Marketing
Na današnji dan... :)))
Dogodilo se na današnji dan... 
Od jako, jako puno događanja, izdvojio sam samo neke – meni dojmljivije...
• 1423 - Rođen Luj XI, francuski kralj / nemam pojma zašto mi je on zapeo za oko... plava krv?/
• 1962 - Rođen Tom Cruise, američki glumac / nekad mi je bio draži.../
• 1971 - Umro Jim Morrison, američki pjevač / i danas ga volim slušati../
• 1819 - Prva štedionica u Sjedinjenim Državama (The Bank of Štednja u New York City) / preteča Hrvatske Narodne Banke hihi/
I gle, koliko god sam tražio, nigdje, baš nigdje osim tu na nekim papirima oko sebe, nisam našao... 03. srpnja 196 i neke i neke ... rođen Smotani Šime;) gledao sam kako da taj podatak pošaljem u vikoplediju i ostale koji prate razna događanja – no odlučio sam još malo pričekati i napraviti nešto veliko (da zasjenim sva čuda događanja na današnji dan) 
Dakle, te... šezdeset i neke... oko pet sati popodne, jedna mala spodoba napustila je gnijezdo u kojem, eeee... da sam tada znao... ostao bi još dugo... iz te sigurnosti izletio sam, nepripremljen u ovaj čudni svijet. No, brižna majka, koja me i prije nježno uvodila u život, učinila je sve kako bi me pripremila na sve što dolazi...a dolazilo je.. Nije mogla znati sve što me čeka, ali je svojim mislima, djelom ali i postupcima, pokazala mi kako se nositi sa ponekim situacijama u životu. I, lako je bilo kada sam uvijek imao i mogao pitati...“ majko......“ ... No, život donosi i sreću i radost, ali i bol i tugu... Njezinim odlaskom ostala je velika praznina, ostala su mnogobrojna neizrečena pitanja, ostalo je puno lijepih riječi koje joj nisam stigao reći...ali, ostao sam ja.... ja koji, onako kako me odgojila kročim, posrćem, padam, ali se i ustajem i idem dalje.. .dan po dan, tjedan po tjedan.....
I ne, neću sada ništa tužno... jer, sretan sam što sam okusio i dobre, ali i loše strane života – i znam, bit će uspona i padova još puno...ali, nekako mi se čini da je neki mir ovladao mojom dušom.. mir kojeg sam toliko trebao. Ne, nije da mi je sve ravno, nije da me ne diraju mnoge stvari.. ali, nekako se s njima uhvatim u koštac, malo se pohrvamo, malo razmijenimo dvi tri lipe riči...i, idemo dalje...
Uvijek se za ove dane prisjetim nekih dogodovština za svoje rođendane... a bilo ih je.. o je. Lanjski rođendan ostat će mi u posebnom sjećanju... dočekao sam ga na netu i po prvi puta uz „telefonsku pjesmu“ i muzičkom čestitkom
Imao sam neke planove toga dana... no, ostalo je na planovima... ipak, taj dan mi je malo preokrenuo život i često ga se sjetim sa jednim osmjehom i velikom hvala, ali i kao putokazom za dalje.... nakon te čestitke, do jutra sam laprdao sa „kumom“ na fonu... ajme, ne smijem se ni sjetiti što mi je sve tada izgovorila...ali, samo da znaš...pamtim i provodim .. No, nekako sve uvijek zasjeni posljednji rođendan s majkom, kada mi je, već pomalo umorna od života, rekla „ obećaj da ćeš uvijek biti dobar, obećaj da ćeš ipak, danas sutra voditi brigu o ocu....“ ma, naravno da sam imao nešto za dodati..a tada mi je, kroz neki grč smijeha rekla „nemoj da te po noći dolazim škakljati.. .“ i, kroz smijeh, ali, sjećam se i pokoje suze, obećao sam sve što je tražila. Mislim da se već tada, polako, opraštala od mene, kao da je pazila da mi nešto ne zaboravi reći... No, ipak...sve ovo vrijeme nije me niti jednom došla škakljati po noći... što će reć ili sam dobar, ili me ipak pusti da odspavam ono malo kad zaspim.. 
Kako bilo, majko... hvala ti što si imala snage donijeti na svijet, ali i podignuti ovog klipana – i, nadam se da se nisam pokvario, da sam, barem u prihvatljivoj mjeri, ostao na putu kojim si me kroz život vodila.
I, iako mi je ovaj tjedan suludi – kao da mi i guzda posebnom čestitkom želi upriličiti rođendan, i htio sam se „izvući“ od slavlja...no, moje se cure, kao i uvijek, pobrinu da stvar ne prođe neopaženo. Uvijek me iznova iznenadi njihova pažnja i ljubav.. ponekad imam osjećaj kao da sam njihova maskota, zaštitni znak, ali, uvijek dođem do zaključka – ma da su nas svijećom tražili ne bi nas ovako sastavili. To zajedništvo, to doslovno „svi za jednog jedan za sve“ , taj mušketirski odnos je nešto što me uvijek pokoleba kad razmišljam o odlasku... i, ostanem. Eto, kako sam ja na dnevnim obilascima kupaca i stalno u nekoj jurnjavi ( molim lijepo, bez rješenja... još uvijek
), već pomalo iscrpljen.. one, poslije posla kreću na viksu, pripremiti roštilj i sve ostalo dok ja ne dođem. Doista, osjećam se kao faca.. na svoje slavlje dolazim na gotovo..ma., to su moje cure, moja ekipa koju ne bi mijenjao – rađe ćemo promijeniti guzdu... 
i znam da me čeka još iznenađenja – jer bez toga ne može veselica proći...a ja, iako umoran, znam da moram naći snage i barem to malo opustiti se i barem koka kolom zaliti ovaj dan.. a možda padne i bezalkoholna piva, ko zna ? Previše je napetosti ovih dana, previše zgusnutog vremena....i doista mi dođe da prespavam vikend..ali, nema šanse.... ma samo jednom se živi... 
Nadam se da s ovim rođendanom, godinu dana stariji i pametniji (hm..relativni pojam) okrećem neki novi list... koji? Znam koji bi htio.... znam kojem težim ... i to je već pola posla obavljeno..a sada.........
Sretan mi rođendan!
A vi, dragi moji, počastite se malo... namučio sam se spremajuć.... od srca... za sve vas drage mi prijatelje s kojim sam dijelio sve...pa, podijelimo onda i iće i piće... ako ostane što od roštilja..donijet ću hihi
i... zapjevajte i proveselite se, evo i ja se trudim...
I ova predivna pjesma, na moj način, posvećena mojoj, ali i svim majkama... i, žao mi je što nemam sestru, što pjesma punog značenja nije prisutna u mom životu...ali, svejedno... istinita je, makar se odnosila samo na Smotanog Šimu....
Post je objavljen 03.07.2009. u 00:00 sati.