, ničim isprovociran sjetio se moje majke na jedan vrlo ružan način..i, čak mogu i razumjeti kad neko to odvali... ali, ne mogu razumjeti da tada ne izusti barem onaj ..ups.... no, sada kada sam spojio sliku i ton sve mi je jasno i mogu razumjeti.... odjednom smo svi veliki gospodarstvenici, svi bi bolje vodili državu nego sadašnja garnitura ( ne, nisam rekao da nema boljih...), i svi su u pravu na štetu drugih.. ne vidim više razum, ne vidim onaj gospodarstveni – poslovni duh... vidim samo... „zeznut ću ovoga, zeznut ću onoga..:“ a ja, ipak, neki „šmrkavac“ ( da i time me počastio na telefon...da ne bude njega neki tamo šmrkavac zahebavao..) sa iskustvom - barem znam da je pristojno nos ispuhati makar uz diskretno okretanje glave..... no, nagledao sam se takvih gospodarstvenika, ali i njihovih poražavajućih svršetaka.....Ali, kao da za takve imam neki nos – hm, pa jesam li šmrkavac ili ne, i, za njih imam specijalan pristup... ništa od posla dok se ne ispune baš svi elementi ugovora... iskreno, više puta i zažmirimo na oba oka radi samog korektnog pristupa stranke – i to žmirenje može samo nama štetiti jer se, npr. ne osiguramo sa plaćanjem preuzete robe...ali, do sada, još nisam naletio na nož s leđa, no, čim nanjušim ovakve novopečene sveznadare jako sam oprezan.. konačno, pa to mi je i posao. 
Po povratku s puta smišljao sam što bi mogao napraviti brzo i fino.. već sam bio gladan kao vuk – sve mi se čini da moj podstanar jako puno traži ovih dana.. .tek koji sat bez konkretne klope i on odmah viče .. .a ja, ja bi trebao vikati... No, ništa od nekog kulinarskog spektakla. .špageti, saft, salata i kruh... i to je to... 
nemam snage za dodatno zadržavanje u kuhinji – a čekali su me još neki kućanski poslovi...
Danas, od jutra muving.. zbog nekih nadri faca nadrapasmo svi...ali, iako i meni to pričinjava dodatne poteškoće u obavljanju poslova.. .guzda je u pravu... ma, ne sviđa mi se ovo, nešto ga često branim u zadnje vrijeme..a on, ni rješenja, ni godišnjeg. Na svaki spomen mog rješenja izusti onu čarobnu... „pa što se bojiš, na neodređeno si, najgore što ti se može dogoditi povratak je na radno mjesto od prije dvije i pol godine, a tamo te ne želim“ 
... ili, druga koja je puno kraća... „ to nije predmet našeg razgovora“ .. 
i tako, radim, ne znam sa kojim rješenjem, ali, ipak, znam barem kolika mi je odokativna plaća, za sada, ipak znam da ću je dobivati relativno na vrijeme, znam da posla ima za one koji hoće raditi, ali, bome ima ga i za one koji ne rade ... znam da uvijek neko puca po šavovima i da treba pojačani tempo...no, jedno ne znam... da li ću i kada na godišnjiiiii??? 
A koji mi je ove godine? Pa dva ljeta već nisam bio više od dva tri dana na moru... što bi ja sad to mijenjao? Tako vodim razgovore sa sobom i pokušavam uvjeriti se da je sve baš onako kako je najbolje, kako treba biti...a je li???!!! 
Ali, ne dam se...kako kaže Nina ...Ništa mi neće ovi dan pokvarit 
P.S. mijenjam nik u kukavica hihihi stalno nešto kukam u zadnje vrijeme....
Post je objavljen 15.07.2009. u 09:16 sati.